MartyM

Iz opisa ponašanja poslodavca i njegovih dopisa dalo bi se zaključiti da su se nakon prvog dopisa malo pravno savjetovali i shvatili da te ne mogu samo tako zamijeniti drugom osobom na istom radnom mjestu, pa su zato reorganizacijom ukinuli tvoje radno mjesto. To znači da ti vrlo vjerojatno namjeravaju dati otkaz (i to poslovno uvjetovan) ,na odgovarajuće radno mjesto ne mogu te vratit jer tog mjesta više nema (a za neko drugo nećeš imati recimo stručnu spremu, ne može te prekvalificirati i sl.). Pravo je svakog poslodavca da reorganizacijom (u što spada i ukidanjem radnih mjesta) optimizira svoje poslovanje zbog boljeg poslovanja. No, ukoliko se poslovi na kojima si radila i dalje obavljaju onda imaš elemenata za tužbu (nezakonit otkaz). Isto tako 15 dana nakon povratka s porodiljnog poslodavac ti nema pravo otkazati ugovor o radu, ukoliko to učini opet je otkaz nezakonit. Ukoliko je varijanta da ti ponude drugo radno mjesto onda plaća može biti manja koliko poslodavac želi i na tebi je hožeš li to prihvatiti ili ne. Da potpišeš sporazumni otkaz te ne može nitko prisilit ako ti ne želiš, dakle ne potpisuj. Pravo na naknadu na burzi imaš samo u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza. Isto tako u slučaju poslovno uvjetovanog otakaza imas pravo na otpremninu, minimalno prema Zakonu o radu. Ako nakon isteka porodiljnog (a 15 dana ti ne smiju dati otkaz) odeš na bolovanje (za sebe ili dijete), otkazni rok i sam otkaz se prolongiraju dok ti ne završi bolovanje tj. počinje sve teći nakon bolovanja. Za vrijeme bolovanja imaš pravo na naknadu plaće 70% ako je za tebe, a 100% ako je bolovanje otvoreno zbog djeteta. Sretno!

U slučaju razvoda braka i sudskog spora oko podjele bračne stečevine muž MOŽE tražiti i steći vlasništvo određenog omjera stana (koliko je plaćeno kredita u braku, podjeljeno s dva). Nakon takve pravomoćne presude može predati zahtjev za upis prava vlasništva i biti će mu upisano na temelju te i takve presude. Dakle ne moraju se oni ništa dogovoriti da bi njemu to pravo pripalo. Druga opcija mu je tražiti isplatu u novcu, pa u slučaju da mu bivša žena ne isplati polovicu svake mjesečne rate ovrhom optereti nekretninu. U svakom slučaju ukoliko ne postoji predbračni ugovor, a nekretnina se otplaćuje kreditom u braku prilikom razvoda dotična prijateljica MOŽE imati problema pri eventualnom razvodu, a tako glasi i uvodno pitanje.

Onda nije ne, nego je da. Znači kako i rekoh sve rate kredita plaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice su bračna stečevina i dijele se pola-pola. Da li će on tražiti isplatu u novcu ili upis vlasništva stana u određenom omjeru (koji odgovara tim plaćeim rata) to je njegova stvar, može oboje.

Zar se plaćanje kredita u braku ne tretira kao zajedničko bez obzira na koga glasio kredit i bez obzira s čije se plaće/računa skidala rata? U ovom slučaju budući muž prijateljice bi u braku stekao vlasništvo stana u određenom omjeru koliko bude trajala bračna zajednica tj. otplata kredita u bračnoj zajednici. Naravno ovo pod pretpostavkom da ne postoji predbračni ugovor kojim se odnosi mogu drugačije odrediti (npr. da je dug po kreditu samo njen dug, a da budući nema pravo u slučaju razvoda potraživati ništa po toj osnovi i sl.). Zar ne?

