n.e.s.

Parkirala sam se na mjestu pored mjesta označenog za invalide. Stvar je u tome što mi je auto vrlo uzak pa je stao u ćošak pored mjesta invalide, a u koji drugi automobili ne bi stali (pa vjerojatno ne bi stao ni auto invalidne osobe). Štoviše, na "pravom" mjestu za invalide cijelo je vrijeme bio parkiran auto invalidne osobe s naljepnicom pa tamo ne bih mogla ni da sam htjela. Međutim, meni je stigla kazna za parkiranje na mjestu za invalide. Imam li šanse sa žalbom? Po meni to je u neku ruku nepropisno parkiranje, ali nije na mjestu za invalide. Nikoga nisam ometala, auto nikamo nije virio, nikome smetao, daleko od ceste, daleko od pločnika... Prilažem sliku - na slici je parkran auto invalidne osobe na mjestu označenom za parkiranje invalida. Ja sam bila parkriana (na slici) lijevo, na ovoj štrafastoj površini i to ne skroz do kraja, nego negdje do pola pa malo pokoso uz rubnjak. Kao što se vidi na slici, vozač bi iz parkiranog automobila izlazio/ulazio na suprotnoj strani. Ako mi uvaže žalbu, plaćam li svejedno sudske troškove?

To vještačenje je prijedlog tužitelja. Znači, to je stvar tužitelja čime će pokušati dokazivati, sad mi je jasno. Jedino što mi nije jasno zašto su onda na teren zajedno s geodetom pozvani i svjedoci koji su na popisu svjedoka na okolnost kupnje kuće (tek da napomenem, većina njih je u vrijeme kupnje i gradnje kuće imala 5-6 godina)?

Zanima me na koji način suvlasnik može zatražiti duplikat ključeva kuće u kojoj ima suvlasnički udio? Preporučenim pismom - što točno u njemu navesti? Koji je rok predaje i što ako ga ne preda u tom roku? Radi se o naslijeđenoj kući u kojoj je troje suvlasnika, od kojih dvoje ima zajedno 19/30 (12/30 + 7/30), a treći 11/30. Ovaj s 11/30 je na kući promijenio vrata i kuća mu služi kao vikendica, a ostalima nije dao ključ. Također je pokrenuo parnični postupak u uvjerenju da će tako postati isključivi vlasnik. Radi se o staroj kući koja nije ucrtana i za koju nema nikakvih ugovora/računa/dokumenata kojima bi potvrdio da u kući ima veća vlasnička prava. Udio u kući je naslijedio od oca kojega je posjećivao 2 puta godišnje. Još jedno pitanje u ovome slučaju mi nikako nije jasno pa za to naročito molim savjet. Naime, tijekom spomenute parnice sud je odredio vještačenje građevinskog vještaka i geodeta gdje kaže da će oni "označiti zemljište koje bi bilo nužno za redovnu uporabu zgrade". Stvar je u tome što mi, ostala dva suvlasnika, uopće ne želimo određivati okućnicu oko te male drvene kuće, jer je želimo srušiti ili prepustiti trećem suvlasniku da je premjesti budući da je montažna odnosno sagrađena od drvenih greda i već je preseljavana. Možemo li mi tu izjaviti neki prigovor na takvo vještačenje? Stvar je u tome što bi se zemljšte bez te kuće vrlo lako rasparceliralo i podijelilo, a ovako kuća prelazi zamišljenu buduću među jer je napravljena nasred parcele, a treći suvlasnik tako namjerava proširiti svoj dio parcele, jer je tobože riječ o kući kojoj treba okućnica i udaljenost od međe 4 m. Znači, vještačenje se provodi kao da je to već gotova stvar da je kuća njegova pa mu samo treba odrediti okućnicu. Ne bi li trebalo prvo utvrditi kome će kuća zapravo pripasti, uz ev. isplatu ostalih suvlasnika, a tek onda odlučiti hoće li ta kuća uopće ostati tu gdje je i odrediti joj okućnicu. Jer, parnica je povedena isključivo radi vlasništva nad kućom, a još nije bilo ni jedno ročište na kojem bi taj suvlasnik iznio ikakve dokaze. Još da napomenem i sljedeće - taj suvlasnik (11/30) udio u toj parceli s kućom je naslijedio od oca, a njegov otac je taj isti udio naslijedio od majke 2005. Prilikom ostavinske rasprave nakon smrti naše majke, njegov se otac nije usprotivio ovakvoj raspodjeli i nije se izjasnio da bi sporna kuća morala pripasti samo njemu, nego se prihvatio svog udjela od tih 11/30.

