Još prema rimskom pravu nije bilo moguće steći posjed na stvarima koje se nalaze izvan pravnog prometa, a među njima su i javna dobra, uključujući i javne putove. Pa kako se ne može steći posjed, nema ni njegove zaštite. stoga je sudska praksa u RH zauzela praksu da odlučivanje u takovim postupcima za smetanje posjeda ne ulazi u sudsku nadležnost te takove tuže trea odbaciti.

Iz sudske prakse:

"Pružit će se posjedovna zaštita na zemljištu koje je u ZK upisano kao javni put, ali je izgubilo svojstva i svrhu javnog puta." VsRH, Rev-67/98 od 26. studenoga 1998.

"Naime, ako zbog pravnog statusa zemljišta (javni parking) za koje tužitelj tvrdi da je bio u posjedu, to zemljište ne bi moglo biti predmet posjedovanja, pa s tim u svezi niti bi se mogla tražiti tužbom posjedovna zaštita, tada bi se radilo o pitanju nepostojanja nadležnosti suda da odlučuje o predmetu spora, a ne o nepostojanju aktivne legitimacije. Nepostojanje nadležnosti suda da odlučuje o predmetu spora rezultira odbacivanjem tužbe, a ne odbijanjem tužbenog zahtjeva." Žs u Zg, Gž-10272/00 0d 16. siječnja 2001.

"Ako izvjesni put nedvojbeno predstavlja javno dobro, isključeno je stjecanje posjeda, a time i posjedovna zaštita na takvu zemljištu. Međutim, ako je javni put prestao biti javno dobro odlukom nadležnog tijela, ili ako je faktički izgubio svojstvo i svrhu javnog puta, pružit će se u takvim slučajevima posjedovna zaštita u parnici zbog smetanja posjeda. Cestu, kao javno dobro, čini i cestovno zemljište uz tvrdi zasuti dio kolnika. Stoga, za ocjenu mogućnosti pružanja posjedovne zaštite, nije odlučan samo gubitak svojstva i svrhe javnog dobra na dijelu ZK čestice koja čini javno dobro-put, nego gubitak svojstva i svrhe javnog dobra kao cjeline. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da javni put, sastavni dio kojeg je i sporna površina, nije izgubio svojstvo javnog dobra, jer je do spornog smetanja bio u funkciji puta, to je pogrešno primjenio materijalno pravo iz čl.78 ZOVO-a kada je protivno načelnoj odredbi da je na javnom dobru isključeno stjecanje posjeda, tužitelju pružio posjedovnu zaštitu." Žs u Zg, Gž-12091/01 od 5. veljače 2002.

"Ako je javni put prestao biti javno dobro odlukom nadležnog organa ili ako je faktički izgubio svojstvo i svrhu javnog dobra, pružit će se u takvim slučajevima posjedovna zaštita u parnici smetanja posjeda." Pravni zaključak Gražanskog odjela VSH od 6. lipnja 1980.