JasminD

Nisam 100% siguran u sve ovo ali: Novi vlasnik je imao 15 dana od kupnje (datuma na kupoprodajnom ugovoru) da prepiše ili odjavi vozilo, a ako to nije do tada napravio vi ste mogli otići na policiju i sami to napraviti (to vam puno ne pomaže sad, ali opet, odite na policiju i vidite šta se može oko toga, vjerojatno će te morati platiti kaznu). Kupac je mogao do sada ovjeriti kupoprodajni ugovor i platiti porez na stjecanje motornog vozila. Ako je to napravio onda bi bilo za pretpostaviti da bi otišao na policiju i u stanicu za tehnički, prepisao to na sebe i završio cijelu priču, ali ovdje mi se ne čini da je to slučaj. Tako da bih rekao da je proces negdje zapeo prije nego što je novi vlasnik u cijelosti prepisao vozilo na sebe, tako da ste tehnički, u nekoj evidenciji, još uvijek vi vlasnik vozila (kojemu je došla kazna) te ste time trenutno u Registru neplaćenih kazni što bi značilo da novi vlasnik još uvijek može obaviti ovjeru kupoprodajnog i platiti porez, ali neće moći prepisati niti registrirati vozilo na svoje ime. Ako platite kaznu gospodin ce moci prepisati i registrirati motor na svoje ime, a ako je ne platite vjerojatno ide po standardnom postupku, upozorenje pa ovrha. Sada nisam siguran da li što vrijedi da ste vi prodali registriran motor drugoj osobi u dobroj namjeri da će on savjesno obaviti papirologiju do kraja, pa da uvidom u kupoprodajni ugovor ispadne on odgovoran (ipak ste i vi imali mogućnost nakon 15 dana odjaviti vozilo) i to i mene zanima sada. To sam iskopao dok sam istraživao sličnu temu i tuđa iskustva za sebe na internetu, tako da se nadam da će i netko upućeniji u sve ovo odgovoriti na temu.

Gospođo, iskreno drugog lijeka za vas sumnjam da ima. Potražite pomoć od psihologa, psihijatra ili slične kvalificirane osobe. Znam da je teško ali na kraju dana ne radite to radi sebe nego radi svoje kćeri i svoje unučice. Nemojte sada trošiti vrijeme na žaljenje, pogotovo nemojte dopustiti da vas negativna energija i negativne misli preuzmu. Iskreno mislim da vam je gore predloženo najbrži i najbolji put do vaše unuke i kćerke. Prvo vidite sa kvalificiranom osobom što možete napraviti na sebi da bolje funkcionirate s kćerkom i polako s vremenom probajte usmjeriti i kćerku na put kako da bolje funkcionira s vama. A isto tako "Potočnica" vam je odlično predložila da nađete neki hobby s kojim bi ste se voljeli baviti. Znam da to neće biti lako ali neizmjerno će vam pomoći u vašoj situaciji samo da vam zaokupi misli od negative koja, ako joj to dopustite, može samo pogoršati cijelu situaciju i samo vas udaljiti od vas i vaše unuke.

Nije da sam neki pravnik ali silom prilika sam ovdje te sam dosta toga pregledao na forumu i vidio svakakve teme, neke slične vašoj. Iskreno mislim da ovo nije mjesto gdje možete dobiti adekvatan odgovor kako popraviti situaciju. Ovdje, koliko se ja malo razumijem u zakon, ne vidim nikakvo kazneno djelo niti prekršaj, a čak i da se desio ne znam koliko bi vam bilo u interesu ići tom rutom. (Bezobrazluk i loše odlučivanje većinom nisu ilegalni) Osobno mislim je bolje majci da se obrati ljudima sa sličnim iskustvima ili osobama koji joj mogu pomoći te da uključi kćerku u proces (grupne terapije, psiholozi, ljudi koji se bave narušenim međuljudskim odnosima). Umjesto mogućeg predbacivanja problema predlažem postepeno blago ukazivanje na iste u svrhu da kćer sama shvati greške (ništa na "silu", sve polako i strpljivo) Također moram napomenuti da bilo koja ruta kojom se majka odluči poći neće biti nimalo lagana niti ugodna. Međuljudski odnosi su zeznuta stvar te kad se jednom naruše teško se popravljaju, pogotovo između osoba koje su tako bliske. Majka će se možda morati pripremiti na mnogobrojne kompromise, popuštanja, gaženja vlastitog ponosa i ostalih mogućih "neugodnosti", na neke od kojih možda neće niti biti spremna. Iz svojih iskustava mislim da je najgora stvar koju majka može učiniti je nametati se u život kćerke ili siliti neke promjene. Uzmite moj savjet sa zrncem soli naravno, nitko ne zna situaciju bolje od osoba koje ju proživljavaju. Nadam se da će sve na kraju ispasti najbolje.

