Bamby222

hvala

Poštovani, ne znam gdje bih se obratila pa pišem pod Obiteljsko pravo. Prijateljičinog sina uporno zlostavlja dječak iz vrtičke grupe. Ona i suprug obratili su se ravnateljici vrtića no jedino što su dobili je poziv da se obrate vrtićkoj pedagoginji ili psihologinji. Tako su i učinili no i nakon svih razgovora i apeliranja ništa se i dalje nije promijenilo. Mogu li se oni i gdje te na koji način obratiti. Pisali su dječjoj pravobraniteljici no odgovor je bio općenit i nikako ih ni na što nije upućivao. Da li pisati i vrtiću pa Ministarstvu ili ići drugim putevima... Hvala!

nitko ništa? za par dana imam ročište i nadala sam se bilo kakvom savjetu.. ((

Nisam dobila nikakav odgovor pa ipak pišem ovdje: "Dijete vezano za boravak u očevoj obitelji izražava uznemirenost, a kao negativne događaje opisuje djedovo fizičko kažnjavanje nakon kojeg ju baka nije zaštitila te negativne stavove koje od bake i djeda čuje o mami. Opisuje niz stresnih situacija (svađe, tata pijan, tata ju ni ne primjećuje, strah od ponašanja očeve obitelji...). Situacije prikazuje crtežom uz jasne stresne elemente. Obrada ukazuje na izloženost neadekvatnim postupcima i stresnim iskustvima u obitelji oca, kada je izostala primjerena očeva podrška i razumijevanje, što sve ukazuje na emocionalno zanemarivanje od strane oca. Majka se javlja samoinicijativno radi djetetovog odbijanja kontakata s ocem, kao i očeve nezainteresiranosti za kontaktiranje s djetetom. 2009.g. se majka obratila i u CZSS za pomoć oko ostvarivanja kontakata no i nakon toga su ti kontakti bili neredoviti. Otac je dva puta pozvan pismenim putem no nije se odazvao."

Otac plaća alimentaciju koja mu je dosuđena no godinama prima sredstva na ime djeteta koje joj uskraćuje. Naime, u firmi svake godine dobije 800,00 kuna kao dar za dijete (sv. nikola) i zadnje 4 godine koliko dijete pohađa školu uredno dobiva novac za školske knjige (cijeli iznos). Da li je on to dužan dati djetetu ili ne? On taj novac nikada nije dao djetetu tj. kupio joj knjige s njim ili bilo šta drugo što joj je potrebno. HVALA

gringo, odgovorila sam vam na pm ukoliko to nije problem? hvala

baka ju nikada nije uzela u zaštitu i time je na neki način prešutno odobravala sve što se događa. k tome i sama je pridonijela situacijama koje su naškodile djetetu. uostalom baka nije pitala više od godinu dana za dijete, kao ni djetetov otac. sve do prošlog mjeseca kad je došla tužba kojom ide na viđanje djeteta. baka je djetetu pričala ružne stvari te je te stvari djete nacrtalo i reklo nad timskom obradom u poliklinici. no bez obzira i na REČENO, samo dijete nije blisko s bakom i djedom, a nažalost ni s ocem s kojim nije uspjela, radi njegovog odbijanja, uspostaviti niti neki prijateljski odnos, a kamoli odnos oca i djeteta. ja sam također prošla sva savjetovanja kao majka i postupila kako mi je rečeno kako ne bi učinila štetu djetetu. no nažalost druga strana se nije odazivala na savjetovanja, a sada sudski traže svoja prava

Baka je podnesla na sud tužbu za viđanje djeteta. Pošto je mišljenje i nalaz psihologa i psihijatra da ta viđanja škode djetetu meni je rečeno da sama mogu s tim mišljenjem na sud (bez pomoći odvjetnika). no ja se to ne usudim napraviti pa vas molim za savjet koja je praksa? koliko obično bake i djedovi imaju pravo viđati dijete? inače, moje dijete ne želi viđanja s bakom, a ni djedom koji ju je fizički zlostavljao (tukao) što je evidentirano u mišljenju i zapisnicima (nažalost ne i policijskim)

