mkey

Da, kako ste kazali u poruci, vjerojatno je najpametnije to napraviti s adrese urednog platiše

Ako platiše postaješ "pretplatnik" a plaćena "kazna" ide navodno inkasatoru kao nagrada za minuli rad. Ako ne platiš, ima par varijanti, kako je već navedeno ovdje:

https://arhiv-www.hrt.hr/fileadmin/dokumenti/ODJAVA_FIZIC__KE_NOVA.pdf Ukoliko je preminuli otac bio "obveznik" plaćanja pretplate, onda u obrascu valja zaokružiti točku 3 i dostaviti presliku smrtnog lista uz popunjeni obrazac. Preporučam to poslati na prisavlje povratnicom.

Evo linka, nema smisla ponavljati.

Koliko sam ja vidio niti ne navode kakav bi to bio uređaj u tim svojim objedama. Specifičnost je neprijatelj muljatora.

Ovo ne bi trebalo biti ne znam kako komplicirano, smrt "obveznika" je vrlo legitiman razlog za prekid te "obveze". Ukoliko je stan prazan nema nikakve bojazni da bi nekoga mogli "uloviti". https://arhiv-www.hrt.hr/fileadmin/dokumenti/ODJAVA_FIZIC__KE_NOVA.pdf Jedina moguća komplikacija bi bila da gladan i žedan inkasator potpiše obveznika, ali da kasnije dođe do suda kako je krivotvorio potpis preminule žene, to bi zaista bilo čak i ispod njihovog nivoa.

Mislim da je to daleko najbolja opcija. Platiti sve što je dospjelo i odjaviti "prijemnik". Potom na ignore a mislim da bi bilo zgodno i da se složi kakva tužba HRTu. Osnove ima sigurno, samo treba znanja i živaca.

Dovoljno je ispuniti tu njihovu izjavu. Inkasator ima pravo napraviti ono što mu dopustite. Prema zakonu o HRT čl. 34 svaki vlasnik bilo kojeg uređaja koji se može spojiti na WWW ili koji ima RF prijamnik može pratiti program HRT. Nema veze prati li se ili ne prati, to stoga i nije predmet rasprave. Rasprave ukratko ne smije niti biti. Za očekivati je da će vas posjetiti inkasator, meni su dolazili tri puta od čega su jednom došli do vrata stana. Na sva pitanja sam odgovorio sa "ne", "nemam" ili "nemam ništa". Ništa nisam potpisao i ništa ne bih potpisao niti u ludilu. Žao mi je što kad su bili tu nisam zapisao njihove osobne podatke. Lik je nešto nažrvljao i pošao dalje. Nedavno je od suda došlo riješenje kako su odbacili njihov "o(p)tužni prijedlog" jer nije bilo s moje strane potpisane obavijesti priložene kao dokaza. Ovisno o raznim parametrima (koliko je inkasator gladan tih par stotina kuna, koliko sudac drži do svoje časti i sl.) moguće su razne komplikacije: - znalo se događati da lažno potpišu "obveznika" nakon čega bi ljudi jednostavno dobili ovrhu - znalo se događati da prođe "optužni prijedlog" (iako bez adekvatnih dokaza) i ljudi tim njihovim riješenjem dobiju do 1000kn kazne Obje situacije valja napadati prigovorom zbog nedostatka dokaza. U slučaju krivotvorenja potpisa, nisam siguran koja bi bila procedura. Vjerojatno bi trebalo uposliti nekog ovlaštenog vještaka koji će kazati je li to zaista vaš potpis. Valja očekivati razmak od nekoliko godina između tih događaja. Meni su u prvu "kontrolu" došli nakon dvije godine, pa su onda u kratkom razdoblju došli dva puta. Nisu dolazili bez veze jer su jednog susjeda "ulovili" prije nego li sam ha stigao upozoriti. Nije se znao postaviti tako da su si našli novu mušteriju. Trebalo je ukupno 2 godine da dođe upozorenje o najavi mogućnosti predlaganja prekršaja i onda još preko dvije godine da to konačno završi i na sudu, da bi ih i sud odbio. Sve u svemu, u ovom mom primjeru stvari su išle 'ajmo reći idealno.

