ivrkljan

Prema mjerodavnoj interpretaciji Konvencije, Handbook ... visokog predstavnika za ljudska prava Ujedinjenih naroda, skrbnici ne smiju odlučivati umjesto štičenika (potražite "legal capacity" u Handbooku). Bit stvari je u tome da se poslovna sposobnost oduzima na osnovi mentalnog invaliditeta. Postoji niz osoba koje nemaju nikakve duševne smetnje, ali je vrlo upitno koliko su zapravo poslovno sposobne. Pogledajte samo grčke birokrate. Koja to racionalna osoba u teško zaduženoj zemlji isplaćuje i naknade za pranje ruku? Takva praksa je ukinuta tek prekjučer po ucjeni Europske unije. Možete li elaborirati zašto mislite da osoba sa duševnim smetnjama ne bi smjela oporučno ostaviti stan susjedu ako isto to čine i osobe koje nemaju duševne smetnje? Što se tiče kreditnog zaduživanja, zaštitnu mjeru protiv toga bi trebalo provesti nad većinom hrvatskih državljana, većina kojih nema ono što psihijatrija za sad smatra duševnim smetnjama. Da vam ilustriram zašto je OBZ diskriminantan, zamijeniti ću "duševnih smetnji" sa "romske nacionalnosti". Članak 159., stavak a) u tom slućaju glasi: Sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja zbog romske nacionalnosti ili drugih uzroka nije sposobna brinuti se o osobnim potrebama, pravima i interesima ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba, djelomice ili potpuno lišiti poslovne sposobnosti. Bit stvari je u tome da Konvencija štiti mentalni invaliditet jednako kao što neke druge konvencije štite romsku nacionalnost koja je nekad bila osnova za manja ili nikakva prava s obzirom da je rašireno mišljenje da su romi isključivo propalice i kradljivci.

Pristupila je i fakultativnom protokolu isti dan kad i Konvenciji. Problem je u tome da zaštitni mehanizam po Konvenciji nije oduzimanje poslovne sposobnosti, nego osiguravanje potpore (članak 12., stavak 3.). To da se osobe sa duševnim smetnjama "nikako nisu u stanju brinuti" se "za svoja prava i potrebe" je isto kao što se i osobe bez obje noge nisu u stanju brinuti se za svoja prava i potrebe. Prema statistikama National Instituta of Mental Healtha, 25% amerikanaca u nekom razdoblju života razvije duševne smetnje. Hrvatska ne može spektakularno odudarati od tog prosjeka. Inače, mjerodavna interpretacija Konvencije, Handbook for Parliamentarians on the Convention on the Rights of Persons with Disabilities (ured visokog povjerenika za ljudska prava Ujedinjenih naroda, 2007), navodi: Article 12 of the Convention recognizes that persons with disabilities have legal capacity on equal basis with others. In other words, an individual cannot lose his/her legal capacity to act simply because of a disability. (However, legal capacity can still be lost in situations that apply to everyone, such as if someone is convicted of a crime.) Tako da je OBZ definitivno u suprotnosti sa Konvencijom, jer se oduzimanje poslovne sposobnosti temelji na duševnim smetnjama.

Radi se o povredi članka 12., stavka 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala 2007. Sukladno članku 134. Ustava, ona je iznad zakona. Postupak pred sudom provodi se po članku 159. Obiteljskog zakona. Članak 159. Obiteljskog zakona (oduzimanje poslovne sposobnosti na temelju duševnih smetnji) u suprotnosti je sa člankom 12., stavkom 2. Konvencije (poslovna sposobnost na jednakim osnovama s drugima) u smislu odredbi članka 1. Konvencije (osobe s invaliditetom su i osobe s mentalnim invaliditetom).

Radi se o povredi članka 12., stavka 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala 2007. Sukladno članku 134. Ustava, ona je iznad zakona. Postupak pred sudom provodi se po članku 159. Obiteljskog zakona. Članak 159. Obiteljskog zakona (oduzimanje poslovne sposobnosti na temelju duševnih smetnji) u suprotnosti je sa člankom 12., stavkom 2. Konvencije (poslovna sposobnost na jednakim osnovama s drugima) u smislu odredbi članka 1. Konvencije (osobe s invaliditetom su i osobe s mentalnim invaliditetom).

Da li je temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske moguće tržiti obustavu postupka ukoliko je postupak pokrenut temeljem odredbe zakona koja je u suprotnosti sa međunarodnim ugovorom koji je temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske "po pravnoj ... snazi iznad zakona"? Što ako Općinski građanski sud u Zagrebu ne obustavi postupak; koji je slijedeći pravni korak?