Dala sam odvjetnici da pokrene Tužbu na izmjenu postojeće Presude u dijelu koji se odnosi na kontaktiranje oca s djetetom, a ona je u sklopu toga, bez mog znanja pokrenula postupak povećanja alimentacije. Ja bih povukla tužbu za alimentaciju, no govore mi da u tom slučaju moram podmiriti trošak bivšem suprugu koji je napravio uzevši sebi odvjetnika. Može li mi itko reći koliko bi me od prilike koštala parnica za povećanje alimentacije (obzirom da je samo pisanje tužbe 1.000 kuna i svaki dolazak odvjetnice na parnicu 1.000 kn). Hvala

hvala na odgovoru. nama kao stanarima u zgradi nije bitna financijska odšteta i uzeli bi odvjetnika preko pričuve ili o vlastitom trošku. bitno nam je da ta buka prestane jer u zgradi žive mala djeca koju se bukom konstantno ometa u spavanju i slično (3 male bebe od 6ero djece ukupno). dečko 30 g također pušta muziku do daske i u večernjim satima čak i do 2 sata ujutro pa i dulje. zvali smo mu policiju no nismo time ništa dugotrajno riješili

brisani tekst

HVALA na odgovorima. molila bih još samo da mi kažete da li protuovrhu mogu napisati sama ili da uzmem odvjetnika i da li pišem prema odvjetničkom uredu ili direktno vip-u? isplatili se to sve? kolike su kamate? ništa ne znam iskreno.. samo znam da su me preveslali i to pošteno

2010.g dobila sam opomenu pred tužbu za neplaćeni dug prema VIP-u iz 1999. g!!! zvala sam pitati o čemu se radi jer sam broj za koji potražuju novac prestala koristiti 1999. i tada podmirila sav trošak no naravno nakon toliko godina više nemam dokaza o tome. bez opomene, bilo kakve obavijesti stigla mi je ta opomena pred tužbu od odvjetničkog ureda koji zastupa VIP. nisam mogla ništa drugo nego platiti dug. oni su naravno na navodni dug obračunali kamate za 10 godina i sudske troškove i sl te se to popelo na 1.500 kn. platila sam sve i priča je navodno završena. nakon te priče poželjela sam raskinuti sve ugovore s njima te sam odjavila internet i telefon (homebox) i napisala pismenim putem zahtjev za otkaz pretplatničkog ugovora i na 2 str napisala razloge, brojeve računa, SVE!!! i poslala preporučeno poštom. nakon toga sam dobila još 2 računa, opomenu i opomenu pred tužbu. opet sam im pisala da sam zahtjevala raskid ugovora. opet stiže opomena i ja zovem VIP gdje mi gospođa kaže da nisam precizirala što želim i da oni iz mog zahtjeva nisu shvatili da otkazujem pretplatu!!!!?????? opet to sve napišem i preporučeno pošaljem no ništa. moram platiti i ta 2 računa s kamatama jer oni nisu shvatili da ja RASKIDAM ugovor (trebala sam napisati PREKID ugovora!) haloooo užas. platila sam SVE!!! prekjučer u sandučiću opomena pred tužbu od odvjetničkog ureda koji zastupa VIP za dug od homeboxa na 450 kn + sudski troškovi i blabla uglasvnom sve skupa oko 600 kn! zovem odv. ured i žena mi kaže: joj gospođo mi to možemo preklopiti. ja slušam i ne vjerujem. a ona: vi imate PREPLATU 1.600 kuna po ovrsi iz 2010 godine za neki stari broj mobitela pa vam možemo uzeti tih 600 kuna za ovaj dug i poslati vam na tekući račun ovih 1000 kuna viška!!! da li oni imaju pravo meni naplaćivati ikakve sudske troškove i nepostojeće račune! od kud im pravo držati MOJ NOVAC (1600 kn) pune 2 godine kod sebe da me nitko nije obavijestio o tome i mojim pravima??? to je po meni utaja. ja da nisam slučajno nazvala već samo ko kokoš platila i ovaj račun oni mi ne bi ni rekli za taj višak i nikad ga ne bi ni vidjela. da li ih imam pravo tužiti, pisati kakvu žalbu i KAKVU? što da radim hoću da ih se za to kazni!: ako itko zna odgovor molila bih da pomogne. HVALA