Ukratko, mogu "provoditi" ono što im dupustite i na što pristanete iz neznanja. Inkasatori HRTa vole zastrašivati ljudi koji padaju na njihove iskaznice. Najbitnija stvar za shvatiti je da s njima ne treba ništa raspravljati. Ako su vam već banuli na vrata a previše ste kulturni da istim vratima zalupite, onda na svako pitanje odgovorite sa "ne" ili "nemam". Uzmite papir i zapišite njihova ima i prezimena. Zapišite detalje o vremenu i mjestu. I nikako ništa ne potpisujte.

@omicito drago mi je da je to riješeno uspješno i da se vaš prijatelj zauzeo za svoje pravo i slobodu. Takvi nečasni suci mogu puhati koliko god ih je volja. Što više nas se zauzmeno za sebe i svoje prije će se ovaj sistem promijeniti na bolje.

Čl. 34 zakona o HRT. Dakle, vlasnik ili posjednik. Nisam baš siguran za ovo "poziv na sud" do kojeg vjerojatno neće doći, nego samo može sjesti neka ovrha (na koju onda valja uložiti prigovor zbog nepostojanja bilo kakve ugovorne obveze ali to s ovakvim parafisklanim nametima bude vjerojatno čupavo). Alternativno, ako HRT preda na sud "optužni prijedlog" onda bi od suda moglo doći rješenje kako ste "dužni" platiti kaznu, do 1000 KN. To isto u velikoj mjeri ovisi o tome na kakvog suca naletite, ima srećom korektnih sudaca koji ne žele baš sudjelovati u ovakvim svinjarijama. U mom slučaju je od primanja te obavijesti do odbacivanja "o(p)tužnog prijedloga" prošlo preko dvije i pol godine. Ali ja to shvaćam kao avanturu, ne kao tlaku. Pravo i sloboda se mora po definiciji stalno braniti, nemamo tu alternative.

Ovo što kaže Miran je točno. Njihov zakon propisuje da su "obveznici" svi posjednici "prijemnika prijenosnog signala". Čl. 34 st. 1 zakona o HRT kaže: Ovo defacto znači gotovo svaki stolni sat, mobitel, tablet, laptop, računalo, pametni sat i sl. Čak i ukoliko uređaj nema RF prijamnik ugrađen, ali ima MOGUĆNOST spajanja na internet može se pratiti stream HRTovog programa. Ne bi me čudilo da čak i da ste bez ikakvog signala doma, tim "ljudima" to ništa ne bi značilo. Sa cijenjenom gospodom inkasatorima HRTa trebate postupati kao što biste postupali s bijesnim psom. Biste li bijesnog psa pustili u dvorište kuće ili na stepenište zgrade? Biste li raspravljali s bijesnim psom o nečemu dok pokušava kročiti na vaš posjed? Vjerujem da je odgovor NE. Znam da konfrontacija nije lagana, ali ukoliko tom "čovjeku" ne želite zatvoriti vrata u lice (što je preporučljivo) jednostavno na svako pitanje odgovorite sa "ne" ili "nemam". Možete isto tako kazati kako vi zapravo ne živite na toj adresi već ste samo došli zaliti biljke. Isto tako možete prije otvaranja vrata pogledati kroz špijunku na vratima, to je stara, nekako zaboravljena metoda. Ukoliko ne zvoni poštar ili netko vama poznat, jednostavno nemojte otvoriti vrata. Inače se gospodu inkasatore može prepoznati (pa i nanjušiti) s 50 metara udaljenosti. Ja vam samo želim dočarati da to nisu pošteni ljudi, oni nemaju pozitivne namjere i vaš interes je suprotan njihovom.

Dakle, dobio sam drugdje odgovore na svoja pitanja. Znači li to da će ovrha biti provedena neovisno o predanoj žalbi? -> možda. To mi nije baš ulazilo u glavu ali sada mi jasno. Dakle, tužitelj može ovršiti prema nepravomoćnoj presudi ali onda riskira da u slučaju gubitka eventualnog spora na drugostupanjskom sudu mora sve vratiti s kamatama. Po ovome jasno slijedi da svatko treba odvagnuti svoju situaciji i vidjeti što želi učiniti i što točno želi riskirati. U ovom smislu me također zbunjivalo što se događa ukoliko se plati nakon presude. Odgovor na to je isto prilično jasan, ako se plati tražbina spor je gotov i nema osnove za žalbu. Na koji način se može osporavati razdoblje prema kojem se obračunava kamata? -> na ovo nisam našao odgovora ali taj ću most prelaziti kada dođem do njega.