Na čestici se nalazi stara kuća i sjenik. Čestica je imala svoj broj 1705, a prilikom izrade građevinske dozvole za dogradnju 1986. godine izvršena je parcelacija na dvije čestice 1705/1 i 1705/2 koja je vidljiva na izvatku katastarskog plana iz 1986. Ta parcelacija izgleda nikada nije do kraja provedena/uvedena u katastru, jer na svim ostalim izvatcima i dalje stoji 1705, tako da je sada nemoguće napraviti uporabnu dozvolu jer u Upravi za graditeljstvo ne znaju koji broj čestice da stave. Kako to razriješiti? Još da napomenem da je vlasnik kuće u međuvremenu umro, a sama čestica nije glasila na njega, samim time sada ne glasi ni na njegove nasljednike, nego se radi o zadruzi od nekoliko ljudi. Ostali suvlasnici nisu zainteresirani za tu česticu, tako da s te strane nema problema.

A čemu služi to rješenje iz izvanparničnog postupka? Da li se to rješenje negdje izvršava i u kojem smislu? Znači, rješenje je da se svi slažu sa traženim - da dotična osoba sa svojim udjelima istupi iz zajednice - kada se to provodi? Jesu li izvanparnični (koji je već proveden) i parnični međuovisni ili se svaki izvršava po okončanju, tj. izdavanjem rješenja odnosno presude? Ili sada sama ta osoba koja je pokrenula oba postupka, ovim parničnim postupkom (koji je u tijeku) sprječava izvršenje rješenja koje je izdano na završetku izvanparničnog? Jedna te ista osoba tražila je dvije suprotne stvari u dva različita postupka - u jednom postupku da izađe iz zajednice sa svojim udjelima, a u drugome da izađe iz zajednice s više od onoga što joj pripada po udjelima (tako je i napisano: "tužitelj smatra da mu pripada više"). Zato pitam, jer u slučajevima koje znam, ljudi su obično pokretali parnične postupke ako bi se izvanparnični izjalovio, ako netko ne bi pristao na ono što je zamislio tj kada bi nastao spor.

Nije mi jasna svrha onog prvog izvanparničnog postupka, u kojemu smo svi pristali na ono što je tražio. Jesu li izvanparnični postupci sami sebi svrha ili nakon takvih postupaka mora uslijediti provedba toga što je zaključeno? Tu mi nešto fali po logici stvari, osim ako je pravna logika sasvim drugačija.

Hvala na odgovoru. Mislio sam pitati kakva je praksa u sličnim slučajevima. Znam da nijedan slučaj nije jednak, ali pod "sličnim" mislim na slučajeve u kojima je moja riječ protiv njegove. Ili da okrenem pitanje, čime bi nećak mogao dokazati da je kuća njegova ako nema živućeg svjedoka iz toga doba niti "papirnatih" dokaza? Svi smo bili na jednom kućnom broju.

