inazg

čini mi se da ovo više i nije tema za obiteljsko pravo jer najviše ih ima oko razvoda i alimentacija, ali moram negdje iznijeti svoj jad. Jučer po dolasku sa posla me skoro infarkt udario kad sam vidjela su su u cijelom prizemlju kuće poskidani radijatori i najvjerojatnije prodani u staro željezo (za to je samo moj brat sposoban). Kad sam mamu pitala gdje su radijatori odgovorila mi je da ne zna. Tu sam pukla i počela negodovati na što je zaurlala na mene i rekla da što me briga gdje su radijatori, da su moji na katu još uvijek na mjestu. Sram me kad se samo sjetim na što mi prizemlje liči;rupe u zidovima na mjestima gdje su radijatori bili, komadići žbuke ispod prozora. A njih dvoje sjede i gledaju TV.Rasplakala sam se na kraju, da bi mi kćer rekla da me ne može više gledati kako plačem i neka izvolim prestati. Kad sam ju pitala što da joj napravim za ručak za danas rekla mi je da ne treba ništa, da se sa bakom dogovorila što će jesti. Ima li itko normalan da je imao ovakvu situaciju pa da mi može dati savjet kako se postaviti, mogu li se nekome obratiti za pomoć jer bojim se da ću kad jedan dan dođem s posla zateći gole zidove i neću smjeti pitati što se desilo sa stvarima.......kome prijaviti ovakvo ponašanje i ovakve postupke jer, na kraju krajeva, ovo je i moj dom.............nemam više snage i samo me strah da ne puknem i ne skrenem.........

zahvaljujem Vam se na savjetu i niste prvi koji ste mi to rekli. Evo, danas ujutro mi je brat priopćio kako je jučer zvao odvjetnik i traži podmirenje duga u roku 10 dana inače opet pokreće postupak ovrhe na 15 puta veći iznos. Pitao me moj brat: A što ćemo sada?. Rekla sam u (a tako i mislim) da mi se jednostavno više ne da plaćati tuđe dugove, a vratiti novac nikada neću jer on ne radi nego traži socijalnu pomoć. Jedina podrška u svemu ovome mi je nekoliko kolegica s posla i prekrasan čovjek sa kojim sam neko vrijeme u vezi. On me zvao da dođem kod njega, ali moja kćer ne želi ni čuti za to jer su joj "ujo i baka rekli da joj tamo neće biti dobro" i totalno ju okrenuli protiv mene. Još jedan dio u kući sam tražila na račun dugova koje sam platila, ali sam dobila odgovor da mi je u interesu samo prodati kuću (što u konačnici i ne bi bilo loše) i otići te da nitko ništa neće dobiti dok su njih dvoje živi. Ne znam više što i kako bih radila, ako nešto kažem žale se da ih napadam, ako šutim pikaju oni mene i kažu da ih ignoriram. Dogovoriti se sa njima ne mogu više ništa, mira u cijeloj kući nemam jer ako sam na katu oni se dovikuju iz prostorije u prostoriju u prizemlju, na dva TV-a gledaju isti sadržaj, ako nešto počistim mama me napada da zašto čistim za njom, a očigledno je prljavo i tako u nedogled. Prije nego što ovo završi završit ću ja negdje na psihijatriji jer ne znam kako si pomoći a sve što želim je malo mira i privatnosti i za sebe i za kćer jer nitko nam više ne dolazi pošto kad god bi prije netko došao oni bi posjeli za stol i počeli žalopojke o bolestima i krizi.......kada mi ponekad dođe partner, a obično kada male nema doma i odemo na kat gledati televiziju ili radimo nešto zajedno na kompjuteru, dolje počinje lupanje vratima, elementima po kuhinji, dovikivanje iz sobe u sobu i zaista mi je neugodno jer ne znam objasniti sa kakvim to ljudima živim, pa radije odemo nekuda u šetnju, ali nije riješenje da ja bježim iz vlastite kuće samo da bi oni imali mir, a ja se već osjećam kao izbjeglica i podstanar.......ovo je jedna vrlo zapetljana situacija iz koje ću se, nadam se izvući na neki način.........lijep dan svima želim

ukoliko obje stranke izostanu s ročišta ili ako izostane jedna stranka, a druga predloži mirovanje postupka ili ako na ročište dođe samo tužitelj, pa ne predloži donošenje presude zbog izostanka, nastupit će mirovanje postupka (č. 216 st.1.ZPP-a). Ukoliko se ništa nije mijenjalo, to bi trebao biti ispravan odgovor, l.p.