OK, malo sam se pomogao što se tiče kamata, internet je ipak moj prijatelj. Ovaj site je zgodan https://kalkulatori.hr/kalkulator-zateznih-kamata samo vodite računa da ne odete na www jer izbacuje CORS grešku kod kalkulacije. Imaju i bug kod obračuna ukupnog duga jer zbroje kamatu i glavnicu a preskoče trošak ovrhe. Ovo mi daju oni. Primjenom reverznog inženjeringa sam izračuno i sam u excelu, razlika je u par lipa jer oni režu treću decimalu a ja zaokoružujem kako spada. obracun_kamate.xlsx

Jedno dodatno pitanje, vezano za period na koji se odnosi obračun kamata. - Platni nalog je 21.02.2021. - Prvo ročište je bilo 11.03.2022. - Drugo ročite je bilo 05.04.2022. - Presuda 16.05.2022. dakle u zakonskom roku od 45 dana Do drugog ročišta je došlo stoga što sam ja predložio uvid u prethodni predmet koji se vodio između istih stranaka za prethodni period a koji još nije bio dobio presudu niti nakon skoro godinu dana. Sudska pomoćnica je prihvatila moj prijedlog da bi na kraju u presudi moj prijedlog bio odbačen jer je sva činjenična stanja su morala biti iznesena do održavanja glavne rasprave u sporu male vrijednosti. Slično je konstatirala i sudska pomoćnica na drugom ročištu ali nisam bio dovoljno raspoložen da postavim pitanje zašto je uopće održano drugo ročište. Istina je da je bilo na moj prijedlog, ali ja sam više bio iznerviran što se održava nova glavna rasprava prije negoli sam dobio presudu za prethodni spor. Ovo mene vodi na zaključak kako sudska pomoćnica ne poznaje zakon te zapravo mene dovodi u položaj gdje se nepotrebno i protuzakonito povećavaju troškovi. Na koji način se može osporavati razdoblje prema kojem se obračunava kamata? Razumijem kako sam odgovoran za kamate do 21.02.2021. i tu nema spora, ali ono što smatram djelomično spornim je preostali period od gotovo punih 15 mjeseci.

Poštovani, Imam na rukama presudu suda u sporovima male vrijednosti kojom se djelomično ukida platni nalog. Moja namjera je žaliti se županijskom sudu, međutim nije mi jasna uputa o pravnom lijeku u dijelu u kojem stoji kako po članku 467.a ZPPa žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. Znači li to da će ovrha biti provedena neovisno o predanoj žalbi? Od jednog sam pravnika čuo kako to ne znači kako se neovisno o žalbi mora platiti, ali je mom inženjerskom mozgu to skroz nejasno. Ukoliko treba platiti te iznose, kako znati točno koji iznos treba biti plaćen? Navedeni su iznosi predmetnih računa 1212.24 KN i kamata koja nije obračunata. Kamata teče od datuma dospijeća pojedinog računa. To nije baš nešto što ja znam izračunati. Naveden je trošak tužitelja (80+30+10+50 KN) s kamatama koje teku od datuma presude. Ovdje zaključujem kako je tužitelj taj koji podmiruje troškove bilježnika pa ja samo podmirujem troškove tužitelju. Pa eto, ako mi možete malo to razjasniti, unaprijed hvala.