Molim mišljenje o sljedećoj situaciji. Prije 18 godina, nakon smrti roditelja, nas četvero braće naslijedili smo parcelu na kojoj smo svi i odrasli. Tu se nalaze dvije stare drvene kuće, jedna građena početkom 20. Stoljeća, a druga 1965. Nakon ostavinskih rasprava za roditeljima (1973. i 2003.) svako je naslijedio svoje udjele i nitko se ni na što nije žalio niti smo zemlju podijelili. Međutim, nakon smrti najstarijeg brata 2012. godine, njegove je udjele naslijedio njegov sin, koji je 2016. zatražio izlazak iz zajednice putem izvanparničnog procesa. U tom procesu mi ostali složili smo se s njegovim zahtjevom, odnosno s tim da svatko dobije svoj dio prema udjelima koji su navedeni u izvodu. Sutkinja nas je pitala slažemo li se da se zemljište i sve što je na njemu podijeli prema navedenim udjelima. Mi smo izjavili da se slažemo i tako je zapisano. Međutim, bez obzira što smo se složili s njegovim zahtjevom iz izvanparničnog postupka, nećak je svejedno podigao tužbu u kojoj navodi da smatra da ima pravo na više od onoga što mu je navedeno, jer da je noviju kuću napravio/kupio isključivo njegov otac. On za tu tvrdnju ne posjeduje nikakav materijalni dokaz u vidu računa ili bilo čega sličnoga, a kao svjedoke navodi osobe koje su u vrijeme gradnje kuće imale 3-4 godine te svoga kuma, kojega je upoznao 20 godina nakon gradnje kuće. Također, ni sam njegov otac nije ništa takovo zatražio prilikom zadnje ostavinske rasprave 2003., kao niti poslije toga. Prvo pitanje je ima li nećak uopće osnovu za tužbu protiv nas budući da smo mi pristali na ono što je on tražio u izvanparničnom postupku? Ako se je poslije predomislio pa želio izmijeniti svoj zahtjev, zar ne bi onda trebao pokrenuti novi izvanparnični postupak, a ne parnični? Kao laiku mi se čini da je običaj da netko nekoga tuži za neko djelo, a ovdje nema nikakvoga djela, nego sam se naprotiv složio s onime što su me pitali. Drugo pitanje je kakve su šanse da on dobije ovu parnicu, odnosno da ju ja izgubim, budući da sam se ja složio s onime što je tražio u izvanparničnom i budući da on nema nikakav materijalni dokaz da je tu kuću napravio sam njegov otac, bez pomoći naših roditelj i nas braće? Da pojasnim, osobno sam fizički sudjelovao u gradnji, za dobar dio kuće su se koristili hrastovi iz naše šume, ostala građa je kupljena od susjeda, prodavala se telad itd., a nitko ni za što nema račun niti živih svjedoka osim mene. Ja sam jedini živi svjedok te gradnje. Ja sam se poslije odselio, a kuću su koristili brat i roditelji. Unaprijed hvala.

I još nešto me zanima - koja je razlika između posjeda i otimačine? U ovom slučaju žena koja nije nasljednica kuće prijeći ulazak u kuću onima koji imaju vlasničke udjele u toj kući. Recimo, da na neki način otključamo (ne provalimo, nego pronađemo neki ključ) tu našu zajedničku kuću, bi li to bilo kažnjivo samo zato što ju je ta žena prva zaključala? Koja je razlika između npr. situacije da su umjesto te žene došli migranti (kojih je na tom terenu puno) i zaključali je prije nje - bi li tada oni imali faktički posjed nad našom nekretninom?

Što to točno znači? Na jedan te isti posjed dolazi nas četvero + ona. Svo četvero/petero imamo faktičku vlast ili samo ona? Mi ostali, koji tamo također dolazimo i koristimo se okućnicom i još smo k tome nasljednici, nemamo faktičku vlast nad tom istom okućnicom? Ili je imamo svi u isto vrijeme?

U tijeku je parnični postupak, nakon neuspjelog izvanparničnog, vezan uz diobu naslijeđenog zemljišta. U zemljištu su 4 suvlasnika, od kojih se troje ne slažu u mišljenju sa četvrtim. Supruga 4. suvlasnika uporno dolazi na posjed, ruši drveće, zaključava kuću (u kojoj također svi imaju svoje udjele), kosi tamo gdje je ona sebi odredila da će biti njezin dio,... Može li joj se zabraniti dolazak na posjed, budući da ona nije nasljednica, već je to njezin suprug, a sudski postupak je u tijeku?

Još samo nešto - postoji li pred zakonom razlika u uporabi snimke snimljene u službenim prostorijama i one snimljene na vlastitom posjedu, u svom dvorištu? Npr. službenice katastra izađu na teren...

