goga123

zaboravila sam spomenuti da se otac djeteta u međuvremenu i zaposlio

otac u posljednjih par mjeseci uplaćuje na račun i čuva sve uplatnice, dosuđeno je da uplaćuje 800 kn, a on je uplaćivao ovisno koliko je mogao ( ponekad 1000,00-1500,00;ponekad 500). Vjerujem da je razlog ovoj njihovoj obavjesti taj šta misle kako on nije ništa uplatio i da ga ja pokušavam ''zaštititi'' govoreći da je, tako da se baš i ne bojim da nešta mogu poduzeti u svezi s tim,iako su me do sada uvjerili, ne jednom, kako kod njih bitnu ulogu igra to tko je na kojem položaju i koliko je utjecajan. I naravno, nisu svi u CZSSu takvi, do sada se takvom pokazala soc.radnica koja ''vodi'' slučaj i pravnica koja na čudne načine tumači zakon, psihologinja centra je osoba koja mi je jedina pomogla nekim savjetima, ali nakon jednog poziva moje majke, kad me primjeti unutar prostorija CZSSa, ona ''mora'' otići jer u dosadašnjim razgovorima njeni odgovori su bili u suprotnosti od odgovora soc.radnice koja je i tada prisustvovala, ali je šutjela, a ''napadala'' i govorila drugo kad psihologinja nije bila u blizini.Razumijem i njezin postupak (psihologinjin) da sada odlazi čim me vidi jer ipak radi sa soc.radnicom koja vodi slučaj, a tim postupkom mi samo daje do znanja da ipak radim ispravno

Ljudi,evo opet mene, ovaj puta da vas obavjestim kako, naravno i dalje radim na poboljšanju obiteljske situacije, a ''dragim'' gospođama iz centra to toliko smeta da su se napokon ''sjetile raditi svoj posao'', naravno protiv mene i oca mog djeteta te su nam ''uredno'' uručile obavijest o pravima i dužnostima iz uzdržavanja.Nije baš da se razumijem u zakone,iako bih nakon svega mogla i diplomirati obiteljsko pravo, ali presuda o uzdržavanju je donešena 2003.g., a one se toga eto sada sjetile.Šta tu ne postoji neki zakonski rok za uručenje?!?Doduše,zanimljiva je situacija da CZSS nije prisustvovao niti ročištu za uzdržavanje,niti za oduzimanje skrbi ocu, tada ih nismo zanimali, a sada kada želimo zajedno brinuti o djetetu, kada želimo djetetu pružiti obitelj koju zaslužuje i treba svako dijete, CZSS velikodušno čini sve kako bi to onemogućio.Stvarno su sjajni i čine sve za dobrobit djeteta,uključujući i poštivanje prava koje dijete ima svugdje osim kod njih.Naravno, u obavijesti stoji i kako su dužni podnjeti i kaznenu prijavu protiv oca, a nekako su smetnuli s uma da taj isti otac želi svim silama vratiti skrb kako bi mogao pravilno i s ljubavlju brinuti o djetetu i živjeti s djetetom i majkom svog djeteta, a oni to ne dozvoljavaju.

evo me opet nakon duže vremena. naravno, isti problem,tj.omogućavala sam kontakte djeteta s ocem u kojima je dijete bilo presretno, jedva je dočekala da ga vidi i da se poigraju.Čak su i u centru rekli da se smiju viđati, ali da ne preuveličavamo pred djetetom obiteljske veze,šta god im to značilo.Moji roditelji naravno nisu bili zadovoljni time pa su obavjestili centar o mom ''nepoštivanju odluke centra da otac ne smije stupati u kontakte s djetetom'' te su mi još rekli da ako je centar to odobrio imat ćemo problema i ja i centar. Tako sam dobila usmeni poziv djelatnice centra da dođem na razgovor, što sam i napravila.Već sam navela što su mi rekli ranije vezano uz kontakte, da bi mi ovaj puta rekli kako činim kazneno djelo omogućujući susrete,kako sam kriva što je dijete zavoljelo oca, kako ne smijem dopuštati razvijanje te ljubavi jer je to štetno za dijete budući da dijete sada zahtjeva da ga vidi i bude s njim.Pitala sam gospođu soc. radnicu zašto su onda rekli da se smiju viđati, a sad odjednom ne smiju,odgovor je bio: jedini susret koji su smjeli ostvariti je slučajan na ulici, ali ni tada dijete ne bi smjelo znati tko je taj čovjek koji nam je ''slučajno'' pristupio. I još jedno pitanje- zna li netko gdje bih mogla dobiti pravni savjet (broj telefona), tj. postoji li neka udruga koja se bavi davanjem pravnih savjeta ili je jedino rješenje tražiti savjet odvjetnika

canis, još jedna velika zahvala. a znate li možda postoji li mogućnost, nešto tipa ''automatskog'' vraćanja skrbi u slučaju vjenčanja roditelja. čula sam da je i to jedna od opcija, iako po zakonima nisam našla ništa o tome. i s obzirom na razlog oduzimanja skrbi, ja dakle bez straha mogu dovoditi dijete u kontakt s ocem pošto nema zabranu približavanja, a i to je još jedan način da dokaže da brine o djetetu