Godina dana kasnije, psi laju, karavane prolaze. Ako tražim "ovrha usluga prikupljanja otpada" na googlu, ovaj thread je prvi rezultat, što ne djeluje niti malo ohrabrujuće. Htio sam samo dati jedan kratak statusni update: - negdje u travnju 2020 sam dobio podnesak sa suda da su od tužitelja zatražili da predaju svoj dokazni materijal - 27.01.2021 sam dobio poziv za pripremno ročište 19.03.2021 S ove vremenske distance možemo kazati kako komunalcu treba cca godinu i pol da napravi ovhu, te onda još kakvih 15 mjeseci da se predmet nađe na općinskom sudu. Momentalno sam u postupku čitanja zakona o parničnom postupku i vjerujem da je poraz zagarantiran ali sudac će morati progutati knedlu. I tako još jedno par desetaka puta. Od s moje strane iznesenih točaka tužitelj je prihvatio (što je i neosporivo) da su 4 računa bila u zastari. Kao dokazni materijal su podnjeli cjenik, odluku i račune. Traženoj evidenciji odvoza otpada niti traga. Komentara na moje lamentiranje o tome kako ne provode evidenciju, što je na dijelu računa bilo i iskazano masnim slovima, nije bilo. Vidjet ćemo što po tome pitanju kaže sud. Pretpostavljam da većina ostalih točaka koje sam naveo nisu niti u nadležnosti općinskog suda i stoga nije bilo niti za očekivati da će na dotične tužitelj odgovarati. Lutajući bespućima interneta, naišao sam na nekoliko zanimljivh dokumenata. Prvi je dobrano cenzurirano rješenje na inicijativu od strane neimenovanog riječkog poduzetnika protiv 6. maja zbog narušavanja tržišnog natjecanja, u režiji AZTNa ovdje: https://www.aztn.hr/ea/wp-content/uploads/2019/12/UPI-034-032019-01012.pdf Navesti ću par meni jako zanimljivih dijelova. Mislim da ova dva boldana segmenta rečenica stoje kao testamenat državi i vremenu u kojem živio, a bolje bogami nismo niti zaslužili. Dakle, AZTN zaključuje da bi nešto trebalo biti po zakonu, i da zato što bi trebalo je to onda u redu (iako je 6. maj u svojem dobrano cenzuriranom odgovoru jasno kazao da su koristili kvadraturu stambenog prostora prilikom određivanja obavezne usluge; da niti ne spominjem kako su oba pojma striktno protivna zakonu). AZTN također zaključuje da ovaj dio koji, kako i sami priznaju, nije po zakonu, ali se bude već uskladio. To mi dođe nekako kao da opljačkam banku pa sudac stavi stvar na čekanje dok se ne vidi hoće li se pljačkanje banke ozakoniti. Drugi zanimljiv dokumenat je Preloški prijedlog odluke. https://www.prelog.hr/articlefiles/5881_32273_prijedlog-odluke-o-nainu-pruanja-javnih-usluga-prikupljanja-mijeanog-komunalnog-otpada-i-biorazgradivog-komunalnog-otpada-na-podruju-grada-preloga.pdf Gdje na kraju, u obrazloženju očito savjesni predstavnici lokalne vlasti navode: Što ovdje dodati osim kazati adio pameti. Zatvorti ću ovo izlaganje s Pregradskim obraćanjem javnosti. https://www.pregrada.hr/novosti/ustavni-sud-pokrenuo-postupak-ocjene-uredbe-o-komunalnom-otpadu :/

ZOGO propisuje četiri načela kojih se treba pridržavati u gospodarenju otpadom, jedno od kojih je "načelo blizine". Niti jedno od preostalih načela nije ispoštovano pa je logično da se i "načelo blizine" gura u stranu. Ne razumijem kako se moj slučaj razlikuje od tvojeg. ZOGO je temeljna pravna podloga. Odluke komunalaca nisu u skladu sa zakonom. Uredba nije u skladu sa zakonom. Stari obračun nje u skladu sa zakonom. Novi obračun nije u skladu sa zakonom. U praksi Hrvatska nije pravna država i provedba zakona se suspendira koliko nekome odgovara. Predviđen je rok za početak nečeg novog (obračuna) koji se uporno prolongira i kada novi obračun konačno dođe na red nije u skladu sa zakonom. Odlaganje na klasičnom deponiju stoji 180-240 KN/tona. Odlaganje u ŽCGO je 470-540 KN/tona. Nisam siguran za točne iznose jer se svašta navodi, ali to je približno dva puta veći iznos. Kod formiranja te cijene, uzimali su zdravo za gotovo kako će prodavati SRF. Poslije se ispostavilo kako ga ne mogu prodati nego moraju skupo platiti kako bi ga netko uzeo. Tako Kaštijun plaća 1000-1500 KN/toni za "zbrinjavanj" otpada u Tuzli. Tu cijenu sada plaća Fond, ali naravno da Fond nema svoga novca, sve je to novac poreznih obveznika. Ako pretpostavimo da izlazni otpad u postupku sušenja padne u volumenu 30%, realna ulazna cijena u ŽCGO u ovom trenutku bi bila cca 1200KN/tona. Što bi bio ekvivalent od 70-80 KN po osobi za "hladni pogon" + dodatak za proizvedeni otpad. Što se tiče kazni, bit će tu svakakvih APP. Pulski komunalac je tako mojoj općini nedavno uručio kaznu od 50.000 KN jer malograđani ne odvajaju dovoljno. Što god ta metrika značila. Momentalno je taj predmet na sudu pa ćemo vidjeti kroz nekoliko godina kako je to završilo.

