fikus

Ne, nikako se nemojte predati, jer muke vas čekaju, ali sve dolazi na svoje. Moj primjer vam je očiti. Užasne patnje i dvije godine paklenih muka da vidim svoje dijete, mislim da su iza mene. Još ne mogu vjerovati da su se kockice posložile onako kako sam htio i još me strah da se slučajno neće javiti za dogovor da vidim svoje dijete, ali dvije godine su prošle. Te dvije godine ću pamtiti dok sam živ, ali dijete nisam napustio ni minute i svaku dozvoljenu sekundicu sam proveo sa svojim preslatkim švrčićem i evo ja sam sretan i ponosan tata i niko mi ne može ništa. Izdržite i sve će se složiti onako kako se složilo meni. VI STE OTAC I TO VAM NIKO NE MOŽE UZETI, pa ni bivša. Ustrajte u svojim susretima sa svojim djetetom, ISPLATI SE! Ništa ne može zamjeniti ovaj osječaj koji gajim u sebi prema svom sinčiću koji ima dvije godine i osam mjeseci. Sretno i pozdrav!

Ma ljudi moji, ovo je nevjerojatno. Ja imam posve drugu osobu, Jučer sam imao predivan susret sa svojim švrčićem potpuno sam u dvorištu vrtića, bez njenog prisustva, nevjerojatnih dva i pol sata! Suradnja je počela i komunikacija u vezi djeteta je nevjerojatno dobra. Šta se to desilo sa bivšom, nakon dvije mučne godine i užasnih napora da viđam svoje vlastito dijete? Presuda još nije pravomoćna, sutkinja je preuzela ponovo spis iz kancela i čekamo njenu milost da je vrati u kancel sa korekcijom njenog Rješenja. U petak će me opet nazvati da vidim svoje dijete. Oh, kako smo se lijepo igrali po onom brežuljčiću u dvorištu vrtića i sada me sve boli od trčanja i skakanja. Ima nevejrojatnu kondiciju, a tata to mora pratiti. Ma to je divno. Šta se to desilo sa bivšom?? Možda je njen Harlekin uzrok tome?? Možda...., ma neznam, ali imam drugu osobu NAKON DVIJE GODINE UŽASA!

Ovaj zadnji zahtjev ipak ostaje u Centru i neću se javljati njima. Danas ću vidjeti njeno ponašanje, a i ako dođe onaj Harlekin. Sve će se evidentirati ponovo u centru. Nije mi drago što ovo činim, ali sve je to da spasim svoje dijete od majke koja je stvarno duševno bolesna. To zdrava i normalna osoba ne bi radila svom vlastitom djetetu.

Izgleda da mi se strpljenje isplatilo! Jučer navečer oko pola devet zazvonio je moj mobitel i bivša mi je danas najavila susret "sa mojim sinom" (to je uspjela reći - nevjerojatno) pred vrtićem. Moj zahtjev za intervenciju i dalje se nalazi urudžbiran u Centru, a malo sam u dilemi da li da obavjestim Centar da se ona ipak javila s obzirom da se trebala javiti u ponedjeljak kako je dogovoreno na onom briefingu u četvrtak u Centru prošli tjedan! S obzirom da se do sada nije javljala, poduzeo sam određene korake preko institucija (kontaktirao pravobranitelja za djecu, svoju odvjetnicu koja je htjela već pokrenuti krivični postupak protiv nje zbog grubog i sustavnog ograničavanja i onemogučavanja susreta djeteta sa svojim ocem. Možda se čak i uplašila mojih poteza, jer se fakat nisam oglašavao, niti sam je molio za susret kao prije, niti sam se pojavljivao pred vrtičem da je osobno pitam kada mogu vidjeti svoje dijete. Sve sam stornirao u posljednji čas, osim Centra, jer želim vidjeti, koliko će mi danas trajati moj susret sa mojim sinom i kada će zakazati slijedeći susret. Izuzetan je bezobrazluk da se nije javila u ponedjeljak na mob. kako je bilo dogovoreno u Centru. Mislim da ipak treba dobiti još jedan poziv i opomenu jer ovaj susret (sve mi se čini) da će biti jedini u ovom tjednu! Još uvjek sam mišljenja da baš ne može raditi sa djetetom sve što joj se prohtije, provoditi samovolju i igrati se uloge vlasnice djeteta, a ne roditelja kojoj je samo povjereno to dijete od drugog roditelja i Suda!

