ivrkljan

Šalju Vam je ponovo.

Da. A šro klinka veli? To je, u tom slučaju, ključno. Pravobranitelj za djecu će, tako-ionako, samo tražiti očitovanje. Ali, ne štodi i njega kontaktirati. Postoje i više pravne razine. To bi bila povreda prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i korespondencije iz članka 8., stavka 1. i povreda zabrane uplitanja javne vlasti u ta prava iz članka 8., stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Kao što rekoh, ključno je što klinka veli. U slučaju da želi mobitel, došlo je do povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda pa ju netko, uz njezin potpis, može zastupati po tom pitanju. Pred nekim međunarodnim tijelima, moguće je postupati protiv Republike Hrvatske i bez odobrenja osobe u čije ime se podnosi prigovor, ukoliko je s njom nemoguće stupiti u kontakt ili je onesposobljena izraziti svoju volju. S obzirom na uplitanje javne vlasti, Republika Hrvatska bi morala dokazati da je to bilo nužno zbog "interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih". Pretpostavljam da se gospodična ne bavi obavještajnom djelatnošću, dogovaranjem javnih nereda, organiziranjem kriminalnih skupina, da nema bitnog utjecaja na godspodarstvo Republike Hrvatske ili sl.

Ako majka ima roditeljska prava a drugi roditelj nema, onda ona odlučuje o odgoju djeteta, što uključuje i korištenje mobitela, slušanje radija, gledanje televizije itd. Odgoj djeteta uključuju i odlučivanje da li će ići na vjeronauk, čiji vjeronauk, koju vrstu školskog odgoja će imati itd. E, iz toga je vidljivo o kakvim važnim pitanjima koja su pitanje isključivo osobnih stavova, ili bi trebali biti barem djelomično sukladni željama djeteta, odlučuje osoba s roditeljskim pravima. Također, recimo da policija dođe utvrditi što je s mobitelom i zašto je majka otuđila mobitel time što ga nije vratila korisniku ili vlasniku, oni bi, sukladno članku 12. Konvencije o pravima djeteta, trebali djete pitati da li ono misli da bi mu mobitel trebao biti vraćen ili ne. U suprotnom, došlo je do povrede te konvencije i moguće je pravno postupati, pogotovo s obzirom da kuća nema telefon pa se djetetu zapravo zabranjuje nešto na što imaju pravo, s ograničenjima, čak i pritvorenici i zatvorenici u Remetincu. Kako to pravno sprovesti u djelo: Djelatnik: "Policija." Drugi roditelj: "Bivša supruga otuđila je mom djetetu mobitel u mojem vlasništvu, za koji imam račun, na zahtjev da ga uruči ovlaštenom korisniku ili meni se oglušila i protupravno si ga je prisvojila." ... A, također, neimanje telefona bi moglo škoditi njezinom razvoju, pa se drugi roditelj može obratiti i Pravobranitelju za djecu. Ekstremni primjer zakvog škođenja bi bio odluka majke da se s djetetom, suprotno djetetovim gledištima, preseli u špilju i da više djete nema mogućnost komunikacije ni s kim.

Žalba na rješenje općinskog državnog odvjetništva nije dopuštena ali možete sami podnijeti optužni prijedlog općinskom kaznenom sudu. Međutim, on će biti oslobođen krivnje kao neuračunjiv. Morate se žaliti višem sudu ali će i oni isto presuditi. Republika Hrvatska je dužna Vas na neki način zaštititi, jer imate pravo na sigurnost sukladno članku 5., stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa nakon što odradite sve što je gore navedeno, imate pravo podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske a ako ni to ne pomogne, tužbu protiv Republike Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava i dobiti odštetu, sukladno članku 41. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nakon toga, presuda je obvezujuća za Republiku Hrvatsku i ona mora naći neki način da Vas zaštiti. Obavezno navedite da su pola policajaca te policijske postaje njegovi prijateji i da je njihovo izvješće pristrano, jer to zapravo znači da Republika Hrvatska izravno omogućava povredu Vašeg prava na sigurnost.

Da, ja sam uputio isključivo zahtjeve da mi se dostavi račun, ovršni prijedlog i preslika poštanske povratnice. Naveo sam kako mi je to potrebno da bi napisao prigovor. Ja ne znam koji je broj spisa. Ja ne znam koji je datum spisa. Ja ne znam na koji period se račun odnosi. Ja znam samo tko je zatražio ovrhu a to je pravna osoba koju sam prethodno teretio za povredu članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i od koje sam, neposredno prije nego što su tražili ovrhu bez pravne osnove, tražio pristup infromacijama putem odgovarajućeg ministarstva.

