Pitanje me čisto načelno zanima, ne mogu komentirati iz osobnog iskustva jer sam iskoristio baš svaku mogućnost da budem sa svojim djetetom. Taman to bila i jedna minuta. Naravno, možete zamisliti da je u puno godina bilo puno puta situacija koje su bile nepovoljne, no da bih ipak ostvario 100% pa i više od toga, odrekao sam se godinama doslovno svega što čovjek uopće može zamisliti te zanemario sve ostalo, samo da budem s djetetom. Zbog djeteta. Treba me, i to iz puno razloga...
Dakle, koliko sam shvatio iz dosadašnjeg pravnog i inog iskustva, dodijeljeno tj. definirano vrijeme služi kao zaštitno jamstvo kako roditelju koji ne živi s djetetom tako i djetetu (!) da će moći ostvarivati međusobne osobne odnose. Misliim da ti termini, iako je to naravno poželjno za dijete, ne moraju biti 100% iskorišteni od strane roditelja koji ne živi s djetetom. Mogu biti. Ali i ne moraju.
Pitanje je:
a) je li roditelj svjesno iz nekog (opravdanog ili neopravdanog) razloga ne želi iskoristiti to definirano vrijeme.
b) ili dotični roditelj zbog nekog razloga (ili više njih) nije u mogućnosti u cjelosti iskoristiti to vrijeme. Iako bi to načelno želio/željela.
Ako je odgovor a), onda nešto u samom dogovoru ili u njegovom nastanku (nemetnuto, pod pritiskom, nerealna procjena i sl.) nije dobro utanačeno.
Ako je odgovor b), onda je na roditeljima da u svrhu dobrobiti djeteta dogovaraju kako i kada će oganizirati iznimke.
Iz uvodnog izlaganja se ne može zaključivati o razlozima, niti je vidljivo bilo što drugo u smislu tko pita, zašto pita i koja je uopće Vaša pozicija kao roditelja. Vjerojatno ste to namjerno tako sročili, ali to otežava komentiranje i davanje odgovora.
Vačko je dobio reakciju od Borbena7 u Viđanje djeteta u terminima
