mkey

Hvala na odgovoru. Mislim da to ovdje sigurno neće biti slučaj jer je ta materija toliko nemušta da bi njihovo povlačenje bilo ravno povlačenju jedne od suprotstavljenih strana na Maginotovoj liniji u jeku WW2. Da imaju obraza ne bi niti radili ovakve stvari, za njih tu ne može biti negativnog ishoda i samim time nemaju interesa odustati. Tu vidno dolazi do izražaja moje nepoznavanje ove materije. Što se točno događa u trenutku kada sud opozove ovršno rješenje? Koliko sam shvatio, kod ovršnih rješenja na temelju vjerodostojne isprave ulaganje prigovora obustavlja ovršni proces do dovršetka postupka na sudu. Je li to točno? Također me zanima točnija definicija "vjerodostojne isprave". Ukoliko smatram, a smatram, da izdani račun nije u skladu sa zakonom, je li ispravo pozvati se na ZOO, članak 322, stavak 1? Možete li me uputiti na neki dokumentirani primjer sličnog procesa? Dakle, ovrha, prigovor na istu i zapisnik s rezultantne parnice.

Možda da samo kratko napomenem i ovo: ja ozbiljo shvaćam svoje obaveze (čak i kada mi dođe račun za vodu na kojem je manje od 25% iznosa potrošena voda, dakle negdje na razini PDVa) i podmirujem ih u normalnim okvirima. Do sada sam imao iskustva s tri ovrhe, uključujući ovu. Za jednu sam si realno sam kriv, za drugu me razvaljao vodovod i sada ova gospoda misle da su došla na red i da mogu raditi što ih je volja. Ali toliko su me dobro motivirali da sam stvarno spreman ići do kraja. Samo se želim maksimalno informirati o tome u što se upuštam prije nego se nađem ondje.

