U najgorem slučaju je i to moguće. Policajci i dalje puštaju za neke prekršaje jer se ili sažale ili im se ne da pisati (govorim samo o normalnim situacijama, bez mita i sl. stvari za koje je razumno da se nastrada), ali ako se takva situacija zakomplicira, u najgorem slučaju je moguć i otkaz.
Za primjer, unutarnja je pratila jednu policijsku postaju radi sumnje na mito kod kontrole prometa. Pratili su punktove na kojima policajci zaustavljaju i kasnije zaustavljali te iste vozače. Na kraju su praktički jednako procesuirani i policajci koji su uzimali mito (opravdano) i oni koji su samo puštali ljude jer su procijenili da se radi o blažem prekršaju koji ne zahtijeva sankcioniranje. Osobno mi je poznat jedan policajac koji je dobio otkaz radi puštanja mopedista bez kacige (u odvojenom slučaju).
Zato i postoje termini kao beznačajni prekršaj, oportunitet i sl., koji omogućavaju da se osobu pusti bez kazne, ali se to evidentira kroz sustav. Tako je prekršaj utvrđen, formalno obrađen i evidentiran, ali prekršitelj prolazi bez kazne (što se njega tiče, kao da je pušten bez ičega).