Poštovani, molim ako mi netko može napisati što mi je činiti da vlasništvo d.. prebacim sa sebe (kao jedinog vlasnika i direktora) na drugu fizičku osobu (sebe pritom postavim za prokuristu iste tvrtke). I koliki su cca troškovi tih i takvih promjena? Pozdrav.

Imam slično pitanje, pa da ne otvaram novu temu. Daklem, spremam se napisati tužbu za naknadu štete zbog nanošenja tjelesne ozljede (čl. 98), a na temelju pravomoćne presude kojom je okrivljeni proglašen krivim i osuđen na 2 mjeseca zatvora (godinu dana uvjetno). Tjelesna ozljeda je hematom na glavi. Zanim me koliko je "realno" (sudska praksa) tražiti specificirano po stavkama: za fizičke boli, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljeni strah i ako ima još nešto što i koliko??

Oprostite na malom offtopicu, ali ovaj naslov "3000eura za sedam godina braka" me stvarno nasmijao. Kaj je to bio brak ili kupleraj?

Kakve veze ima mirovina i placa njegove nevjencane supruge?? Vasu djecu trebate uzdrzavati vi i on, a njegovo dijete s nevjencanom suprugom on i ta zena. Bake i djedovi (ako se radi o baki/djedu vase djece) dolaze na red kada otac zakaze...a inace je poznato da su i mirovine kod nas jako velike i da nam penzići žive ko bubreg u loju.

I tako smo došli do možebitnog rješenja...samo da još zaživi u praksi. (Ako živi s djetetom pokušat ćemo ipak mu ne priznat svakodnevni trud i rad oko njega jer od silne šljake da namkne pare neće stići ni vidjeti dijete osim vikendom, pa će sve to mama odraditi i njoj ćemo to priznati u vidu umanjenog iznosa ) Ocu će nakon svega ostati barem za Žuju od 2l...a to mu je dosta za mjesec dana

Drugim riječima roditelj-onaj hrvat, otac hranitelj iz primjera se treba pretvoriti u mađioničara, pa pretvarati kamenčiće u kune, naći dodatni posao u fušu ili pokušati s jednom ribom nahrani svu djecu čitavih mjesec dana...ili nek kupi novu Žuju od 2l.... Pravo djeteta...znači prvom isplatimo alimetaciju, a za drugo ako i što ostane.. to što sud ne zanima kako će hrvat namaknuti sredstva za drugo dijete je čista debilana ako mene pitate te ugrožavanje prava (a ponekad i egzistencije) drugog djeteta. U prvom redu treba valjda bit pravo sve djece, a ne samo neke (prve ili druge, svejedno). Shodno tome sud svojim odlukama ne bi trebao ugrožavati ni jedno ni drugo dijete. No to bi valjda bilo pravedno. Ustvari možda bi najbolje bilo da majka drugog djeteta (koja si je dobra s hrvatom, možda i živi s njim ili su u braku) tuži hrvata da ne uzdržava dovoljno drugo dijete, pa lijepo zatraži alimetaciju. Za Mudraca (samo da mu ta ne dodje do mog tate)

Ovaj ne tako čest slučaj je nažalost još jedna potvrda kako je CZSS u debeloj Jednostavno nevjerojatno...koja hrpa diletanata, luzera i jadnika na jednom mjestu. Puno sreće gogi... Možda da promijenite mjesto prebivališta, pa tako dođete pod nadležnost nekog drugog CZSS-a gdje vaši roditelji nisu tako utjecajni, a uz puno sreće možda se nađe i netko normalan i psihički stabilan zaposlen u toj prekrasnoj instituciji u kojoj svi brinu o doborbiti dječice. Ili da ih drugi put zamolite da vam napismeno daju to što su rekli...ili napišite sve to, pa pošaljite Jadranki Kosor, Grdani Bulja-Flander, prvobraniteljici za djecu i ostaloj ekipi.

