ivrkljan

Da, nisu samo članci i brojevi nego i njihova interpretacija. Pravo nije isto što i pravda. "Ministarstvo pravde" je izričita uvreda pravdi - mogli su odmah napraviti i "Ministarstvo istine" kao što to ima Narodna Republika Kina. To što anglosaksonci koriste riječ "justice" za svoja ministarstva i odjele ne znači da i mi trebamo to zvati pravdom kad znamo da to nije ono čime se to ministarstvo bavi. Pravda je samo jedna i apsolutna. Ona postoji neovisno o pravosuđu. Pravo se bavi pravnim instrumentima - proglasima, carskim dekretima, ustavima, međunarodnim ugovorima, zakonima, propisima itd. Npr. sukladno ovlastima koje je Adolf Hitler dobio na referendumu, istrebljivanje židova je bilo zakonito. Zato Saveznici i jesu tražili da im admiral Karl Dönitz, Hitlerov određeni nasljednik i zakonit predstavnik njemačkog naroda, potpiše predaju kako ne bi bilo pravnih problema, s obzirom da je Treći Reich bila legalna i legitimna država čiji su suverenitet unutar granica prethodno pripojenju Austrije sve savezničke zemlje priznavale, a na Nümberškim suđenjima nikom nije suđeno za etničko čišćenje, jer nikakvo kazneno djelo nije počinjeno etničkim čišćenjem, barem što se tiče njemačkog teritorija prethodno pripajanju Austrije. Svaka država ima pravo ubijati i mučiti svoje državljane ako ne postoji pravni instrument - npr. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - kojega je ta država potpisala a koji to sprječava.

@kameni: Ovdje se piše vukopisom a ne korienski pa se "vi" iz poštovanja stoga izpravno na ovim stranicama za razpravu piše "Vi" ukoliko je ciela objava na vukopisu. U suprotnom bi se dobila bezsmislena miešavina korienskog i vukopisa. Medjutim, ništa vas ne spriečava u pisanju vaših objava u izključivo korienskim pravopisom. Inače, ja uopće ne razlikujem "č" i "ć" pri govoru niti znam izgovoriti "dž" - izgovaram "đ" - razlika izmedju "č" i "ć" u izvornom hrvatskom jeziku ne postoji kao što ne postoje ni slova "đ" i "dž" - hrvatska uglata glagoljica takva slova nema. Medjutim, hrvatski jezik a naročito cakavstina ima "ś" - ima ga i hrvatska uglata glagoljica ali je to zapravo dvoglas "ść". Izpravno se veli "Baśćanska ploča", s tim da je naglasak enklitika odnosno naglašeno je "a" u sredini rieči "baśćanska". A da ne govorimo o tome kako Baśćanka ploča nije nadjena u Baški nego u Jurandvoru.

Članka 96. Obiteljskog zakona: ... 2. Roditelji su dužni brinuti se prema svojim mogućnostima o daljnjem obrazovanju djeteta. ... 4. Roditelji imaju dužnost brinuti se o svestranom obrazovanju svoga djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, športske i druge interese. Članak 210. Obiteljskog zakona: 1. Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze. 2. Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovog članka, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja. ... 5. Smatra se da učenik, odnosno student redovito i uredno ispinjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine. Alimentacija je isplata sredstava za uzdržavanje temeljem ovršne isprave. Ovršna isprava, sukladno gore navedenom, vrijedi dok god Vi redovito i uredno ispunjavate svoje obveze na studiju i godinu dana nakon što završi školovanje. Koliko vidim, to se odnosi i na poslijediplomski studij. Da li ste Vi redovito i uredno ispunili svoje obveze? Ako jeste, onda imate pravo na alimentaciju. Alimentaciju možda možete dobiti i unatrag, od dana kad Vas je Vaš otac napustio. Ako možete dobiti unatrag, tražite i kamate.

