malagarava

Ružna situacija koju sam prošla u blažem obliku. Naime, tijekom razvoda mojoj mami se nešto desilo u glavi i imala je slične napadaje. (inače je jako vezana uz mene i uvijek bila nježna). Iscenirala bi infarkt, dolazila mi na kućna vrata i prijetila (sva sreća ne živimo zajedno), odbijala bilo kakvu krivnju za svoje ponašanje, čak me pokušala fizički napasti, pisala mi ružna pisma.. Prvo sam zvala njezinu doktoricu. Njezin prijedlog je bio da ju netko zastraši i malko lupi. Ma, mislim koji savjet!!! Onda sam ja sve pismeno obrazložila i poslala njezinoj dokt. i nadležnom Centru. Svi su se digli na noge. Mama je odbila suradnju i dalje radeći scene. Dok mi jednom nije uletila u stan i izvela scenu pred djetetom i onda sam pozvala policiju (nije mi bilo lako) i oni su je tako oprali da više nikada nije ponovila isto. Nakon toga je slijed događaja išao tako da je pala u tešku depru, liječila se (napokon) i sada je super pet. Imam inače papire da sam u onom trenu kada je bila kriza mogla joj zabraniti pristup. Ono što želim reći - što manje obračati pažnju, uistinu promjeniti brave, budite pametni pa vi pozovite policiju kada vam priredi scenu. U pravilu to su osobe koje tako privlaće pažnju i imaju ozbiljan psih. poremečaj koji kada se ne lijeći ima gadne poslijedice po okolinu. Idite na google pa upišite histrionski poremečaj da se malo bolje uputite u to. Sretno, samo se držite kao obitelj.

Nemojte se oko toga uznemiravati. Ovo je čisto jedan pokušaj zaplašivanja zbog neplaćanja alimetacije. Jedino što Vam prostaje - nasmijati se. Nemojte na to gubiti živce. Uistinu se ne isplati. Svojevremeno sam i sama dobivala razne prijetnje/prijave Centru pod izlikom da ne viđa dijete/a viđao ga je kada je htio i uredno, naveo da nemam prijatelja i da se pita da li sam ja normalna i u kakvom okruženju raste njegovo dijete.. Normalno da imam prijatelje. Sve sam to morala pregrmiti jer je u moj život ušao moj sadašnji suprug i bila je to neka vrsta osvete. Ja sam to tada vrlo loše podnijela jer na Centu nisu bili ni malo susretljivi i dopuštali su tati da skače i divlja po sobi.. Meni su prijetili udomljavanjem djeteta. Ono što sam ja poduzela je da sam samoinicijativno odvela dijete u Argentinsku na timsku obradu i nalazi su više nego dobri. Tatu uredno viđa, mada on povremeno stalno nešto kopa. Eto, trenutno smo na sudu za smanjene alimentacije.. I da, uspjela sam izuzeti soc. radnicu koja je bila sve samo ne profesionalna. I bila sam ponosna što sam dobila taj rat sa instituacijama. Želim vam puno snage. Ako su sve to nebuloze, onda se nemojte previše time baviti. Bavite se i veselite djetetu.

Povrijeđeni roditelj zna se svetiti preko djece što smatram groznim. Pokušajte s njom mirno bez povišenih tonova razgovarati i reći da vam je bitna sreća djeteta a za to mu trebaju oba roditelja. Sjećam se početka svog razvoda.. Slična situacija. Bila sam povrijeđena, primala sam razne prijetnje mada nije želio skrbništvo ali od svih silnih zazvrzlama bojala sam se---sada ne znam ni čega. Trajalo je to nekih mjesec dana a kada sam se pribrala shvatila sam da se djetetu ništa neće desiti sa vlastitim ocem. I dalje ide dobro. Nemojte zbog njezina stava odustati. Dijete je vaše koliko i njezino.

Može, samo neka se pismeno obrati Centru za soc. skrb prema dosadašnjem mjestu stanovanja u kojem im objašnjava obiteljsku situaciju i novu adresu stanovanja. Bilo bi pametno otići u Centar kod soc.radnice ali da potvrdi soc.radnica jedan primjerak da je primila. I što prije onda početi sa razvodom ako se tako odlučila. Od Centra neka ne očekuje ništa posebno, oni su onako "ulazak u pakao" i puno neka sa njima ne raspravlja. Tijekom razvoda će ionako morati se susretati sa njima i samo smireno..

Jeste li vi dobili ugovor na neodređeno uz probni rok od tri mjeseca?? To je jako bitno.