To nema veze. Sud je dužan uzeti njezino gledište u obzir.

Pa nije baš jako konfuzan. On želi sve dobiti ali ne nužno i koristiti a baš i nije sposoban stalno se brinuti za nju. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama i Somaliji djecu se ne mora saslušati prilikom odlučivanja kod koga će biti, s obzirom da nisu ratificirale Konvenciju o pravima djeteta koja člankom 12. nalaže da dijeca imaju pravo "reći što misle da bi se trebalo dogoditi i da se njihova gledišta uzmu u obzir". Ako ona veli da želi živjeti kod Vas, sudac mora u obrazloženju odluke navesti na koji način je uzeo gledište Vaše kćeri u obzir. U suprotnom imate osnove za žalbu, ustavnu tužbu, tužbu protiv Republike Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava ili postupanje pred Uredom visokog povjerenika za ljudska prava Ujedinjenih naroda.

Slijedeći put neka drugi roditelj djetetu ne pokloni mobitel nego neka mu ga da na uporabu. U slućaju uništenja, oštećenja ili otuđenja mobitela od strane majke, ona je kazneno odgovorna, jer nema pravo raspolagati imovinom drugog roditelja. Međutim, to ne znači da djetetu ne može oduzeti mobitel nego samo da ga je u tom slučaju dužna predati vlasniku. Potebno je zadržati račun i IMEI mobitela kao i račun za Tomato karticu i bonove kako bi se dokazalo vlasništvo. Ako imate dokaz o vlasništvu, onda čak i policija izlazi na teren za robu vrijednosti manje od 1.000,00 kn, jer bi inače netko mogao redom krasti mobitele i čekati privatne tužbe. Drugi roditelj može tražiti da se mobitel vrati ovlaštenom korisniku kako bi putem njega drugi roditelj zaprimio otuđenu robu ili da se vrati njemu osobno.

Da, tako je. Kaznena prijava bi se, zapravo, i trebala podnositi državnom odvjetništvu a ne policiji. Navedite da se i dalje prijeti, samo neizravno. Ako aludira na prethodne prijetnje onda se de facto prijeti istim prijetnjama.

Ne znam zašto mislite da sam promašio rubriku ako me zanima i nakon koliko se, otprilike, pokreće sudski postupak za takvo što. Također, ovo je ovršni postupak i to, u ovom trenutku, ne pred tijelom državne uprave pa ne mogu tražiti pristup informacijama temeljen Zakona o pravu na pristup informacijama. Mene konkretno zanima kako prisiliti to što nije tijelo državne uprave da mi to isporuči. Ovo konkretno pitane sam ponovio u svakoj prethodnoj objavi.

Da li se poslužitelj nalazi na teritoriju Republike Hrvatske? Relativna zastara je 3 godine, sukladno članku 193. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Podnesite prekršajnu prijavu općinskom državnom odvjetništvu u njihovoj općini zbog počinjenja prekršajnog djela iz članka 189., stavka 1., točke 13., članka 189., stavka 2. i članka 189., stavka 6. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koje je počinjeno uklanjanjem administrativnog pristupa poslužitelju. Pošaljite im zahtjev za naknadu štete u dvostruko većem iznosu od uobičajenog iznosa za korištenje takvih programa (penal), prestanak uznemiravanja autorkog prava (prestanak korištenja) i vraćanje stečenog bez osnove (da Vam isporuče programe i dizajn) sukladno članku 172., stavku 2. i članku 183., stavku 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, poštom preporučeno s povratnicom. Sukladno članku 183., stavku 2., "ne može se dokazivati da šteta nije nastala". Napravite preslike zahtjeva. Zahtjev ne smije spominjati bazu podataka, jer je, sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, baza podataka isključivo ono što sustav za upravljanje bazom podataka sadrži a sustav za upravljanje bazom podataka je program. Navedite koji se sve Vaši programi nalaze na njihovom poslužitelju i to otprilike ovako: 1. Kaskadni stilski listovi (CSS). 2. Označeni osebujan hipertekst (XHTML). 3. Program za predobradu stranice (PHP). 4. Struktura baze podataka (MySQL). 5. Programi baze podataka - procedure, funkcije i okidači (MySQL). 6. Postavke osnovnog ulazno-izlaznog sustava (BIOS). 7. Postavljeni osnovni podizač sustava (GRUB). 8. Tablice logičkih obujama (LVM) i particijske tablice (MSDOS) čvrstih diskova. 9. Postavke operacijskog sustava (OpenSUSE - uključujući i init.d postavke, unose u autorizacijske datoteke, izuzev podataka korisnika, SNMP postavke, itd.). 10. Program za stvaranje sigurnosne kopije (crontab i BASH). 11. Program za dojavljivanje stanja sustava (crontab, BASH ili/i što već). itd. i 12. Grafički dizajn. Nakon što Vam sve to isporuče (a ne znam kako će Vam točno isporučiti postavke BIOS-a, makar je i to Vaš program, sukladno određenju programa iz članka 107. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima), morati će prepostaviti BIOS i preinstalirati poslužitelj s obzirom na stavke 6 - 9. Ako su oni korištenjem Vaših programa stekli neku korist, onda ta korist pripada Vama (članak 179., stavak 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima) pa u zahtjevu tražite da Vam se i ta korist ispostavi. Ako ne nadoknade štetu u roku od 15 dana, preslika zahtjeva i poštanska povratnica su ovršne isprave kojima ćete kod ovrhovoditelja (javni bilježnici a možda i drugi) pokrenuti ovrhu nad njihovom imovinom. Ako ne prestanu uznemiravati autorsko pravo (ne prestanu koristiti) i ne vrate stečeno bez osnove (ne isporuče programe i grafički design), podnesite sudsku tužbu.