Pravna strana priče je da u našoj državi zakoni ne vrijede za sve jednako te ne postoji separacija vlasti. Što se tiče argumenta za naknadu štete, ispada da bi onda bilo najpametnije platiti sve pa da kasnije šteta bude maksimalna. Ja sam se vodio logikom da u niti jednom trenutku svojim postupcima ne pristanem na njihovo postupanje. Povećanje od 200-600% i jeste samo jedan korak u postepenom poskupljenju. Kada ulazna cijena na ŽCGO bude poduplana ili potrostručena, slijedi novi val poskupljenja. Netko će morati podmirivati odvoz baliranog otpada (u ovom slučaju u Tuzlu), Za sada to čini Fond (dakle, solidarno porezni obveznici) ali i ta priča mora doći svom kraju prije ili kasnije.

Liburn, dok ljudi šutke plaćaju sigurno neće biti nikakvih promjena. Sve je to APP (ako prođe prođe) i očito dosta dobro prolazi.

Borbena7, hvala na odgovoru. Čini se kako se ustavni sud slaže s brojnim mojim konstatacijama. Biti će ovo krvav pos'o https://sljeme.usud.hr/Usud/Praksaw.nsf/C12570D30061CE54C12584FF0042E6FD/$FILE/U-II-2492-2017 i dr.pdf U navedenim se predmetima prigovori predlagatelja u određenim dijelovima sadržajno podudaraju te predlagatelji u bitnome iznose prigovore da odredbe Uredbe:50/17 nisu u suglasnosti sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 57/12., 120/12., 16/17., 14/19. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZOGO) i Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15.). Navode da Uredba:50/17 zadire u područje regulirano člancima 30. i 33. ZOGO-a te da se mijenja smisao zakona i uvodi "cijena obvezne minimalne javne usluge" tj. fiksne mjesečne naknade (paušala), koja je neovisna o količini stvarno preuzetog otpada (čime je omogućena naplata bez pružene usluge). Ističu da Vlada Republike Hrvatske nije imala zakonsko ovlaštenje za donošenje dijela odredbi iz navedene Uredbe:50/17, posebno članak 4. stavak 1. točke 7. Uredbe:50/17 (koja propisuje obveznu minimalnu javnu uslugu). Smatraju da se time odstupa od načela ZOGO-a koji propisuje da se javna usluga mora obračunati prema količini stvarno preuzetog otpada ("koje ima u vidu i EU Direktiva o otpadu"), te da propisivanjem paušala u ukupnoj cijeni javne usluge nije ostvarenonačelo"onečišćivač plaća" niti je ostvareno stimulativno smanjenje miješanog komunalnog otpada. Također smatraju spornim i propisivanje ugovorne kazne (iz članka 3. stavka 1.točke 21., članka 4. stavka 5. i članka 20. stavka 2.) kao dijela ukupne cijene javne usluge kao nezakonito i suprotno ZOGO-u. Također smatraju spornim i odredbe o Izjavi (ugovoruizmeđu davatelja usluge i korisnika javne usluge), odredbe o određivanju udjela korisnika koji koriste zajednički spremnik, kao i odredbe o solidarnoj odgovornosti korisnika usluge. Zbog opširnosti i brojnosti prigovora u odnosu na pojedine odredbe Uredbe:50/17-84/19 koje se u navedenim predmetima osporavaju (o kojima će Ustavni sud naknadno meritorno odlučiti) te zbog činjenice da je Ustavni sud donio rješenje kojim privremeno obustavlja od izvršenja sve opće i pojedinačne akte i radnje koje se poduzimaju na temelju Uredbe:84/19, u nastavku se citiraju samo osporene odredbe Uredbe:84/19. Sažeto, predlagatelji i podnositelji zahtjeva smatraju da osporene odredbe Uredbe:50/17-84/19 ozbiljno dovode u pitanje cjelokupni "komunalni sustav i standard", te da je Vlada donoseći osporene odredbe Uredbe:50/17-84/19 te uvodeći pojmove i kategorije korisnika koji nisu predviđeni ZOGO-om, prekoračila ovlaštenje za donošenje Uredbe:50/17-84/19, koje joj daje ZOGO (na temelju članka 29. stavka 10. ZOGO-a). Iako većina predlagatelja i podnositelji zahtjeva osporavaju Uredbu:50/17-84/19 u cjelini, ističu da je Uredbom:84/19 dodatno narušen sustav funkcioniranja gospodarenja komunalnim otpadom te da je posebice dodatno otežan položaj korisnika navedene javne usluge. Kao glavne prigovore ističu da je Uredbom:84/19 "suprotno odredbama ZOGO-a prepušteno određivanje naknade za minimalnu javnu uslugu predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave" te da je nadalje propisana "obvezna minimalna usluga za korisnike javne usluge", koji se razvrstavaju u kategorije korisnika "kućanstvo" i korisnika "koji nisu