A što točno piše u tom rješenju po kojemu Vi provodite vrijeme s djetetom svaki drugi vikend i svaki drugi praznik ili blagdan? Da li je to navedeno kao Vaše pravo ili pravo oba roditelja? Ako je to samo Vaše pravo, onda Vi provodite vrijeme s djetetom svaki drugi vikend od dana pravomoćnosti rješenja i svaki drugi praznik ili blagdan od dana pravomoćnosti rješenja. Ako je to samo Vaše pravo, onda majka nema pravo provoditi vrijeme s djetetom tijekom svakog prvog blagdana koji pada na svaki drugi vikend ili svakog drugog blagdana koji pada na svaki prvi vikend, jer piše da je to Vaše pravo odnosno to je izuzeće njezinog prava na navedene dane. Također, ako nigdje ne piše da 7 i 15 dana moraju biti u komadu, Vi možete to rastaviti na komade pa spajati vikende i blagdane. Ako piše "tijekom zimskih" i "tijekom ljetnih" praznika, onda samo znači da odabrani dani moraju biti unutar datog perioda. Možete Vi nju uzimati i svaki drugi dan. Dan traje od ponoći do ponoći ili 24 sata od određenog vremena u jednom danu do istog vremena u drugom danu. U rješenju vjerojatno ne piše koje od tog dvoje oni podrazumijevaju pod danom pa Vam ne znam reći kad ju zapravo smijete pokupiti a kad vratiti za zimske i ljetne praznike. Ako se svaki drugi vikend i svaki drugi praznik ili blagdan spominju kao pravo oba roditelja, što sumnjam, jer ona ima pravo provoditi vrijeme s njom većinu vremena, onda ne postoji logičko rješenje toga problema. Joža brije sve one koji ne briju sami sebi. Tko brije Jožu? Svu korespondenciju s bivšom suprugom vodite poštom preporučeno s povratnicom i napravite preslike dopisa koje joj šaljete ili elektroničkom poštom, s time da morate dokazati da ju ona redovito čita a u tom slučaju se vrijeme primitka računa kao vrijeme kada je elektroničko pismo zabilježeno na njezinom poslužitelju elektroničke pošte, čak i da ga ona ne otvori ili ne pročita.

Članka 96. Obiteljskog zakona: ... 2. Roditelji su dužni brinuti se prema svojim mogućnostima o daljnjem obrazovanju djeteta. ... 4. Roditelji imaju dužnost brinuti se o svestranom obrazovanju svoga djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, športske i druge interese. Članak 210. Obiteljskog zakona: 1. Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze. 2. Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovog članka, a ne može se zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja. ... 5. Smatra se da učenik, odnosno student redovito i uredno ispinjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine. Alimentacija je isplata sredstava za uzdržavanje temeljem ovršne isprave. Ovršna isprava, sukladno gore navedenom, vrijedi dok god ona redovito i uredno ispunjava svoje obveze na studiju i godinu dana nakon što završi školovanje. Koliko vidim, to se odnosi i na poslijediplomski studij. Može ju izbaciti godinu dana nakon što završi školovanje ili ne da godinu na studiju. Npr. da sad upiše studij i samo se izležava po kući, ne može ju izbaciti dok ne prođe godinu dana od završetka akademske godine. S obzirom da je stekla poslovnu sposobnost, alimentaciju je dužan iplaćivati njoj. Svu alimentaciju koju je isplatio drugim osobama nakon njezinog 18. rođendana službeno nije isplatio i dužan joj ju je isplatiti unatrag s kamatama.

Njegov otac i majka su njegova obitelj. Također, njegov oćuh ili maćeha mogu biti njegova obitelj ako dijete to tako smatra ali to ne znači da mu istovremeno i bioloska obitelj ne može biti obitelj. Postoji i izraz "mi smo jedna velika obitelj", pri čemu se misli na međusobnu odanost svih zaposlenika u tvrtki. Međutim, majka i oćuh ili otac i maćeha su obiteljska zajednica u kojoj dijete odrasta. Obitelj nije isto što i obiteljska zajednica.

Inače, nisam ja rekao da sam protiv toga da se Vi rastanete, nego protiv toga da imate ljubavnika - odnosno barem je tako zvučalo kao da govorite o ljubavniku.

Pa može se dobit' uvid u ispis poziva i poruka kao što je sudac Županijskog suda u Kninu izjednačio guranje prsta u anus američke košarkašice, crnkinje, s rukovanjem. Ali Vaš muž vjerojatno nije lokalni moćnik pa se ne morate previše zabrinjavati. Inače, sadržaj poziva i poruka ne postoji vjerojatno nigdje (vidite niže). Svi mobilni operateri dužni su čuvati popise pokušaja uspostave poziva, popise ostvarenih poziva i popise poruka godinu dana. Pozive i poruke snima Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija (OTC) i to radi samo na zahtjev suda (ili političkog vrha protiv suparnika i tko zna još koga) a ne snima bezveze pozive i poruke svih građana - možda slušaju neke građane iz dosade ili recimo prisluškuju svoje supružnike. Možebitno, ovisno o pokrivenosti na području Republike Hrvatske, postoje snimke sadržaja poziva i poruka samo ako ste tijekom poziva ili poruka izgovorili ili napisali previše ključnih riječi koje bi mogle sugerirati na neprijateljsko djelovanje protiv SAD-a, Velike Britanije, Kanade, Australije ili Novog Zelanda ili o komunikacijama koje imaju obavještajni značaj za navedene zemlje (npr. kad bi Vam prijatelj radio u vladi ili veleposlanstvu neke države). Radi se o sustavu koji djeluje u okviru AUSCANNZUKUS-a i zovu ga Pet oka. U javnosti je poznatiji kao ECHELON. Npr. u Njemačkoj je, uz pristanak njemačke vlade, 2000. taj sustav nadzirao oko 90% svih Internetskih komunikacija. Kolika je suradnja Republike Hrvatske u takvim aktivnostima, meni nije poznato, ali kada bi Vaše komunikacije od strane automatskog sustava bile odabrane za nadzor, sudac u brakorazvodnom postupku ne bi imao pojma da takvo što uopće postoji a službeno ne postoji. Kada bi sudac nekog suda i tražio podatke iz tog sustava, spoznao bi kolika je stvarna moć pravosudne vlasti odnosno nedostatak moći. Operativna suradnja Republike Hrvatske po tom pitanju vjerojatno nije poznata ni svim djelatnicima Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) i Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) ali je vjerojatno poznata djelatnicima Središnjice elektroničkog izviđanja (SEI) Glavnog stožera oružanih snaga (GSOS) Republike Hrvatske.