pozdrav svima, ovdje sam već pisala na temu razvoda i nadala sam se da nakon toga više neću imati materijala za pisanje već da ću samo čitati postove. Obraćam se sa molbom za pomoć jer već neko vrijeme imam problema sa ukućanima sa kojima sam ostala živjeti, a radi se o mojoj vlastitoj majci i bratu; njihove dugove plaćam pola života, tri hipoteke zbog bratovih dugova sam otplatila praktički sama kroz raznorazne kredite, prešućivala uzimanje moje kreditne kartice iz torbe i odlaske u Sloveniju na bankomate i dizanje novaca od njihove strane, a sve da održim neki prividan mir, zadnje što sam napravila bio je kredit da se otplati lihvarski dug zbog kojega smo skoro ostali bez kuće, a "pukla" sam onog dana kada sam bila kod odvjetnika koje zastupa gospodina od kojeg je novac posuđen i saznala da me vlastiti brat u jednom danu opet pokrao i to za iznos od 10.000,00 kuna. Kada sam ga pitala zašto je to napravio i gdje je potrošio novac koji ja još i sada otplaćujem rekao mi je posprdnim tonom da ne zna zašto i da ga je možda potrošio na kurve. Ispričavam se na izrazu, ali samo da precizno prenesem što mi je rečeno. Majka je stala na njegovu stranu i još me napala da zašto sam išla odvjetniku i dirala u to. Od toga dana traje napad na mene i stalno vode psihološki rat protiv mene. Nakon razvoda je sa mnom ostala živjeti maloljetna kćer kojoj je, kako kaže, pun kufer svađa, a sada je u najgoroj fazi puberteta. Kroz sve godine moj brat je mojoj djeci bezbroj puta opustošio kasice sa štednjom, a bivši muž je krivio mene što nisam reagirala, a sada vidim da sam itekako trebala na vrijeme jer sada kada sam im sve to nakon predugo vremena rekla i predbacila kažu da ih maltretiram i da će me prijaviti (ne znam gdje i kome). Prije nekoliko dana su me opet napali i brat me naguravao po kući nakon čega sam otišla na policiju, ali nisam podnosila prijavu jer sam malu htjela poštedjeti dolaska policije, a tek je bila došla iz škole. Jučer me majka opet napala, samo zato što sam sama sebi i djeci (sin živi sa ocem, ali svaku nedjelju je na ručku kod mene) kuhala ručak. Nikoga nisam dirala i radila sam svoj posao od jutra, ali kad me napala samo sam joj rekla kako mi je spočitnula da sam prestara da mi ona kuha i da se ne uzrujava zbog toga što to radim sama. Tada je krenuo rafal i prijetnje prijavama, a najviše je zaboljelo to što mi je rekla da je u vrijeme kada sam se rastajala sa bivšim mužem koji je živio kod mene iz kuće trebala izbaciti mene, a ne njega (otišao je sam) jer su njegovim odlaskom ostali bez svega (strojevi i aparati koje je on kupio). Isto to se odnosi i na činjenicu da sam preseljenjem sina kod oca ostala bez alimentacije, znači dodatnih financijskih sredstava. Brat sa 47 godina života ima 10 godina staža jer cijeli život živi na tuđim grbačama,prvo na onoj pokojnog oca koji je radio u Njemačkoj i život ostavio tamo, a onda ma majčinoj jer je naslijedila dobru mirovinu. Sram me reći koliko kredita sam podigla i sama platila da bih njega izvukla iz g....a, uključujući i kamatare koji su dolazili na kućna vrata i prijetili čak i mojom djecom. Sve je to sada zaboravljeno i majka je stala na njegovu stranu i mene koja sam pola života provela plaćajući raznorazne gluposti samo da bih održala kakav takav mir u kući smatra za najvećeg neprijatelja. Može li se ovakvo što ( a još je puno toga što nisam napisala jer bi potrajalo) smatrati psihičkim i financijskim maltretiranjem? Jedno vrijeme su govorili da ako otplatim dug odvjetniku dobivam majčin dio kuće, ali sada se prijete da nitko ništa neće dobiti i da ako treba neka se sve proda za sitniš. Ne pričaju samnom već jedno vrijeme, ali uredno mi kopaju po spavaćoj sobi (u kojoj jedino u cijeloj kući imam donekle mira) i stvarima i traže ne znam što. Molim nekoga za savjet za pomoć, kako ovo riješiti jer razgovorom očito ne ide, a da bilo što spomenem počinju napadi i vrijeđanja. Maknuti se nemam kuda jer imam premalu plaću, a sa njima je suživot postao nemoguć do te mjere da mi je kćer neki dan rekla da ovo više ne može slušati i da će otići živjeti kod tate. Zaslužuju li oni to, a na kraju, zaslužujem li to i ja? Unaprijed hvala...........l.p.