Nikakva (članak 23., stavak 3. Zakona o nasljeđivanju) a također Vas se posvojitej može odreći (članak 24. Zakona o nasljeđivanju). To su baš lijepo smislili. Najbolja fora bi bila dati posvojiti dijete i da ga se posvojitelji odreknu. Onda nema pravo na nužni dio nigdje.

@mario-sb: Tko je vlasnik mobitela? Ako je dijete vlasnik mobitela i ako oba roditelja imaju roditeljsko pravo onda oduzimanje mobitela prvom roditelju od strane drugog roditelja ne predstavlja otuđenje, jer on raspolaže tim mobitelom po jednakoj osnovi kao i prvi roditelj.

@fotomatik: Dakle, ovako: 16- i 17- godišnji državljani Škotske se mogu seksati s kim god hoće i bilo tko se može seksati s njima ako oni na to pristanu. U Škotskoj osoba može posjedovati pornografske slike osobe koja je u trenutku slikanja imala 16 ili 17 godina samo ako je s njom bila oženjena ili ako je s njom živjela u ustrajnoj obiteljskoj vezi i ako se na slikama nalazi samo osoba stara 16 ili 17 godina ili još dodano ta osoba koja pojeduje slike ali ne i treća osoba. Slike svih ostalih osoba ispod 18 godina su dječija pornografija. Sukladno tome, ne bi se moglo reći da 16- ili 17-godišnji škoti mogu biti pornografski modeli, osim u privatne svrhe. Škotska Stranka Rada (37 od 129 zastupnika) trenutno predlaže pravo glasa za 16- i 17-godišnjake a Liberalni Demokrati (5 od 129 zastupnika) da mogu gledati i sudjelovati u hard-core porno filmovima i ići u seks-dućane. Posljednji izbori u Škotskoj bili su 5. svibnja, 2011. za trenutni saziv parlamenta u trajanju od 5 godina. Dakle, sve osobe na slikama koje se nalaze na Vašem računalu moraju biti starije od 18 godina.

@fotomatik: Možda je netočno da 16-godišnji punoljetnici u Škotskoj smiju biti pornografski modeli. Sad je pitanje da li su to samo goli modeli ili da li ima seksa.

@fotomatik: Sad kad malo čitam to o 16-godišnjim punoljetnicima u Škotskoj, uzrujava me to što slobodno puše a ne to da li se slikaju goli.