Zanima me ako mi možete reći svoje mišljenje, je li Vama taj slučaj sumnjiv ili nije. Pokušat ću skratiti. Na čestici su dvije kuće sa četvero suvlasnika. Jedna kuća stara 100 godina ima kućni broj, drugu ista obitelj gradi kasnije i ta kuća nije imala broj, nego se vodila pod istim kućanstvom. (Po novom zakonu o dodjeli brojeva ona sada ima samo predloženi broj.) Gospođa A silno želi tu noviju kuću kako bi je mogla prodati, ali ne želi ni čuti za podjelu na 4 dijela, nego je želi samo za sebe. Međutim, ima problem što ona nije nasljednica, nego je nasljednik njen suprug koji se ne angažira oko toga. Gospođa A odlazi u katastar i dogovara sa gospođama B i C da u zaseoku od 4 kuće malo prerazmjeste kućne brojeve, kako bi ona izbjegla procedure te kako bi se krađom kućnog broja, na ovu kuću koju smatra svojom, mogli prenijeti i svi priključci koji su prijavljeni na taj kućni broj. Strujni su već prekopčali. Također, u ime supruga traži izradu uporabne dozvole koja se sada vodi na pogrešan kućni broj, jer smo u međuvremenu posredstvom Sektora za katastarske programe brojeve vratili u prvobitno stanje. Osim pogrešnog broja, uporabnoj je dodana i skica iz katastarskog operata gdje se tvrdi da je kuća ucrtana. Nakon višemjesečnog dosađivanja u katastru, od šefa katastra jedva uspijevamo doznati da su kuće u operatu ucrtane 1862., a znamo da je ova kuća građena 1965. i nikada nije ucrtavana. Nije ni u istim gabaritima, ali u uporabnoj dozvoli se tvrdi da je to ta kuća. Uporabnu ne uspijevamo poništiti zbog rokova, a rokove nismo mogli ispoštovati jer nama ostalim suvlasnicima nikada nije dostavljeno nikakvo rješenje o izdavanju te dozvole, nego smo doznali nakon tri godine. Onda je išla inspekcija pa prigovor i sada Upravni sud (prema Vašim savjetima, hvala još jednom). U želji da vidimo o čemu se radi u katastru, tražimo uvid u registre u kojima su se bilježile promjene na čestici, što uključuje promjene kućnih brojeva. Gospođe B i C me uvjeravaju da su brojevi oduvijek bili onakvi, pobrkani, ali ne pokazuju nikakve dokumente koji to potvrđuju. Mi im šaljemo mnoštvo dokumenata koji dokazuju da smo imali kućni broj taj koji smo imali, a ne taj koji one tvrde. Na svim izvodima, osobnim kartama i drugim dokuimentima 6-ero ljudi uporno se kroz desetljeća ponavlja točan broj, a gospođe nas uvjeravaju da smo imali neki drugi broj samo mi to nismo znali!! I to susjedov sa druge čestice, što je i susjed potvrdio! Međutim, one ne odustaju, a dokumentaciju iz registra ne pokazuju. Pokazale su samo dvije skice popisnog kruga, što je jedan mali dio registra i iz kojega se zapravo ništa ne vidi, naročito ne datumi. Uskratile su dakle uvid u zapise iz registra i čak provocirale otvoreno govoreći o ovoj drugoj kući kao o "njihovoj" te da se ja moram odlučiti koja je kuća moja. Okomile su se na mene i provocirale me da se ponašam kao da su obje kuće moje itd. kao da sam na sudu u procesu diobe, a ne u katastru. Zato je cijeli razgovor snimljen. Nakon što je Sektor za katastarske programe odredio ponovno određivanje brojeva, pri čemu su pozvani svi suvlasnici i susjedi, a pisalo je da je odazivanje obavezno, suprug gospođe A se kao pozvani nije odazvao. U snimljenom razgovoru gospođe B i C kažu kako je opet umjesto njega bila supruga. Ona se i potpisala u zapisnik kao nepozvana i bez punomoći. Međutim, on se kao pozvani nigdje nije pojavio, javio niti potpisao. U jednom trenutku gospođa B laže da su supružnici dan prije bili zajedno, ali se onda otkriva da nisu jer u samom zapisniku stoji da on nije mogao doći radi poslovnih obaveza, a potpisuje supruga. Ako je odazivanje obavezno, onda je obavezno, zar ne? Sumnjivo mi je što su najprije lagale da su kod njih u uredu bili oboje supružnika, a ispostavilo se da nisu. Ona ga je teoretski mogla držati na tavanu i okolo umjesto njega raspravljati o njegovom nasljedstvu, a njegovog potpisa nema nigdje.

Ok, da. Mada, ovo "kršenje kodeksa" je rečeno u skraćenoj verziji - radi se o kršenju kodeksa u smislu da djelatnica izlazi iz okvira svojih ovlasti i time, a i nekim drugim izjavama, potvđuje se njeno pogodovanje drugoj osobi u smislu zlouporabe svojeg položaja/radnog mjesta.

2015. godine u sudskoj praksi zabilježen je slučaj kad je snimka uvažena kao dokaz. Citat: "Na njoj se čuje razgovor građevinskog poduzetnika Davora Pejića sa suradnikom u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport Nenadom Kovačevićem iz kojeg je evidentno da ga ovaj traži mito. USKOK je pak naglasio kako tim snimkama nije povrijeđeno niti jedno pravo Nenada Kovačevića, budući da su diktafonom zabilježene riječi što ih je uputio upravo Pejiću." Kad se stvori određena sudska praksa ovog tipa, ima li ona utjecaja na buduće slučajeve? Može li se slično protumačiti snimka na kojoj djelatnice ureda državne uprave prekoračuju svoje ovlasti i krše kodeks nepristranosti, provociraju i potvrđeno lažu osobi koja snima?