kućanstvo", a što nije predviđeno i propisano ZOGO-om. Smatraju da su navedene dvije kategorije stavljene u nejednake položaje, s obzirom na to da je Uredbom:84/19 propisana jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge na području pružanja usluge za pojedine skupine (kategoriju kućanstvo i kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije), a u koje skupine su razvrstani subjekti bez kriterija. Navode da na taj način korisnici koji stvaraju manje otpada sudjeluju u podmirivanju troškova sustava u jednakom iznosu kao i korisnici koji stvaraju znatno više otpada, te se time dovode u nepovoljniji položaj. Također navode da je određivanje "potkategorija" neprovedivo u praksi "jer su u različite potkategorije razvrstani isti poslovni subjekti s obzirom na različite kriterije". Ističu da Uredba:84/19 nije u suglasnosti sa ZOGO-om, s obzirom na to da propisuje da jedinica lokalne samouprave (u Odluci koju mora donijeti na temelju Uredbe) za svaku potkategoriju korisnika određuje način izračuna cijene obvezne minimalne javne usluge koja se plaća neovisno o korištenju javne usluge, kao i ugovornu kaznu - najviši iznos ugovorne kazne do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge za pojedinu kategoriju korisnika, koja također mora biti sadržana u odluci jedinice lokalne samouprave. Posebice, navedeno smatraju u nesuglasnosti s člankom 30. stavkom 6. točkom 3. ZOGO-a, koji propisuje da je "korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge", kao i s člankom 33. stavkom 2. ZOGO-a koji propisuje da je "davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge ... razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju...". OCJENA USTAVNOG SUDA Iz brojnih argumenata koje navode predlagatelji i podnositelji zahtjeva, a koji su sažeto izneseni u prethodnim točkama, proizlazi da je Uredbom:84/19, kojom je izmijenjena odnosno dopunjena Uredba:50/17, dodatno (nejednako i neravnomjerno) povećano opterećenje fizičkih i pravnih osobau pogledu nadoknade troškova zbrinjavanja i gospodarenja otpadom odnosno kojom su pooštrene sankcije u slučaju nepoštovanja tog povećanog opterećenja. Takva tvrdnja izaziva sumnjuu to da uspostavljeni model zbrinjavanja i gospodarenja otpada nije sposoban ostvariti svoj temeljni cilj - zaštita okoliša, prirode i zdravlja kao ustavnih vrednota - bez ozbiljnih i nerazmjernih ograničenja prava i interesa fizičkih i pravnih osoba Sagledavajući iznesene argumente, kako zasebno tako i skupno, kao cjelinu, Ustavni sud u ovom trenutku ocjenjuje da su ti argumentidostatni za zaključak da bi primjena Uredbe:84/19, kojom je izmijenjena odnosno dopunjena Uredba:50/17, izazvala štetneposljedice kako za interese građana tako i za razvoj sustava zbrinjavanja otpada, koji je od nepobitne važnosti za ispunjenje ustavne obveze osobite skrbi za zaštitu zdravlja ljudi, prirode i okoliša. Tim više što bi se protekom vremena ne samo povećavao mogući trošak naknade nastale štete odnosno povećao dodatni trošak eventualne promjene takvog načina gospodarenja otpadom već bi zbog njegove potencijalne nesposobnosti za ostvarenje cilja bila nanesena šteta u smislu neispunjavanja ustavne obveze osobite skrbi za ustavnu vrednotu zaštitu okoliša (članak 69. Ustava). Ustavni sud naglašava važnost vremenskog aspekta i sa sljedećeg stajališta. Osporavana Uredba:50/17-84/19 jedan je od pravnih propisa kojima se implementira Direktiva2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva ("Službeni list Europske unije" broj L 312/3, 22. studenoga 2008.; u daljnjem tekstu: Direktiva). Direktivom su propisani ne samo ciljevi u pogledu prikupljanja i gospodarenja otpadom koje su države članice dužne ostvariti u konačnu svrhu zaštite okoliša već su propisani i rokovi u kojima su države članice dužne ostvariti te ciljeve. Stoga svako dodatno produljenje razdoblja uspostave svrsishodnog i djelotvornog načina prikupljanja i gospodarenja otpadom dovodi u pitanje poštovanje propisanih rokova i time stvara rizik kažnjavanja (penaliziranja) Republike Hrvatske zbog nedostatne implementacije Direktive (koji će se kroz penale u konačnici opet preliti na porezno opterećenje fizičkih i pravnih osoba).