mama, sestra i ja smo potpisale hipotekarni kredit slijepo mu vjerujući, ali se ispostavilo da je na kraju mene doveo u "dužničko ropstvo" jer sestra, pošto je udana nije htjela pomoći kad je došlo do problema (a i kada je pomogla znala je kako vratiti svoj novac, što ja na svoju žalost nisam), zato sam pomogla ja, a i dalje se to od mene očekuje jer prije koji dan je odvjetnik poslao dopis mojoj mami i bratu u kojem navodi ako se dug ne podmiri u što kraćem roku obnavlja postupak ovrhe i to na opet cijeli iznos od 150.000,00 kuna, na što ima potpuno pravo. Jutros mi je to mama rekla i pitala me kako će se to riješiti i kada sam joj rekla da ja više ne mogu jer sam kreditno nesposobna (obišla sam banaka i banaka ovih dana), a i ne želim više jer ne mogu plaćati više ni postojeći kredit jer sa 1400 kuna koje mi ostanu od plaće uzdržavam sebe i kćer od 13 godina. Kako si pomoći, ne znam, jer nisam sigurna da bi oni pristali na to da se kuća proda, novac podijeli, s time da se meni plati iznos kredita koji sam podigla, kako sada ispada, za ništa.....Kome god ispričam gore navedeno zgraža se postupcima brata i mame i kažu mi da ih prisilim na prodaju.......čak mi je i odvjetnik to savjetovao uz opasku da se maknem iz te sredine što bih ja vrlo rado i učinila samo da mogu riješiti ovu zavrzlamu .....

dobar dan svima, ja imam jedan veliki problem. Naime, živim u kući koji dijelim nakon očeve smrti sa mamom i sestrom. Mama je vlasnik polovice kuće, a sestra i ja svaka po četvrtine. U kući živi i brat koji se svog dijela odrekao u korista mame i u pravili nema ništa. Ali u tome i je najveći problem jer otkako sa uvukao u kojekakve dugove kuća je stalno bila pod ovrhama, hipotekama i skoro završila na bubnju po tko zna koji puta da ja nisam "spašavala" situaciju dizanjem kredita. Zadnjeg sam podigla 2011 godine i sa punim povjerenjem bratu dala novac da ga preda odvjetniku uz napomenu da mu mora napisati potvrdu o plaćanju. Kad se vratio kući taj dan rekao je da potvrdu nije dobio. Rekao je samo da je ostalo nešto sitnog duga, ali da će se to podmiriti "nekako". To nekako je prije desetak dana isplivalo na površinu kao dug od 9.000, kuna zbog čega bi kuća opet mogla pasti pod ovrhu i tada sam saznala da je odvjetnik dobio 10.000,00 kuna manje od onog iznosa koji sam ja bratu povjerila da plati. Žalosno je da je trebalo proći dvije godine da to saznam i shvatim da me pokrao vlastiti brat. Ne želi mi reći gdje je završio novac, a mama je stala u njegovu obranu i mene napala. Sestra je udana i želi se odreći dijela u kući u zamjenu za zemljište koje imamo jer se njezina obitelj bavi poljoprivredom. Ja sam kod kuće predložila da se tako i napravi, kuća da se proda, svakome njegov dio, s time da se meni vrati novac koji sam platila makar zadnjim kreditom, ali tada sam skoro batine dobila. Kako i da li uopće postoji način da ih nagovorim (ne želim reći prisilim, jer grubo zvuči) da na to pristanu jer suživot između nas je postao nemoguć, a ja bih se sa kćeri maknula odavde. Za pokrivanje zadnje ovrhe plaćam kredit od 1555 kuna mjesečno i tako još 8 godina, a u vlastitoj kući se osjećam kao podstanar, a kada sam zbrojila koliko sam novaca do sada dala za bratove dugove mogla sam imati kućicu ili stan u zagrebu, a ovako nemam jedno veliko NIŠTA. Znam, mnogi će reći, kako što već i jesu da sam sama kriva i zašto sam plaćala, ali sada samo tražim pomoć i izlaz iz ove situacije. Odvjetnik mi je rekao da kuću neće uzeti, ali moji kod kuće to ne znaju jer tada tek ništa ne bi poduzeli da se dug vrati.Unaprijed hvala na svakom mogućem savjetu i pomoći.....