Mi u zgradi imamo sličan problem i ne znamo kako ga riješiti zato bi bilo DIVN oda bilo tko ima odgovor na ovo pitanje ili bar savjet da nas uputi kome da se obratimo. Mi smo reagirali prema policiji, na sastancima stanara razgovarali o tome i sa osobom koja nas uznemirava, obavijestili komunalne redare i opet nismo riješili problem jer se ta osoba oglušuje na sve molbe

gringo, pitali ste ovu ženu 2 pitanja i kada vam je odgovorila na oba odgovora ste burno reagirali (na temelju 2 rečenice) da ona iz ljutnje prema ex mužu ignorira potrebe djece i da oni ustvari nisu u prvom planu nego ona i njeni osjećaji. tako knjige pišu pa se valjda učeni ljudi tome povode. realnost i život su druga priča. uvijek kažem da se određene osobe drže pametovat drugima na način da kažu: ma da sigurno je frustrirana, sad ju nitko ne gleda, on ima drugu, a ona banči s dječurlijom pa pobogu ima li kraja. sad je ljuta i ogorčena i preko djece se sveti. mene odgojila majka koja je sa 12 g. ostala siroće i kojoj je sistem/sustav (kako želite) i puno pametnih glava koje liječe i sole pamet napravilo pakao od života. skrbnik nije brinuo o njoj, živjela je bez alimentacije i bez nadzora. i njena "pravda" ni sada u njenoj 55 g. života nije zadovoljena. tako da mi je ona prva rekla da ovoj trakavici nema kraja i dobro ZNAM što znači nositi TERETE (ako ćete drugačije, zna ona i to mi govori) masa ljudi je ovdje da primi informaciju, a ne osobno mišljenje i komentare. svjesni smo mi svega što se događa kao i vi..

ma gringo ne izvlačite baš svako SLOVO iz konteksta kad i sami dobro znate i svjesni ste onog što je "pisac" HTIO reći. ne izražavaju se svi na način kao vi pa možda i vi nekad nešto krivo protumačite ili pak protumačite onako kako vama odgovara?? bez ljutnje.. mislila sam upravo na to "Vremena da obavi razgovor BEZ mene sa osobom koja je stručna".. na to sam VRIJEME mislila doslovno.. čitam vaše postove pa se nekad pitam da li vi uistinu mislite da su baš svi ljudi usmjerili svu svoju pažnju na to da dijete ugroze, manipuliraju ili mu stavljaju teret na leđa koji treba nositi odrasla osoba i da li mislite da ne znaju da je sama rastava u startu veliki pritisak na dijete.. izvucite što želite i citirajte koliko hoćete.. mišljenja sam da smo svi ovdje, bar 90% nas radi toga što smo već pokušali sve i svašta (pitajte slobodno: a šta to?) da napišem bilo što uvijek bi se našao netko tko bi me protupitanjem piknuo na to da li sam možda upravo ja uzrok problemu (sad recite: pa evo vam odgovora. čim ovo pišete znači da jeste) i tako ukrug.. tome nema kraja

a koja je uloga tog "drugog roditelja"? naime dobila sam iste savjete i obratila sam se poliklinici. ni moje dijete više ne želi čuti za oca. i svi razumni ljudi znaju da je to alarm i to vrlo negativan. i nastojim što hitnije reagirati.. ako mogu, iznjela bih svoj najveći strah. što duže dijete odbija vidjeti oca/majku to se rađa i veći jaz i strah od tog susreta. bar bi se ja tako osjećala. da "prekrižim" svoju prijateljicu koja me povrijedila ili izdala, bez obzira na to što ju i dalje VOLIM i čeznem za njom, bilo bi mi teško ponovo s njom ostvariti kontakt.. posebno ako ona živi kao da se ništa nije ni dogodilo i nakon što sam joj rekla zašto sam ju odlučila "prekrižiti". evo to je moje skromno mišljenje i ne želim stvoriti djetetu sigurno krilo i utjehu na način da se uljulja u tu moju trenutnu podršku (dok ne vidimo prave razloge i situaciju!) da ne ide ocu ako ne želi. želim joj dati vremena da to riješi emotivno na način koji će NJOJ najviše koristiti i pomoći.. zato idem po pomoć jer nismo svemogući i ne krivim se zbog toga što ne znam što dalje.