A što znači ovaj stavak, mislim na njegov završni dio "koje nisu njemu namijenjene": (1)Tko neovlašteno zvučno snimi nejavno izgovorene riječi drugoga ili tko posebnim napravama neovlašteno prisluškuje nejavno izgovorene riječi drugoga koje mu nisu namijenjene,...

Moje je pitanje, ako netko zna, smijem li pri odlasku u katastar i slične ustanove nositi diktafon i snimati svoj razgovor sa službenicima? Je li to prekršaj?

26.10. je provedeno ponovno određivanje brojeva. Tu je bilo toliko kontradiktornih izjava da ih je teško ispričati. Sve se dešavalo na terenu, pri čemu su poslali opet iste službenice. U jednom su trenutku tvrdile da određeni broj postoji odavno u registru samo što je na pogrešnom objektu, a u drugom trenutku da će ga sada dodiieliti. Zatim tvrdnja da se prilikom ovakvog ispravka brojeva ne izdaju nova rješenja, a u drugom trenutku da ćemo dobiti nova rješenja. Zatim, da će jednoj kući dodijeliti jedan od postojećih brojeva iako ja tvrdim da ta kuća nema broja (suvlasnik sam pa znam)... itd. Zato molim ako mi netko može reći koji je postupak dodjele kućnog broja? Piše da treba podnijeti zahtjev i priložiti dokaz o vlasništvu - da li svi suvlasnici ili je dovoljno da samo jedan suvlasnik priloži dokaz o suvlasništvu? Može li kućni broj dobiti građevina koja je na čestici koja nije 1/1? Mora li kuća biti ucrtana da bi dobila broj, ako je građena prije 1968.?

Rekla je da se zabunila...

Koliko ja znam, nije doneseno nikakvo rješenje niti vođen postupak. Nisu baš imali ni na osnovi čega voditi postupak, a da su ga vodili, onda bi ga trebali voditi za još 3 građevine sa susjednih parcela drugog vlasnika, kojima su tada promijenjeni brojevi da bi im redoslijed štimao. Zaključujem i iz ekspresnog povratka u staro stanje, u jednome danu, jer onda bi valjda trebali na brzinu poništiti to rješenje i donijeti novo? Kako to mogu doznati? Tražio sam ovih dana u katastru uvjerenje o povijesti promjena na čestici i u njemu je navedena ta promjena u jednoj jedinoj rečenici, ali ne pišu nikakvi datumi. Znači li to da je doneseno rješenje? Sada sam tražio da me obavijeste o točnim datumima tih promjena, ali još čekam odgovor.

Zanima me je li događaj koji ću navesti u nastavku "materijal" za DORH, odnosno radi li se o kaznenom djelu. Prije otprilike tri godine stranka je otišla u katastar i tamo, za neke svoje potrebe, uvjerila djelatnicu katastra da ispremješta kućne brojeve na nekoliko građevina. Točnije, stranka je zahtijevala da joj se na kuću kojoj je suvlasnik stavi broj sa susjedne kuće istih (su)vlasnika, a ostale kućne brojeve u okolini je zatim morala prilagoditi tako da imaju neki logični redoslijed. Radi se o starim kućama u kojima nitko ne živi pa su računali da nitko neće otkriti. Mi smo to ipak razotkrili i zatražili promjenu u prvobitno stanje te su brojevi vraćeni u prvobitno stanje u roku od 24 sata. Djelatnica koja je to učinila izjavila je da se radilo o zabuni, jer da je "stranka" jako puno govorila o tim brojevima pa joj je ona tobože povjerovala i stavila broj na kuću bez broja, iako je i na terenu vidjela da na kući nema broja, kako sama sada priznaje. (Da pojasnim, "stranka" nije mogla ishodovati broj za tu kuću legalnim putem jer je kuća na nepodijeljenoj čestici sa više suvlasnika s kojima nije u dobrim odnosima, računajući mene). Smatram da nije moguća nikakva zabuna ovakve vrste ako se radi po dokumentaciji koja postoji u katastru, po mapama i svim ostalim alatima kojima raspoalažu. Jesam li u pravu ili haluciniram? Naročito nije moguća zabuna na nekoliko kuća odjednom na tri različite čestice. A pitanje svih pitanja je koja je uopće logika da se ta zabuna desi na kućama starima po 100 godina, u kojima je još donedavno netko živio i imao dokumente s kućnim brojevima pa tobože misliti da bivši žitelji desetljećima nisu primijetili da imaju pogrešne brojeve u svojim dokumentima i na kućama, a onda, kad svi poumiru, "savjesna" djelatnica im 2015. godine konačno upiše prave brojeve? Zatim ih, kad bude razotkrivena ta promjena, bez pogovora vrati u roku 24 sata u ono "krivo" stanje - zar se ne bi morala usprotiviti ako iskreno misli da su baš ovo pravi brojevi? Budući da ovu prevaru nismo primijetili tri godine, u međuvremenu je "stranka" izvela još neke dodatne manevre služeći se kućnim brojem koji joj ne pripada, sve u pokušaju da tu kuću dobije za sebe. Sada mi to moramo jedno po jedno pobijati i dokazivati, nailazeći na otpor umreženih državnih službenika, iz čega su i proizašla neka od mojih pitanja prethodno postavljenih na ovome portalu. Najviše me užasava to što Država unutar sebe ne osjeća potrebu bilo što poduzeti u sankcioniranju, nego se naprotiv trudi zaštititi svoje djelatnike koji se bave ovakvim stvarima, što im omogućuje da djelo ponavljaju.

