raspored radnog vremena utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ukoliko nije određen na opisan način o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.
Sukladno odredbi članka 61. Zakona o radu, puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno.
Zakon o radu ne definira pojam mjesečnog fonda sati, uzimajući u obzir da mjesečni fond sati radnika kod istog poslodavca može biti različit, ovisno o njegovu rasporedu radnog vremena.
Ako je radnik odradio u jednom mjesecu više sati u odnosu na ugovoreno puno ili nepuno radno vrijeme, ostvarit će pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, osim u slučaju da je kod poslodavaca utvrđena preraspodjela, odnosno nejednaki raspored radnog vremena.