Zapravo, cijela ta ideja o nužnosti da dijete viđa drugog roditelja se radi prvenstveno o pravima drugog roditelja a ne pravima djeteta, pogotovo ako je drugi roditelj neki manijak. Ja mislim da bi bilo najbolje da klinca / klinku o tome ništa posebno ne ispitujete, nego joj samo jednom mjesečno predložite da odete posjetiti drugog roditelja. Prilikom posjeta, drugi roditelj je dužan udobrovoljiti dijete da ga ponovo posjeti. Kao što rekoh, sve ostalo su prvenstveno prava drugog roditelja a ne prava djeteta. Ovo s psiholozima je glupost, jer će oni napisati da dijete ima psihičkih problema ako ne želi vidjeti nekog manijaka, kojeg psiholog / psihilogica nije niti vidio / vidjela. To može bitno škoditi djetetovim pravima i interesima. To da dijete mora imati drugog roditelja je određena vrsta fiksne ideje. Ako mora imati drugog roditelja, zašto ne bi moralo imati dva druga roditelja? Radi se više o očuvanju nekakvih ustaljenih vrijednosti a ne o nečemu zasnovanom na stvarnosti. Kad su roditelji razvedeni, očito se ne radi o obitelji pa, koliko god dijete viđalo drugog roditelja, time ne postiže sudjelovanje u obiteljskoj zajednici ukoliko prvi roditelj nema novu obiteljsku zajednicu a ni drugi roditelj nema novu obiteljsku zajednicu. Inače, što se tiče uloge koju dijete ima u viđanju drugog roditelja, mjerodavan je članak 12. Konvenciije o pravima djeteta (Respect for the views of the child): When adults are making decisions that affect children, children have the right to say what they think should happen and have their opinions taken into account. Što se tiče nužnosti školovanja djeteta, tu isto ulogu igraju potrebe drugih osoba da imaju obučenu radilicu sukladno trenutnim standardima a ne isključivo potreba da se dijete pripremi za život. To je recimo kao potreba da djete ide na vjeronauk: ako nejde, neće biti upoznato s doktrinom vjere koja bi mu možda koristila a možda bi ga se samo tupilo. S obzirom na naš obrazovni sustav u kojemu djeca svašta uče ali ništa nisu dužni zapamtiti nakon polaganja ispita, školovanje je isto djelomično nekakav ritual. Ja se, recimo, iz biologije sjećam samo kako funkcioniraju kromosomi i to detaljno jer mi je to bilo zanimljivo a što smo mi zapravo učili na biologiji u gimnaziji 4 godine, ne znam - a čak sam jednom dobio i 5 kao jedan od rijetkih - i odmah nakon toga sam zaboravio ne samo gradivo nego i što me je pitala. To je isto kao što nitko u razredu osim mene, koji sam iz povijesti imao 2, jer smo imali neku ludu profesoricu koja je imala fiksnu ideju koju ocjenu tko mora imati, bez obzira na neznanje ili znanje, nije znao kad je Banovina Hrvatska dobila autonomnost unutar Kraljevine Jugoslavije kad nas je to pitala profesorica hrvatskog pa se sad čovjek može pitati koja je uopće svrha cijelog tog obrazovnog sustava.