gospođo obratite se za pomoć Poliklinici za zaštitu djece u Zagrebu. to vam savjetujem kao majka koja također pokušava pomoći svome djetetu, ali i dobiti savjet od stručnih osoba kako se nositi u ovakvim situacijama. sretno

da sam ovo ranije pročitala ne bih jučer pisala ni slova. ovdje su mi sva pitanja i svi odgovori koje ni sama ne bih bolje napisala!!!!

zakazala sam termin u POliklinici. ma znam da pričam nepovezano. htjela bih vam objasniti ali morala bih iz početka. otac se nikada ni nije interesirao za dijete, ali ona je čeznula za njim pa sam poticala viđanja do te mjere da smo prije 2 godine otišle na socijalno da predložimo bar nekakav obiteljski dan koji bi njih dvoje makar 1 mjesečno (jer su rekli bolje 1 dan kvalitetno provesti s njom nego ne doći na dogovorene susrete) provodili skupa kad već krši sva obećanja i ne dolazi po nju kada je dogovoreno. dakle vrlo rijetko su ostvarivali susrete i tad u toj fazi su me svi osuđivali da forsiram nešto nemoguće i povlačim dijete okolo bezveze. na socijalnom su mi rekli da očekujem nemoguće i da se nikoga ne može prisiliti na kontakt ako ne želi, a da za dijete moram potražiti psihološku pomoć ukoliko radi tog ima problem. do tada nije bilo potrebe intervenirati na neke druge načine osim pomoći djetetu da prebrodi taj period. no kada je krenula u školu i počela ocu govoriti da joj nedostaje, da ju ne zove i ne pita kako je pa ni kad je bolesna i slične stvari on joj je kratko odgovarao: to ti je mama rekla.. ili: to te mama punta kao i uvijek.. kada je dolazila kući govorila je kako ju je povrijedilo to (tim riječima: povrijedilo) što ju otac ne voli. i to smo prošli. zašto to osjeća, misli itd.. s njim se nažalost nije moglo razgovarati pa ni sa stručne strane. odbijao je bilo kakve razgovore. nakon toga joj je par puta oštro rekao da ne želi da ona više dolazi njemu i uvrijeđeno nije pitao za nju po 2 mjeseca i tada se nitko nije pitao gdje su njena prava. i opet smo lutale simo tamo sve dok nismo dobile poziv na sud!! uslijedio je šok.. i to radi toga što tata želi viđati dijete ČEŠĆE i više?!?!?! i ok. dobio je više viđanja on kao da se bori s nekim (sa mnom, sa sobom, ne znam). uglavnom preko njenih leđa! no ništa se nije promijenilo. i nakon svih razočarenja vidjela sam da ona sve više tone i tone i kao da diže ruke od svega tog oko njega. nakon tog ju je par puta udario i tada sam reagirala policijom. opet ju nisam mogla zaštititi osim da ju više ne šaljem njemu. no kako ona ipak nije bila isključivo negativna prema njemu i smatrala sam da NEMAM PRAVO braniti niti sugerirati da ne ide njemu, a kamoli utjecati na njene odluke i volju. i konačnici je IPAK odlazila... tako da druge radnje nisam poduzimala. sve do ovog ljeta kada se dogodilo to da ju je na silu držao 2 tjedna na moru što zbilja zvuči neuvjerljivo jer zašto bi dijetetu bilo koma na moru s ocem? možda laže majci da bi se majčica osjećala