Članak 140.a ZOGO: (1) Nadzor zakonitosti Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona obavlja nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarenje otpadom (u daljnjem tekstu: nadležno upravno tijelo), osim u dijelu koji uređuje cijenu obvezne minimalne javne usluge i ugovornu kaznu za što nadzor zakonitosti obavlja Ministarstvo. Molim vas za komentar na ova dva pitanja: Na mala vrata je uveden izraz "obvezna minimalna javna usluga". Taj izraz se ne spominje nigdje drugdje u zakonu. Što u okvirima zakona znači izraz koji nije u istome definiran? Ima li on ikakvo pravno značenje odnosno težinu? Kakvo pravo ima ministarstvo da ocjenjuje zakonitost neke odredbe zakona ili podzakonskog akta? Odakle proizlazi to pravo?

Eto još jednog pitanja, ne znam kako to pronaći u zakonu a nailazim na dosta kontrdiktornih infromacija. Rok od 8 dana za podnošenje prigovora teče od dana preuzimanja rješenja ili od idućeg dana? Uključuju li tih 8 dana i neradne dane?

Hvala na pojašnjenju. Isto tako kako njihove "ovlasti" slijede iz zakona tako i ograničenja tih ovlasti slijede iz zakona a njihove "odluke" su ništa nego podzakonski akti koji ne smiju proširivati odredbe zakona. I to je sve na što se pozivam. Kako ja gledam na stvari, ako su odnosi naročito obavezni, dakle propisani zakonom, onda bi ZOO trebao igrati značajno bitniju ulogu s obzirom da je odnos koji se po sili zakona ne može raskinuti (u slučaju komunalija. bez da se vezanu nekretninu ustupi nekome drugome, bilo u vlasništvo ili na korištenje). Ipak je tu najbitnije, ako je ikako moguće, ne završiti u njihovom registru, jer koliko ja vidim ne trse se previše da "ulove" one koji se šlepaju. Vaša sugestija je na mjestu, trebam bolje pogledati ZPP i možda na taj način malo bolje zaokružiti cjelinu.

Hvala na pojašnjenjima. Čitao sam već članak 31. Mom mozgu stavak 4 tog članka kao da služi tome da odškrine vrata izbjegavanju zastare ali moram se onda i zapitati koja bi bila poanta izdavanja računa bez valutacije. Logička progresija me navodi da razmišljam o tome što instinktivno znam da nije u redu a to je naplaćivanje paušala. Logično je da pokušaj naplate dobra ili usluge koji nije isporučen nije zakonit, ali koji bi bio najbolji/dobar način za pozvati se na to? Ne uspijevam naći toliko eksplicitan članak u ZOO. Iako, dobrim dijelom mi je i jasno da tražim vjerojatno nemoguće s obzirom da "javna" usluga spada pod parafiskalni namet.