eLaCiD

Molio bih znalce za odgovor : Gdje se točno u zakonu o SPC ili u dodatnom propisu vezanom uz taj zakon navodi da je sudionik u prometu obvezan zaustaviti vozilo ispred znaka "stop".

Oprosti al to nije odgovor. Pitanje je bilo obavezno postupanje u takvom slučaju. To ako mene netko pozna ili moju babu ili kuma to je nebitno u načinu propisanog postupanja u konkretnom slučaju. Također nije bitno jesu li on line ili off ili pokraj i kako će šta saznati. Bitno je.. sudionik vozač u saobračajnoj nesreći nema kod sebe vozačku dozvolu niti osobnu iskaznicu. Šta je policija (saobraćajna) u postupku očevida dužna odnosno obvezna učiniti.

Zanima me konkretno kakvo je obavezno postupanje saobraćajne policije kad na očevidu saobraćajne nezgode jedan od vozača nema kod sebe niti vozačku dozvolu niti osobnu iskaznicu te niti bilo koji drugi dokument iz kojeg bi se uopće mogao utvrditi njegov identitet.

Ne znam kud ide ovo pitanje ali po lolgici stvari parkinzi trgovačkih centara su dostupni bezuvjetno bilo kome. No opet komplikacija, na dosta njih može se vidjeti natpis sadržaja otprilike : "Samo za kupce trgovačkog centra" što bi značilo da postoji uvjet.

Bio na procijeni (Jadransko osiguranje) Slijedeći dan dobivam mailom nihov obrazac opisa štete. Od njihove strane nabrojani priznati dijelovi u nabavi (provjereno u Tokiću) iznose cca 1.700 kn. Odobreni radovi - sati popravka iznose cca 3.000 kn. (provjereno u par servisa) Znači sve zajedno po njihovoj procijeni popravak bi iznosio okvirno 4.700 kn (PDV uračunat). U tekstu istog maila samo napisano : "Šaljem Vam izvid štete. Totalna šteta je 2.700 kn." (?? !!!) Auto je inače nakon manjih vlastitih radova (privremeno izravnan branik, blatobran i hauba te zamijenjen far i žmigavac) u potpuno tehnički ok stanju i dalje ga svakodnevno koristim. Šta sad, a vezano uz njihovu napomenu o totalnoj šteti i navedenom iznosu.

Tri dana.

Zahvaljujem na odgovoru. Btw do udesa je došlo nepoštivanjem pravila desne strane drugog vozača i tu je sve jasno no u razgovoru sa policijom on se pozvao na parking-privatni posjed, usporedbu sa svojim dvorištem. Policija je napravila zapisnik i otišla. Ja sam malo proguglao te navode i došao do parkiranja na pločniku koji je privatni posjed. Pitanje je bilo u smjeru da vidim šta me dalje čeka vezano uz naknadu štete kroz osiguranje, sud i koliko bi se to moglo zakomplicirati.

Po definiciji nerazvrstanih cesta da. Međutim tu ipak nešto nije do kraja rješeno, a što se tiče privatnog posjeda i ingerencije policije i suda. Primjer : U Zagrebu, Ilica negdje iza Britanskog trga. Na pločniku parkiran auto. Policija izdaje prekršajni nalog. Prekršajni sud odbacuje nalog iz razloga jer je vlasnik vozila dokazao da je taj dio pločnika privatni posjed odnosno oripada u katasrarsku česticu na kojoj je i zgrada .

Dopuna pitanja radi boljeg razumijevanja. Parking centra je u biti privatna parcela odnosno privatni posjed. Usporedba - vlastito dvorište privatna parcela, označen parking, sudar dva vozila ?

Molio bih mišljenje vezano uz saobračajnu nezgodu - sudar dva automobila na parkingu trgovačkog centra. nema ozljeđenih, šteta osrednja. Pitanje je s obzirom da je kompletna parcela trgovačkog centra pa tako i parking u vlasništvu pravnog subjekta - trgovačkog centra. 1.) Da li se na takvu površina - parking primjenjuje ZSPC 2.) Da li u tom slučaju saobračajni udes u daljnjem postupku spada pod ingerenciju prekršajnog suda. Policija je izvršila očevid i sastavljen je zapisnik.

