mzopg

Mislim da je svaka konstruktivna rasprava dobro došla. Razmjena iskustava i mišljenja sama po sebi bi trebala doprinijeti našem napretku. Naravno, bez ove dvije "karike" poduzeće ne može funkcionirati. Međutim moje mišljenje je izneseno u skladu sa našim trenutnim okruženjem, gdje imamo preko 300.000 nezaposlenih, i prema tome radnik je taj koji se mora boriti za svoje radno mjesto jer mu je konkurentnost jako mala, osim u slučajevima kad se radi o visoko stručnim poslovima. Oko prve rečenice se potpuno slažemo, to su činjenice. O drugoj rečenici bi se dalo raspravljati, sve ovisi o odnosu poslodavac-radnik i okruženju u kojem se posao obavlja. Striktno gledajući radnik koji obavi svoje dužnosti mora dobiti za odrađeni posao dogovorenu plaću. Međutim u privatnom sektoru (naravno ne kod svih djelatnosti) isti taj radnik može doprinjeti dodatnom razvoju SVOG poduzeća, kažem SVOG jer je i on dio te zajednice. Naravno pametan poslodavac to treba znati prepoznati i nagraditi radnika. Nigdje nisam spomenuo da je radnik kriv što poslodavac ne može naplatiti svoja potraživanja, već sam naveo posljedice koje proizlaze iz navedenog, a to je prosto rečeno: loša naplata = manjak financija = nemogućnost pokrivanja troškova = jedna od tri opcije koje sam ranije naveo (manje plaće, manja prijava ili otkaz). U normalno uređenom društvu ne bi govorili o sposobnosti poslodavca da nešto naplati, već o kaznenom dijelu pojedinaca koji ne podmiruju svoje obaveze prema poslodavcima. Lako je raditi analize tržišta i potencijalnih klijenata kada se radi o velikim poslovima, i na taj način smanjiti rizik poslovanja, ali što kada se radi o desetinama manjih računa? Birati svakog klijenta posebno? U trenutcima kada se borite za svaki posao, spuštate cijene, dogovarate posao na rate, sve samo da osigurate sebi nekakav posao i prihode. U svom postu sam naveo brzinsku analizu sa imaginarnim primjerom, znači nisam naveo svoj primjer. Na svu sreću klijenti kompanije u kojoj radim su 70-75% inozemni klijenti. Mi problema sa svojim poslovanjem, a ni sa djelatnicima nemamo. Zalažemo se za otvoreni odnos i nagrađujemo svaki dodatni trud koji djelatnik uloži. Međutim mnoga poduzeća u Hrvatskoj nemaju takvu sreću, imaju tržište kakvo imaju i nemaju mogućnost širenja na inozemno područje. Napisano se odnosilo na većinu takvih poduzeća. U ovoj državi vam nikakvi instrumenti neće pomoći, ako je netko vama dužan možete se naplatiti za 5 dana, a možete i za 10 godina, sve ovisi o NJEMU, ako odluči ne platiti vjerujte mi da će tako i biti. Radnik nije za to kriv, niti sam to igdje ranije napisao, radilo se o posljedicama takvog poslovanja. Mislim da je logično ako poslodavac ne može naplatiti odrađene poslove da neće imati za podmiriti svoje obveze. Ili bi se poslodavac trebao pretvoriti u utjerivača dugova pa krenuti na teren sa boxerom i baseball palicom? Mislim da to nije njegov posao, za to bi trebale biti zadužene razne državne institucije. Nažalost u praksi (do sada) su se mogle naplatiti samo državne ustanove i banke. Opet se vraćamo na ponudu i potražnju. Ponuda 300.000, potražnja 2.500. Napisano se odnosi na situaciju u kojoj se nalazimo. Vaš komentar Vam ne bi puno pomogao u tom slučaju, bez obzira što ste u pravu. Zakonski gledano ako ste odradili svoj posao za to trebate biti i plaćeni, drugo Vas ne treba zanimati. Samo što to ne prolazi u našoj situaciji, možete se Vi zainatiti i reči ja sam u pravu i poslati poslodavca kvragu, ali ništa dobra iz toga. A možete i napraviti što sam ranije napisao, "pomoći" poslodavcu da zajedno prebrodite probleme. Naravno ovo podrazumijeva da su obje strane korektne i poštene.