@fotomatik: Da ali to se zove "197.a" pa ga nisam našao pri pretrazi. To je, očito, naknadno dodano i prije je samo upoznavanje maloljetnika s pornografijom bilo kazneno djelo. "tko u računalnom sustavu ili na medijima za pohranu računalnih podataka posjeduje pornografske sadržaje koji prikazuju djecu ili maloljetnike u seksualnom eksplicitnom ponašanju ili koji su fokusirani na njihove spolne organe" - Vi ih vjerojatno posjedujete na računalnom sustavu; ne znam kako će oni to interpretirati da su oni samo u cacheu. Ali, mislim da bi ste se mogli izvući na sudu sa blagom uvjetnom kaznom. Ako nađu sporne slike, tražite od suda, poštom preporučeno, s povratnicom, (napravite preslike zahtjeva) da na sudu ili u policijskoj postaji (napomenite na sudu ili u policijskoj postaji) vidite koje su to slike za koje oni smatraju da su dječija pornografija, izbrojite ih i zapišite si koliko Vi mislite da je stara osoba na kojoj fotografiji. To je Vaše pravo iz članka 6., stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ako Vam onemoguće to pravo, imate osnovu za žalbu drugostupanjskom sudu pa nakon toga ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske pa nakon toga tužbu protiv Republike Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava. Ako nije 100% sigurno da je barem jedna slika slika osobe mlađe od 18 godina ili slika osobe iz Škotske mlađe od 16 godina, tražite da se utvrdi kolika je starost osoba i gdje su slike snimljene, uz obrazloženje da se možebitno ne radi o osobama mlađim od 18 godina ili da se radi osobama starijim od 16 godina iz Škotske. Naime, u Škotskoj su djeca samo osobe do 16 godina pa slike 16-godišnjakinja iz Škotske nisu dječija pornografija nego slike punoljetnih modela. Općenito, to je vrlo diskutabilno s koliko bi godina osobe trebale moći slobodno ulaziti u spolne odnose ili biti pornografski modeli. 16 (Škotska)? 18 (većina svijeta)? 19 (Britanska Kolumbija, New Brunswick, Newfoundland, Labrador, Sjeverozapadni Teritoriji, Nova Škotska, Nunavut, Teritorij Yukon, Nebraska, Alabama i Južna Koreja)? 21 (Indonezija i Japan)? Kazneno ili prekršajno? Koje su moguće sankcije?... Naime nađoh u zakonu o oružju da ako se oružje i streljivo dobrovoljno preda prije poduzimanja drugih istražnih radnji, da se neće pokretati prekršajna ni kaznena prijava... Koliko je tog streljiva bilo? Ako je baš samo streljivo i ako nije neka posebna količina, onda to nije kazneno djelo ugrožavanja života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom. Da li ste Vi dobili pravomoćno rješenje o nasljeđivanju? Ako niste, onda niste bili dužni ništa napraviti. Da. No ima li kakve veze s protupravnošću to što mi nisu pokazali službene značke već samo nalog? Vjerojatno su ih pokazali mojoj majci koja ih je pustila u stan ali meni nisu, a prema meni su postupali... Da li je policija imala sudski ili policijski nalog? Ako su imali samo policijski nalog, onda je pretraga bila protupravna bez dva svjedoka pa dokazi ne vrijede na sudu. Ne znam za značke ali Vi to, svejedno, navedite.

Dostavna knjiga je knjiga u koju poštanski službenik upisuje broj Vašeg identifikacijskog dokumenta i u koju se potpisujete prilikom preuzimanja preporučenih pošiljki u poštanskom uredu. Naime, ja sam tražio i dobio preslike svih stranica te dostavne knjige u kojoj se nalaze osobe s mojim imenom i prezimenom. Naime, u mom dostavnom području ima nas 3 ali ostala dvojica nisu ti koji su podizali preporučene pošiljke naslovljene na mene, nego treće neovlaštene osobe s kojima nisam u kućanstvu. Odvjetnik neovlaštene osobe mi je javio o čemu se radi i tražio da mu dam punomoć. Na moj zahtjev da mi dostavi ovršni prijedlog, nije mi ga dostavio. Ja sam mu odbio dati punomoć, s obzirom da sam mu punomoć nekoliko tjedana ranije otkazao, poštom preporučeno, s povratnicom. Ja sam sve to naveo u zahtjevu javnoj bilježnici da mi se dostavi račun, ovršni prijedlog i preslika poštanske povratnice. Oni tako ionako ne mogu izvršiti ovrhu po tom ovršnom prijedlogu, jer se troškovi tih "usluga" namiruju iz državnog proračuna. Meni samo treba račun, ovršni prijedlog i preslika poštanske povratnice kako bi ih dostavio Europskom sudu za ljudska prava u predmetu koji je pokrenut prethodno primanju ovršnog prijedloga a u kojemu je jedan od počinitelja povrede Konvencije ovrhovoditelj od kojega sam putem nadležnog ministarstva tražio pristup informacijama pa mi je stigao ovršni prijelog bez pravne osnove. Čak i da oni mene ovrše, ja imam potpunu pravnu osnovu da provedem protuovrhu. Ono što ja želim su račun, ovršni prijedlog i preslika poštanske povratnice. Ostalo mi ne igra ulogu.