Ovako, frend i ja smo neku vecer imali zanimljivu raspravu i htjeli bi stručno mišljenje. Oboje smo studenti i zbog faksa živimo u Puli ali nismo od tamo, te niti jedan od nas nema auto niti neki drugi prijevoz za sada (od kad ja više nemam auto). Do sada smo imali par susreta s taksistima gdje su nam za put od 2-3km po gradu legalno naplatili 66-90kn što je u najmanju ruku bezobrazno skupo (za usporedbu u Rijeci za 20kn pređem do 5km sa taxijem.) Slične situacije su imali dosta naših kolega te su jednako nezadovoljni cijenom. (DA ODMAH NAPOMENEM, OVO JE SAMO IDEJA VIŠE KAO MENTALNA VJEŽBA, NEMAMO NITI VOLJU A NITI MOGUĆNOSTI UPUŠTATI SE U TAKO NEŠTO, Sirotinja smo te nikad nismo bili humanitarci) Eh sada zamislili smo scenarij tj. ideja je da bi ja i frend uzeli neki auto, žrtvovali bi se i vozili kolege sa faksa okolo kada je to potrebno (sa i od kolodvora, u veći shopping namirnica, noćne izlaske i ostale situacije kada treba prijevoz). Uzmimo imaginarnu situaciju da imamo para ko blata i jako malo ostalih obaveza osim faksa te da bi vozili ljude bez naknade kada god bi to bilo potrebno (stalna taksi služba praktički) Uzmimo imaginarnu situaciju da mi to ne bi naplaćivali nego bi vozili ljude za džabe ili za ne materijale protuusluge kada bi to bilo moguće (bilješke, skripte, instrukcije, itd... što bi studentu moglo zatrebati a da nije materijalno) Uzmimo u obzir i situaciju gdje bi imali nekim čudom 150 redovnih mušterija od studenata te da bi vozili svaki slobodni moment u danu svakoga ko to zatreba. Eh sada, da se tako ponašamo i da namjerno uzimamo promet od taksista koji već ionako nemaju pre veliku publiku, pogotovo u vrijeme kada nema turista te su studenti jedne od češćih mušterija, vjerojatnost da bi oni saznali za nas te da bi poduzeli nešto oko toga je dosta velika. Ako bi se počeli baviti tom djelatnošću, frend i ja ne bi otvarali nikakve obrte, firme, udruge i ostalo nego bi jednostavno djelovali kao obični civili; bez potvrda, računa i bilo kakvih birokratskih zafrkancija. I tu frend i ja imamo različita razmišljanja te bi htjeli čuti stručno mišljenje: 1. Da li je legalno raditi kao taksi bez naplaćivanja ljudima (sa i bez uvjeta da se nekada traže nematerijalne usluge), i ako nije legalno, zašto nije? 2. Da se desi da smo napadnuti od strane taksista, verbalno ili fizički, da li bi mi mogli tražiti nekakvu pravnu zaštitu bez namjere da prestanemo raditi to što bi mogli raditi. Baš me zanima što bi država RH tj. zakonodavac rekao o našem scenariju!

Došla zabrana danas, dogovorih se s poštarom da je ostavi u pošti koji dan jer si sutra i prekosutra moram neke stvari još srediti pa ću valjda preuzeti. Hvala svima na pomoći!

