Prijatelju, pročitao sam tvoje postove letimično.
Žao mi je da si u takvoj situaciji, znam kako ti je - mogu se donekle poistovjetiti s tobom.
Jako si mlad, ne znaš ni sam još što bi od života niti sam sa sobom, a nemaš prave primjere i "smjerokaze" da te upute na pravi životni put.
Nisi ti ni kriv.
Sredina ti je toksična i valjalo bi se maknuti od takve obitelji, za tvoje dobro i razvitak.
Predlažem ti da nađeš neki posao, gdje poslodavac plaća smještaj, dalje od njih (pripazi samo na to da te poslodavac ne iskorištava i izrabljuje).
Isto tako, pošto si jako mlad i definitivno u razvoju, predlažem ti da pronađeš neko psihološko savjetovalište, psihoterapeuta koji bi te "mogao pratiti" i usmjeriti na pravi put. Ne bi bilo loše da terapeut bude muškarac.
Sretno, biti će sve OK!