Ako je Vašoj djeci određen skrbik a da je o tome odlučivao isključivo centar za socijalnu skrb, koji nije "neovisan i nepristrani sud osnovan na temeljlu zakona" i ne može odlučivati o lišenju roditeljskih prava osim po odluci suda, ili ako je bio nekakav izvanparnični postupak na sudu kojemu Vi niste prisustvovali, došlo je do povrede članka 6., stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također, došlo je i do povrede članka 8., stavka 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na obiteljski život. Naime, centar za socijalnu skrb Vam je dužan isplatiti isti iznos koji isplaćuje trenutnim skrbnicima za njegu djece. Besmisleno je da Vi morate imati plaću da bi hranili djecu a kod trenutnih skrbnika, stan, hranu i odjeću službeno plaća Republika Hrvatska. Također, Vašoj djeci je isto povrijeđeno pravo na obiteljski život ako žele živjeti kod Vas. Sve zahtjeve centru za socijalnu skrb podnosite poštom preporučeno, s povratnicom, i napravite preslike zahtjeva u svrhu daljnjeg postupka. Tražite od centra za socijalnu skrb da Vam trenutačno dostavi cjelokupni spis vezan uz njihovo udomljenje. Ukoliko ne postoji sudska odluka o imenovanju skrbnika ili ukoliko Vam centar za socijalnu skrb ne dostavi cjelokupni spis u roku od 15 dana, podnesite kaznenu prijavu, poštom preporučeno, s povratnicom, općinskom državnom odvjetništvu, u kojoj se pozovite na članak 6., stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno na to da centar za socijalnu skrb nije "neovisan i nepristrani sud osnovan na temelju zakona" koji može odlučivati o tome da li ćete Vi izgubiti roditeljska prava ili ne i na članak 8., stavak 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na obiteljski život. Prijavu podnesite u ime Vas i Vaše djece (navedite sva tri imena). Također navedite da centar za socijalnu skrb može i Vama isplaćivati novac za hranu i odjeću Vaše djece. Ako imate kakvu žensku osobu, neka ona supotpiše da je spremna pomoći oko brige za djecu. Ukoliko ne postoji sudska odluka o imenovanju skrbnika a Vaša djeca žele živjeti kod Vas, Vaša djeca se trenutno nalaze u pritvoru i povrijeđeno im je pravo na slobodu iz članka 5., stavka 1. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Ukoliko postoji sudska odluka, nabavite presliku na općinskom građanskom sudu i u roku od 15 dana podnesite žalbu županijskom sudu, s supotpisom ženske osobe da je spremna pomoći oko brige za djecu. Ukoliko županijski sud žalbu proglasi nedopuštenom, podnesite ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske u ime Vas i Vaše djece (navedite sva tri imena) zbog povrede članka 6., stavka 1. i članka 8., stavka 1. i 2. nad Vama i Vašom djecom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i tražite odštetu od oko 100.000,00 kn, sukladno članku 41. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s supotpisom ženske osobe da je spremna pomoći oko brige za djecu - to traje oko 3 mjeseca. Obavezno navedite da niste bili pozvani na sud i da, ni Vi ni Vaša djeca, niste prisustvovali sudskim raspravama. Navedite da vjerojatno ni Vaša supruga nije prisustvovala sudskim raspravama pa djecu nitko nije predstavljao. Ukoliko Vaša djeca žele biti kod Vas, tražite da Republika Hrvatska Vašoj djeci isplati odštetu od 300,00 kn po danu, svakomu, za svaki dan od Vašeg prvog traženja da Vam vrate djecu do ponovnog ujedinjenja obitelji. Ukoliko ne postoji sudska odluka ili Ustavni sud Republike Hrvatske riješi protiv Vas ili Vam ne dodijeli odštetu, podnesite tužbu protiv Republike Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava u ime Vas i Vaše djece (navedite sva tri imena) zbog povrede članka 6., stavka 1. i članka 8., stavka 1. i 2. nad Vama i Vašom djecom i tražite odštetu od oko 100.000,00 kn, sukladno članku 41. Kovencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, s supotpisom ženske osobe da je spremna pomoći oko brige za djecu - to traje nekoliko godina; međutim, ako Vaša djeca žele biti kod Vas, onda je nastupila i povreda članka 5., stavka 1. pa je sud dužan brzo odlučivati, sukladno članku 5., stavku 4.. Obavezno navedite da niste bili pozvani na sud i da, ni Vi ni Vaša djeca, niste prisustvovali sudskim raspravama. Navedite da vjerojatno ni Vaša supruga nije prisustvovala sudskim raspravama pa djecu nitko nije predstavljao. Ukoliko Vaša djeca žele biti kod Vas, tražite da Republika Hrvatska Vašoj djeci isplati odštetu od 300,00 kn po danu, svakomu, za svaki dan od Vašeg prvog traženja da Vam vrate djecu do ponovnog ujedinjenja obitelji. U načelu zapamtite da je bezrazložno da Republika Hrvatska trećim osobama daje novce za stan, hranu i odjeću Vaše djece, kad ona mogu isto tako biti i kod Vas s tim istim novcima ako Vi još nemate ili nećete u skorije vrijeme imati posao. Također, i Vi osobno imate pravo na jednokratne socijalne pomoći dok ne nađete posao. Možete se obratiti i Pučkom pravobranitelju (najbolje da ih tamo odete osobno gnjaviti) - navedite im članke Konvencije - i Pravobranitelju za djecu (isto tako osobno gnjaviti) - također im navedite im članke Konvencije, s time da kod ovih nastupate u ime Vaše djece i povrede njihovih prava iz članka 6., stavka 1. i članka 8., stavka 1. i 2. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Također tražite od svog liječnika da Vam izda potvrdu da imate tešte duševne boli vezano uz djecu; trebati će za ustavnu tužbu i tužbu pred Europskim sudom za ljudska prava. Inače, Zakon o pravu na pristup informacijama ne pomaže, jer se radi o informacijama iz sudskih ili upravnih sporova pa se, sukladno članku 1., stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, Zakon o pravu na pristup informacijama ne primjenjuje. Ali ga možete navoditi da se malo uplaše - k'o da oni znaju nešto o zakonima. Ako trebate kakvu dodatnu pomoć protiv #OOPS#i iz centra za socijalnu skrb, pošaljite mi privatnu poruku - ja neću ovu temu često provjeravati.

