dobroslav

Želim vam još malo pojasniti situaciju: Banka je svojim internim nalogom za knjiženje 28.11.2000, sa računa mog društva na račun drugog pravnog subjekta,u kome sam ja bio suvlasnik,ali ova društva ni na koji naćin nisu ni bila,niti su povezana,prebacila iznos od 308.000 kuna. Zbog odnosa koji sam imao sa bankom nisam reagirao u roku i to je moj veliki propust . Međutim nesporna je činjenica da je banka neovlašteno raspolagala sredstvima mog društva. MOLIM vas pokušajte mi dati pravi savjet HVALA!!!

Jeste sud me je pozvao da uredim tužbu ,ali ponovno sam promašio. Kako da vam kažem,a reći ću puno mi znaći vaše mišljenje i molim vas da mi odgovorite na predhodno postavljeno pitanje,jer u tome vidim neku ? mogućnost,budući je nesporna činjenica da su oni sredstva sa mog računa svojim internim nalogom za knjiženje prebacili na račun drugog pravnog subjekta,a za to nisu imali moju suglasnost niti sam ja imao dospjelih ,ili nedospjelih obaveza prema njima. najveći problem je kako izbjeći zastaru. Hvala i lijepi pozdravi

Poštovani Matrix 76,vaši savjeti su mi pomogli,ali nažalost sud je moju tužbu za utvrđenje ništavosti pravnog posla odbacio kao neurednu jer nisam na jasan i nedvosmislen naćin napisao na koje se pravne radnje odnosi ništavost internih naloga za knjiženje. Ja vas MOLIM da mi ,radi podnošenja nove tužbe,budući neću od ostvarenja svog prava odusatati,date vaše mišljenje da li se interni nalozi za knjiženje,kojima je banka bez mog naloga i ovlaštenja,sredstva sa mog računa prebacila na račun drugog pravnog subjekta, mogu tretirati kao fiktivna dokumentacija (prividan pravni posao) i da slijedom toga provedene platne transakcije utvrditi apsolutno ništavim. Hvala i lijepi pozdravi S poštovanjem,Dobroslav

Poštovani gospodine Matrix76, pritisnut ovim svojim problemom svakodnevno ćitam zakone,komentare,sudsku praksu itd. ali kako sam po struci ekonomista nekada neke pravne situacije teško ili pogrešno shvatam. Međutim vaša mišljenja mi sve više i više,da tako kažem otvaraju oći i stvari mi postaju jasnije i učvršćuju me u uvjerenju da ću u konačnom ishodu ovog sporovanja uspjeti,a ako tako bude želio bih da moje zadovoljstvo zajednički podjelimo. Sad ćak mislim da je i u prvom postupku sud trebao u rješavanju kondemnatornog zahtjeva prije svga utvrditi činjenicu da je to moja imovina koja je na nezakonit naćin prešla u posjed tužene. Pravo vlasništva na imovini u principu ne zastarjeva,pa ako bi sud utvrdio nezakonitost tog prelaza imovine na tužitelja ,tada ne bi bilo ni zastare u traženju povrata nezakonito stećene imovine,a po pravilima stjecanja bez osnova. Da li sam dobro naućio. Ima li ovo smisla. Želio bih pitati još nešto. Ja sam prvim tužbenim zahtjevom a i njegovom supstratu tvrdio da je tuženi nezakonito raspolagao imovinom u vlasništvu. Sud takovu moju tvrdnju odbacuje kao neutemeljenu i takovo svoje utvrđenje untemeljuje na izjavi zakonskog zastupnika tužene i svjedoka,također uposlenika tužene. Kako sam ja zakljućio iz onog što sam proćitao sud ne može dokazivati činjenice koje su zakonom predpostavljene,ili ne može raspolagati sa zahtjevima koji su suprotni prinudnim propisima . Evo već sam se malo spetljao u obrazlaganju ove situacije,ali nadam se da će te se snaći. Srdačni pozdravi Dobroslav

Dobra većer gospodine Matrix76, vi ste neki dobar čovjek ,a prije svega ćini mi se veliki znalac,ali da ne pretjerujem. ja sam mislio ako se utvrdi ništetnost onda nema zastare,budući pravo na isticanje ništetnosti ne zastarjeva,a ono što se osporava kao stjecanje bez osnova zastarjeva. Malo sam zbunjen i u ovome se ne mogu snaći. S poštovanjem,Dobroslav

Poštovani Matrix76, prije svega još jednom hvala za vaš odgovor koji je meni koristan. Iz vašeg odgovora ipak zaključujem da bi možda u ovom trenutku bilo najbolje da podnesem samo tužbu za utvrđenje ništetnosti internih naloga ,a podredno i ništetnosti platnih transakcija povezanih sa ovim internim nalozima za knjiženje. U slučaju da uspijem u ovoj parnici naravno uslijedila bi kondemnatorna tužba za povrat sredstava. Hipotetski,ako bi uspio sa ovom tužbom da li se u tom slučaju,pored zahtjeva za povrat sredstava,može tražiti i izgubljena dobit. Banka nema ,kao jedinog ovlaštenog lica za raspolaganje sredstvima na računu,moj potpis. Ma nema ništa što bi njihovu radnju ćinilo dopuštenom. Šta mislite??? Hvala

Poštovani Matrix76, vaš odgovor bio bi mi veoma važan. U svakom slučaju hvala

Poštovani Matrix 76, iskreno,ja sa velikom zahvalnošću isćekujem vaš odgovor. Da li mi možete dati još jedan savjet????? razmišljam da sudu podnesem tužbu za ztvrđenje ništetnosti internih naloga za knjiženje,a podredno i platnih transakcija izvšrenih pozivom na ove interne naloge.Za to i nemam neku veliku dvojbu da bi sud to tretirao kao presuđenu stvar. Ali dvojim da li bi u istom tužbenmom zahtjevu mogao tražiti i povrat tih sredstava temeljem utvrđene ništetnosti ili bi sud to smatrao presuđenom stvari ,budući sam u predhodnom tužbenom zahtjevu također tražio povrat ovih sredstava,ali temeljem utvrđenja imovine i nezakonitog raspolaganja.

