Pravo na profesionalnu rehabilitaciju priznato mi je kao invalidu Domovinskog rata još 1998. godine, uzrok invalidnosti je ranjavanje 100%, dragovoljac sam, ranjen 1991, trajni status HRVI od 1995, proveo više od 4 godine u postrojbi (većinom Pakrac), Spomenica, Bljesak, Oluja...
Na rehabilitaciju sam upućen 2000. godine a diplomirao sam 2006, nakon bar pedesetak dostavljenih potvrda o trajanju studija, upisu na akademsku godinu, prepisa ocjena i položenih ispita, kod bilježnika ovjerenih!!! preslika indeksa i sl., brojnih kontrolnih pregleda i još brojnijih ukidanja naknade plaće na nekoliko mjeseci bez ikakvih rješenja i obrazloženja (npr. HZMO zatraži od Sveučilišta nešto od ranije navedenog, oni to ne dostave-slijedi ukidanje naknade, pa ja nazovem i pitam zašto, provjerim na Sveučilištu gdje kažu da to definitivno nije njihova obveza, traženo pošaljem poštom HZMO-u, naknade opet nema jer oni kažu da to nisu primili, pa im onda odnesem osobno i uručim s potvrdom, naknade nema već tri mjeseca jer oni još nisu dobili zatraženo pa ja opet do Područnog ureda s onom potvrdom o predanim papirima a oni začuđeni ne kažu ni "Oprosti, naša greška" a naknade nema još mjesec dana jer su za slijedeći mjesec baš prije dva dana završili obračun. A znali su Sveučilištu nekoliko puta poslati po 6 primjeraka nekakvih ugovora, upite o plaćanju školarine i slične nebuloze - sve s istim posljedicama.)
Ovo navodim samo radi potencijanih kandidata za prof. rehabilitaciju - da bi znali što ih možda očekuje (ne kažem da su u svim uredima takvi običaji). :thumbsdown:
Imam i konkretno pitanje:
31.10.2006. područna služba HZMO donosi rješenje o prestanku??? prava na prof. rehabilitaciju te istim rješenjem određuje obvezu prijavljivanja nadležnoj službi za zapošljavanje kao i isplatu naknade plaće najduže 12 mjeseci od završene prof. rehabilitacije pozivajući se na čl. 23. st.4 ZOPHBDR od 10.12.2004.
Kako to nipošto nije u skladu s prvobitnim rješenjem o priznavanju prava (koje je temeljeno još na Zakonu iz 1996), gdje je navedena isplata naknade "do zaposlenja na odgovarajućem radnom mjestu" pa čak i "obveza Zavoda da osigura zaposlenje", na isto sam uložio žalbu Središnjoj službi kojom osporavam rješenje u te između ostalog smatram da je umjesto toga trebalo pristupiti prevođenju. Sličan slučaj rješavao je Upravni sud - može se vidjeti ovdje:
http://www.upravnisudrh.hr/praksa/full.php?link=../praksanov/Us-4447-2003.htm
Budući da žalba nije rješena više od 7 mjeseci (upravo se nakon dva mjeseca telefonskih razgovora s referentom zaduženim za spis spremam napisati požurnicu - fin neki čovjek ali isto tako fino zavlači), zanima me:
1. Da li sam u pravu što se tiče žalbe, odnosno koja se odredba i kojeg zakona ima primjeniti
2. Ako ne bude rješenja nakon ponovljenog traženja kako to ide s upravnim sudom - da li mogu sam napisati tužbu ili treba odvjetnik
3. Koliko po prilici traje pustupak kod Upravnog suda od podnošenja tužbe do donošenja rješenja
Unaprijed hvala na odgovoru.