...ljeto je bilo dugo i toplo, sa puno događanja, kako lijepih, tako i ružnih (ovih drugih je bilo ipak više). Situacija se do sada malo smirila, ali samo naizgled, kako je to oduvijek funkcioniralo. Moj sin je ipak nakon cijelog radnog ljeta ostao kod oca, vrijedno sa njim svaki dan nakon škole cijepao drva kod kuće i kod susjeda, preko praznika bivao po "bauštelama" na nagovor oca za 200 kuna dnevno i po najvećim vrućinama. Ipak je ostao pod izgovorom da bi ljudi okrivili njega ako si otac nešto napravi kada bi ga on ostavio i vratio se meni. Prihvatila sam tu njegovu odluku, doduše teško i još sada nemam mira, ali protiv toga očito ne mogu. I sada ima obavezu da kad u nedjelju ide kod mene na ručak mora prvo kod kuće skuhati barem juhu, preko tjedna se skoro nište ne vidimo jer mali ide u školu ujutro, ja sam na poslu, a navečer ako uhvati vremena uči. Kćer je u punom zamahu puberteta i borimo se svaki dan da pronađemo zajednički jezik i sada se dešava ono čega sam se cijelo vrijeme bojala;počela se okretati protiv mene i predbacivati kad god nisam u stanju kupiti joj poklon kad ide kod neke od prijateljica na rođendan sa riječima: "tata bi mi to kupio", ljuti se kad god negdje odem, a da to nije posao ili kupovina.....predbacuje mi da kako to da tata ima uvijek novaca, a ja ne, a nemam joj srca reći da mi pola plaće ode na kredite, a ostatak rastežem kako znam i umijem i nastojim joj priuštiti sve što treba i želi.....možda griješim, ne znam.....netko će mi možda reći ako je tako....zasad toliko........l.p.

Poštovana, u inbox sam Vam poslala primjerak zahtjeva za sporazumni razvod, na Vama je samo da unesete svoje podatke, nadam se da sam pomogla..........lijep pozdrav

Draga Nikanika, u prvom odlomku svog posta navodiš samo očevo maltretiranje, ali ne i majčino. Na koji način te mama psihički i fizički maltretira i zašto se sa tim problemom nisi obratila centru za socijalnu skrb. Zna li tvoj dečko i njegovi roditelji da bi voljela živjeti sa njima, a u konačnici, zna li za to i tvoja mama? To što se za pola godine hodanja nisi posvađala sa dečkom ne znači ti ništa i ne daje ti neku sigurnost. Preporučam ti da (ako već nisi) porazgovaraš sa mamom ili se obratiš socijalnoj radnici u centru za socijalnu skrb. Svu sreću ti želim...

pozdrav svima, mislila sam da se neću imati više čime javljati, ali skupilo se dosta toga i htjela bih to podijeliti sa ostalima na forumu. Dakle, kako je bilo određeno, moj sin je otišao kod oca onog vikenda kada je završila škola. Prije toga je postupno selio neke stvari, ali tu subotu dok sam ja rano ujutro još pila kavu ustao se i spakirao svu robu u vreće. Kada sam ušla na vrata sobe nisam znala što bih rekla, ponudila sam mu pomoć, ali je odbio i rekao da to mora odraditi sam. Tu noć je još prespavao kod kuće, a idući dan popodne je otac došao po njega i kad sam ga pitala hoće li još tu noć prespavati sa knedlom u grlu mi je rekao da bi rado, ali ne može. Povremeno je dolazio u tjednu, a jedan dan na odlasku me čekao na bicikllu da mu donesem punjač za mobitel...vidjela sam da je pognuo glavu, a oči su mu bile suzne. Sjeli smo za stol ispred kuće i tu mi se otvorio i rekao da ne zna da li mu teže kada dolazi kod mene ili kada mora otići i zajedno smo plakali. Sa ocem mu je teško, stalno je nervozan, galami i kako mali kaže, traži uvijek krivca za svaku sitnicu koja mu ne ide onako kako je on to zamislio. Traži od sina da kuha, posprema i sam si pere robu. Neki dan je mali morao skuhati sarmu (dečko koji je nikada u životu nije skuhao jelo, osim jaja i hrenovki). Otac se ljuti na njega svaki puta kada mu kaže da ide kod mene, a ja mu nikada nisam prigovorila kada je svakodnevno odlazio kod oca pomagati mu nešto. Prošlu nedjelju je digao maloga iz kreveta i rekao mu da skuha juhu, a kad mi je odgovorio da ne može jer ide kod mene na ručak poludio je i izletio iz sobe sa komentarom kako će opet biti gladan.......jedan čovjek od 43 godine !!?? Kćer svaki vikend kod njega kuha ručak, a to je redovno samo meso i krumpir, bez salate koja se ne kupuje, voće još manje jer on je osoba koja kupuje i nabavlja samo ono što on voli, a tako je bilo i kada smo bili u braku, pisala sam o tome u jednom od postova...Jučer je sin došao popodne kod mene i požalio mi se da ne može više jesti samo krumpir i meso i pojeo dva prepuna tanjura mahuna jer kod nas se oduvijek jela raznovrsna hrana i to mu nedostaje, a otac mu to ne želi kupiti,čak ni nekoliko voćnih jogurta koje obožava otkako je bio dijete.......Stalno se vadi na to da nema novaca i time je i pridobio maloga i ja sam to znala i sada je ispalo da sam cijelo vrijeme bila u pravu iako me jedan gospodin ovdje izgrdio da mislim samo na svoje osjećaje.........Alimentaciju za lipanj nije uplatio u potpunosti nego samo 500 kuna, a 100 kuna je kćeri uplatio na štednju.Da ne spominjem kako maloj svaki vikend daje da po mjestu gdje živi vozi auto(dijete od 12 godina!!!??)i kaže joj kako će joj trebati da zna voziti auto a ne da bude nevozač kao njena mama, a zabranio mi je bio dok smo billi u braku da polažem (kako ne bih landrala okolo, lol).Njegov najbolji prijatelj koji je jedini ostao i moj prjatelj mi je jednom prilikom rekao kako mu je cijelo prošlo ljeto govorio da da malome našto novaca da nekuda izađe na što bi ovaj počeo kukati da nema da je u jako velikom minusu.Naravno da sam mu ja dala (neki puta i zadnji u novčaniku) novac, da ode malo sa društvom da se opusti i zabavi. I ja sam u velikom minusu i imam duplo manju plaću od njega, ali djeca to nikada nisu znala, uvijek sam im oboma nastojala dati i pružiti sve......čak i ako bi to značilo da ja naredna tri dana nemam za gablec na poslu.Sinu sam rekla neka mu ljeto bude "probni rok" i ako vidi da ne može sa ocem da se vrati kući, ali mali kaže da to ne može jer ako si otac nešto napravi svi će kriviti njega (otac je imao dva pokušaaja suicida) što nije rješenje. Ne može se dečko od 18 godine brinuti za oca od 43, a zapravo bi trebalo biti suprotno...........što nikada nije bilo i neće biti. Sada će me muška populacija možda izvrijeđati, ali to su samo jako žalosne činjenice. Vidjet ćemo kako će proći ljeto, ali bojim se jeseni i početka nove školske godine......od mene je sin svaki, ali SVAKI dan dobio džeparac, sve sam mu kupovala za školu,hodala redovito na roditeljske sastanke i informacije (što ću i nastaviti još ovu školsku godinu) a vidjeti ću hoće li to isto raditi i g. otac. Tražila sam ga u nekoliko navrata da se nađemo i porazgovaramo malo o djeci, ali to uporno odbija tvrdnjom da me ne može gledati, a mislim da znam i razlog....za ovaj post nebitan. Ima još puno stvari koje bih mogla napisati, ali možda sam i ovo malo nabrljala, ali toliko sam ljuta na sve ovo.......Uglavnom, na kraju ispada da je otac sina trebao za pomoć u kući i oko kuće, za poboljšanje stanja na računu i za nekoga tko bi mogao biti kriv kad se nešto loše desi i kada ne ide po njegovom..........Zasad toliko od mene.........pozdravlja vas.............JEDNA MAMA

