lex_specialis

Zna li netko kojim se zakonom uređuje što znači da je ponuda u postupcima javne nabave kod NOJN-ova dostavljena na vrijeme? Pitam jer se u postupke nabava uredno stavlja da će se otvaranje ponuda održati istekom roka za dostavu ponuda. Ako se vodi po ZUP-u, i predaje se u pošti dan prije roka za dostavu, nema teoretske šanse da će isto biti dostavljeno na vrijeme.

Tvrtka A prodaje male strojeve i u ponudi jasno daje do znanja da su za vrijeme trajanja garancije rad i materijal besplatni, a da kupac snoši troškove dolaska. Tvrtka B pokriva sve o svome trošku. Cijena je ista. Radi lakše usporedbe, recimo da su obje tvrtke iz Zagreba, a kupac je u Dubrovniku i samo te dvije tvrtke posluju s takvom vrstom robe. Tvrtki B besplatan odlazak do Dubrovnika predstavlja poveći trošak i dovodi u pitanje isplativost posla (rizik kvara može bitno ili u potpusnoti eliminirati maržu) - od Zagreba do Dubrovnika (jedan smjer) je 600 km, gorivo, cestarina, dnevnice, troškovi održavanja vozila itd. S jedne strane, ako je garancijom obećano da će stroj raditi neko određeno vrijeme, zar je u redu da se od kupca očekuje da snosi dodatan trošak što će u konačnici značiti da je taj stroj zapravo koštao više? Ovo je malo ekstreman primjer, međutim to vrijedi i za manje relacije gdje se takvi troškovi s vremenom naberu i predstavlju nemali izdatak za tvrtku B, a pogotovo sada kad troškovi svega idu gore. Takva politika na tržištu gdje jedna tvrtka pokriva sve, a druga sav teret prebacuje na kupca, jednostavno s vremenom predstavlja poprilično veliko opterećenje, pa me zanima ima li tvrtka A ikakva pravna uporišta da traži od krajnjeg kupca nadoknadu troškova dolaska? ZOO 427. jasno kaže na komu je trošak i rizik za prijenos robe do mjesta gdje se treba popraviti. Ali što ako se roba ne prenosi, već se popravak vrši na mjestu gdje se nalazi stroj? I kako da se tvrtka B pobrine za svoje mjesto na tržištu? Da jednostavno odbija prodavati strojeve u mjesta gdje nema ekonomske računice ići besplatno jednom ili više puta?

U ovom konkretnom slučaju se radi o roku dostave dokumentacije za javnu nabavu, ali sam viđao takve klauzule i na nekim drugim mjestima, pa pretpostavljam da ista pravila vrijede. Ne znam zašto je tako teško napisati i vrijeme dostave (što bi u pravilu i trebalo), pa da se takve nedoumice izbjegnu...

Još uvijek lomim koplja oko ovog, može pomoć?

Tražio sam posvuda, ali konkretan odgovor nisam mogao naći zbog ključnih riječi koje jednostavno previše tema obuhvaćaju. Imam dva (izmišljena) primjera, pa molim odgovor: 1.) Ako se primi pismo 22.11. i kaže rok za dostavu je 7 dana znači rok je do 30.11. do 23:59? 2.) Ako je određeno da je rok do 27.11., znači li to do 26.11. 23:59 ili 27.11. 23:59? Koji se zakon i članci time bave? Glava 5. Rokovi u ZOUP-u se ne bave time, a ne znam gdje bih drugo gledao. Jesu li ista pravila po tom pitanju za prepiske između dvije stranke, odvjetnika i općenito, kao i za prepiske između sudova i javnopravnih tijela, ili za neke od tih prvospomenutih vrijede druga pravila?

Baš lijepo. Znači nema smisla ni pokušavati tražiti dragovoljno izvršenje mjere ili? Ovo ne-znanje roka je krajnje nezgodno... Što ako osoba ode na posao, a mjera stupi na snagu pri povratku i budeš baš te sreće da te zaustavi kontrola?

Čitam jedan prekršajni nalog u kojem piše: "Mjera počinje teći od izvršnosti / pravomoćnosti ove Odluke (Naloga), odnosno protekom roka za dragovoljno izvršenje ili protekom 8 dana od dana pravomoćnosti." Moja pitanja: - tu su navedena tri uvjeta kada počinje teći mjera - jesu li prvi i treći isti ili mi se čini? - kako (na koji način) dragovoljno izvršiti tu mjeru (predati vozačku)?

Bojim se da je kompletan odgovor na ovo pitanje daleko veći nego uvodni post.