Izgleda da je tako!

Pa zašto bi trebalo postojeći OZ unapređivati, ako je taj zakon NEPRIMJENJIV u praksi? Od čega ga i što to konkretno treba unaprijediti?? Možda je bit unapređenja u tome da homoseksualcima damo slobodu da odgajaju našu djecu?? Ne, nije mi jasno?? Ma poanta je u tome što NEMA INSTRUMENATA DA SE PRIMJENI ZAKON! Evo ponovo naglašavam i urlam od muke! Moje dijete ima sva prava prema OZ-u, a što on od toga može realizirati? Nemojte da Vas moram smatrati površnom birokratskom ambrozijom! Niste nam dali onaj odgovor od newbie, a koji me interesira, ne samo mene, nego i gomile ljudi koji imaju ovakav problem! DIJETE JE U PITANJU! MALENI DEČKO KOJI IMA SVEGA DVIJE GODINE I OSAM MJESECI! To podvlačim dva puta!

Za sada ću se malo povući. ali ga neću ostaviti. Za sada ne vidim kako ću mu biti u životu?? Ja mu se neću nikada skloniti iz njegovog života, to je sve privremeno.

Kada se sve sagleda i trezveno razmišlja, onda čovjek dolazi do jedne racionalne i nadasve tužne ideje. Još nemam pravomoćno rješenje Suda, a nemoć da viđam svoje dijete preko institucija svodi se na blagi dijalog "pa pokušajte je nazvati, budite strpljivi, itd" Apsolutno sam protivnik bilo kakve ovrhe nad malim djetetom, jer bi to značilo strašnu traumu za dijete koje ima samo dvije godine i osam mjeseci. Ne bih želio da mu budem u lošoj uspomeni kroz cijelo njegovo djetinstvo. Volim ga i mislit ću na njega cijelo vrijeme i priželjkivati njegov dolazak. To je tu blizu. Ni osam godina nije tako dug period da se čeka na njegov dolazak. Možda dođe i do tada i ta pravomoćna presuda. Ma nije više ni do presude, već o mom djetetu i što uraditi kada dijete više nije sa ocem ili kada se je polako otuđilo od oca? Treba trezveno razmišljati i postupiti za djetetovo dobro. Moje želje i moj ego da viđam i budem sa svojim švrčićem mora se staviti u drugi plan. Nemam podršku institucije, probat ću još da barem nagovorim ovu djelatnicu CZSS-a da nazove bivšu i da konačno dogovori susret uz pisani zahtjev za intervenciju (ne za ovrhu!). To je još jedino što mi preostaje u borbi za svoje dijete! Mislim ja na njega mnogo, ali se ipak moraju prigušiti moje želje za dobrobit moga sina kojeg toliko želim i beskonačno volim!

