josipa30

pri izlazu iz sporedne na glavnu cestu s lijeve strane nalazi se kafić pred kojim su parkirani auti,preglednost je nula..parkirani su tik do ceste.da li postoji neko ograničenje tj.da li smiju tako parkirati ili moraju ostaviti neki razmak? hvala unaprijed na odgovorima pozdrav

baš me razveselilo ovo pitanje ,možda jer sam neki dan i ja kiselila kupus Koliko znam o kupusu,ukiselit će se prije ako je na toplom mjestu A što se tiče komšije,baš me zanima hoče mu smetati miris kad budeš kuhao naprimjer sarmu

nesmiju mjeriti 100 m od znaka ograničenja...

e,to sam htjela da napišeš....to je već pravi odgovor možda čovjek to nije znao....lijep pozdrav

horheo,nekontam za šta postoji osiguranje štete?

pa neznam kako bi to išlo u slučaju kojem si opisao,mi robu šaljemo sami,preporučeno s otkupninom....da,može pod obrt i to ti je jednostavnije i jeftinije...neznam koliko sam pomogla al eto

mislim da možeš i ovako i onako,kako se dogovoriš sa dobavljačem... a što se tiče prvog pitanja nama su za web shop tražili da imamo priručno skladište...

Hvala na odgovoru ...znam da nisu manekeni,ali nisam znala da li je to nekako uređeno zakonom. Uglavnom,uređaj nije bio ispravan i bože znaj koliko je još takvih na cestama...nažalost

Baš čitam tu svašta nešta o mjerenju brzine,pa mi pade napamet jedan slučaj...Da li građanin ima pravo fotografirati uređaj za mjerenje brzine (prethodno je zaustavljen)ako na njemu primjeti nepravilnosti..(oštećena ovjerna markica,nema zaštitnog žiga)...

da,tako bi trebalo biti...al ja sam ti imala slučaj prije par mjeseci kad je susjed u 20:30 h zvao policiju jer su mu smetala djeca koja se igraju na ulici ispred njegove kuće.Policija došla i ja ih pitam pa zar nije kućni red od 22h?,kaže on ako čovjeku smeta on može zvati kad hoće...nije mi baš to jasno al eto,čika policajac tako reče

mislim da jedino što možete je zvati policiju...

Ako osoba ima skrbnika,mislim da skrbnik treba urgirati za liječenje.Ako je osoba agresivna,kada pozovete hitnu,oni ne mogu osobu smijestiti bez pristanka pa se u tom slučaju zove i policija.Postoje domovi za psihički bolesne odrasle osobe,gdje se osoba smjesti preko czs.Najbolje otići u centar pa vidjeti s njima.Ako je osoba u takvoj fazi agresije,sigurno prvo treba adekvatno liječenje u bolnici,a onda sve ostalo.

Draga gospođo Jasna,kako znate da me ne napadaju i ništa ne traže od mene?? A što se tiče pokretanja suda,a zašto ne? Pa to je moje pravo..kako je lijepo i kronični napisao! Što se tiče pokušaja stupanja u kontakt s ocem,za to nemam želje niti volje,pa ja tog čovjeka nažalost niti ne poznajem.Prošlo je 30 godina od rastave,pa ako on nije želio mene,ne želim niti ja njega.Ipak je on otac,zar ne? Prije par mjeseci javila sam se i stupila u kontakt s polubraćom,ali nažalost to je završilo njihovom voljom i prije nego smo se upoznali osobno,i naravno poslije toga je stiglo pismo njihove majke koja me izvrijeđala iako me nikada nije niti vidjela a kamoli upoznala...a na sve to moj otac nije niti beknuo! u svakom slučaju gospođo Jasna hvala na savjetima.. KRONIČNA STRANKO,puno hvala na brzom i opširnom odgovoru! da,u pravu ste što se tiče odricanja od nasljedstva ali sada imam takvo mišljenje.Od oca nikada nisam ništa dobila...nažalost niti čestitku za rođendan a kamoli šta drugo.tako da imam osjećaj da ni ne želim ništa ni sada...