Prvo vam je i osnovno sjesti sa bivšom/sadašnjom ženom i dogovoriti što želite. Kredit glasi na vas i vi ga za sada plaćate. Zatim ukoliko njoj ostaje stan kontaktirati banku i vidjeti mogućnost prebacivanja kredita na nju što nije lako. Probajte pa čete vidjeti. Ne znam koliko bi snagu uopće imalo da kod javnog bilježnika ovjerite da će ona plaćati kredit jer ako ne bude - banku nije briga. Vas će teretiti. Nezgodna potpuno situacija. Ovisi i da li je vaša supruga uopće kreditno sposobna jer banke su jako oštre. Možete eventualno prebaciti vlasništvo na sebe i dalje otplačivati. I vi živjeti u njemu. Opet sa druge strane - bez obzira kolika vam je rata kredita za stan - sud to neće interesirati previše kod određivanja alimentacije jer je uzdržavanje djece iznad svih ostalih kredita koje imate. Najbolja bi bila opcija da uistinu potražite pravni savjet i obiđete banku da vidite kako stvari stoje oko prenosa kredita. Sretno

300 kuna po djetetu je jako malo. I 750 kn ali je to stvar vašeg dogovora i sudske odluke. Mislim da bi se vi više trebali brinuti oko svoje kćeri koja ima očigledno velikih problema i tu biste hitno morali nešto poduzeti. Meni ovo (nemojte se ljutiti) zvući kao da se samo kao nezaposlena osoba borite da ne plaćate alimentaciju a gdje je tu dijete koje ima problema sa ovisnošću?? Što ste tu poduzeli?? I ne, ne možete biti oslobođeni plaćanja alimentacije. Ako ste trenutno nezaposleni iznos može biti umanjen ali ako ste psihofizički zdravi što prije nađite posao bilo kakav jer tu oprosta nema. Djeca su djeca. Nisu samovoljno došla na svijet. Da, imate pravo na besplatnog odvjetnika. Ali prvo što trebate napraviti je ono što se svakom roditelju nameće kao prvo i osnovno- pobrinuti se za vlastito dijete. Vi ste cijelo ovo vrijeme dopustili da ona tri godine ne ide u školu?? Žalosno. Jako žalosno...

Vaši roditelji su odrasli ljudi koji moraju sami riješiti svoje probleme. Ako se majka odlučila na rastavu, imovina koju su zajedno stekli u braku dijeli se na pola. I to je to.

Ja osobno bih se složila sa "zajedničkim skrbništvom" kada bi to u mom slučaju bilo moguće. Tada bi i tata naravski mogao manji dio alimentacije pridonositi jer bi bila drugačija situacija. Moje dijete ima dva doma. Ima oba roditelja kada poželi. No, tu nam je kamen spoticanja tatina potpuna nezainteresiranost kada je u pitanju neka obaveza koja se odnosi na dijete. Tu je potpuno nespreman sudjelovati. Toliko, da ukoliko je i dijete kod njega u ja uzimam slobodan dan i dolazim po dijete njemu doma - odvodim ju na zakazani pregled i vraćam njemu. Vidite nije to uvijek jednostavno.. Ono što znam da je određeno zakonom je da se izjednačava skrb roditelja koji brine o djetetu i novčani iznos koji drugi roditelj daje. Meni je drago zbog svakog roditelja koji se trudi ne samo kada je veselje i igra - nego i kada zaškripi.. Na žalost nemam podršku u tom dijelu ali se više sa tim i ne zamaram osim kada evo ovako negdje pročitam. Uzela sam sama sve na sebe jer kada ti netko kaže: "ako ćete mene čekati da odemo zubaru - čekati čete godinu dana" ili poludiš ili odustaneš. Ja sam odustala i ne mislim mu se zbog toga inatiti ili svetiti. Kada je dijete bolesno (a često je) jednostavno je sa mnom ali zato ima nadoknadu vremena naknadno sa tatom. I to sve za dobro mog djeteta. Čim vam ono malo prizdravi - viče - ja bih tati. I ide. Meni samo važno da je zdrava. A novac?? Da, plaća tata dosta visoku alimentaciju i podnio je tužbu za smanjenje. Nismo se čak ni svađali zbog toga. Poslije ročišta sjednemo čak u isti kafić (doduše svaki za svoj stol:-))) Išao je na veliko smanjenje - mogli smo se i dogovoriti ali je stvarno malko pretjerao. Teško je to sve zajedno objektivno procjeniti. Ja sam tu dosta subjektivna jer je naše dijete u pitanju. Miša mu njegovog, pa ne možeš samo biti tu za igru i zezanciju a bježati kada se traže odgovornosti. i onda još ići na drastično smanjenje alimentacije.. Subjektivna sam - priznajem...

