zanimljivo mi je kako ljudi na isti dogadjaj gledaju sa dijametralno suprotnih stajalista.
ovaj opisani dogadjaj kod mene prije izaziva bijes na policajca nego na gospodju koja je pocinila minorni prekrsaj.
prvenstveno zbog toga sto ju je policajac vidio, a nije ju upozorio. njegov posao nije da ubire harac i puni drzavni proracun, nego je da izmedju ostalog djeluje preventivno. represija bi trebala biti zadnja u njegovom opisu posla.
nadalje, zena nije otisla popiti 0.3 konjacic prije posla, nego je otisla u ljekarnu. dakle, prica o astmaticnom djetettu ne pije vodu, jer upravo se njeno djete moglo gusiti u astmaticnom napadu, ili buncati u temperaturi a ona je dosla kupiti lijek.
policija je tu da pomogne gradjanima, pa bi po mom pravilni postupak tog policajca bio prvo upozorenje da ne smije tu parkirati. zatim je trebao saslusati gospodju zbog cega je pocinila prekrsaj. ako je isla po tablete za mrsavljenje, svakako joj ne bi trebao dopustiti parkiranje, a ako je isla po lijek za bolesno djete, njegov posao bi bio da regulira promet kako bi umanjio problem njenog nepropisnog parkiranja.
svakako, policajac treba biti i covjek.