bolje. jer majke su obično nesretne i ranjive i dijete ih nažalost ima potrebu zaštititi. pa potajno sam se i ja tome nadala kako god vam to zvučalo neiskreno!!! no nije ispalo tako već suprotno. ona nakon toga ne želi ići tamo niti ga čuti. to mi je još gore jer bi voljela da se suoče i izjasne. bez obzira na sve!!! i taj dio da ga ne želi čuti u meni izaziva strah da ona ne napravi nekakvu psihološku blokadu ili problem (ne znam se možda izraziti ali mislim da me razumijete!).. zar ne bi bilo normalnije da to izbaci iz sebe i kaže mu nešto pa makar da se i izgalami na njega. bilo što!!! ali ona kao da se BOJI. boji se njegove negativne reakcije. ipak, nakon 5 tjedana oni su se čuli i rekla je da je bilo kako se i bojala. da je samo galamio i prijetio. opet je ostala žalosna. i meni treba savjet razumijte. ne znam što da dalje radim. evo zakazali smo termin kažem u poliklinici. ovo nije dobro kako god da je on ovakav ili onakav. a to što sam rekla za manipuliranje je istina. šta god ja mislila o njemu i doživjela od njega i sama i kroz svoje dijete nisam nikada doživjela da je rekao nešto što bi utjecalo na njen život sa mnom. znam da on ne živi s njom pa joj ne može nešto braniti, ali mogao je manipulirati i puntati ju, nagovarati.. a nije. to bi bila nepoštena reći. zato kažem. nismo to radili ni on ni ja, a to što on ima takvu narav mi ne možemo promijeniti. probale smo na milion načina. eto, nažalost kraće nisam mogla pojasniti iako je i ovo šturo.. vama zbilja hvala na reakcijama! i nisam se našla kao zlostavljač. mislim da smo to oboje i svi.. ili nitko.. nema posebnih zlostavljača. nehotice sam i ja par puta rekla i napravila nešto za što sam nakon nekog vremena postala svjesna da je naštetilo mojoj djevojčici. nismo se svi rodili pametni niti sa znanjem koje sada imamo a kamoli sa iskustvom... i poduzela sam koliko sam mislila da moram i koliko su me tamo gdje sam se obraćala nahodili dalje! ali da, i dalje sam ne inzistirala da ide ocu već osluškivala njen ritam i želje i kada sam vidjela da ona ipak želi ići ili se nećka puštala da ide. govorila je i da kod tate ima NADZOR kad sa mnom razgovara na mobitel (od kud te riječe? nadzor? pitala sam ju kod kuće da li ona zna što to uopće znači itd.). također bi napomenula da joj ja uvijek govorim (možda nisam u pravu!!!) da može biti sretna jer joj je otac živ, da druga djeca možda nemaju priliku uopće upoznati svog oca i da samim time danas sutra ima u životu priliku doći ocu, pokucati na vrata i odlučiti hoće li ta vrata ostaviti otvorena ili ih zatvoriti! da je ona jedina koja odlučuje, bez obzira na sve koji joj ikada išta sugeriraju i govore, kakav će odnos imati s njim i hoče li ga imati. i da njeni osjećaji prema meni kao majci ne smiju igrati ulogu te da sam ja sretna samo ako ona ima mir i provodi svoju volju. to nema veze sa tim da ću joj danas sutra reći: NEMA FRKE!!! ako kaže da više ne želi u školu