Vi, sukladno članku 2., stavku 2. Protokola Br. 4 uz Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, imate pravo napustiti svaku državu koja je potpisnica Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, uključujući i vlastitu. Ukoliko Vas sud imenuje kao skrbnicu Vaše kćeri, Vi imate pravo napustiti Republiku Hrvatsku s Vašom kćeri. Sprječavanje da napustite teritorij Republike Hrvatske bez svog stićenika bi, de facto, Vama onemogućavalo da napustite teritorij Republike Hrvatske. Vaša kćer, također, ima pravo napustiti teritorij svake države koja je potpisnica Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, uključujući i vlastitu. U suprotnom bi, de facto, bila zarobljenica u Republici Hrvatskoj. Međutim, ukoliko sud Vašem suprugu da prava posjećivanja, Vi mu morate osigurati da kćer posjećuje - izgleda na teritoriju Federalne Republike Njemačke. Međutim, njemu će time, također, biti ugrožena ali ne nužno i povrijeđena prava iz članka 8., stavka 1. Konvecije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama s obzirom na udaljenost. Za sad nemojte ništa priopćavati sudu; to im Vi niste odmah dužni reći ali bi bilo pametno da ih obavijestite u trenutku kad s kćerkom napuštate teritorij Republike Hrvatske - pošaljite im preporučeno pismo s pošte na dan napuštanja i pozovite se na članak 2., stavak 2. Protokola Br. 4 uz Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama u ime Vas i Vaše kćeri. Ukoliko preseljenje obavite dok je Vaša kćer još čista klinka, neće nastupiti šokantna promjena sredine a Republika Hrvatska ne može tvrditi da svi hrvatski državljani moraju odrastati isključivo na teritoriju Republike Hrvatske i dobro naučiti hrvatski. Ukoliko Vaš trenutni muž zatraži povrat Vaše kćeri u Republiku Hrvatsku, podnesite žalbu na bilo kakvo rješenje tijela državne uprave Federalne Republike Njemače i pozovite se na već gore navedeni članak u ime Vas i Vaše kćeri. Ukoliko je moguće, nastojte da ju Vaš budući suprug posvoji i da stekne državljanstvo Federalne Republike Njemačke - onda Republika Hrvatska više nema ekskluzivne ovlasti nad određivanjem skrbnika. Također, s obzirom na rezultate referenduma o ulasku Republike Hrvatske u Europsku Uniju, izgledno je da ćete se 1. srpnja, 2013. moći preseliti bilo gdje u Europsku Uniju a da to ne predstavlja napuštanje vlastite države - Vi ćete se samo preseliti u drugo mjesto unutar iste države - Europske Unije.