Biser procitah na mjesta dva, na jednom je dan jasan odgovar...mislim da je bio vaš...precizan i točan. Nije važno, to sam ionako navela kao još jedan od primjera uvriježenih mišljenja "bisernica", a o kojima nije vrijedno ni rapravljati. Ono što mene zanima je kao što rekoh sudska praksa po pitanju smanjenja alimetacije...znači što može biti isključiv uvjet, što su bitno promijenjene okolnosti koje će biti dovoljno "dobre" ili opravdane da se alimetacija smanji? Upravo sam i uzela primjer gore navedenog hrvata iz razloga što bi i za jedno i za drugo dijete trebao izdvajati ISTO (kadas se zbroji, oduzme tko si kim zivi, povecana briga i skrb...itd). A kako da izdvaja isto ako prvom da 1000, plati rezije i hranu (osnovne troskove zivota jedne odrasle osobe), pa mu ostane nesto oko 0 kuna ili malo više, u svakom slučaju manje od 1000 (koliko daje prvom djetetu). Znaci sud dovodi tog hrvata roditelja u situaciju da diskriminira drugo dijete ne smanjivsi alimetaciju prvom. Naravno da se "djeca bi nam svima trebala biti na prvom mjestu" odnosilo na stav roditelja, to sam shvatila , no eto sam uz "floskuka" stav roditelja nadodala i stav države...jer su počesto oboje slični u prodavanju magle i famoznom stavljanju djece na prvo mjesto. :laze:

Pustimo uvriježena mišljenja neupućenih….koliko čitam ovdje vlada i uvriježeno mišljenje da je alimetacija djelomično namjenjena roditelju s kojim dijete živi jer taj ima povećanu roditeljsku brigu i skrb. Pustimo i minimalno utvrđene iznose potrebne za potrebe djeteta određene dobi. Minimalni iznos je minimalni iznos, znači taj se iznos uzima kao minimalan i točka, tu nema rasprave. Pustimo lude babe koje zabranjuju ili pokušavaju zabraniti viđanja vlastitog djeteta s ocem, pustimo i lude likove koji ne plaćaju nikavu alimetaciju, a i nemaju baš neku želju vidjeti vlastito dijete. Pustimo i automobile, kredite, vikendice i skijanja kao “neophodne” izdatke i potrebe roditelja s kojim dijete ne živi. Uzmimo da su potrebe roditelja one minimalne utvrđene potrošačkim košaricama ili čime već to utvrđuju. Čovjek jede, pije, plaća troškove stanovanja i ode tu i tamo u kino. Uzmimo dakle tog hrvata običnog koji uredno daje recimo 1000 kn alimentacije (ili malo više, uglavnom ne daje samo da namakne propisani minimum već nešto više jer su mu mogućnosti malo povećane – plaća mu je malo iznad prosječne). E taj hrvat ima istu plaću kao i onog dana kada mu se ta alimentacija utvrdila, ništa se nije promijenilo u njegovom životu osim što je eto dobio još jedno dijete – koje je naravno dužan uzdržavati. I sada to NIJE promijenjena okolnost, novonastala situacija, dodatni troškovi…još jedno dijete za koje također, u istoj tablici, možemo naći minimalno potreban iznos potreban za uzdržavanje. Pretpostavljam da ako se tom istom hrvatu (s novim ili bez novog djeteta) plaća poveća, to će BITI promijenjena okolnost za povećanje alimetacije. Što uopće može bit promijenjena okolnost za smanjene alimetacije ako postojanje još jednog djeteta nije?? Kakva je praksa po pitanju toga? ...a djeca su naravno svima na prvom mjestu, znam mnoge koji bi se čak zakleli da je tako, a državi je natalitet jako važan i blablabal...yeah right :laze:

Evo, pa prouči: http://www.mirovinsko.hr/default.asp?ID=5

Onda su krivo procijenili kada su prvom djetetu određivali alimentaciju, mogla je biti veća. Jednostavno ne može biti da otac "za sebe" može imati isto-dovoljno (pod pretpostavom da mu je plaća ista) ako sada uzdržava dvoje djece, a ne jedno. Nema mi logike.