Prije otprilike godinu dana svi mi koji radimo u pravosuđu kao savjetnici digli smo se na noge zbog sramotnih novih uvjeta koji su stavljeni pred nas ukoliko želimo postati suci. Naravno, mislim na famoznu školu za pravosudne dužnosnike i zakon koji je regulira a koji predstavlja atak na naša stečena prava.
Prošli su mjeseci, u međuvremenu okončan jedan natječaj za suce na nivou države na kojem su, uglavnom i kako to obično biva, uspjeli oni sa debelim vezama, pokrenut je postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti zakona o državnoj školi - i to je to.
Da spomenem još i to da se za testiranje za suca trebalo ići u Zagreb, boraviti tamo tri dana, trošiti novac na smještaj i hranu - a sve to, zbog čega?
Kako stvari stoje sudski savjetnici su trenutno jedna masa šutljivih ljudi, i dalje mirno rintaju sudački posao za 50% manju plaću, daljnje napredovanje im je onemogućeno (posebno nama iz Dalmacije jer koliko raspolažem informacijama samo jedan kandidat je uspio proći u Državnu školu, vjerojatno jer centrala u Zg-u smatra da je toliko sudaca sa juga sasvim dovoljno), zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti i dalje tavori na ustavnom sudu, a u međuvremenu neki novi klinci, bez iti dana staža, pohađaju školu za dužnosnike i pripremaju se postati suci.Perspektiva nas ostalih koji predstavljamo šutljivu većinu jeste da ćemo za koju godinu izrađivati presude za jednog novopečenog suca koji ima otprilike deset godina života manje od nas i isto toliko manje godina staža.
Savjetnici, zašto šutite?