Dobar dan,imam slijedeći problem: mama,sestra i ja smo vlasnice kuće i nekakvog poljoprivrednog zemljišta. Ja živim u zajedničkom kućanstvu sa mamom, a sestra je udana i ne živi sa nama. Sestra traži da na nju prepišemo poljoprivredno zemljište (koje više nemamo namjeru obrađivati) s time da se ona dalje odriče svog dijela u kući i okućnici. Na koji način to napraviti i postoji li kakva špranca ugovora kojim bi se to dalo urediti? Koje papire je potrebno skupiti i koja je uopće procedura........??? Unaprijed zahvalna na pomoći ili savjetu

GLAVA PETNAESTA (XV.) KAZNENA DJELA PROTIV ČASTI I UGLEDA Uvreda Članak 199. (1) Tko uvrijedi drugoga, kaznit će se novčanom kaznom do sto dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do tri mjeseca. (2) Tko uvrijedi drugoga putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačnom većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci. (3) Ako uvrijeđeni uzvrati uvredu, sud može oba počinitelja osloboditi kazne. Kleveta Članak 200. (1) Tko za drugoga iznese ili pronese nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci. (2) Tko za drugoga iznese ili pronese nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je kleveta postala pristupačnom većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (3) Ako osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog klevete dokaže istinitost svoje tvrdnje ili opravdani razlog zbog kojeg je povjerovala u istinitost sadržaja kojeg je iznijela ili pronijela, neće se kazniti za klevetu, ali se može kazniti za kazneno djelo uvrede (članak 199.), ili kazneno djelo predbacivanja kaznenog djela (članak 202.).

pitanje je jeste li podnijeli sporazumni razvod za razvod, ako jeste tada su vam troškovi 400 kuna, toliko sam ja dobila za platiti. Ako idete sa tužbom tada su troškovi daleko veći, radi se o nekoliko tisuća.Ako sam pomogla, drago mi je.....