Poštovani. Pred kakvih 18 mjeseci krenuo sam u otvoreni okršaj s komunalcem u svezi računa za Uslugu. Iako je novi Cjenik stupio na snagu od 7/18 trebalo je više mjeseci da novi računi počnu pristizati povodom čega sam u 11/18 uputio komunalcu prigovor u kojem sam prilično detaljno razložio razloge prigovora i pritom se pozvao na odgovarajuće članke ZOGO koje su, po mom sudu, oni prekršili svojim odlukama. Pozvao sam se u prigovoru na: ZOGO čl. 30, st. 6, t. 3 (proizvođač otpada dužan snositi troškove proporcionalno proizvedenoj količini) i "načelo onečiščivać plaća" ZOGO, čl. 33. st. 3 (davatelj usluge dužan voditi evidenciju od svakog pojedinog korisnika) Naplatu "hladnog pogona" prema broju ukućana umjesto proporcionalno količini MKO Nepostojanje prikladne stimulacije odgovornog ponašanja korisnika (pri čemu sam se pozvao na ZOGO, čl. 7, st. 1) Iznio sam računicu po kojoj izlazi da i minimalnim odvajanjem otpada volumen otpada koji jedna tročlana obitelj može prikupiti je barem 3 puta manja od Cjenikom propisanog minimuma Nespominjanje bio razradivog otpada igdje u Cjeniku Tretiranje stanara višestambenih zgrada kao građana drugog reda koji prema Cjeniku niti nemaju varijabilni dio cijene (iako u mom kraju, zbog nepostojeće evidencije nitko nije imao varijabilni dio cijene do ljeta 2019) Odgovor na prigovor je bio sljedeći Ignorirano Ignorirano odnosno priznaju da ne vode evidenciju Ignorirano Ignorirano Ignorirano Ovdje sam dobio jedan jako zanimljiv parcijalni odgovor u kojem je rečeno kako je "posebnom" odlukom MZOE po ZOGO, čl. 11, st.6 omogućena odgoda prikupljanja bio otpada od 5 godina. Tek sam zaobilazno uspio dobiti primjerak te "posebne" odluke, takve dokumente je dosta teško iskopati. Valjda je normalno da birokrati mogu samovoljno zaobići demokratski proces u ovoj nesretnoj državi i pritom dobro prikriti trag takvim "posebnim" odlukama. Odgovor je bio klasični ping pong, poručili su mi da kada omogućimo mjesto oko zgrade nepristupačano (tehnički neizvedivo i skroz nepotrebno) trećim osobama (kako bi mu djelatnici komunalca samo trebali pristupiti?) da ćemo moći zadužiti odvojen spremnik odgovarajućeg volumena (koji bi opet bio 120L jer manje spremnike jednostavno nisu niti nabavljali) Da skratim priču, preko godinu dana kasnije dolazi ovrha za 17 neplaćenih računa. Napominjem da svo vrijeme uredno odvajam otpad. Čak odvajam i BKO frakciju koju oni ne žele skupljati odvojeno a ja ju nemam gdje kompostirati, što bih drage volje činio. Iako kompostiranjem iznos računa se ne bi nikako promijenio jer to Cjenikom jednostavno nije predviđeno. Pripremam prigovor na rješenje o ovrsi i molim vas naputke i savjete. Pozivam se na: ZZP, čl. 15, st. 3 koji kaže kako se ovrha ne smije pokrenuti dok traje izvansudski spor. U mojim očima, kako nisam dobio kompletan odgovor na prigovor, spor je i dalje otvoren. Ovo mogu, naravno, okačit mačku o rep. Dobra stara šutnja administracije. ZOGO, čl. 33, st. 3 (evidencija) - na prvih 10 računa komunalac jasno napominje kako ne vode evidenciju (Do početka primjene digitalnog sustava evidencije broja pražnjenja spremnika obračun cijene se vrši na temelju pružene minimalne javne usluge pražnjenja spremnika 4 puta mjesečno.) Od 11tog računa izostavljaju tu napomenu ali nama se na računima i tako ništa ne mijenja jer je iznos fiksan. Pozivam se na ZOO, članak 322, stavak 1 i tražim da se te zakonski neutemeljene tražbine proglase ništetnima. Tražim evidenciju za preostala obračunska razdoblja i tvrdim da je nemaju. Iako pritom termin "evidencija" je vrlo rastezljiv i može se dosta olako shvatiti u okvirima ovakvih nesretnih zakonskih odrebi. Primjerice, oni mogu predočiti excel tablicu u kojoj je izlist datuma kada su praznili kontejnere ispred moje zgrade (99% slučajeva utorak) gdje stoji 120 LIT mog "rezerviranog" volumena kojeg sam ja popunio s max 30 LIT stvarnog otpada jer više jednostavno nismo u stanju proizvesti. Tvrdim kako cjenik nije u skladu sa ZOGO jer za stanare višestambenih zgrada ne sadrži varijabilni dio (forumula: HLADNI POGON + CIJENA PO STANARU x BROJ STANARA). Priitom se pozivam se na Ustav RH, čl. 14, st. 1. jer tvrdim da ovakva odluka komunalca djeluje disktriminirajuće. 4 tražbine imaju dospijeće do 24.12.2018. i ranije, dok je datum na ovršnom rješenju 10.01.2020. zbog čega se pozivam na ZOO, čl. 232, st. 1 o zastari od godinu dana. Prilažem neslužbenu evidenciju koju vodim od 12/18 o količini predanog BKO i MKO. Da, odvajam otpad i prije nego ga odložim u kontejner izvažem ga i zablježim u tablicu skupa s datumom i vremenom odlaganja. Ti podaci kazuju da je u mom tročlanom kućanstvu u datom periodu od 400 dana nastalo kakvih 40.56 kg MKO+BKO mjesečno. Ako pomnožimo s vrlo darežljivih 4 LIT/KG dobivamo 148 L mjesečno dok je prisilni zakupljeni volumen 480 LIT mjesečno. S ovih 4 LIT/KG ja sam iznimno darežljiv, jer po mojoj evidenciji odlažem jednu vrećicu od 8 LIT svaka 3 dana u prosjeku tako da je puno realniji iznos od 80-100 LIT mjesečno. Čak i kada nafriziram brojeve u njihovu korist ne mogu doći ni blizu njihovim procjenama. Ako ste izdržali do ovdje, čestitke i hvala Ovo je do sada bila jedna duga, grbava ali i jako poučna borba. Moja konkretna pitanja: Je li prigovor koji se upućuje na rješenje o ovrsi više formalnog karaktera te u pravilu razultira parnicom zbog spora oko platnog naloga? Može li se ovisno o zaključku na uloženi prigovor limitirati moj manevarski prostor za daljnju parnicu? Primjerice, ukoliko dobijem zaključak koji, slično kao odgovor komunalca, ignorira većinu ili dio točaka prigovora. Može li se naknadno u parnici iznositi daljnja argumentacija koja nije inicijalno iznesena u prigovoru? Nastavno na 3. trebam li poslati detaljniji prigovor koji će poslužiti kao osnova za daljnji spor? Mislim da bi takav cjeloviti prigovor mogao nekome poslužiti i kao diplomski rad S obzirom da su računi naslovljeni na moju majku, trebam li punomoć za daljnji postupak ili mogu normalno predstavljati nju odnosno obitelj u daljnjem sporu? Sve u svemu, najviše me muči to što se ova materija sastoji od više instanci. S jedne strane, ZOGO je razuman zakon koji iznosi razumna načela i malo tko savjestan se, po meni, s time ne može složiti. Zakon je tako napisam da sam uvjeren da je složen pod pritiskom EK. Naravno da taj zakon ima svojih rupa (već spomenuti čl. 11. st. 6 koji omogućuje neizabranom birokratu da krši zakon svojevoljno; čl. 29. st. 10 koji omogućuje da de facto diktator propisuje što god ga je volja) ali ako ignoriramo podzakonske akte (uredbe, odluke) najštetniji dio zakona po meni jeste i ostaje čl. 30. st. 9 koji upravo kriminalno izjednačava masu preuzetog otpada s volumenom spremnika i brojem odvoza. S novom uredbom dolazi jedna dobrodošla promjena u čl. 4, st. 6 koji kaže kako se korisnika ne može prisilitu na spremnik određenog volumena, ali naravno cementira se status "hladnog pogona", koji je vrišteći protivan ZOGO i načelu "onečiščivać plaća". Meni je jasno da ova pitanja nisu za instancu kao što je to općinskli sud na kojem bi, koliko razumijem, parnica za spor oko platnog naloga trebala završiti. Treba li onda te stavke uopće i navoditi u prigovoru? Htio bih s jedne strane napisati što cjelovitiji prigovor, ali želim pritom biti svjestan instance kojoj se obraćam odnosno ne limitirati si na neki nesmotren način manevarski prostor. Hvala još jednom na vašem vremenu.

