_Ivan_

Lijepo je vjerovati u ovako nešto, ali...
 
Je li moralno nositi mini suknju?
 
U 19. stoljeću u viktorijanskoj Engleskoj žena nije smjela otkriti ni gležanj. Nošenje mini suknje na javnom mjestu tada bi se smatralo teškom povredom morala. Danas nije baš tako. Tko je tada određivao da je to nemoralno, a tko određuje da danas nije? Društvo.
 
Daljnji primjer: Je li nemoralno razvesti se? Pretpostavljam da će većina reći da načelno nije, pa i zakon dozvoljava razvod. No prije samo par stotina godina žena koja bi dala zavjet u crkvi, a onda pred batinama muža pobjegla od njega i živjela s drugim čovjekom (društvo joj nije dalo mogućnost da se razvede) smatrana je moralnom nakazom. Zajedno s čovjekom koji joj je pružio utočište pred nasilnikom.
 
Treći primjer: Je li žena nemoralna ako je silovana i nakon toga se ne želi udati za čovjeka koji ju je silovao? Mislim da će se svi užasnuti nad idejom tako nečega i nazvati je bolesnom. No još prije pedesetak godina u Dalmatinskoj Zagori znalo se dogoditi da muškarac doslovce otme djevojku koja ga ne želi i s njom "prespava noć". Nakon toga djevojci nije preostajalo ništa drugo nego da se uda za njega jer je roditelji, obešćašćenu, nisu htjeli natrag u kuću. Silovatelj je bio društveno prihvatljiviji od silovane žene i njen bi se povratak u kuću, nakon što je "dala", pa makar silom, smatrao nemoralnim.
 
Zato nemojmo govoriti o moralu kao o konstanti. To je zaista vrlo, vrlo promjenjiva društvena kategorija.

Nisam baš siguran da su odgovori, koliko god bili unisoni, ispravni. Probajmo to pogledati i s druge strane:
 
Voliš li svoju ženu? Očito ne i tu si jasan u odgovoru. Bi li prema njoj bilo pošteno osuditi je na život s osobom koja ju ne voli? Ne bi. Ne bi bilo pošteno ni da sebe osudiš na tako nešto.
 
Kako prolaze djeca u braku u kojem se supružnici ne vole? Uče jednu strašnu stvar - da se nemaju pravo izboriti za vlastitu sreću, da je cijena jedne pogreške u životu patnja do kraja života i da spasa i oprosta nema. Želiš li to učiti svoju djecu?
 
Previše ima brakova koji se održavaju na aparatima samo zato da bi, eto, opstali. Brakova bez ljubavi, bez sreće u njima. Ako je barem jedna osoba u braku sigurna da ne voli supružnika, trebala bi otići, raskinuti brak koji nema smisla i time i sebi i supružniku omogućiti novi život.
 
A dobar otac možeš biti uvijek. Možeš tražiti skrbništvo nad barem jednim ili dvoje djece i tako pomozi njihovoj majci da joj fizički bude lakše. Ili možeš tražiti skrbništvo nad sve troje djece, ako misliš da bi bio bolji roditelj. Ili nemoj tražiti skrbništvo, ako misliš da je njihova majka bolji roditelj. Bitno je u tom slučaju da održiš kontakt s djecom i redovito plaćaš alimentaciju. Svojoj ćeš djeci, ako se brineš za njih, uvijek biti važna osoba. I dobar otac.