Vi, "dijete" i odabrani rođak pošaljite Centru za socijalu skrb, poštom preporučeno s povratnicom, zahtjev (i napravite preslike zahtjeva) za postavljanje posebnog skrbnika s obzirom da "dijete" ulazi u spor sa skrbnikom i tražite da posebni skrbnik bude osoba kod koje "dijete" želi živjeti. Centar za socijalnu skrb je nakon podnošenja pisanog zahtjeva dužan imenovati posebnog skrbnika ali to ne mora biti osoba koju je "dijete" odabralo. Time privremeno skrbnik nema nikakve ovlasti nad "djetetom" ali oni automatski neće "dijete" prebaciti kod posebnog skrbnika, no on ga može zastupati pred tijelima državne uprave i tražiti da se odredi smještaj "djeteta" kod njega ili nekog drugog rođaka. U slučaju da je "dijete" baš jako nezadovoljno prije odluke o novom smještaju a Centar za socijalnu skrb mu odredi posebnog skrbnika, posebni skrbnik može nastupati u interesu štićenika te "dijete" prebaciti na mjesto koje više odgovara. U slučaju da to trenutni skrbnik onemogući, djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova su, po zahtjevu posebnog skrbnika, dužni osigurati "djetetu" da napusti mjesto na kojem se trenutno nalazi, uz predočenje rješenja o imenovanju posebnog skrbnika. To čak znači i da poseban skrbnik može određivati i kad "dijete" smije ići na zabavu i sl. dok se još nalazi na trenutnom mjestu. Međutim, Centar za socijalnu skrb je zla orgaizacija koja radi u financijskom interesu svojih zaposlenika pa bespotrebno otima djecu onima koji se žele brinuti za nju i daje ju onima koju ih žele iskoristiti, kako bi si osigurali stalan promet "robom", tako da je moguće da niti neće imenovati posebnog skrbnika, suprotno Obiteljskom zakonu. Obiteljski zakon nema nikakve prekršajne odredbe za socijalne radnike. Prije pola godine su maltretirali jedan mladi bračni par u Slavoniji; bilo je par dana na televiziji. Također, ako bude komplikacija, možete se obratiti i Pravobranitelju za djecu - www.dijete.hr - koji nema nikakve ovlasti ali može pitati Centar za socijalnu skrb za zdravlje. Također, pravobranitelji ne zastupaju nikoga pred sudom ili sl. Postoji još fora a to su brak i roditeljstvo, koji automatski daju djetetu starijem od 16 godina poslovnu sposobnost pa može raditi što hoće.

Republika Hrvatska njemu ne smije isporučiti Vašu privatnu korespondenciju, sukladno članku 8., stavku 2. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama - pravo na privatni život i poštovanje prema korespondenciji. Kada bi mu Republika Hrvatska to isporučila, i Vi i Vaš ljubavnik bi mogli tužiti Republiku Hrvatsku i dobiti odštetu u iznosu od 100.000,00 kn ili više - toliko je otpriike dobila jedna Britanka kad joj se državna ustanova u kojoj je radila miješala u privatne razgovore obavljene tijekom radnog vremena. Razvod braka je reguliran člancima 42. - 52. Obiteljskog zakona. Nevjera se ni ne spominje. Razvesti se možete tako da podnesete tužbu za razvod braka - valjda Općinskom građanskom sudu. "Sud će razvesti brak: 1. ako se utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 2. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, ili 3. ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka." Ako nije sporazumno, onda ćete morati ići na posredovanje, gdje bi posredovatelj, sukadno Obiteljskom zakonu, trebao nastojati ishodovati pomirbu. Ako imate djece, u svakom slučaju ćete morati ići na posredovanje. Koliko je meni poznato, nevjera u Republici Hrvatskoj nema nikakvog utjecaja na brakorazvodnu parnicu što se tiče imovine - sva imovina oba supružnika stečena tijekom braka dijeli se po pola a sva imovina stečena prije braka ostaje onome tko ju je stekao, osim ako nemate predbračni ugovor. Također, ako imate djece, nevjera ne igra nikakvu ulogu prilikom odlučivanja o skrbništvu nad djecom. Ono što igra ulogu je tko ima adekvatniji smještaj i tko će se bolje brinuti o djeci. Inače, ne podržavam Vaš postupak odnosno to da imate ljubavnika ali ste s pravne strane osigurani.