Članak 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kako je izmijenjena Protokolima br. 11 i 14 s Protokolima br. 1, 4, 6, 7, 12 i 13 navodi: Svatko tko je lišen slobode uhićenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti sudski postupak u kojem će se brzo odlučiti o zakonitosti njegova pritvaranja ili o njegovu puštanju na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito. Koliko dana je brzo?

To nije članak 22. Članak 22. glasi: "Osoba s težim duševnim smetnjama koja uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba može se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu bez svog pristanka, po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim ovim Zakonom." Detalje svih 600-tinjak trenutno postojećih slućajeva ne znam niti bi ih mogao ovdje sve navesti. Međutim, sva sudska rješenja o prisilnoj hospitalizaciji više osoba koja sam do sad vidio potrebu za prisilnom hospitalizacijom obrazlažu tvrdnjom da osoba "ozbiljno i izravno ugrožava tuđe vrijednosti i dobra" a da u najvećem broju slućajeva osoba nije počinila nikakvo kazneno djelo. Npr. slućajevi kao što su: neurednost, umišljanje djevojke da je silovana, mahanje rukama određeni broj puta i ponavljanje određenih neuvredljivih riječi, umišljanje da ih netko prati, preseljenje iz grada u ruralnu sredinu i bavljenje stočarstvom i ratarstvom i sl. Dakle, radi se o ekscentričnim ili blago psihički bolesnim osobama. U svim takvim slućajevima obrazloženje je da osoba "ozbiljno i izravno ugrožava tuđe vrijednosti i dobra". Da još jednom ponovim: Koji bi pravni akt ili međunarodni ugovor mogao onemogućiti Republiku Hrvatsku da pritvori osobu zbog sumnje da bi mogla počiniti kazneno djelo a da nije utvrđeno da ga ta osoba planira počiniti? Što recimo sprečava državu da ne pritvori sve skinheadse koji nisu nikoga pretukli?

Konkretno se radi o odredbi članka 22. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama temeljem kojeg se u Republici Hrvatskoj u svakom trenutku nalazi pritvoreno oko 600 osoba temeljem MIŠLJENJA sudskih vještaka psihijatra / neuropsihijatra najčešće da osoba "ozbiljno i izravno UGROŽAVA tuđe vrijednosti i dobra" bez da postoje ikakvi dokazi da je osoba UGROZILA tuđe vrijednosti i dobra. U najvećem broju slućajeva radi se o osobama protiv kojih nije podignut nikakav optužni prijedlog niti su kažnjavane. Što tu nije u redu s pravne strane i kako netko može biti pritvoren za djelo koje nije počinio niti je otkriveno da ga planira počiniti?

Koji bi pravni akt ili međunarodni ugovor mogao onemogućiti Republiku Hrvatsku da pritvori osobu zbog sumnje da bi mogla počiniti kazneno djelo a da nije utvrđeno da ga ta osoba planira počiniti?

Koliko vidim, Ustavni sud je ukinuo Zakon o pravu na pristup informacijama, a ne Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama. Da li to znači da nakon 15. srpnja žalba nije moguća?

Da li je Agencija za zaštitu osobnih podataka neovisno tijelo koje se spominje u članku 17., stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojemu se podnosi žalba u slućaju da ti Općinski građanski sud u Zagrebu ne dostavi traženu informaciju u smislu članka 17., stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama?

Tražim odvjetnika za zastupanje u postupku lišavanja poslovne sposobnosti na strani predloženika u Zagrebu. Ponude slati u privatnoj poruci preko foruma.

Postoji li neko pravno načelo koje obvezuje sud da strankama u postupku dostavi sudsku odluku i koje je to načelo? Da li postoji neka odluka ili protokol Europskog suda za ljudska prava kojom se to jamči? Koliko vidim to nije ustavno pravo građana, s obzirom da se ne spominje u Ustavu. Naime, to pitam zbog jednog postupka u kojemu sud po važećem zakonu za tu vrstu postupka jednoj od stranaka nije dužan dostaviti odluku, što nije neustavno. Ali, da li je možda ne-neśto-drugo?

Koliko vidim tu se citira Zakon o parničnom postupku. Da li se to odnosi i na izvanparnični postupak i na temelju kojeg članka kojeg zakona? Na koji način ostarujem uvid u spis? Da li je to moguće ostvariti pismenim putem? Kojem višem sudu se mogu žaliti ukoliko mi sud ne dostavi nalaz sudskog vještaka, što mi se već dogodilo u jednom povezanom izvanparničnom postupku?

Kako mogu pismenim putem doći do nalaza sudskog vještaka u izvanparničnom postupku koji je u tijeku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u kojemu sam ja jedna od stranaka? Što sve trebam priložiti (da li neke biljege)? Što mogu učiniti ukoliko sud odbije ili ne isporuči nalaz u nekom roku (i kojem roku?)? Upravni sud ili nešto tako?