S obzirom na dosta mlitav stav Centra na prošlom razgovoru i sada totalne zabrane od bivše da dođem do svojeg djeteta, mislim da bi bilo najbolje da se na neko vrijeme povučem dok ne dođe presuda ili dok moj sin ne uđe u pubertet i shvati u obitelji tko mu je tko! Sada još više provodi inat "sada ga baš nečeš vidjeti, ne može mi niko ništa" i tome se nažalost moram povinovati. Do njegovog puberteta će, nadam se, doći ta presuda, a i moj sin će biti tada zreliji i znat će šta se desilo. Naravno da će se i dalje plačati alimentacija, životno osiguranje za svoje dijete, te stambena štednja za njega. Sada ima pozamašni iznos na računu, ali ga više neću moći viđati bar do njegovog puberteta. Ništa ne mogu učiniti za svoje dijete u ovom trenutku, ali ga neću sasvim napustiti. Ja se ipak nadam da će htjeti znati pravu istinu, a do tada probat ću formirati svoju novu obitelj. Danas idem u Centar predati zahtjev za intervenciju (mada je to Sizifov posao) i to je sve što mogu uraditi. Možda ima neko takva iskustva kao moje??

Ja na žalost nemam te mogućnosti. Sretan sam da ga vidim tih par sati tjedno. Možda taj očuh bude više angažiran u njegovom razvoju, i možda dijete bude sretnije pored njega, bar se nadam. Meni je to onemogućeno, čak ne smijem ni da ga izvučem iz vrtića bez nje. Ma, što da ja tu uradim? Zakon nije na mojoj strani. Još se neće lupiti pravomoćnost, jer je sutkinja zabunom uvela pogrešno ime njenog odvjetnika i preporučena se pošiljka vračala dva puta u kancel Suda. Sada sam intervenirao kod svoje odvjetnice pa će se takva procedura prema mojoj procjeni produljiti do jeseni. Još ako se žali, može se desiti da ću ovako viđati svoje dijete još godinu dana. Ma ne živciram se ja previše, sve je u Božijim rukama, ne u mojim. Ako misli da joj Harlekin može zamjeniti mene kao oca i to je realnost na koju se pomalo treba priviknuti i prihvatiti. To se već radi, mali je totalno zbunjen, jer u mojem prisustvu se njemu ne obraća kao tata, a događa da se njoj obrati kao teta. Ma tužno je, ali šta se tu može? Takva je ona i to zakon tolerira. Meni se ne sveti, jer nekako mi postaje svejedno. Sveti se tom djetetu, ali i opet ja to ne mogu spriječiti. Strah me da mi dijete ne ode u autizam, ali opet tu ama baš nikakvog udjela nemam. Moje je da platim alimentaciju i da budem sretan da ga vidim par sati tjedno, ako se ona smiluje! Utjeha je da sve nalaze od poliklinike za djecu mora donijeti u Centar i da će se Centar postaviti prema mišljenju poliklinike. Sada riječ ima poliklinika za djecu!

Samo sam dobio opomenu, ali to ne dolazi u obzir da se s njim fizičkim sukobim. Ne može ona to koristiti (vjerujem) u svrhu da mi se oduzme dijete, jer joj nisam prijetio, ali može navuči svoga Harlekina da pokuša isprovocirati fizički sukob i da ima argument da sam nasilnik. Jednostavno ću zvati policiju i prijaviti Centru ukoliko ovaj nasrne na mene ili pokuša tako nešto. Nešto sam razmišljao o tome, da ga prijateljski odvedem nasamo u neki podrum zgrade, izbubetam i da kasnije kažem da se okliznuo o bananu, ali i to me je prošlo. Mislim ja na svojeg švrćka.