Vi jako brkate lončiće. Vaše dijete ima i oca i majku. Vi koja živite sa njim ste roditelj kojem je povjerena skrb što ne umanjuje status oca koji nije skrbnik. Recimo vi kao roditelj kojem je povjereno na skrb imate pravo zastupati ga. (ne daj bože). Vi niste samohrana majka uz sve ovo što vi navodite. Imate recimo u ovom sada svom statusu pravo na smanjene iznosa naknade za vrtić, ili na d.d..ako imate malu plaću, povremenu soc. pomoć možda.. Nemojte se ljutiti ali ne tražite kruha preko pogače, samo sam iskrena

Uh, žao mi je... Tebi ispeglala karticu bivša žena a meni bivši muž. Na žalost - ako je na tvoje ime - ništa ne možeš osim plaćati i gunđati... I to ti isto na žalost neće uzeti u obzir kod određivanja novog iznosa alimentacije. Svi krediti su ispod alimentacije. Iznos alimentacije će određivati prema odredbama Obitelj.zakona, i u skladu sa potrebama vaše djece. Na žalost - sud neće interesirati uopće što vam je ona ispeglala kartice....eh, da ih interesira i sama bih pjevala od sreće....

Trud koji se ulaže u psihički razvoj kada su roditelji rastavljeni - neprocjenjiv je. Daleko od toga da smo ja i bivši suprug idealni. Mi smo kako ja znam reći u šali tempirane bombe. Kada su rane bile svježe od rastave - dešavale su se svađe pred djetetom. Tata i ja smo sveli fizički kotakt između nas dvoje na minimum jer dijete je glasno i jasno reklo sa svojih pet godina: mene smetaju vaše svađe - i ja sam to doživjela. Na početku izgleda kao da se moraš užasno mnogo truditi oko stvari koje ne sjedaju na svoje mjesto no sa vremenom sve to postane rutina, odlasci, dolasci.. Moje zlato je dobilo i brata kod tate. To obožavanje teško je i opisati:-))) Kažu da sam šašava ali ja tog malog nekako volim - volim ga jer ga voli moje dijete, jer je to njezin brat. I jedva čekamo da poraste i sanjarimo kako će nekada i kod nas prespavati ako će tata dopustiti..

Nezaobilazna je činjenica i istina da je potrebna zaštita roditeljstva. Majka sam koja bi za svoje dijete dala zadnju kap krvi. Zbog svog odnosa prema dijetetu koje je nastalo iz jedne davne ljubavi imam potrebu da ono bude sretno uz oba roditelja bez obzira što ima dva doma. Oni se iako mali mogu i sa tim dobro nositi. Meni njezin otac nije baš na listi omiljenih osoba u životu, ali to nema nikakve veze sa našim djetetom. Da, ja sam ju rodila ali to ne znaći da polažem ekskluzivno pravo na nju. Zaboga ona je jedna nova osoba koja za svoju budućnost treba jednako i oca i majku. Roditelje. Ne želim da ijednoga od nas gleda kroz naše oći. Neka nas gleda kroz život sama, neka sama kroći svoj put i želim da zna da ju i mama i tata vole i da su tu za nju. Naše borbe odraslih su naše. Naše dijete ne želim da to osjeti. Ima li što lijepše nego kada već roditelji nisu zajedno da dijete bez grča na licu i sa osmjehom i poljupcem ode ka drugom roditelju i isto takvo se vrati:-))

Uistinu ja ne vidim nikakvu zadovoljštinu da bivšeg i da postoji sudska odredba o tome - da dokazujem na sudu - e on je mene prevario!! Radije bih da postoji zakon po kojem bi mu uspjela namaknuti lovu za koju me "oženio". A kredit na mene pa eto... Uostalom, smatram da je samim činom preljuba puklo nešto što je bilo očigledno trulo i danas svjesno tvrdim - moglo je i gore..

Da bravo ja. Pa ne misliš valjda da sam se predavala bez da sam se probala boriti?? Živaca sam tonu izgubila a postigla nisam apsolutno ništa. Moj bivši nije moj križ on je moja kapela, na žalost... Preljub sam po sebi me više ne zanima. Sama sam osnovala novu krasnu obitelj. Muči me više taj svijet nemorala, ne mogućnosti povjerenja u oca vlastita djeteta... Zar je normalno da ti nekada netko sa kim si stvarao život kaže: dao bog da ti se vrati bolest od koje si skoro umro a imate zajedničko dijete - i onda te nakon toga poluludu snimi kako urličeš od boli i nosi to snimljeno na Centar?? Svašta sam prošla.. Sada imam bar duševan mir u svojoj novoj obitelji.. A ima jedno pravilo - nepisano ispričavam se na prostotama: svaka guzica dođe na šekret i stvarno je tako.. Prije ili kasnije - sve dođe na svoje..