Hvala Nije mi bila namjera nikoga "blatiti" već samo ukazati da uvijek postoji i druga strana medalje i da nisu svi poslodavci loši, kao što nisu svi radnici dobri. Što se tiće zapošljavanja tu su trenutno poslodavci u prividnoj prednosti jer pored 320.000 nezaposlenih puno je lakše postavljati svoje uvjete. Kažem prividnoj jer je sve to posljedica lošeg i siromašnog tržišta. Kada bi tržište bilo stabilnije onda bi svaki radnik mogao i više "zaraditi", pa bi automatski bilo i više otvorenih radnih mjesta (više posla = više radnika, uglavnom ) sve to bi kreiralo manju nezaposlenost, a samim tim i veću konkurentnost radnika. Znači jedna lančana reakcija u kojoj je krajnja karika narod (opet ti isti radnici i u manjoj mjeri poslodavci). Kratko i jasno što više narod bude imao više će i trošiti i na kraju će opet njemu biti bolje jer će biti i veće plaće... Dok narod nema nema nitko, mislim da je to svima jasno, osim ovima koji nas vode

Moram priznati da mi već pomalo ide na živce konstantno prikazivanje poslodavaca kao negativaca. Gospodo draga bez tih poslodavaca ne bi bilo ni vaših radnih mjesta. Otvoriti obrt ili poduzeće nije nikakav problem, pa što to ne napravite kad mislite da je tako lako i da svi poslodavci grcaju u novcima. Da vas ja nešto upitam, pa zbrojite. Recimo da imate poduzeće i 5 zaposlenih, i neka svatko ima plaću 5000kn, nekakav prosjek. Na tih 5000kn davanja (doprinosi) su oko 3750kn. Znači svaki djelatnik košta poslodavca 8750kn mjesečno x 5 djelatnika = 43750kn mjesečno. Recimo sad da se bavite nekakvom proizvodnjom, što znači da morate imati tržište kojem ćete prodati svoje usluge, a tržište je naravno područje lijepe naše. Da bi bili na nuli svaki djelatnik treba mjesečno napraviti najmanje 12000kn. Idemo dalje, da bi prodali mjesečno 60000kn usluga trebate ići ispod cijene, jer tržište NEMA novaca. Kada idete ispod cijene, a morate ako želite imati posla, zarada je minimalna. Kada poslodavac napokon i napravi tih 60000kn mjesečno, on je tek na NULI, znači vaša plaća je 5000 puta veća od njegove, jer je on tada niti nema, ali eto barem nema ni dugova pa je sretan radi toga. Naravno i ovo je idealna situacija, jer od tih 60000kn za barem 40% će trebati i nekoliko mjeseci da se naplate jer je to postao dio naše kulture, pa čak i oni koji imaju ne plaćaju ispod 30 dana. Što kada se jedan, dva ili više mjeseci napravi 50% potrebnog prometa da se bude na pozitivnoj NULI? Radnike to previše ne zanima, mislite li da bi vam bilo bolje da dobijete otkaz radi pada prometa? ili je ipak bolje da vam se smanji plaća? ili na kraju da vas se prijavi na minimalac, što većina i radi kako se ne bi morale smanjivati plaće ili dijeliti otkaze. Taj dio na žalost ni naša vlada ne shvaća, tj. nije ih ni briga, a većina poslodavaca između 3 "zla" bira ono najmanje, koje je barem trenutno i najbolje za radnika. Kaže kolega da njegov šef čeka da mu posao padne sa neba, a ja ga pitam a što ti radiš kako bi poduzeću bilo bolje, a samim time i tebi? Prema mom iskustvu većini radnika je sasvim svejedno da li imaju posla ili ne, bitno im je da plaća stigne svaki mjesec, a ni na kraj pameti im nije upitati se od čega poduzeće funkcionira ako ja ništa ne radim i nemam posla. Što radnik radi u tom slučaju, velika većina njih NIŠTA. Da li vam je palo na pamet zatražiti sastanak, biti produktivan i predložiti šefu nekakva rješenja kako bi se povećao obujam posla? Da li ste svjesni da u privatnom sektoru vaš posao nije samo ČEKATI, ne radite u državnoj firmi. Teško će biti promijeniti naš mentalitet, a još će biti teže kada tržište nastavi sa padom i krene uvoz još jeftinije radne snage. Ali naravno vas to sve ne zanima, jer su svi poduzetnici lopovi sa mercedesima, a radnici vrijedni ljudi koji se ubijaju od posla za siću. Napominjem da se moj post odnosi na većinu radnika i malo manju većinu poduzetnika koji su korektni i cijene svoje radnike. Naravno da izuzetaka ima, ali ih ima i među radnicima jednako kao i među poduzetnicima. I za kraj ponavljam rečenicu sa početka ovog posta, gospodo otvorite obrte i poduzeća, pa će vam onda biti jasno da nisu svi poslodavci Todorići ili Kerumi i da nije lako biti konkurentan i pozitivno poslovati na siromašnom tržištu kakvo je naše. NHF

