renvoi

Poštovani,
 
Prije svega trebate razlikovati pojmove "kultura zemljišta" i "namjena zemljišta".
 
Da bi mogli znati da li možete graditi na parceli, morate izvršiti uvid u prostorni plan grada/općine na čijem području se nalazi nekretnina. Tek tada ćete znati koje Vam je namjene zemljište te da li se na njemu može graditi.
 
Ako vam se zemljište nalazi unutar građevinskog područja, za bilo kakvu gradnju potrebna Vam je dozvola nadležnog ureda za graditeljstvo.
 
Kod vas je jedna specifičnost što vam se zemljište vodi pod kulturom šuma, pa se u vašem slučaju pored svih drugih propisa primijenjuje i Zakon o šumama. Moram priznati da je riječ o dosta rigoroznom zakonu koji se primijenjuje na sve vrste šuma bilo da su u vlasništvu RH ili privatnom vlasništvu, odnosno, bez obzira da li se šume nalaze unutar ili izvan granica građevinskog područja.
 
Sukladno tom zakonu izričito je zabranjena tzv. čista siječa šume, pustošenje tj. krčenje šume (čl. 32. Zakona o šumama). Ako se pak radi o građevinskom zemljištu, a da bi mogli izvršiti krčenje šume, potrebna Vam je suglasnost tijela državne uprave u županiji nadležno za poslove šumarstva (čl. 35. Zakona o šumama). Također, da bi mogli odvesti debla s nekretnine, potrebno je od
Hrvatskih šuma d.. pribaviti tzv. "popratnicu". Šume su (opravdano) od posebnog interesa za RH, i za njih vrijedi posebna procedura. Prije nego bilo što poduzmete, predlažem da se raspitate o proceduri kod nadležnih tijela.
 
Nepostupanjem po tim odredbama činite ne samo prekršaj već i kazneno djelo iz čl. 209. Kaznenog zakona, kojim je za počinitelje propisana kazna zatvora do čak dvije godine.
 
Što se tiče radova na kući, bilo bi najbolje da se o tome konzultirate sa arhitektima.
Naime, riječ o pitanju koje zahtijeva opsežan odgovor.

Ako u policijskom zapisniku stoji da je do štete došlo uslijed naleta vozila na dabra, tada se odgovornost utvrđuje prema odredbama spomenutih zakona. Jer da ste npr. udarili u psa i razbili auto, tada bi se odgovornost prosuđivala po odredbama drugog zakona.
 
Da se razumijemo, mogla bi se tražiti naknada štete po toj osnovi i da u policijskom zapisniku ne piše da je do štete došlo uslijed naleta na divljač, ali tada biste to morali posebno dokazivati.
 
Okolnost da je lovoovlaštenik, kako kažete "naručio" postavljanje znaka, i da je znak postavljen, oslobađa odgovornosti jedino pravnu osobu koja gospodari cestom i to izričito stoji u čl. 50.st.2. ZC-a. Ali ta ista odredba ne oslobađa odgovornosti lovoovlaštenika, ne znam od kuda to odvjetnici. To ne proizlazi iz dikcije te odredbe.
 
Ali puno veći je problem što ni jedna odredba (jasno i precizno) ne utvrđuje odgovornost lovoovlaštenika za slučaj naleta vozila na divljač. Sad da li je to bio namjerni ili slučajni propust zakonodavca teško je reći.
 
U svakom slučaju, nema mi smisla da Vam nitko nije dužan nadoknaditi štetu, pogotovo kada ste vozili unutar ograničenja brzine.
Iako smatram da je jedino logično da Vam štetu naknadi lovoovlaštenik jer je on odgovoran za divljač unutar lovišta, bilo bi pametno da pričekate sa tužbom dok naši sudovi ne zauzmu neki stav glede tog pitanja. Zastara je tri godine.

Pozdrav svima!
Molio bih da mi netko odgovori,stvar je dosta komplicirana ali pokušat ću objasniti.Radi se o zaostaloj ostavinskoj raspravi nakon pok.djeda.Nasljednici smo nas troje unuka od različitih roditelja(troje djedove djece),gdje po zakonu imamo pravo svaki na trećinu ostavine.Od ostavine postoje dvije nekretnine(zemljišta) kojih je pok.djeda vlasnik u z.k. Na ostavinsku raspravu dolazi jedan unuk sa ugovorom o doživotnom uzdržavanju kojim djeda ostavlja jednu predmetnu nekretninu njegovom ocu.Ugovor nikad nije zabilježen u z.k. pa tako ni proknjižen jer je predmetna nekretnina u ugovoru opisana kao vanknjižno vlasništvo po stanju u posjedovnom listu gdje se naziv i brojevi čestica predmetne nekretnine razlikuju od z.k. stanja(te je ugovor kao takav neprovediv u z.k.).Ugovor je inače uredan(potvrđen na sudu ),te su ostale nekretnine iz ugovora koje su bile uredno upisane (sa podacima iz z.k.) proknjižene u z.k.
Taj nasljednik traži da mu se ta nekretnina na temelju tog ugovora dodijeli u ostavinskoj raspravi.JB to odbija komentirajući da on ima uredne z.k.izvadke u kojima je stanje u smislu podataka o toj nekretnini različito od onog u ugovoru(makar se u stvari zna da se radi o istoj nekretnini),te on mora predmetne nekretnine rasporediti na temelju zakona, a njega može jedino uputiti u parnicu.Tu taj nasljednik odustaje zbog troškova parnice i pristaje nekretnine podijeliti sa nama na tri jednaka dijela.
Moje pitanje:Da li je JB pogriješio,odnosno što ako taj nasljednik uloži prigovor da li prvostupanjski sud može promijeniti odluku i tu nekretninu na temelju ugovora dodijeliti njemu bez da nas išta pita odnosno bez novog ročišta i bez upućivanja njega u parnicu(naime nas ostala dva nasljednika dogovorili smo se o ustupu nasljedstva i isplati, a da stvar bude kompliciranija jedan od nas dvojice ima i oporuku s kojom je ista situacija kao u ugovoru odnosno druga nekretnina iz ostavine je isto vanknjižno prikazana te oporuka dogovorno nije proglašena).Rješenje još nije pravomoćno te molim ako netko može hitno odgovoriti.