imam jedno pitanje..... moj razvod je okončan, sin po završetku školske godine odlazi živjeti kod oca, najkasnije do 20-og lipnja, kćer ostaje sa mnom. U privremenom rješenju izdanom dok još postupak nije bio okončan stoji kako je otac za uzdržavanje djece dužan uplaćivati svaki mjesec, najkasnije do 15-og, za tekući mjesec. Sada on kaže kako za lipanj nije dužan platiti ništa jer je sin kod mene samo do pola mjeseca.Može li to tako proći ili se imam pravo nekome žaliti ako ostane kod svojeg, još jednog, zahtjeva i tvrdnje?????? Unaprijed hvala.............

poštovana, hvala vam na svim savjetima.....sada je razvod okončan i ja sam usput pristala još na masu stvari na koje (tek sada vidim )nisam smjela ni u ludilu....na kraju je ispalo da sam na zadnjem ročištu saznala da je ON sina nagovorio da nakon završetka škole ide živjeti kod njega samo da ne bi morao više plaćati alimentaciju......prijetnje su od strane ODO-a odbačene, a samo me jako čudi što su bili jako ažurni jer je od podnošenja prijave do rješenja prošlo nekih 15-ak dana, što vjerovatno može zahvaliti svojim "frendovima" u područnoj policijskoj postaji. Najžalosnije je od toga svega što su ti frendovi moji kolege jer i ja radim u policiji. Sve prijetnje su izrečene "u afektu" i to se ponavlja po par puta u rješenju. Bilo je svega i svačega i na sudu i na posredovanjima što ste, ako ste pratili moj post na obiteljskom pravu mogli i pročitati, on je svoja prava tražio suzama i kukanjem, a ja sam sve hrabro podnosila i plakala kod kuće unutar 4 zida svoje sobe.....čak ni pred djecom nisam zaplakala iako mi je psihologinja u CZSS rekla da i moram pokazati kako se osjećam, ali sam ih htjela toga poštedjeti..možda nisam trebala.........sada sam dobila svoju slobodu, ali ne i mir jer i dalje me preko nekih ljudi prati i jednom kad sam nedavno htjela "pobjeći" na dva dana na more kod kolegice, da malo dušu odmorim od svega i svih saznala sam preko jednog zajedničkog prijatelja da će me prijaviti CZSS zbog zanemarivanja djece, a moja djeca bi bila na sigurnom sa mojom mamom koja se brine za njih isto kao i ja od kada su se rodili.........naravno da nisam nikuda otišla........sada mi je glavna preokupacija kako preživjeti odlazak sina kojeg isto kao i mene hvata "šiza", jer postaje svjestan što će imati, a što neće kod oca, ali još koji dan i postaje punoljetan i sam odlučuje, a moja vrata su mu otvorena u bilo koje dana ili noći ako se odluči vratiti...ostala sam bez živaca, snage i borbe i trebat će mi dugo dok povratim vjeru u.....dobro......još jednom vam se zahvaljujem i žao mi je što nisam prije vidjela vaš odgovor, ali nakon što sam postavila upit na kaznenom pravu, dugo nije bilo nikakvih odgovora i nisam tamo više odlazila, samo na obiteljsko.......lijep pozdrav vam šaljem i zahvaljujem još jednom..

mislila sam da je razvodom došao kraj mojim mukama, ali izgleda da sam se prevarila...moj bivši suprug sada od mene (naravno, preko sina) traži da, nakon što odseli kod njega, sina brišem sa svoje porezne kartice kako bi ga on mogao upisati na svoju i na taj način ostvariti poreznu olakšicu, jer ja sam, citiram "u međuvremenu ostvarila pravo na dječji doplatak i imam više novaca nego on".....malome je utuvio u glavu da je razvod moja ideja jer ja sam predala zahtjev na sud, ali zaboravlja da je to bilo na njegov nagovor kako bi si mogao kupiti kuću, a i molio me da djecu stavim kod sebe na poreznu karticu kako bi za tu istu kuću mogao dobiti kredit....trebam li pristati i na zahtjev sa početka današnjeg posta kao što sam pristala i na to da sama platim razvod i da sin ide živjeti kod njega..........na što još moram pristati kako bih imala malo mira.......i neka mi nitko sada ne kaže da mislim više na svoje osjećaje, jer ovo sa osjećajima nema, ali baš nikakve veze, ovo je totalno bezosjećajno i već nepodnošljivo.......lijep dan vam želim.....