Zahvaljujem na odgovoru, Sad samo treba pronaći odvjetnika koji ima isto mišljenje odnosno koji će postaviti tužbu na tom osnovu. Kako se pokazalo do sada izgleda da je to teži dio

Poštovani Matrix Zahvaljujem na odgovoru. Suglasnost ostalih suvlasnika je na žalost nemoguće dobiti. Dva suvlasnika nije moguće kontaktirati je nitko ne zna gdje su (duže vrijeme van Hrvatske). Od ostalih prisutnih polovica je u sistemu "ja se ne bi hel mešati" što je tipično za svakodnevnu hrvatsku zbilju. U biti nitko za to ne mari osim mene koji koji jedini parcelu održavam, uređujem i koristim. Sad osnovno je pitanje da li pokretanje vlasničke tužbe od mene kao suvlanika ima svrhu odnono da li će je sud temeljem važećih zakonskih propisa i dokumentiranog činjeničnog stanja prihvatiti i donijeti u konačnici rješenje kojim će se susjeda obvezati da spornu ogradu ukloni sa parcele koja je u mom suvlasništvu i da je postavi na stvarnu dokazanu među.

Dakle citiranjem članka 46 Zakona VDSP proizlazi da ja kao suvlasnik mogu sam podnijeti vlasničku tužbu. Situacija je stara dvije godine i u međuvremenu je kulminirala do točke nakon koje se ne može dalje nego samo kako je Matrix preporučio, dakle vlasničkom tužbom. I tu nastaju problemi. Iako je člankom 46 navedenog zakona trebalo biti sve jasno niti nakon posjeta dva odvjetnička ureda nisam se uspio maknuti dalje od početka. U jednom odvjetničkom uredu savjetovano je da se ne pokreće vlasnička tužba nego tužba za smetanje posjeda (iako je za to rok od trideset dana koji je usput rečeno davno protekao) te sam ujedno u obadva OU uvjeravan da vlasničku tužbu kao suvlasnik nema smisla pokretati jer sud zato što sam suvlasnik, a ne vlasnik je neće prihvatiti odnosno odbacit će je. Usput u ovom drugom odvjetničkom uredu su uredno taj nazovimo "savjet" naplatili 500 kn. I sad šta dalje.. ko koga gdje zašto i kako.

Molio bih preporuku za odvjetnika ili odvjetnički ured u Zagrebu radi pokretanja vlasničke tužbe - pitanje zemljišta i međe.

Molio bih odgovor na koji način je regulirana sigurnost plačanja računa preko Tiska ili na blagajni Konzuma, a sve povezano sa situacijom u Agrokoru. Dakle konkretno, ja uplatim račun na kiosku Tiska ili blagajni Konzuuma i oni napr. (radi nekog razloga prouzrečenog situacijom u kojoj se nalaze) ne proslijede uplaćena sredstva. Šta u tom slučaju.

Zahvaljujem na odgovoru. Ovdje je po svemu sudeći evidentno da neki ljudi u jb uredima, a i sudovima većinu vremena provode u traženju gdje su nestali golubovi pismonoše...

Molio bih komentar vezano uz slanje rješenja o ovrsi, da li tu postoji kakakv rok zastare ili slično. Konkretno, javni bilježnik zaprimio je prijedlog o ovrsi 30.12.2011. te je istog dana doonio i rješenje. Isto rješenje odaslano je iz njegovog ureda na adresu ovršenika tek 13.04.2016. (vidljivo iz datuma na koverti)

Zahvaljujem na odgovoru iz kojeg očigledno proizlazi da je jedina mogućnost privatna tužba. Znači slijedi odvjetnik, sudska pristojba i ostali troškovi što sve u startu višestruko premašuje cijenu uređaja, a u konačnici između ostaloga značilo bi par godina sudskog spora. Drugim rječima očigledno ne postoji nikakav državni instrument kojim bi se trgovca prisililo na ispunjenje zakonom propisanih obveza.

Prije godinu dana putem prodajnog predstavnika tvrtke NN d.. koja je u poslovnom partnerstvu sa Vipnetom potpisan je ugovor i realizirano korištenje poslovnog paketa mobilne telefonije. U sklopu paketa naručena su 4 mobilna uređaja koji su na adresu moje tvrtke dostavljeni od strane tvrtke NN d.. te je tom prilikom uz uređaje dostavljen i račun no niti jedan uređaj nije imao bilo kakav ovjereni jamstveni list. Prije mjesec danam jedan od mobitela sve je češće ostajao van funkcije dok na kraju nije prestao u potpunosti funkcionirati. I tu nastaju problemi. Pokvareni uređaj zajedno sa računom osobno je dostavljen na adresu-poslovno sjedište tvrtke NN d.. međutim njihovi djelatnici odbili su preuzeti uređaj bez obzira što im je bilo rečeno odnosno upozoreni su da su kao trgovci zakonom obvezni preuzeti uređaj radi popravka uz njihovo obrazloženje "mi to ne smijemo" "mi to ne možemo", a na pitanje iz kojeg razloga ne bi smejeli ili ne bi mogli nisu znali dati odgovor. Sad je pitanje šta dalje s obzirom da pokvareni uređaj trgovac odbija preuzeti radi popravka.