Kao osoba koja je završila brak zbog preljuba bivšeg supruga jednostavno ne vidim osnove za dokazivanje toga na sudu. Ne vidim. Napatila sam se uistinu beskrajno, ego mi je bio totalno skrhan, o financijama i malom dijetetu da ni ne pričam.. Ostavio me onako nemoralno - mislim da nije bio fer sa isto sa financijske strane. Svjesno me namagarčio dva tjedna prije mog saznanja o njegovom novom životu i ja budaletina na njegovo nagovor digla za mene preveliku sumu novaca na kredit. Novac je on uzeo a ja ostala ovca koja i tri godine poslije sama to otplaćuje.. Badava mi objašnjavanje, badava mi sve kada on nema morala ni srama... Danas mi iskreno nije žao što se desilo naš razvod, tište me te financije koje mogu objesiti mačku o rep.. Moj dug, na moje ime a on se samo veselo smije.. I mogu sama sebe pogledati u ogledalo i reći: e koja si ti budala...

Moje dijete je tijekom razvoda zajedno sa nama prolazilo intenzivno teško razdoblje... Uspjeh koji smo postigli u novonastaloj situaciji danas me čini ponosnim roditeljem. Nije uvijek bilo lako. Tata je nešto prijavljivao Centru vezano oko skrbi dijeteta i tu sam pukla i odvela je samoinicijativno u Argentinsku na kompletnu timsku obradu. Rezultati su ispali izvrsni. Oboje smo ih čuli. I tata i ja. Moje malo pače od tada svojih 5 godina je rekla takve stvari kojih smo se mogli mi odrasli samo postidjeti ali unatoč tome ona je ostala čvrsta u svojoj nakani da jednako voli i mamu i tatu samo želi da se mi prestanemo svađati. I to je i rekla. I tata i ja smo zasnovali nove obitelji. Nacrtala je obje obitelji u prekrasnom crtežu.. Svi su bili oduševljeni. Cijeli tim je pohvalio napor koji je uložen da se dijete uklopi i imamo to napismeno. Moram priznati ponosan sam roditelj prekrasnog bića.

Imam i sama dijete dobi vašeg. Osobno misim da ovo vrijeme koje provodi sa ocem je premalo. Mišljenja sam da je za pravilan psihofizički razvoj dijeteta potreban veći kontakt i sa ocem i sa majkom. Iz kojeg razloga nikada ne prespava kod oca?? Ako vas plaši rodbinska veza na centru i da nisu objektivni obratite se pismeno Ministarstvu soc. skrbi i tražite promjenu nadležnosti Centra. Ja sada gledam iskrenu dobit za dijete. A dobit za dijete je da bez obzira na odnose vas i vašeg bivšeg supruga - ono treba i oca i majku. Meni se osobno vrijeme koje je ocu određeno čini premalo..

Prvo i osnovno pravilo je da se roditelji ne smiju svađati pred djecom. Čak ni preko telefona jer maleni sve ipak slušaju i njima se isto svijet ruši. Drugo pitanje je da li vidite da imaju potreškoća u smislu - da je dijete počelo piškiti, raditi stvari koje inaće nije..najbolje poznajete svoju djecu. Na žalost, uvijek tijekom razvoda najviše se svađa,malo se pažnje posvečuje tome kako su djeca jel smo okupirani svojim bitkama i optuživanjima. Prvo što sam sama napravila - radila sam na sebi i na smirivanju sebe. Dok sam ja dobro - i moje dijete je dobro. Protiv drugog roditelja nikada ružne rijeći. Susreti uredni. Sa osmjehom ih ispračati drugom roditelju i tako ih i dočekivati. Kažu kako im je bilo koliko žele. Uz to - mnogo razgovarati sa njima. Objasniti im na dječji način da nisu izgubili mamu i tatu i da ih oni jednako vole kao prije. Sve je to mukotrpan posao ali isplativ. Toplo preporučam knjigu: a što sa djecom?? izdavač: planetopija. Meni je jako pomogla.