sudska odluka o zabrani približavanja ne postoji, u biti, roditeljska skrb u cijelosti mu je oduzeta prema čl. 115 st. 3 t. 2 obiteljskog zakona (mislim da je stari zakon od 1998. jer je rješenje doneseno u travnju 2003. ), tj . radi grubog zanemarivanja roditeljske dužnosti i prava ako ne skrbi dulje od tri mjeseca o djetetu s kojim ne živi. što sam već navela i on je pristao na tu mjeru oduzimanja skrbi zbog svog terenskog posla i jer shvaća da je u interesu djeteta da ja preuzmem potpunu skrb. što se tiče vaših prijedloga, on uplaćuje, u dogovoru sa mnom na račun djeteta novac za uzdržavanje, ali s obzirom da je trenutno nezaposlen, uplaćuje kad dođe do nešto novca i koliko u tom trenutku može uplatiti, također i radi na tome da se što prije zaposli, što je malo teže ali nadamo se da će uskoro i uspjeti. tražimo i zajednički stan gdje bih u početku živjela sa djetetom uz njegovu pomoć ( iz razloga onog dijela gdje on ''ne smije'' biti u kontaktu sa djetetom). i naravno, na odvajanje od djeteta ne pristajem ni pod razno

hvala canis na savjetu. pročitala sam obiteljski zakon i hrpu drugih, ali pošto se ne razumijem najbolje u zakone postoji i problem što su mi u centru, a i roditelji rekli da on ne smije stupati u kontakt sa djetetom niti ja to smijem omogućavati dok mu se ne vrati skrb, dakle neznam da li je to, što se zakona tiče, točno, a ako je kako dokazati da postoje razlozi da mu se vrati skrb. on je također trenutno nezaposlen što su mi naveli kao još jednu otegotnu okolnost. čak su išli do toga da predlože, opet centar i roditelji, da ostavim dijete njima, roditeljima, na par mjeseci i odem živjeti s njim pa da nakon toga traži povratak skrbi.Naravno, na taj i slične prijedloge ne pristajem jer moj cilj nije napustiti dijete već živjeti zajedno i sa djetetom i sa ocem tog djeteta

situacija je sljedeća: prije 6godina bila sam u vezi iz koje imam dijete.moji roditelji su od početka te veze bili protiv jer je on iz siromašnije obitelji i jer žele voditi kontrolu nad svime a on se tu nije uklapao te kad sam rodila i uspjeli su u nakani da nas razdvoje. zahvaljujući mojoj majci, ocu moga djeteta je oduzeta i skrb nad djetetom pravomoćnim sudskim rješenjem radi ne viđanja djeteta više od tri mjeseca( što moji roditelji nisu dozvoljavali).on se za oduzimanje skrbi nije bunio iz razloga da meni ne pravi probleme kao i zbog toga što je često bio na terenu pa je meni želio prepustiti potpunu skrb.dijete nije viđao niti je financijski pomagao, niti sam ja zahtjevala jer sam sa svojom plaćom mogla i sama uzdržavati dijete i sebe.Dakle, pomirili smo se sa tom sudbinom, tj.odlukom moje majke sve do prije par mjeseci kada smo se slučajno sreli, razgovarali i zaključli da je naš prekid bio odluka iliti utjecaj drugih (moji roditelji), a ne nas samih te da želimo zasnovati obitelj u kojoj će naše dijete imati oba roditelja.No međutim, kada smo to obznanili mojim roditeljima oni su odlučili to ne dopustiti pod bilo koju cijenu i to na način da su mene istukli pred djetetom iako sam punoljetna (sramota, ali ako želim pomoć, moram reći), o verbalnim uvredama, uhođenju i izjavama kako neće nikada dozvoliti da mu se vrati skrb da ne govorim te kao šećer na kraju prijava centru za soc.skrb iz iskreno, ne znam kojeg razloga jer nikad nismo niti ja, niti otac djeteta na bilo koji način to dijete zlostavljali.misleći da će centar biti na strani dobrobiti djeteta, na razgovoru sam sve iskreno rekla (razloge zašto se ''pomiriti'' s ocem moga djeteta, a i reakcije mojih roditelja).Budući da su oni utjecajni u cijelom gradu, od službenika centra sam dobila odgovor da se moram pokoriti odluci roditelja, dakle dijete ostaviti da živi i dalje bez oca, a za njihova uzastopna, psihička, maltretiranja sam ja kriva jer,na njihovu žalost, želim sama donositi odluke o svom životu što oni ne mogu shvatiti jer žele sve imati pod svojom kontrolom.Naše dijete je i upoznalo oca i zavoljelo ga od prvog trenutka što mi je još jedan, čak i najbitniji razlog da joj ostvarim pravo koje ima svako dijete-život s oba roditelja. Sve u svemu, da ne duljim, iako je možda i ovo previše, ono što me zanima je može li otac djeteta vratiti izgubljenu skrb i kojim putem, tj. na koji način te mogu li mu to moji roditelji osporavati i postoje li u takvim slučajevima neke posljedice - meni prijete da bih i ja mogla izgubiti dijete ako nastavim raditi na tome da se njemu vrati skrb, a mene je strah jer su preutjecajni na ovom području ( u centru su mi rekli da ne mogu protiv nje, u prevodu moraju ''protiv'' mene). molim vas, ako imate neki savjet, pomozite!!!