Kažete da ste mišljenja da se ne može tužiti RH. Ali što kad se iscrpe svi pravni lijekovi, odnosno kad ih uglavnom ni nema, kao što to u mojem slučaju izgleda je (proizlazi iz ove prepiske), a potpuno pogrešne činjenice ostaju u službenom dokumentu i nitko iz institucija RH nije našao za shodno da ih ispravi? I to činjenice koje meni i drugim suvlasnicima vjerojatno u budućnosti mogu nanijeti novu štetu.

Hvala. Još nešto vezano uz gore navedeni slučaj. Vezano uz ovaj slučaj, nadležni katastar izmiješao je brojeve na ukupno 4 kuće (uglavnom stare u kojima nitko ne živi), pretpostavljam kako bi vlasnik spomenute uporabne lakše došao do kućnog broja, bez elaborata i sličnih stvari. Kad smo to shvatili, intervenirali smo i brojevi su vraćeni u prvobitno stanje. Isti je katastar uporabnoj dozvoli priložio ovu skicu iz operata s lažnim tvrdnjama. Kad ih je inspektorica tražila dokumentaciju vezano uz nadzor, ponovno su priložili lažnu skicu koju je inspektorica zapravo samo prihvatila kao vjerodostojnu, očito bez provjere. Mene zanima mogu li pokrenuti upravni spor ili nešto slično tome protiv katastra koji uporno izdaje lažne skice, odnosno obmanjujuće? Ne mogu vjerovati da oni to uporno rade i da ih nije moguće sankcionirati?

Budući da me već mjesecima vozaju od tijela do tijela, možete li mi još reći tko je čelnik tijela kojemu podnosim prigovor, ako sam obavijest dobio od Ministarstva graditeljstva? Ministar? Budući da sam Ministru, u kabinet ministra, već poslao e-mail na tu temu, računa li se to u prigovor ili ga moram pisati u određenoj formi? Zatim, ne bi li u samoj obavijesti trebao pisati taj rok od 8 dana? U njoj ne piše ni da uopće mogu uložiti prigovor.

Spitfireu zahvaljujem za odgovor. Ima još jedna stvar koja me muči u ovoj zavrzlami. Kažete, može se pokrenuti upravni spor, a završna obavijest od inspekcije uopće nema uputu o pravnom lijeku u kojoj bi pisalo kome i u kojem roku se možemo žaliti. Je li to pravilno? Druga stvar, u istoj toj obavijesti inspektor navodi da je ionako prošao rok za poništenje uporabne dozvole jer je on "2 godine od uručenja rješenja stranci". Mi nismo nikada dobili nikakvo rješenje, jer je dozvolu ishodovao jedan od suvlasnika bez da je o tome obavijestio ostale. Tako da smo za postojanje dozvole saznali tek nakon tri godine, nakon što je on pokrenuo izvanparnični postupak za istupanje iz suvlasničke zajednice. Kako smo onda mogli u danom roku pokrenuti poništenje?