Slažem se, dijete treba oba roditelja podjednako da bi izraslo u stabilnu osobu. To je pravo svakog dijeta. Da ima i oca i majku i da sa svakim od njih stvori kvalitetan odnos a danas sutra njegovo djelovanje i razmišljanje ne smije imati nikakve veze sa razlogom našeg razvoda. Inače, iznos alimentacije je vječni kamen spoticanja između bivših supružnika. Meni je recimo ružno to što se na ročištima kao tuženi navodi moje dijete. Ne znam da li su to mogli nekako drugačije zakonski regulirati ali nisu. Tako da se grozno osjećam a bivši koji je podnio tužbu mislim da isto guta knedlu. I ne, nisu svi zahvalni do neba što mu bivša žena ne ometa susrete, što se maksimalno potrudila da se prilagodi na sve nove uvjete života, što kada je bolesna zna da može mirno spavati jer ču ja sve odraditi bez greške. Na žalost..ima ih koji uistinu smatraju da je to iznos za uzdržavanje koji je majčin.. U današnje doba - svi smo svjesni koliki su troškovi života i znam osjetljivi smo na novac. Ali djeca su djeca - za njih mora biti pa makar ja ne imala za kruh..

Ocjena 5+ za ovo. Kako u ovo uvjeriti nerazumnu majku podržavanu od isto takvih institucija. Čovjek koji se ne plaši istine, ne treba se bojati laži. (Sir Francis Bacon) Meni je nevjerojatno da institucije to podržavaju. U biti mislim da je problem u roditeljima samim. Ja i bivši se ne slažemo, izbjegavamo se maksimalno, koljemo se oko alimentacije ali moje dijete to ne smije ostjetiti ni znati.

Bez obzira na odnose odraslih djeca nisu kriva. Nisu ona poželjela sama od sebe doći na svijet.. Ja svoje dijete ne bi mogla gledati da pati za tatom. Pa njezina sreća je moja još veća sreća. Želim da bude zdrava, emotivno dobro skrojena osoba bez obzira što njezini roditelji nisu zajedno. Svi imamo nove obitelji. Kod tate ima brata - oooobooožžžavvva ga. I meni drago. Iako to dijete meni nije ništa to je krvi mog djeteta, netko koga će imati cijeli život i kada nas neće biti. Pa to je stvarno lijepo..

Žao mi je što to prolazite, prolazila sam i ja rastavu. Iz iskustva mogu reći da razne laži prolaze, da vam se smući.. Probala sam se boriti protiv toga, budući da imamo i dijete.. Čak na žalost sam samoinicijativno odvela dijete u Argentinsku - polikliniku za zaštitu djece da bi mu dokazala da naše dijete je dobro - on je tvrdio da je mala loše. Nakon cijelokupne obrade tima specijalista rekli su da nisu vidjeli još tako dobro prilagođeno dijete na situaciju koja je nastala. A onda se on cerekao i rekao: joj, kako smo završili ovdje.. To su samo crtice.. Bilo je toga na sudu i više nego mnogo.. Previše sam ja živaca izgubila zato savjetujem da se klonite toga.. Znate onu: za dobrim konjem se prašina diže..

Znam da vam je teško ali on će to vjerojatno stalno ponavljati kao razlog. Nkekim ljudima je tako valjda lakše u životu.. Ako imate djecu ići će te na razgovor u Centar gdje će vam isto uzimati izjave - koje se dostavljaju vama osobno i na sud. Na zapisnik na sud možete tražiti da se unese to vaše pobijanje - mada kako ste i sami rekli sud to ne zanima. U parnice oko toga osobno se ne bih upuštala. Iskreno ne znam ni na koji bi se to način rješavalo a koštalo bi vas previše živaca. Čuvajte sebe.

Ja se iskreno ispričavam ako sam nekoga uvrijedila. Nije mi bila namjera. Normalno da sam polazila od sebe. Ispočetka, kada sam i sama saznala da ex ima drugu rado bih da su postojali razni kazneni zakoni koji bi ga smaknuli po kratkom činu No, sa vremenom mi ta ideja i ozbiljnost mojih godina i pogled sa odstojanjem - dao za misliti pa je moj zaključak da smo se oboje prestali dovoljno truditi i shvačati jedno drugo zdravo za gotovo - jednostavno i promjenili smo se. Oboje.. Ja bih prva rado rekla da nisam ništa kriva - ali ima i dio moje krivnje. Govorim u svoje ime. Moj bivši suprug je uporno tvrdio da sam ja potpuno kriva za nastalu situaciju. #OOPS#as ga, imala sam u to vrijeme smrtonosnu bolest, malo dijete,,,, Da, dijete je ostalo živjeti sa mnom. Ali to ne znaći da ono manje treba svog oca. Kada zaželi - sa njim je. Nije dijete krivo što je došlo na svijet. Mi smo se odlučili odrasli - dok smo se još voljeli..