Dakle, mogu li se pozvati na zastaru?

Pa trebala je dobiti rješenje, ali ga nije nije dobila. Zato je i zatražila kopiju od odvjedničkog ureda, koje je dotičnu poslalo poštom. Po toj kopiji sam i dao gore navedene podatke. Koliko ja razumijem, riješenje o ovrsi će joj na sudu biti uručeno idući tjedan i od toga dana bi trebala imati 8 dana za žalbu. Ne vidim kako može ovrha postati pravomoćna ako rješenje nije uručeno. Sada sam provjerio broj na pozivu na sud i on odgovara broju predmeta kojeg imam na kopiji tako da je to sigurno isto potraživanje. Gdje mogu naći rješenje o komunalnoj naknadi? Ako se radi o rješenju kojeg izdaje općinsko vijeće, ono ne spominje vodnu naknadu.

Poštovani, prije svega hvala na vremenu koje ćete utrošiti na čitanje ove teme. Pred nekoliko dana moja mama je u banci bila obaviještena o postojanju ovrhe na svojem računu. Od odvjetničkog društva Šunić i partneri je zatražila kopiju rješenja o ovrsi, a danas je dobila poziv za odlazak na sud za idući tjedan. Ovrhovoditelj su Hrvatske vode a žele se naplatiti na ime neplaćenih naknada za slivne vode. Radi se o sedam računa s ukupnim iznosom od 188,85kn. Ti navodno neplaćeni računi datirani su kako slijedi: 16.07.2009. 16.10.2009. 16.03.2010. 16.10.2010. 16.03.2011. 16.09.2014. Jesu li ti računi zaista nepodmireni najiskrenije ne znam. Nemamo naviku ne plaćati račune (kolika god pljačka kao spomenuta "naknada" bila u pitanju) i moje je mišljenje da mi te uplatnice nismo niti dobili, jer da smo ih dobili onda bi bile i plaćene. Nisam siguran koliko točno vremena unatrag sam počeo obavljati plaćanja putem internet bankarstva (prije toga mama je to obavljala "ručno") ali pregledom povijesti plaćanja na sajtu od RBA (povijest možda nije kompletna) čini se da sam počeo plaćati te račune nakon 3/2011. Račun od 16.09. također nije evidentiran ondje, dok ostali za 2011 i 2014 jesu. Nikakvu opomenu/upozorenje za ove račune u niti jednom trenutku nismo primili. Smatram da nismo primili te uplatnice. Riješenje o ovrsi datira iz 25.05.2016. a prijedlog je zaprimljen 19.05.2016. u pisarnici. Ne znam koji bi vam podatak još mogao trebati. Prema onome što sam pročitao ovdje http://klinika.pravo.unizg.hr/content/zastara-u-ovrsnom-postupku slijedi da bi zastara za "redovne" račune trebala biti godinu dana, dok za račune za povremena davanja (ova naknada mi se čini kako bi se mogla svrstati u tu kategoriju s obzirom da se naplaćuje tromjesečno) zastara treba nasupiti nakon tri godine. Po meni ovo je savršen primjer zbog kojeg i treba postoji zastara. Mogu li uputiti prigovor na ovrhu zbog zastare? Ukoliko je zastara 3 godine, kako postupiti s obzirom da je jedan od navedenih računa star manje od dvije godine? Hvala.