Također, nešto što je jednom tiskano i prodano ili emitirano na radiju ili televiziji je nepovratno. Nije se moguće vratiti unatrag i označiti objavu kao klevetnu. Publika koja je došla do klevete vjerojatno neće doći i do demanta. Loše vjesti se šire dalje od boljih. Na Internetu je to moguće napraviti. Da Vi sad mene oklevetite, ja bi tražio da se kleveta ili obriše ili da moderator u objavi navede da sam ja osporio Vašu tvrdnju. Čak mogu na istoj stranici i Vas oklevetiti. Kada bi se sve tiskovine promijenile tako da uz klevetu stoji i demant, onda nitko ne bi tužio za klevetu u tisku, jer bi bio zadovoljen. Svrha tužbe za klevetu je dobivanje zadovoljštine a pri tom ne mislim na odštetu. Odšteta je samo simbol zadovoljštine. Jedan sudac, sudionik vjetnamskog rata, kaznio je osobu koja se lažno predstavljala kao sudionik vjetnamskog rata ne sa dobrotvornim radom, ne sa novčanom kaznom i ne sa zatvorom nego sa dvotjednim stajanjem ispred sudnice, s natpisom da je lagao oko vrata - makar se tu nije radilo o kleveti nego o drugom kaznenom djelu. Tako recimo članak 41. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne govori o odšteti nego od pravednoj zadovoljštini. Možda su tvorci mislili ne samo na odštetu ali Europski sud za ljudska prava dodjeljuje isključivo odštetu.

Zato što su saborski zastupnici konačno spoznali važnost Interneta pa ga napominju. Za 100 godina će možda pisati "putem Wikipedije, Youtubea ili drugih Web stranica ili internetskih usluga" a tisak, radio i televizija će biti stavljeni pod "ili na drugi način".

Zato što nitko Internet ne shvaća ozbiljno jer svi znaju da svašta piše. Dosta informacija na Wikipediji je neprovjereno i ne zna se da li su istinite. Također se za dosta stranica ne zna tko točno stoji iza njih ili, u najmanju ruku, tko zapravo piše njihov sadržaj. Većini ljudi je nedokučivo u kojem dijelu svijeta se neka Internet stranica "nalazi". Televizije imaju koncesiju i to su mediji u kojima su klevete izuzetak. Kao takvi, ljudi ih shvaćaju jako ozbiljno. Pa zar ne znate da ljudi vjeruju skoro sve što vide ili/i čuju na televiziji?

Također, nigdje u članku 200. Kaznenog zakona se ne govori o tome da se kleveta čini putem medija. Naime, ja mogu početi na Trgu Bana Jelačića izvikivati nešto neistinito što šteti Vašoj časti ili ugledu i pokazivati na Vas tako da Vas vidi a mene čuje pola trga pa kakve to ima veze s medijima a svejedno bih Vas oklevetio, i to na način iz članka 200., stavka 2. Kaznenog zakona. Kleveta se čak ne mora počiniti niti govorom ili pisanjem; možete gestikulacijom ukazati na neke neistinite značajke druge osobe vezane uz njezinu spolnu orijentaciju, promiskuitet itd.

Sad kad se Vi već čudite kako to da je kazneno djelo klevete moguće počiniti putem računalnog sustava, što mislite o počinjenju kaznenog djela neovlaštenog pristupa računalnom sustavu putem televizije? Naime, ovisno o programskim propustima u DVB prijemnicima, mogao bi se nad njima izvršiti pretek stoga odašiljanjem odgovarajućih podataka pa tako izvršiti i neovlašteni pristup računalnom sustavu. Samo što iz tog računalnog sustava ne bi imali nikakve povratne informacije.

Nizovi znakova "putem računalnog sustava ili mreže" i "putem računalnog sustava i mreže" ne postoje nigdje u Kaznenom zakonu. Otkud Vam to? Članak 200. Kaznenog zakona - kleveta - glasi: 1. Tko za drugoga iznese ili pronese nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka. 2. Tko za drugoga iznese ili pronese nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je kleveta postala pristupačnom većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom. 3. Ako osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog klevete dokaže istinitost svoje tvrdnje ili opravdani razlog zbog kojeg je povjerovala u istinitost sadržaja kojeg je iznijela ili pronijela, neće se kazniti za klevetu, ali se može kazniti za kazneno djelo uvrede (članak 199.), ili kazneno djelo predbacivanja kaznenog djela (članak 202.). Stavak 2., nastavno na Mrljavčevo isticanje, govori i o radiju i o televiziji kao medijima putem kojih se može počiniti kleveta. Jeste li ikad čuli za Internet radio i Internet televiziju? Makar su to oni možda mislili u smislu radiovalova, piše "radija" a ne "radiovalova". Stavak 3. je dosta zanimljiv za one koji su klevetne tvrdnje prepisivali na forume a da su pri tom mislili da su istiniti.

Onda mu, znači, nije dužna ništa dati, pošto mu nije dužna reći ime i prezime. Neka barem zapiše broj šaltera, njezin izgled i vrijeme.