Hvala Matrix76,vaš odgovor je vrlo jasan i razumljiv. Da u pravu ste,budući sam u deklaratornom dijelu zahtjeva tražio utvrđenje činjenice i u tom dijelu je tužbeni zahtjev sud trebao odbaciti. Međutim mislim da je sud trebao utvrditi da je to moja imovina,vlasništvo,te da bilo tko treći nema pravo da zadire u istu. Sud je u toku postupka riješavao i prejudicijelni dio zahtjeva i temeljem izvedenih dokaza i iskaza svjedoka zauzeo stajalište da je moja tvrdnja da je tuženi postupao nezakonito,neutemeljena. Ovakovo stajalište suda je apsolutno neutemeljeno,budući se zasniva na iskazima zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka (također uposlenika tuženika) ,da sam im ja dao usmeni nalog i da je to dopušteno Zakonom o platnim transakcijama. ALI sud na takovo utvrđeno činjenično stanje ne primjenjuje konkretnu (nikakvu) pravnu normu. Konkretno stajalište suda:" Takve okolnosti slučaja podloga su za utvrđenje da tužbeni zahtjev tužitelja,iako ozbiljno razmatran nije utemeljen.ovom utvrđenju doprinose iskazi saslušanog zakonskog zastupnika tužene i svjedoka x (uposlenika tužene). Sud ocjenjuje njihove iskaze neposredno uvjerljivijim nego što je iskaz zakonskog zastupnika tužitelja Dobroslava,koji tvrdi da je tuženik nezakonito raspolagao njegovim sredstvima putem internih naloga" Ja sam svoju tvrdnjo o nezakonitom raspolaganju sredstvima tvrdio na činjenici da tuženi nije imao moje ni pismeno,a ni usmeno ovlaštenje (koje zadnje zakon ne poznaje),te da nije putem internih naloga mogao raspolagati mojom imovinom.Tu ćinjenicu je po rješenju suda utvrdio i sudski vještak financijske struke. I na kraju sud donosi presudu da je utemeljen prigovor zastare potraživanja,a ja nisam tražio izvrđenje potraživaanja već utvrđenje imovine u mome vlasništvu,koja je i sada moja ,ali koju mi je tuženik na nezakonit naćin oduzeo. Ma vi veoma dobro vladate ovom materijom i molim vas da mi odgovorite da li je sud na zakonit naćin donio svoju odluku utemeljenu na zastari. Želim još napomenuti da je sud zauzeo stajalište da nisam pružio dokaze da su to moja sredstva,te da je i u tom dijelu moj tužbeni zahtjev neutemeljen. Smješan sud kad ovakovo svoje stajalište svojoj predhodnoj ocijeni da je nesporno da je tuženik vršio prijenos ovih sredstava sa računa tužitelja,na račun trećeg(koji je također imao otvoren račun u banci-tuženika),putem internih naloga za knjiženje.

Hvala za odgovor. ALI,meni ipak nije jasno,budući sam u istom tužbenom zahtjevu tražio da se utvrdi da su ta sredstva moja imovin(znaći i tada i sada),te da se utvrdi da je tuženik nezakonito raspolagao tom mojoj imovinom. Mislim da je sud predhodno obrazloženo i primjenom pravnih normi trebao donijeti odluku o tom dijelu mog tužbenog zahtjeva,a potom donijeti oddluku o kondemneatornom dijelu tužbenog zahtjeva. Jer ako bi sud utvrdio da sam ja vlasnik imovine i da je tužena nezakonito raspolagala mojom imovinom u tom slučaju nema zastare,a imovinu štititi i čl.1 protokola 1 uz Europsku konvenciju. Da li sam na dobrom tragu?

naravno mislio sam odgovor na pitanje ,a ne odluku

Može li mi neko dati odluku na slijedeće pitanje<br> Općinskom sudu sam podnio tućbu sa lijedećim tužbenim zahtjevom:<br> "Utvrđuje se da sredstva na deviznom računu,koji se vodi kod tuženika-banke xx) predstavljaju imovinu tužitelja,da je tuženik-banka xx bez ovlaštenja tužitelja i suprotno zakonu svojim internim nalozima raspolagala ovim sredstvima,te se tuženik obvezuje ova sredstva vratiti na račun tužitelja..."<br> <br> Ovu tužbu sam podnio nakon 7 godina od nezakonitog postupanja tuženika mojoj imovinom,te sud utvrđuje zastaru potraživanja.<br> <br> Da li je sud u ovom slučaju riješavao izvan granica tužbenog zahtjevambudući je moj zahtjev tumačio kao utvrđenje potraživanja,a ne utvrđenje imovine i nezakoniih radnji tužitelja,a to pravo ne zastarjeva.<br> Nisam pravnik i ne znam da li sam dobro obrazložio slučaj,ali nadam se ipak da je razumljiv. <br> Činjenica je da tuženik za raspolaganje imovinom nije imao moj nalog,noto bilo koji drugi dokument iz kog bi crpio ovlaštenje za raspolaganje sredstvima na mom računu<br> Hval