meni kao majci koja ima dijete iz prvog i sad bebaca iz drugog braka je neshvatljivo da se pokusavate rijesiti djeteta
pa koliko godina to traje? jeste li upoznali sina prvo sa buducim suprugom pa vidjeli kako to funkcionira ili ste jednostavno doveli sina pred gotov cin?
shvacam bunt vaseg djeteta jer mi se cini da je on oduvijek bio "smetnja" vasoj idilicnoj buducnosti i umjesto da mu kao najbiliza osoba, kao majka, pokusate pomoci pa i zadnjim svojim atomom snage vi ga se pokusavate rijesiti da ne bi kvario idilu svojoj braci i savrsenom drugom suprugu :tupan:
kako samo tako mozete razmisljati da udaljite dijete od sebe? taj novi suprug je sve samo ne divan covjek, on se boji da ne pukne i da ga ne udari :tupan:
koliko ste se vi i vas suprug trudili da se suprug priblizi djetetu i dijete njemu? koliko vam je komunikacija bila vazna? jeste li imali zajednicke aktivnosti? jeste li obracali paznju na detalje? radite li razliku medu djecom? koliko ste uzimali u obzir djetetove zelje, emocije i ponasanje na pocetku i poslije?
od kad ste tako ocito na suprugovoj strani?
jeste li otisli na obiteljsko savjetovanje? prvo vi s djetetom, a poslije i suprug s vama?
i koliko znam vi ne mozete s malodobnom djecom biti izbaceni na ulici iz suprugovog stana ma koliko se toga bojali
meni je vaseg sina iskreno zao, on ocito vec dugo vapi za pomoci, sto nije znao jasno izreci, ali vi kao majka ste to trebali i morali prepoznati, ali ne, vi ste toliko preokupirani svojim novom brakom, novom djecom, da ste njega stavili na zadnje, zadnje mjesto da se sam snalazi i sad kad vam nije po volji vi bi ga udaljili samo da zadrzite novog supruga, sramota