Ispričavam se što upadam u temu ali ova je najsličnija onome što mene muči! Naime radio sam za privatnika 1. i 2. mjesec ove godine i plaća za 1. mjesec mi je isplaćena dok plaća za 2. mjesec još uvijek nije (24.05). Student sam i sve ide preko Student Centra. Nakon dosta ganjanja šefa natjerao sam ga da potpiše ugovor za 2. mjesec i predao ga student servisu i tada počinje postupak. Prvo je dobio 15 dana za platiti, onda je slijedila usmena opomena od SC-a, na razgovru sa SC službenicom šef me ocrnio i dobio još 8 dana za platiti. Naravno nije niti to ispoštovao te je dobio pismenu obavijest. Na to se isto oglušio te nekih tjedan dana poslije slučaj ide kod javnog bilježnika i na prisilnu naplatu na FINU. E sada tu je nešto zapelo ali ne znam točno što jer dobivam stalno druge informacije. Naime u SC-u su mi rekli, kada je slučaj otišao na FINU, da će vjerojatno u roku od tjedan dana FINA njima vratiti financijsko stanje firme i da će onda vidjeti da li mogu odmah uzeti prisilno sredstva ili ne (ako ne mogu odmah, SC ima solidarni fond za studente iz kojih nam isplate ako je moguće plaću te se oni dalje pravno bore sa poslodavcima). To je bilo krajem prošlog mjeseca i od tada imam osjećaj da me drže za budalu. Prošao je tjedan dana, voditeljica SC-a je rekla da se to zna čekati i 2 tjedna. Pričekao sam ta 2 tjedna te kada sam došao pitati u SC voditeljica je samo bezobrazno odbrusila da šta ja dolazim stalno pitati da će me zvati kada bude gotovo da će to biti do kraja ovog mjeseca. Dolazim prije par dana po ugovor za drugu firmu i uz put pitati šta se dešava i voditeljica SC-a mi govori: "FINA nam još nije odgovorila, a još uz to poslodavac nije prihvatio pismo ovrhe!" Mene sada zanima sljedeće: Kakve veze ima da li je poslodavac prihvatio ili odbio pismo koje je njemu FINA poslala da njemu stupa ovrha, zar nije to da će stajati par dana pismo ako se slučajno udostoji čovjek pojaviti po pismo i da se onda stupa u postupak svejedno. Uz sve ovo sam bio na FINI čisto informativno i rekli su mi da ako slučajno nije došlo na SC od njih (a da rijetko se desi da ne dođe), onda da netko ovlašten iz SC-a može doći u poslovnicu i tamo dobiti podatke o slučaju, pa me zanima da li definitivno može radnica ili voditeljica doći (SC je voditelj ovršnog postupka) i zatražiti te podatke koji im fale. Hvala puno unaprijed!

Imam jedno pitanje ne znam da li je ovo najsličnija tema tome ili ima još koja ali ima veze s isteklom registracijom tako da eto. Situacija je da sam ja predugo ostavio tablice na autu tj. nisam ih vratio policiji nakon isteka registracije zbog komplikacija oko lokacije auta. Uredno dobio kaznu od 700kn i platio 350kn i to rjesio. Sada me zanima da li ja mogu registrirati auto sa istim tablicama bez da ih skidam samo da nastavim dalje registraciju usprkos svemu ili moram kao da na novo registriram auto sa novom prometnom i tablicama i placat sve to?

Presuda je donešena 8.03 a meni na vrata je došla oko 14.4 tu negdje dan gore ili dole.

U Umagu sam pitao da me spoje sa nekim za "izvršenje prekršaja" i prva gospođa mi je rekla da će me spojiti sa kolegicom na prekršajima, valjda je to to jer sam bio jasan u onome što želim, ili postoje 2 različite stvari za prekršaje?