Najljepše zahvaljujem na ovom stvarno brzom odgovoru. Što se tiče etažiranje isto je pokrenuto prije pet godina i plaćeno u cijelosti GSKG. No upravo iz razloga što se u prethodnom postu navedenoj nekolicini vlasnika nije "sviđao" plan prostora prema realnoj i postojećeoj situaciji već su imali neko svoje "viđenje" kako preformulirati u situaciju koja bi njima odgovala, taj elaborat etažiranja nisu htjeli potpisati tako da isti još uvijek nakon pet godina stoji na stand by. Na žalost kod sklapanja ugovora sa gradom Zagrebom o kupnji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo iz razloga pravne neukosti svi smo potpisivali ugovore dobivene od grada u kojima je navedena samo površina stana, a ne i pripadajuća površina spremišta u podrumu i tavanu. Sad se stvara i novo pravno pitanje da li su ti prostori temeljem tog ugovora pretvoreni u zajednički prostor iako su se i prije , a i sada koristili isključivo kao prostori koji pripadaju svakom stanu posebno kao što je i navedeno u mom prethodnom postu.

Molio bI odgovor : Stan na kojemu je postojalo stanarsko pravo kupljen je od grada Zagreba početkom 90-ih U istoj zgradi na taj način (postupkom prodaje stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo) prodano je svih 12 stanova. Svaki od stanova imao je svoje posebno i ograđeno spremište u podrumu (drvarnicu), a isto tako i posebno i ograđeno spremište na tavanu. Dakle ta spremišta nisu bila zajednički prostori već prostori korišteni i zaključavani od strane svakog pojedinog nosioca stanarskog prava . Sada 20-tak godina poslije nekima od bivših nositelja stanarskog prava, a današnjim vlasnicima među kojima je i trenutačni predstavnik suvlasnika pala je na pamet ideja kako bi se ta spremišta (drvarnice) u podrumu i spremišta na tavanu "pretvorila' u zajedničke prostore , a koji bi se onda prodali odnosno predali u vlasništvo nekolicini zainteresiranih suvlasnika sa početka rečenice. U smjeru te nakane, a pod izlikom uređenja tavana srušene su pregrade i uklonjena vrata na spremištima na tavanu , a najavljeno je i "uređenje" podruma Pitanje je da li za takvo šta postoji pravno uporište i da li je to moguće ako skupe 50%+1 glas odnosno dali je to uopće pravno moguće. LP

Iako je na žalost od pitanja prošlo već mjesec dana, nikad nije kasno Ovako..odgovor iz iskustva, a povezano sa Zakonom o vlsništvu i dsp. U konkretnom slučaju ako se iz pričuve želi financirati radovi ugradnje vodomjera to bi ulazilo u zahvate za koji je potreban pristanak svih suvlasnika, a ne većine. U slučaju da većina na tome inzistira i da se radovi izvrše onda jedino oni koji su dali svoj glas odnosno pristanak snose i troškove tih radova. Sve to koliko mi je u sjećanju postoji u gore navedenom zakonu.

Krivo protumačeno. Ne mislim raditi nered kod trgovca već je to dano radi usporedbe : Kupac u trgovini krši zakon. - policija dolazi, zapisnik i prijava. Trgovac u trgovini krši zakon - policija šta ?

Vrtimo se u opet krug. Osnova pitanja je bila da li trgovac u konkretnom slučaju krši kakav zakonski propis RH. Ako to još nismo iz opisane situacije utvrdili, sumnjam da bi nas prigovor trgovcu doveo do odgovora na to pitanje. Prema tome ako iz zakona RH ne proizlkazi decidirano (u konkretnom slučaju) da trgovac ne smije uvjetvati prodaju robe uvidom u osobne podatke kupca onda to trgovac može učiniti te bez uvida u osobne podatke kupca odbiti prodaju robe . Ako je to slučaj, onda su zakon o zaštiti potrošača i zakon o osobnim podacima šuplja stvar jer već u ovakvom najbanalnijem primjeru imaju funkciju kao kaktus toalet papir.

Usput, ovaj članak 11 u sebi sadrži pretpostavku da je trgovac (legalno?) već dobio podatke od kupca.