i još bih napomenula da je radi njegovih postupaka prema djetetu (ako se to mogu nazvati postupci) intervenirala policija gdje je sačinjen i zapisnik i unatoč tome što ni nakon tog zlostavljanja dijete nije željelo ocu ja sam uvjetovala da ode i pokuša ponovo s njim uspostaviti kontakt.. no nema veze. tražit ću informaciju na drugom mjestu. svejedno hvala svima. pozdrav

ma što bih se ljutila. naravno da moja piskaranja vjerojatno i zvuče kao da se ja obračunavam s ocem, uvjetujem djetetu ili ju manipuliram to mi je vrlo jasno naravno i niste jedini koji donese takav zaključak. pisala sam 3 g na ovom forumu i njena situacija je vrlo detaljno opisana. nisu riječi djeteta od 9 godina.. nisu? što ako vam kažem da je to isto sama rekla nasamo pred gospodom u socijalnom, bez mog nadzora, bez mojih opaski, komentara ili ičeg sličnog? što ako vam kažem da je od mene mogla čuti samo lijepe riječi i da sam svojim postupcima i izjavama navodila oca da viđa dijete što nije urodilo plodom već agresivnim istupom prema meni i njoj. kao što vidite ja nisam SEBE stavljala u postu u prvi plan niti to ikada planiram. sve što se događa između odraslih ljudi neka i ostane u tom svijetu. ovdje se radi o djetetu! a nju nitko nigdje ne spominje. svi ciljaju na to da jedan od roditelja manipulira ili šteti djetetu ili mu nešto brani. zašto je to tako? zato što nas sam um navodi na to jer je većina ljudi takvog duha i stanja da to i radi. no u ovom slučaju ni otac ni ja nikada nismo njome manipulitali. nikada nisam doživjela da je on rekao nešto da ju navede da joj je nelagodno živjeti sa mnom niti je on doživio da sam ja učinila nešto što bi spriječilo njihove odnose a kamoli umanjilo njegovu ulogu OCA. dapače ja sam ga godinama stavljala na prijedstol. lijepila njegove slike na zid u njenoj sobi, pričala priče o ljubavi i zajedništu bez obzira što roditelji nisu uspjeli održati zajednicu i živjeti u istom domu i govorila da se radi toga ne osjeća ona krivom. no evo zbilja se dogodilo da ju je on tukao, da ju je verbalno vrijeđao, da je pijan tukao pred njom svoju djevojku, da je ona morala spavati 2 tjedna u krevetu sa nećakom njegove djevojke koji ima 6 godina.. da li je to ok? da ju ne PODUPREM U NJENOJ namjeri da ga ne vidi? mislite da je meni normalan taj njen osjećaj odbojnosti prema ocu? nije mi bio normalan od samog početka, evo pa pitam otvoreno ovdje - što da radim???? da ju ponovo nagovaram da ide njemu bez obzira na sve??? ne branim se niti mislim da imam zašto braniti se. pitam ovdje za svoje dijete i smatram da su svake osude i komentari na temelju moje 2 rečenice, a bez pravilne provjere, totalno besmislene. ujedno mislim da ovdje svatko ima pravo na svoje mišljenje pa tako i VI. od srca zahvaljujem na odgovoru. svaki odgovor i mišljenje pomažu!!!!! iznova se svaki puta iznenadim kako ljudi vole bacati srtelice u srce ljudi koji traže pomoć za žrtvu. a zlostavljači ostanu pomilovani. očito sam ja ispala zlostavljač pod točkom 2 koju navodite godinama na ovom forumu

Imam kćer 9 g. i već sam pisala na forumu pod temom "Kako pomoći djetetu i sebi". Ovo ljeto se dogodilo da je otac oteo dijete na 2 tjedna i ona je nakon doživljenog šoka i svega što je tamo pretrpjela donijela odluku da ga više ne želi vidjeti, kao ni baku ni djeda. Nakon što sam se ja, a nakon toga i cijela naša obitelj uvjerili da ona to misli ozbiljno i nakon što je od nemilog događaja prošlo dovoljno vremena da shvatimo da je to njena želja odlučili smo ju u tome podržati koliko god treba. Nakon što su se čuli ona mu je rekla da ga više ne želi vidjeti kao i razloge (da je povrijeđena, da joj to radi godinama i da je shvatila da se on neće promijeniti, da ju mjesecima ne vidi i ne pita za nju, a kad se pojavi napravi joj ovakav stres itd). no on je reagirao agresijom i galamom te joj je rekao kako on ima pravo na nju i viđanje jer to piše na papiru i da će joj ako ne bude dolazila uskratiti alimentaciju. naravno ona je premala da bi na to reagirala. uglavnom nas sad interesira, pošto on misli slučaj predati na sud, što možemo napraviti. da li da odemo pravobraniteljici za djecu, na psihološko vještačenje koje bi pomoglo na sudu? gdje se ona može obratiti i iznesti svoj slučaj, a da ju u konačnici on ostavi na miru??? u ovome sudjeluju i dragi učitelji i prijatelji i naša obitelj i svima nam je teško i ne znamo kome da se obratimo i što nas očekuje. ako on dođe po nju sa policijom da li ona ima pravo reći da ne želi ići ili će ju usprkos tome smjeti odvesti? jer njemu nikad nije bila bitna ona već INAT i šefovanje. kao da igra igricu. samo ovo je igrica njenog života ((