poštovanje, pišem u ime svog brata, a problem je slijedeći: on je bio prijavljen na HZZ i 24.3.'12. je potpisao ugovor o zaposlenju u jednoj privatnoj firmi, na 1 mjesec. Jučer je radio prvi dan i jutros je njega i još jednog dečka šef pozvao da potpišu sporazumni raskid radnog odnosa jer je zapao u financijsku krizu i ne bi im mogao isplatiti plaću. Brat se ponadao da ih još nisu prijavili i da još nije ostao bez naknade sa burze, ali jučer je već napravljena prijava od strane, sada već bivšeg poslodavca i to je saznao jutros kada je došao potpisati sporazumni raskid radnog odnosa. Na burzi su mu rekli da je sada ostao i bez naknade na koju je imao pravo još do kolovoza. Mene, kao i njega zanima može li se što poduzeti po tom pitanju i može li on ipak ostvariti kakvo pravo preko burze u vidu naknade jer sada je ostao bez ikakvih sredstava za život ili (možda će smiješno zvučati, ali očajna sam)može li se taj jedan dan nekako brisati. Ako nema više nikakva prava preko burze, može li se prijaviti na CZSS i tražiti socijalnu pomoć;živimo u zajedničkom kućanstvu, ali on ne posjeduje nikakve nekretnine, a ja sam ostala samohrana majka i nemam načina uzdržavati i njega. Molim vas da mi netko pomogne savjetom ili me uputi kome bih se mogla obratiti za pomoć. Unaprijed hvala na odgovorima........

...zahvaljujem Vam na odgovoru,a još me samo zanima u koliko primjeraka treba sačiniti ugovor za javnog bilježnika, koja je cijena ovjere (otprilike) i treba li ga nakon ovjere nekome dostaviti (katastar, gruntovna) ili ga je dovoljno potpisanog i ovjerenog čuvati kod kuće........l.p.

Dobar dan, molim nekoga da mi pomogne oko slijedećeg; ja živim u kući sa mamom, bratom i kćeri jer sam se nedavno razvela. Nakon očeve smrti, prije 24 godine kuća je podijeljena na način da je mama dobila 1/2, a sestra i ja svaka 1/4, dok se brat svoje četvrtine odrekao u korist mame. Mama mi je predložila da sklopimo ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg bih ja nakon njezine smrti imala pravo i na njezinu 1/2 kuće, a sestri bi ostala njezina 1/4. Brat je suglasan sa idejom, ali mene zanima može li on ili sestra nakon mamine smrti osporavati taj ugovor i tražiti nužni dio? Unaprijed hvala na bilo kakvom odgovoru.......

da, u pravu ste, postoji problem u komunikaciji, ali koliko se god ja trudila komunicirati direktno sa ocem on to odbija i barem do sada,njegova komunikacija samnom je išla preko djece.......a što se mojih potreba tiče, one su tako male, ali dok ovoliko pišem o svemu ovome možda djeluje da preuveličavam.....potrebe i osjećaji djece su po meni malo delikatnija stvar, oni trebaju oba roditelja bez obzira bili oni zajedno ili ne, ljubav oba roditelja, ali i brigu oba roditelja da njima jednog dana bude dobro u životu.....jedno dijete prolazi pubertet, drugo se tek suočava sa njim.......i uz ovo sve svjesna sam da oni trebaju svu pažnju, ljubav i razumijevanje koje im roditelji mogu pružiti....ja dajem sve od sebe..l.p.

razgovarali smo o tome da on ode živjeti sa ocem,sam je izrazio tu želju i to samo iz razloga da otac ne plaća alimentaciju za njega i sestru i zadnju puta u razgovoru mi je rekao da neće ići dok ne završi srednju školu (sada je treća godina,a četverogodišnja je škola), ali u međuvremenu su se dogovorili ovako kako sam prije napisala bez da su meni išta rekli........to me možda nije trebalo šokirati i razočarati??