I danas u Centru bilo je dosta zanimljivo. Došao sam točno u 1500 i čekala me prava delegacija u dvorani Centra, gdje je bila bivša sa mojim sinom. Odmah je pala kritika, zašto je dovela dijete u Centar kada je bio dogovor da dođe sama. Htjela je demonstrirati kako me dijete odbija pred auditorijem i da su sve opcije da otac samostalno uzme dijete neodržive.Tada je počela kanonada sa svih strana u vezi mojeg podneska (bila su tri). Užasne je kritike dobila zbog tog forsiranja oca njenog "budućeg" - kako kaže i da se to više ne smije ponoviti. Njeno obrazloženje je bilo kako mu to ne može zabraniti da Harlekina zove tata, ali da će mu to kasnije objasniti da je u stvari tata neko drugi (valjda ja??) kada bude svjestan i kada naraste (koliko?- nije rekla). S obzirom da sam ocjenio da se bivša želi udati za tog Harlekina, ja sam malo taktizirao i u ponedjeljak se lupa pravomoćnost presude u kojem sve jasno piše. Centar joj je zabranio uplitanje u odnos mene i sina za vrijeme druženja, a naročito bilo kakvo uplitanje njenog Harlekina. Ja sam se malo izletio da bih ga, s obzirom na moj temperament mogao složiti na pod, ukoliko bude i dalje provocirao. Nije mi to trebalo, jer su burno reagirali i rekli da se ne igram glavom, a bivša "kako to samo čeka". Načekat će se ako to želi! Postigao sam to da ću imati normalne susrete i ovoga na odstojanju, a i ova mi se neće uplitati u te susrete. Bili smo jezivo napaljeni jedan na drugoga, ali nisu sjevale varnice, popio sam onu famoznu tabletu koja mi je preporučila newbie. S obzirom da mi dijete zaostaje u lokomotoričkom i psihomotoričkom sustavu, mora ići u polikliniku za djecu, a nalaz će morati donijeti u Centar. U ponedjeljak će se lupiti pravomoćnost riješenja, pa se ova nada da će od poliklinike isposlovati papir (kako je rekla) da dijete nije zrelo i sposobno samostalno ići kod oca. Dijete ima sada dvije godine i osam mjeseci. Da li to može uraditi? Udaje se vjerojatno drugi tjedan, ali još se ne veselim, dok ne vidim riješenje Suda. U ponedjeljak će me nazvati kada ću opet vidjeti dijete (Bože daj da to bude zadnji puta na ovaj način).

Pokušaj saznati kakav je konkretan ustupak koji trebaš napraviti kako bi se napravilo ustupak tebi da dobiješ podršku da te malac zaista i redovito viđa bez drama svaki tjedan. Možda je tu ključ rješenja kako bi dijete ostvarilo svoja prava, ti dužnost roditelja, a mama svoj mir u komunikaciji s tobom. Ma ja mislim da ja taj odgovor neću nikada dobiti! To je iluzija i potvrda mojih tvrdnji da tamo u Centru sjede ipak betonske birokratske glave, hladne i bezosječajne, koji samo prevrču svojim spisima. Svaki takav spis je jedna ljudska sudbina, svaki papir suza i patnja, ali to je za njih samo SPIS!