Problem je u tome da sam dužan iscrpiti sve domaće pravne lijekove. Također, da li je na temelju članka 46., stavka 1., točke 2. Zakona o upravnim sporovima moguće od Upravnog suda Republike Hrvatske tražiti obnovu spora? Tu se ne radi samo o pretpostaljenoj povredi članka 6., stavka 1. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama s obzirom na nepojavljivanje pred Upravnim sudom Republike Hrvatske nego i povrede članka 6., stavka 1. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama počinjene od strane protustranke - županijskog suda - tijekom postupka pred tim sudom, što Upravni sud Republike Hrvatske nije uzeo u obzir, pa je riješio kao da nije bilo povrede. Republika Hrvatska je stavila jednu jedinu rezervaciju na Konvenciju i to, na moju žalost, slijedeću: In accordance with Article 64 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms [Article 57 since the entry into force of the Protocol No 11], the Republic of Croatia does hereby make the following reservation in respect of the right to a public hearing as guaranteed by Article 6, paragraph 1, of the Convention: The Republic of Croatia cannot guarantee the right to a public hearing before the Administrative Court in cases in which it decides on the legality of individual acts of administrative authorities. In such cases the Administrative Court in principle decides in closed session. The relevant provision of the Croatian law referred to above is Article 34, paragraph 1, of the Law on Administrative Disputes, which reads as follows: "In administrative disputes the Administrative Court decides in closed session." A zašto bi pravnik s položenim pravosudnim ispitom pisao prijedlog za reviziju ako svaka osoba ima pravo zastupati samu sebe pred sudovima, sukladno članku 6., stavku 1. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama? Kako je crzyjura naveo rezervaciju za koju nisam znao, koliko vidim, rezervacije po pitanju Vrhovnog suda ne postoje. Stoga imam pravo sam napisati prijedlog za reviziju pa neka mi ga oni odbiju pa neću morati plaćati pravnika a iscrpiti ću sve domaće pravne lijekove. Kolika je sudska pristojba pred Vrhovnim sudom? Da li bi Republika Hrvatska snosila sudsku pristojbu ukoliko ja tražim i dobijem besplatnu pravnu pomoć? Da li je moguče tražiti oslubođenje od plaćanja sudske pristojbe bez besplatne pravne pomoći? Stvar je u tome da je spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske samo dio pravne cjeline zbog koje je podnesena tužba protiv Republike Hrvatske. Ono što je meni važno je da u međuvremenu iscrpim sve domaće pravne lijekove kako Republika Hrvatska ne bi mogla tvrditi kako svi domaći pravni lijekovi u svakom dijelu te pravne cjeline nisu iscrpljeni. Ja također postupam pred 7 drugih tijela državne uprave, koje se smatra pravnim lijekovima, kao i pravobraniteljima, koje se ne smatra pravnim lijekovima.

Nisam pravnik ali bih rekao: 1. Niti jedan ugovor ne može biti suprotan: a) Ustavu Republike Hrvatske, b) Međunarodnom ugovoru koji je sklopila Republika Hrvatska i potvrdio Hrvatski sabor sukladno članku 134. Ustava Republike Hrvatske i c) zakonima d) pravnom aktu donesenom na temelju zakona i to tim redoslijedom, s obzirom da neke odredbe nekih zakona imaju manju pravnu snagu i u suprotnosti su s međunarodnim ugovorima (a to su i ugovori u sklopu NATO-a ili UN-a) a svakako manju pravnu snagu od Ustava Republike Hrvatske. Ukoliko je ugovoreno nešto što je suprotno a) Ustavu, b) međunarodnom ugovoru koji je potvrdio Hrvatski sabor, c) zakonu - tu sad treba vidjeti što vele međunarodni ugovori unutar NATO-a ili UN-a ali isti moraju biti potvrđeni od strane Hrvatskog sabora ili pravnom aktu donesenom na temelju zakona, taj dio ugovora je ništavan i nema pravnu snagu. 2. Mislim da su dnevnice neoporezive - bar su moje bile 2001., kad me je poslodavac slao u Austriju i Njemačku - ali to bi trebalo detaljno proučiti. Morate računati da dnevnice nisu prihod. Dnevnice su novac isplaćen za hranu i sl. odnosno za Vaše osobne izdatke tijekom bivanja preko 50 km (?) od radnog mjesta - gdje je radno mjesto vojnika, meni je teško reći. Ali, u svakom slučaju, ako se to u ugovoru naziva dnevnicom, onda se to mora i tretirati kao dnevnica a ne kao prihod. Što sad točno napraviti ako su dnevnice neoporezive a oni su Vam ih oporezali, ne znam - tužba, ovrha nad Repiblikom Hrvatskom, ...? Probajte se za početak žaliti Poreznoj upravi, poštom preporučeno, s povratnicm, pa će možda tamo pisati pouka o pravnom lijeku. A kaj ste Vi to tamo radili u Afganistanu kad Vam je korisničko ima "plaintext" - radili ste na vezama?

Prije nekoliko mjeseci podnio sam upravnu tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske. Upravni sud Republike Hrvatske donio je rješenje kojim se tužba proglašava nedopuštenom i traži da platim 500 kn sudskih troškova. Međutim, ja nisam dobio poziv da se pojavim pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. Upravni sud Republike Hrvatske održao je zatvorenu sjednicu. Time je počinjena povreda članka 6., stavka 1. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Ono što mene u ovom trenutku zanima je da li postoji ikoji pravni lijek koji sam ja dužan iscrpiti prije ustavne tužbe zbog povrede članka 6., stavka 1. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Da li je protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske moguće podnijeti žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske? Da li sam ja, u slučaju da uložim žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dužan platiti 500 kn sudskih troškova koje od mene traži Upravni sud Republike Hrvatske?