dobar dan svima, eto, moja priča sa razvodom je završila, jučer je bilo održano zadnje ročište na kojem sam saznala da moj sin koji u svibnju postaje punoljetan odlazi, najkasnije do kraja lipnja, ide živjeti sa ocem.....znala sam da će ići, ali sam pretpostavljala da će ostati živjeti kod mene dok ne završi srednju školu........kada je to njegov otac priopćio sutkinji imala sam osjećaj da me netko šakom udario u stomak.......sve su sami isplanirali.....sutkinja je pitala jesmo li to zajedno dogovorili jer je vidjela moj izraz lica, ali rekla sam da jesmo jer nisam htjela raditi probleme i prolaziti još jedno posredovanje i ročište nakon toga kad je ionako sve već gotovo i odlučeno.....nije mi krivo za bivšeg, ali sin me toliko razočarao da još sada ne mogu doći sebi od šoka......onaj sin za kojeg sam se cijelo ovo vrijeme brinula i koji nije svjestan činjenice da mu kod oca nikada neće biti kao kod kuće, neće ga baka dočekati sa gotovim ručkom, neće nakon škole leći i spavati, neće svaki dan imati ispeglano i pripremljeno sve, neće vikendom ručak biti po njegovoj želji i ne znam hoće li sa ocem moći razgovarati o problemima o kojima je od malih nogu samo sa mnom razgovarao i meni se povjeravao itd.,itd., jako mi je teško dok ovo pišem, ali bit će to jedna životna škola za njega.......uglavnom, sin ide živjeti kod oca, kćer ostaje sa mnom i svatko se brine o uzdržavanju djeteta koje živi sa njim........dogovorili smo viđenja vikendom, naravno, mala će ići svaki vikend kod oca, ali mislim da sin baš i neće dolaziti svaki kod mene, ali neću ga ni siliti.....da me ne bi netko krivo shvatio, nije da ne volim svoje dijete, zadnju kap krvi bih dala za njega i za malu, ali jednostavno nemam više snage za borbu...jednom će valjda sve doći na svoje mjesto.........na kraju, kad je došlo na red pitanje oko plaćanja troškova razvoda, sutkinja je rekla da obično dođe do podjele troškova i svatko plati pola, na što je on rekao da 200 kuna nije puno, ali da on razvod nije htio(a molio me prošle godine da predam zahtjev kako bi on mogao kupiti kuću)i ako ne mora da neće plaćati......ja sam plaćanje preuzela na sebe, rečeno mi je da ne moram platiti sve odjednom, mogu kad dobijem plaću ili čak kroz nekih mjesec-dva.....a on ima duplo veću plaću od mene.....svašta sam mu do sada progutala, ali ovo je bilo malo previše i sada vidim da sam pogriješila što sam si to dopustila, ali jučer mi zaista nije bilo do natezanja i prepiranja u sudnici.......tako samo završili službeni dio, a ono što se odvijalo kada smo izašli je priča za sebe........opet je bilo kako se godinama nisam brinula za njega i djecu, kako sam bila loša žena, kako nikada nije imao povjerenja u mene (18 godina braka, halllloooo!!!!!), a nikada za sve ovo vrijeme mi nije palo na pamet prevariti ga, ali odustala sam od uvjeravanja, sada je kasno za sve......malo sam odužila ovu priču, ali to je to, nema se više što pisati, možda malo kasnije ako se sjetim još nekih detalja, sve mi je još zbrčkano u glavi jer na sve sam bila spremna, ali na onaj šok od jučer nikako.........na Legalisu ću i dalje ostati, ako ništa drugo, da čitam ostale priče i možda nekome pomognem savjetom, jer i sama sam tu pronašla puno savjeta i svima se još jednom zahvaljujem na pomoći i podršci.........budite mi hrabri i ustrajni u svojim borbama.........pozdravlja vas......A.

Dobar dan, javljam se sa novom objavom........jučer sam od suda dobila poziv na glavnu raspravu za koju se toplo nadam da je posljednja, ali ne mogu vjerovati da je sutkinji od 18. studenog prošle godine trebalo toliko vremena da zakaže novo ročište i to tek polovicom ožujka?!?!?!Sa kim god sam razgovarala tko je prolazio kroz razvod, nikome nije toliko dugo trajalo kao meni i već sam pomalo frustrirana. Na taj sud sam prebačena u samom startu zbog, navodno, velike gužve na sudu kod kojeg sam predala zahtjev, a sada ispada da će se ova agonija zaista rastegnuti na godinu dana........a natezanje traje i traje,njegovo manipuliranje djecom se nastavlja, a ja samo šutim i čekam,posvetila sam se totalno klincima, razgovaram sa njima svaki dan, brinem se da im ničega ne nedostaje iako je teško........ne dam se, borim se.....lijep dan svima želim

Poštovani, ukoliko se dogovorite sa suprugom za sporazumni razvod potrebno je napisati zahtjev za sporazumni raskid bračnog odnosa. Zahtjevu priložite vjenčani list i ukoliko imate maloljetne djece njihove rodne listove. Zahtjev Vam je jednostavnija i jeftinija varijanta jer ga možete napisati sami u 4 primjerka(šprancu možete pronaći na internetu). Zahtjev sa prilozima predajete na nadležni sud i čekate poziv na prvo ročište. Opet, ako imate maloljetnu djecu, čeka vas posredovanje u czss i pokušaj mirenja. Ja iz vlastitog iskustva znam da se taj proces može rastegnuti i do godine dana, ali sve je zavisno od suda do suda. Troškovi iznose cca 400 kuna. Koliko iznose troškovi odvjetnika ne znam jer sam sve zahtjeve pisala i predavala sama jer novaca za istog nemam. Nadam se da sam Vam malo pomogla....l.p.

Pokušajte nazvati sud ili jednostavno otiđite tamo i na licu mjesta provjerite gdje je zapelo........ja sam tako napravila dok sam čekala drugo ročište. Za tri dana od mog telefonskog razgovora sa sutkinjom došao je pismeni poziv sa terminom glavne rasprave.L.P.