i da.. djetetov otac je i nakon suočavanja na czss nastavio odbijati ikakav kontakt sa mnom. tako da ne izlazi iz auta ako uzima dijete, spušta glavu ili ju okreće od mene, ne javlja se na telefon.. njegova partnerica i ja smo dogovarale susrete.. i sve je bilo mirno jedno vrijeme.. no nažalost opet je eshalirala njegova nagla narav, ponekad i alkohol pa joj je zabranio da se čuje sa mnom. tako da je moje dijete sad na moru, a ja se ne čujem s nikim od njih s tim da i njoj isključe telefon pa umirem cijeli dan dok ga ona potajno ne upali. ne znam kada će ju vratiti (dogovor je bio ovaj vikend, ali ona kaže da ju on ne želi vratiti do početka škole!) moli me da dođem po nju i piše sms-ove u tajnosti da ju je strah reći tati da bi išla kući jer joj je priprijetio da ne smije mami reći da želi doma već da želi ostati tamo... da ne spominjem da mi je tata doživio infarkt od stresova koje proživljavamo (ovo nije jedini primjer), mama je isto loše.. dakle taj čovjek sustavno maltretira dijete, a preko nje i cijelu našu obitelj.. no nismo bitni mi naravno.. bitno je da se situacija s njim DUGOROČNO RIJEŠI.. KAKO?????????

Uspjela sam se čuti s djetetom. Šapčući mi je rekla kako bi htjela kući, ali joj otac govori da mora reći mami da želi ostati još 10 dana. ona to ne želi, ali se boji oca. U POTPUNOSTI SE SLAŽEM sa točkama 2. i 3. s tim da sam ja u protekle 2 godine uspjela nakon puno truda ostvariti predivan odnos s njegovom partnericom (koja nije nova jer su u vezi 6 g, ali to nije ni važno). meni je važno da je dijete na sigurnom i da se s njom postupa onako kako se i treba postupati. tada sam ja kao mama mirna, a ujedno i dijete zadovoljnije.. nikada nisam branila kontakte niti sugerirala djetetu išta vezano uz oca. on to zna. a zna i dijete. rekla sam joj da ne sluša mišljenja i sugestije bake i djedova, prijatelja, nikoga vezano uz oca jer želim da ga ona sama doživi te odluči kakav odnos želi s njim. no on (vaše pitanje pod br. 4) se godinama nije redovito javljao djetetu niti ostvarivao kontakte. a kada bi se to i dogodilo bilo je silovito i divlje. tipa: spusti malu dolazim.. i sklopi slušalicu. mala je zbog njegovog zapostavljanja najviše patila do 7me godine. i da, CZSS sisačko-moslavačke županije je u pitanju.. danas sam uspjela dobiti dijete na telefon jer joj je skoro 2 dana bio isključen. rekla mi je da ju je strah, da joj je tata otimao mobitel te pokušao čitati poruke i da je razmišljala izvaditi sim karticu (zaprepastila sam se!!! kao da je oteta pa smišlja kako si pomoći da ne nadrapa.. i od kud samo te ideje!??), rekla mi je kako ne može razgovarati jer ima stalni NADZOR!!! (NADZOR?? gdje je to čula, od kud to iz usta djeteta 9 g??).. i ne tražim istomišljenike.. tražim informacije i pomoć na sve strane.. najgore je biti neinformiran. posebno kad si ovako emotivan i eksplozivan. nisam nagla osoba i nakon prvotnog euforičnog "napada" ipak reagiram hladne glave.. kad razmotrim SVE elemente koji mogu dovesti do najrazumnijeg rješenja! samo sad sam u klopci.. ponovo.. i ponovo.. jer sad je u pitanju more, jučer je bilo to što ju je udario i rekao da nikad više ne dolazi njemu, a sutra će biti tko zna šta i to nije normalan život