Pa nebih baš rekao da sam ikada toliko pretjerao, a i nikad nisam sjeo u auto da nisam bio 100% siguran da sam sposoban za vožnju do doma (inače sam veoma ležeran ovako i nemam puno srama pa mogu odspavat nasred javnog parkinga u autu ako treba rađe nego da platim kaznu) ali eto, jbg dešava se. Sada sam suočen sa u najmanju ruku apsurdnom situacijom. Znači danas zovem sud u Pazinu po savjetu "drot-a" i oni mi kažu da vide slučaj ali da nije pod njima, da zovem ili sud u Umagu ili policiju u Pazinu. Ja zovem policiju u Pazinu oni se kunu da ne znaju ništa da im ništa nije došlo i da zovem policiju u Rovinju ili opet sud u Umagu. Zovem policiju u Rovinju nitko se ne javlja. Zovem sud u Umagu gdje dobijam odgovor da je stvar za njih riješena i arhivirana i da zovem policiju u Rovinju. Zovem ponovo policiju u Rovinju gdje mi govore da oni vide kaznu ali nisu dobili ništa od suda da bi mi poslali tu obavijest od kad do kad ne smijem voziti i govore zovi sud u Puli ili policiju u Pazinu. Zovem sud u Puli i žena mi po kratkom postupku objasni da nemam vise šta tražit od sudova da je sve na policiji. I još mi napominje da šta ja očekujem da će to ići tako brzo da sam još dobro i prošao. Eh sada, ovaj ping pong koji igraju samnom mi se niti malo ne sviđa, a još mi je gore to što na sudovima govore zovi policiju, na policiji zovi sud, nitko ništa ne zna i nitko ništa ne može poduzeti oko toga. Svi vide da sam kriv ali me nitko ne može kazniti još osim na onaj novčani način s kojim nisu ni dan zakasnili. Još sam sada vidio da mi je presuda donešena 8.03. te da je trebalo više od mjesec dana da mi je samo pošalju na vrata.

Svaka čast na brzom odgovoru i to u ovo doba. Nazvat ću onda pa vidjeti di je zapelo. I posebno moram zahvaliti na svemu ovome, na pomoći i savjetima kroz cijelu situaciju. Nadam se da jedan dan naletim na vas dobre ljude u boljim okolnostima na nekoj kavi ili soku (može se reći da sam nešto naučio iz ovoga svega )

Update! Ovako, nakon skoro 4 mjeseca došla presuda 1500kn (1000kn u roku od 8 dana što sam i platio) i mjesec dana zabrane. Presudu sam dobio pred nekih 2 tjedna a kaznu sam platio par dana poslije. Eh sada još nisam dobio ono pisamce u kojem mi kažu od kada do kada ne smijem voziti. Sada mi je problem najviše ta zabrana tj. ja bi htio to što prije odraditi da prođe. Neznam da li mi pismo nije došlo zato jer me se nisu sjetili na sudu pa je to zapelo negdje i tko zna kad će doći ili je poslano ali se izgubilo u pošti (nije rijetka pojava u mojoj selendri). Nakon koliko vremena poslije presude to otprilike stiže na kućnu adresu (ako ima neko pravilo ili je to kako se netko sjeti), i, u slučaju da je to po nečijoj dobroj volji, da li se ja mogu sam prijaviti negdje da to odradim što prije pa da sam na miru prije početka malo jače sezone?

Pozdrav jos jednom. Nista mi se novo nije desilo u vezi kazne od kad sam predao prigovor (jos uvjek cekam nesto na kucnu adresu da mi dodje) ali me zanima sljedece. Auto s kojim sam pocinio prekrsaj bi sada prodao (malo je popravljen i utegnut od onda ne uvaljujem nekom kramu koja je tada bila ) i zanima me da li ja sada imam neke terete na tom autu i da li me nesto sprecava da ga prodam ili to ide tek kad dobijem presudu. Hvala unaprijed!

Ma super ajde barem nešto, mogu barem malo dalje gurat. Hvala vam dečki. Još samo da pitam evo ovako, koje su realne šanse da će sud povjerovat meni i još par svjedoka a ne policajcu i njegovom kolegi (vjerujem da ce se drzati zajedno) u vezi onoga incidenta sa parkingom, mislim s obzirom gdje živim strah me da to nije sizifov posao tj da na kraju ja ne dobijem neku tužbu za klevetu ili nešto ako slučajno ne prođe.

Oprostite nije mi baš jasno. Znači meni tu u toj naredbi piše 12h da nesmijem voziti... ja sam mislio da iako je podignem imam je kao ukras u novčaniku tih 3 mjeseca. Sada mi nije jasno šta sada ja mogu voziti dok mi neko ne kaže da stanem ili... ako me zaustave sada na putu kući da li dobijam veću kaznu ili nešto. Da li u slučaju da ja podignem prigovor ja mogu voziti to cijelo vrijeme dok se ne donese presuda pa onda kad dodje presuda tek onda nesmijem ili kako... ja sam potpisao papir pa neznam dal to ima veze ili ne.