Imali smo sličnu situaciju, s tim da nije bila u pitanju FINA već banka. Uglavnom ispalo je da nije do banke već do porezne. Banka je rezervirala novac u iznosu ovrhe i čekala da porezna pošalje nekakav nalog ili tako nešto, a porezna to nije poslala jer postoji nekakav period od 15 ili 30 dana (zaboravio sam koliko točno)... Desilo nam se da je banka "uzela" novac, a porezna je čekala da istekne navedeni period i uredno je računala kamate za taj period. Šef je sjeo bankarima na vrat i na kraju su oni zvali poreznu i tražili da se pošalje taj nalog za preuzimanje novca što prije, sve skupa je opet trajalo 7-8 dana. Zaključak je bio da smo trebali platiti direktno poreznoj pa ne bi bilo čekanja. Što je opet neizvedivo jer novac mora proći preko žiro računa, a onog trena kad sjedne na žiro banka ga "rezervira" za poreznu... U svakom slučaju sretno ti bilo!

Nadam se da pišem u pravi forum/podforum. Zanima me sljedeće, pa ako je netko voljan pomoći bio bi mu jako zahvalan Vlasnik sam obrta koji u vlasništvu ima više poslovnih prostora. Jedan od tih prostora sam prije par godina ustupio ocu na korištenje. Nismo sklopili nikakav ugovor, a usmeno je dogovoreno da će on preuzeti sva plaćanja vezana uz taj prostor (struja, pričuva, voda...). Nažalost do danas je samo nagomilao hrpu neplaćenih računa i sada ja svaki dan primam opomene i prijetnje ovrhom, jer je prostor na moj obrt. On u međuvremenu nije pokrenuo nikakvu djelatnost, tako da prostor u biti stoji prazan. Ono što me zanima je: - da li možemo sad sklopiti ugovor za protekli period od dvije godine, u kojem bi se navelo da on preuzima na sebe odgovornost za sve ranije nastale i buduće troškove koji su ili će proizaći iz navedenog poslovnog prostora? - može li se takav ugovor ovjeriti kod javnog bilježnika? - da li je takav ugovor uopće priznat od strane npr. elektre, s obzirom da sam ja kao vlasnik obrta potpisao ugovor sa njima? Znači da li će oni mene i dalje teretiti za navedeni dug ili njega? - trebam li uz taj ugovor sklopiti još nekakav "službeni" ugovor, kao što je ugovor o najmu, i ako za navedeni prostor nisam tražio nikakvu naknadu niti je mislim tražiti. Samo me zanima na koji način obaveze vezane za navedeni prostor prebaciti na onoga tko ga i koristi. Eto toliko za moj prvi post. Hvala unaprijed na svim savjetima i odgovorima!