pozdrav bovu kod mene je vrlo slicna situacija samo što sam ja kćer iz prvog braka,koja nikada nije od oca dobila ništa niti ga je viđala.Nije mi niti alimentaciju plaćao,nikada nije pokušao kontakt samnom,a kada sam ja pokušala još kao dijete,stiglo je pismo njegove druge supruge da se ja nemam šta javljati...E sad, kako da se ja zaštitim od njih tj.,kako da dobijem barem ono što mi zakonski pripada (iako sve što eventualno dobijem želim pokloniti)? Da li postoji mogućnost neke tužbe nakon toliko godina? E da,otac s drugom suprugom ima 2 sina... Eto pa komentirajte i savjetujte ako nešto znate ili imate sličan slučaj..bovu,daj neki savjet i ti ako znaš..

zna li netko nešta o ovoj temi ? strpljivo čekam

hmmmm,da i ja svašta pričam,mogu si misliti kako to sve funkcionira u našoj državi....sramota!nedajte se,želim vam svu sreću i da nešta riješite u ponedjeljak.

nisam stručna u ovoj temi ali mislim da vam je najbolje otići u CZS i vidjeti s njima što sve trebate...eto toliko od mene,čisto da nečekate odgovor od nekog stručnijeg..pozdrav i sve najbolje

kuc,kuc...ima li koga? lijepo molim odgovor....

Psihički bolesna osoba,lišena poslovne sposobnosti u potpunosti,smještena u ustanovu na teret ministarstva zdravstva.Ima roditelje,brata,sestru i kćerku (kćerka joj je skrbnik).Osoba nema nikakva primanja niti imovinu.Kada dođe do smrti njenih roditelja,da li kćerka kao skrbnik raspolaže nasljedstvom ili centar za soc.rad, preko kojih je osoba i smještena u ustanovu? Unaprijed hvala na odgovoru!

Nisam pravnik ali koliko znam vanbraćna zajednica je izjednačena s bracnom.Tako da ima ista prava kao i zakonska supruga...

Draga Jadranka,puno vam hvala na vašem odgovoru!Kod mene je nažalost sve to zamršeno ali ipak ste mi pomogli.I ja mislim da je najbolje naći odvetnika specijaliziranog za nasljedno pravo pa vidjeti s njim,jer ima kod mene više solucija.Naime,imam saznanje da je oporuka već napravljena baš iz razloga da se mene izostavi,e sad je još i pitanje što ako su napravili ugovor o doživotnom uzdržavanju ili ga naprave...koliko sam pročitala onda bas i nemam nekog izgleda..uglavnom da ne duljim ovdje je riječ o inatu s moje strane... Ako vas zanima cijela situacija možete pročitati na blogu zaboravljena kći... E da,a što se tiče kontakta s nekim s njihove strane,nažalost kontakt nemam.. pozdrav,

kod mene nije riječ o nikakvoj gramzivosti,već ako baš hočete inatu... roditelji su se rastali kada sam imala 3 god.,sada mi je 31.g. Otac me nikada ne posjećuje niti mi plaća alimentaciju.Ubrzo se ponovno ženi i ima 2 sina. Nemam nikakvog kontakta s njim.Prije par mjeseci odlučim potražiti i upoznati svoju polubraću,nakon kratkog kontakta (samo dopisivanje,ne osobno upoznavanje)oni se ispričavaju i kažu da više ne žele kontaktirati sa mnom,jer eto svatko ima svoj život,pa kad se nismo upoznali kao djeca ne moramo ni sada (doslovno,njihov odgovor).Ja se tužno povlaćim i to je to.. Ali nakon mjesec dana dolazi mi pismo njihove majke (očeve 2 supruge)u kojem mi ona svašta ružno piše,a između ostalog da su oni oporuku već napravili i da ja nemam šta tražiti kod njih (što mi uopće nije bio cilj).To je napisala na moj ljutiti odgovor na njeno 1. pismo,gdje sam napisala:vidimo se onda barem na ostavinskoj raspravi... Eto ovo je samo mali dio svega što mi se dogodilo,pa sad iz inata želim tražiti ono što mi pripada Za one koje zanima moja cijela situacija mogu pročitati na blogu:zaboravljena kći...

ljudi, pa zar nema nikoga da mi odgovori...

e vidiš,to bi mogao biti slućaj i kod mene...svašta sam pročitala ovdje,ali svejedno nije mi baš jasno. ajd čekamo odgovor