Malo smo raspravljali o ovome na faksu ali nisam još isprabao.
Naime, prema Zakonu o zaštiti potrošaća postoji ovo
Sredstva daljinske komunikacije
Članak 37.
(1) Sredstva daljinske komunikacije jesu ona sredstva koja su pogodna za sklapanje ugovora između trgovca i potrošača bez istodobne fizičke nazočnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu.
(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka, među ostalim, jesu: adresirani i neadresirani tiskani materijali, standardna pisma i dopisnice, tiskana promidžbena poruka s narudžbenicom, katalog, telefon s ljudskim posredovanjem i bez njega, radio, videofon, videotekst, telefaks uređaj, televizija, internet i elektronička pošta.
i onda dalje
Zabrana slanja proizvoda bez narudžbe potrošača
Članak 54.
(1) Nije dopušteno isporučiti potrošaču proizvod ili pružiti uslugu koju potrošač nije unaprijed naručio, ako je riječ o naplatnom poslu.
(2) Ako trgovac, suprotno stavku 1. ovoga članka, pošalje potrošaču određeni proizvod, smatra se da je taj proizvod promidžbeni dar trgovca.
(3) Ništetna je odredba u uvjetima poslovanja trgovca ili ponudi poslanoj bez prethodne narudžbe potrošača prema kojoj bi šutnja potrošača značila prihvat ponude.
(4) Odredbama stavaka 1. do 3. ovoga članka ne dovode se u pitanje odredbe ovog ili drugih zakona o prešutnom obnavljanu ugovora.
Prema tome, oni ne bi mogli naplatiti dnevnu kartu jer se radi o nečemu što ti ne želiš čime bi se faktično radilo o ugovornoj kazni koja kao što znamo nije dozvoljena.
Kao što sam rekao, profesor mi je rekao da bi u teoriji to bilo tako a pitanje je kako bi se sud postavio u ovom slučaju.
Vrijedi probati.