Ma ja nikako da se otmem dojmu da je cijeli tekst napisan, tako da se odgura bilo kakva odgovornost od sebe, institucije kojoj je tako lijepo služiti i da ovdje prosipate demagogiju o nekavim kompromisima. Ja tražim pomoć od Centra da viđam normalno i dostojanstveno svoje dijete i to je sve. Vjerujte, nikada neću od Vas tražiti ništa drugo, nego da se poštuju temeljna prava djeteta da ima oba roditelja. Druga tumačenja i feministički stavovi, te zabijanje glave u pijesak, odnosno konformističko ponašanje (prijeđi brigo na drugoga) ne koristi nikome, a pogotovo mom djetetu koji ima DVIJE GODINE I SEDAM MJESECI. Ovu poruku koju sam primio od vas, bi trebao shvatiti ovako: 1/ centar vam ne može ništa uraditi, morate naći zajednički jezik sa bivšom. -Užas, pa zašto onda postoje centri nego da nam pomogne da dijete dobije svoje pravo da ima i oca? 2/ Morate sami uzeti stvar u svoje ruke, jer opet centar vam ništa ne može uraditi. - To znači da se moram obratiti drugim institucijama sistema koji će natjerati centar da nešto uradi, ili je to stvarno predvorije anarhije u kojem će se pojavljivati sve više nasilja u obitelji. To je vaša poruka ovdje na ovom forumu. Nije istina da je obiteljski zakon loš. To su najobičnije gluposti. Ti zakoni su indentični zakonima koji vrijede u anglosaksonskom pravu, a uz male modifikacije, taj zakon bi se mogao u potpunosti izjednačiti zakonima koji vrijede u Europskoj uniji. Užasna je glupost i strašno se uzrujam, da se nalaze potpuno nekompetentne osobe koji prepotentno i drsko izjavljuju kako ti zakoni imaju sto rupa. I sada se one nalaze u ulozi Sancha Pansa i Emilija Zapate koji će te zakone promjeniti u Saboru. To je isto tako kao da i ja uletim u operacionu dvoranu i počnem sugerirati kirurgu na koji način će bolesnika operirati od slijepog crijeva. Još je uvriježeno od socilalističkog samoupravljanja da svako sve može, pa se s tim i neki činovnici, neznalice iz CZSS-a počnu petljati u pravne akte obiteljskog zakona i to još u Saboru. Koji bahatizam i kakva drskost. Cijeli problem leži u tome što te zakone ne možete primjeniti u praksi, jer su institucije koje bi trebali primjeniti ove zakone totalno inertni, neučinkoviti, institucije koje mi se čini trebaju biti uhlebljenje te rasadnici totalno nesposobnim i nestručnim ljudima, koji kao trutovi žive na tuđoj grbači nas poreznih obveznika. Srećom tome dolazi kraj. Hrvatska ulazi u Europsku uniju i pravosuđe mora doživiti temeljnu reformu. Hrvatska neće moći više financirati institucije ovakvog tipa i ovakvog djelovanja, jer mu to neće dozvoliti prije svega MMF, a onda niti EU, jer će se morati uskladiti sa normama i ponašanjem EU-a. Mislim da će te gospodo sa ovakvim nakaradnim stavovima i ovakvom "stručnošću" biti na cesti ili raditi druge primjerenije poslove, a da ne dovodite u opasnost svojim stavovima moje i drugu djecu.

Ma znaš newbie, da se njima ne da previše baviti s tim problemima. To je institucija koja vjerujem od koje Franc ima najveću profit. Kava, plača i papiri. Ma neću baciti atomsku bombu na Zagreb, zato što mi se onemogučava da vidim svoje vlastito dijete.

To vi mislite da mi niko neće oteti dijete? Ja se s time ne bih složio! Velike su muke da se dobije naklonost djeteta, a i ovu situaciju koju mi spominjete o odgoju djeluje itekako sumorno. To moje dijete će znači biti prepušteno ulici, nepismenom očuhu, drogi i drugim devijacijama na koje otac ne može utjecati. Pomirenje ne dolazi u obzir, to je stvar prošlosti i velika sramota za CZSS. Danas je Hrvatska na trećem mjestu, a Split kao grad na prvom mjestu u Europi po broju narkomana među adolescentima. Da li to čeka u budućnosti i moje dijete?? Pa zašto se onda boriti za svoje dijete, ako ne mogu dobiti pomoć od institucije da se prevlada sukob i da dijete dobije pravo koje mu pripada? Dijete itekako može zaboraviti svoga oca, može ga se lako indoktrinirati, a u toj vašoj izjavi vidim bijeg od odgovornosti i tipični konformizam!

