Smetanje posjeda-smetanje suposjeda stana
Smetanje suposjeda stana jest čest slučaj u našoj sudskoj praksi. Iako nije u teorijskom smislu nešto problematičan, katkad je u činjeničnom smislu težak za dokazivanje. Čin smetanja najčešće je promjena brave na ulaznim vratima stana od strane tuženika i odbijanje da novi ključ preda tužitelju. Tuženik najčešće prigovara da se tužitelj prije utuženog čina nije nalazio u suposjedu stana, odnosno da je taj suposjed izgubio jer da u stanu nije dulje vrijeme boravio. U tom slučaju na tužitelju je teret dokazivanja činjenice da se nalazio u suposjedu. Sudska je praksa zauzela stajalište da tužitelj koji ima ključ ulaznih vrata stana, a u stanu još drži svoje stvari, nije izgubio suposjed iako neko vrijeme nije boravio u stanu. Smatra se da tužitelj već zadržavanjem ključa stana kao sredstva posjedovanja-jer imatelj ključeva stana ima i faktičnu vlast nad stanom, dokazuje neosnovanost prigovora tuženika da se nije nalazio u suposjedu istoga.
Iz sudske prakse:
"Iz neospornih okolnosti proizlazi da tužiteljica ne boravi u kući, već kod susjede, ali suposjed nije izgubila jer se njene stvari nalaze u kući, a ima i ključeve od ulaznih vrata. Sam tuženik priznaje da je promijenio bravu na vratima glavnog ulaza i ne želi tužiteljicu pustiti u kuću dok mu ne vrati stvari koje je odnijela." Žs u Zg, Gž-6295/93 od 14. rujna 1993.
"Ne samo što se iz postupanja tužitelja, odlaska iz stana u okolnostima konkretnog slučaja ne može zaključivati utemeljeno o napuštanju stvari svojom voljom, jer je utvrđeno da je tužitelj iz stana otišao nakon svađe i fizičkog obračuna s tuženicom, ali uz to prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj iz stana otišao zadržavajući ključ od stana i ne odnoseći iz stana sve svoje stvari, pa je na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženice o prestanku posjeda napuštanjem stvari svojom voljom. Naime, već zadržavanjem ključa stana kao sredstva posjedovanja, jer imatelj ključeva stana ima i faktičnu vlast nad stanom, ukazuje na neosnovanost prigovora tuženice." Žs uZg, Gž-8738/00 od 7. studenoga 2000.
"Na osnovi navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim. Tužiteljica nije, kako pogrešno smatra državni odvjetnik, izgubila neposredan posjed stana kao stvari samom činjenicom što stan nije koristila za stanovanje u situaciji kada je držala ključeve spornog stana i imala ga mogučnost koristiti (neovisno o volji trećih osoba), kad je u stanu imala stvari (stan djelomično namješten po tvrdnji tuženice), te kada ga je adaptirala i tako adaptiran namjeravala koristiti, u čemu je spriječena ponašanjem tuženih. Tužiteljica je, dakle, posjed stana (faktičnu vlast na stvari) izgubila ne svojom voljom. Zbog navedenih je razloga pobijano rješenje dneseno sukladno čl. 70 st. 1, čl. 75, 77, 78 i 79 ZOVO-a." VSRH, Gzz-49/1997 od 4. veljače 1999.
"U konkretnom slučaju, činjenica da je tuženica privremeno napuštala stan zbog odlaska na rad u drugu državu, ne proizvodi učinak gubitka prava na suposjed. ... ne može se zaključiti da je napustila suposjed ako nekoliko vikenda zaredom nije dolazila u predmetni stan, osobito ako se uzme u obzir neosporna činjenica da su do trenutka promjene brave na vratima stana tužiteljica i tuženik bili u suposjedu predmetnog stana, unatoć tome što su razvedeni službeno 2006. i činjenice da tužiteljica od 2005. radi u Slovenij." Žs u Zg, Gž-8384/09 od 23. veljače 2010.
0 komentara
Preporučeni komentari
Još nema komentara.