Pa kako da ja realiziram pravo djeteta da vidi svog oca? Kome da odem? Šta da radim? Trebam li napustiti dijete? Pa nije mi jasno, šta će onda ti Centri?? Kome oni žderu taj novac koji i ja kao porezni obveznik uplačujem? Pa stvarno će biti anarhije i kalašnjikovi će uređivati odnose u društvu. Ja ću svoje dijete legalnim institucijama sistema dobiti na viđenje i to mi je centar dužan osigurati. Ako ne, onda je tu pravobranitelj za dijete, nikakav sud! Što da radi čovjek koji nema pravomoćno sudsko rješenje i nalazi se u pravnom vakumu? Treba li on napustiti svoje dijete ili djecu??? Ma kakav je to strašan primjer koji dajete očevima koji imaju isti takav problem kao i ja?? Kome da se ti očevi obrate, ako im bivše zagorčavaju život ili ako ih ucjenjuju svojom vlastitom djecom? Ja ako sam radikalan, onda ste vi vjerujem hladna bezdušna birokratska glava, koja samo guta novac od poreznih obveznika i bave se efemernim stvarima u društvu. Centar MORA zaštititi pravo djeteta na oba roditelja i pomoći roditeljima da prevladaju sukobe, a ne ponašati se birokratski kao da se njih ništa ne tiče. Ja sam projektant i te kako me se tiče kako funkcioniraju moji projekti. To su moralni aspekti života i posla koju obavljate.

Pa zovem ih da vidim svoga sina, jer mi se to onemogučuje. Ima li koji drugi način?? Pajser, ručna bomba, kalašnjikov?? Možda bi prema Vama trebao napustiti svoje dijete, jer ono ima očuha??? Nije mi jasno koja je poanta vaše poruke??

Vjerujem da svako od nas bi želio sretnu obitelj. Napuštanje obitelji je posljedica ipak nerješenih odnosa. Tu je društvo nažalost podbacilo, jer je preventivno zakasnilo da spasi jednu obitelj. Puno tijh komponenti i faktora utječu na sreću, a ja mislim da se ne treba gledati jednostrano i feministički. OTAC NEMA ISTA PRAVA KAO I ŽENE i tu se moramo složiti. Nekako taj tekst ne razumijem. Borim se za svoje dijete i ja sam otac svome djetetu i djetetu po ev. konvenciji o pravima djeteta treba dati legitimitet njegovih roditelja. Ma šta je u tome sporno. Ja mislim da ste vi ogorčena žena koja sve muškarce stavlja u košaru za smeće, baš kao i ovo pravosuđe. MOJE DIJETE NEĆE BITI OSTAVLJENO, niti ću dozvoliti da djete odgaja neko drugi osim mene i bivše. Ja nisam napustio dijete već obitelj. Bojim se za svoje dijete i neću ga nikome ostaviti. NIKOME. Ona je morala prije razmišljati o tome kako sačuvati obitelj, a ne sada djetetu naturati novog oca. CZSS, a kasnije sud, institucije su jedino mjesto u kojem se vodi bitka za dijete i takva bitka će biti strašna. Dijete će imati oba roditelja i to je definitivno moja odluka. Njegov očuh nikako ne može biti njegov roditelj, niti otac, niti tata. Ma to su gluposti!

Fani! Ma drago mi je da mi ti, kao i svi ovdje upučujete dobre želje i sretan sam zbog toga. Upravo kada se radi o mojem švrčiću, biti ću neumoljiv, ali argumentirano ću je tući sa svih strana. Imam sreću da je toliko bedasta (i ja sam bedast što sam je ženio-nažalost) da ću izaći van sa smješkom i novom dobivenom bitkom za dijete. Ovdje se moraju neke stvari raščlaniti i pojasniti. Mora se uraditi nešto za dijete starosti dvije godine i sedam mjeseci, jer svakako bi nezainteresiranost za tako malo dijete, polučilo novu lavinu svih drugih institucija, a to fakat u izbornoj godini, ne bi bilo dobro. Na to ja računam i na sentimente onih sa kojim budemo imali sastanak. Imam strašne argumente i to je sreća da je tako, jer se Centar mora aktivirati. Nije mi potrebno uzrujavanje i vrijeđanje, već sam protiv toga cjepljen. Jedino me iritira svaka pojava Harlekina i njega moram eliminirati iz svoga vidokruga. Ona je napravila niz taktičkih grešaka u želji da mi se osveti i to je registrirano u Centru. Njeno jedino sredstvo je dijete sa kojim se može svetiti. Ma ja sam pozitivan lik tamo i ne bojim se. Pisat ću!

Bože sačuvaj! Umro bih prije!

Ma ja sam to i tražio, a odgovor je bio: "to Vam nije ništa. Žena ode kod nje jedanput tjedno i dobije izvještaj od majke kako su protekli dani sa djetetom". Pa to mi fakat ne treba. Ja bih htio da imam nadzor Centra kod mojih susreta sa djetetom. To sam imao godinu dana jednom tjedno po jedan sat, ali susreti su bili kvalitetni i jako dobri. Ovo što ja imam nema veze sa prisnim kontaktom oca i djeteta. Ma možda i neće trebati jer poslije četvrtka, dolazi petak pa vikend, pa ponedjeljak, kada Riješenje mora biti pravomoćno.

Znaš, dobio sam prvu bitku, ali još ne i rat,i to osječam. Ali ja trebam službeni "NO ADMITTANCE" pločicu (zabranjen pristp) od centra, kako bi pravodobno reagirao, ako bi se ovaj mamut pojavio. Mislim da sam se maksimalno naoštrio da jednostavno neke stvari pokrenem u Centru u četvrtak. Platiti ću ja nadzor nad susretima sa svojim djetetom, ako mi ga centar ne bude dao i to u terminima koje ćemo dogovoriti u Centru! Želim provesti sam sa svojim djetetom min. 4 sata tjedno i to SAM. Pristao bih na neko vrijeme na nadzor od Centra, dok se ne prevlada njena tjeskoba i strah od mene (neznam zašto, ali neka). Onog slona je ipak jako pogodilo ono pozicioniranje staleža (kamionđija-inženjer), jer je na moju opasku da imam inteligentnog sina, odvratila:"pa na tebe je", što je aluzija na onu večer u parku, kada sam stavio onog mamuta tamo gdje ga pripada. Evo sad sam se upravo vratio sa mora, crven kao rak, i opet sam u mislima sa mojim švrčkom. Što radi moj maleni? Veselim se utorku. Kako je to daleko....

Evo me je ipak pozvala da vidim svoga švrčića oko 20 i 30 i ostali smo do pola deset na pjesku. Ne mogu vjerovati da sam danas ipak doživio da mi kaže "tata". Joj to mi treba, a bilo mi je da se ubijem od muke. Tatić ga voli svim svojim bićem, kako to ona ne vidi??? Bez obzira što sam imao neposrednu pratnju i non-stop kvocanje po glavi, ja sam sretan jer sam bio sa svojim sinom. Tako je sve lijepo oko mene, a moje srce je puno, oh kako mi je život lijep. Imam osječaj da se onaj mamut toliko prepao moga nastupa, jer je bivšoj rekao: kako si se ti mogla udati za tako rabijatnog tipa? Ja mu neću na oči!" To je dobro jer su iz mene sjevale munje kada sam ga htio uvjeriti u neizvedivost našeg dijaloga. U utorak će me ona nazvati da se ponovo čujemo u vezi susreta. Imam osječaj da se danas i ova malo smirila, jer je bila danas kooperativna. Očito se nešto slomilo. Ma ja jurišam i: Imam svoga sina ne dam svoga švrćka nikom čeka me razgovor u centru imam posao čeka me ujutro mom sinu moj posao treba mom sinu trebam stabilan ja to mogu ja to mogu ja to mogu imam...

Pa ja sam tamo urgirao da se tamo pod hitno sastanemo! To je trebalo biti danas, ali dama nije imala vremena jer ima puno posla, a i praznici su! Uh, samo da me to prođe, buljim u taj mobitel i čekam svoj spas. Hoće li me danas nazvati? Hoće li realizirati svoju prijetnju da sina neću nikada više vidjeti? Gomila pitanja mi se roji u glavi!