Da li postoji neko tijelo unutar Republike Hrvatske koje bi moglo skinuti stupanj tajnosti "OGRANIČENO" s određenih informacija kojima se pristupa temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama? Tijelo javne vlasti od kojega je zatražena informacija je Policijska uprava (neću sad navoditi koja) a tražen je identitet policijskih službenika koji su izveli određene radnje nad određenom osobom koje su možebitno posredno uzrokovale njezinu smrt. Policijska uprava tvrdi da su tražene informacije, koje uključiju i broj službene iskaznice koji nema razloga da ga ne izdaju, označene stupnjem tajnosti "OGRANIČENO".

Radi se o izvanparničnom postupku. Kaj da sad idem čitati Zakon o sudskom vanparničnom postupku Kraljevine Jugoslavije iz 1934.? Da li se uopće moguće pozvati na taj zakon s obzirom na onaj zakon koji sve zakone prije 1945.-e ili koje već čini nevažećima? U jednom drugom zakonu piše i da je djelomično primjenjiv, ali to opet ne znači ništa konkretno. Koji je tu onda pravno obvezujući postupovni zakon? Inače, Agencija za zaštitu osobnih podataka u dopisu upućenom Županijskom sudu u Zagrebu niš' ne veli da ZPPI nije odgovarajući zakon već samo moli dopunu temeljem moje žalbe koju ona smatra zahtjevom za ispravak odnosno dopunu u smislu članka 16., stavka 1. ZPPI-a. Nemam odvjetnika iz razloga što nemam love za platiti istoga a takvog koji "bi trebao znati" pogotovo nemam i vjerojatno ne namjeravam imati.

Na koji način se pokreće upravni spor temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama? Da li se to pokreće pred Upravnim sudom Republike Hrvtske? Koliko se to plaća i da li je moguće dobiti oslobođenje od plaćanja i kako? Naime, situacija je slijedeća: Županijski sud u Zagrebu je po zahtjevu za pristup dokumentima iz izvanparničnih postupaka u kojima sa ja bio stranka, i nisam imao pristup traženim dokumentima unutar 60 dana prethodno podnošenju zahtjeva u smislu članka 15., stavka 1., točke 2. ZPPI-a, u kojima sam bio zastupan po odvjetnicima po službenoj dužnosti protiv moje volje, bez moje punomoći, bez da su ikad samnom uopće razgovarali i bez da znaju išta o meni ili mojim saznanjima u spornim predmetima i to u jednom slučaju čak i na način da je Županijski sud u Zagrebu unatoč urudžbiranoj punomoći mog privatnog odvjetnika na raspravu pozvao odvjetnika po službenoj dužnosti koji me je zastupao protiv moje volje, bez moje punomoći, bez da je ikad samnom uopće razgovarao i bez da je znao išta o meni ili mojim saznanjima u spornom predmetu, odbio dostaviti traženie dokumente, uz obrazloženje da su traženi dokumenti već uručeni odvjetnicima – koji su me zastupali po službenoj dužnosti protiv moje volje, bez moje punomoći, bez da su ikad samnom uopće razgovarali i bez da znaju išta o meni ili mojim saznanjima u spornim predmetima – koje Županijski sud u Zagrebu naziva „punomoćnicima“, makar isti nemaju nikakva obilježja punomoćnika, jer nisu imali moju punomoć. Na to sam podnio žalbu Agenciji za zaštitu osobnih podataka koja ju nije uvažila kao žalbu s obzirom da smatra da nisam dobio rješenje o odbijanju pristupa nego obavijest da mi je pristup već omogućen pa je moju žalbu proslijedila Županijskom sudu u Zagrebu kao podnesak odnosno zahtjev za ispravak odnosno dopunu u smislu članka 16., stavka 1. ZPPI-a sukladno članku 18. Zakona o općem upravnom postupku. Kao odgovor na to, Županijski sud u Zagrebu ponovo odbija dostaviti tražene dokumente s istim obrazloženjem i još dodatno navodi kako su mi odvjetnici po službenoj dužnosti imenovani protiv moje volje, bez moje punomoći, bez da su ikad samnom uopće razgovarali i bez da znaju išta o meni ili mojim saznanjima u spornim predmetima - u jednom slućaju čak kao zamjena mog privatnog odvjetnika koji je urudžbirao punomoć - u svrhu zaštite mojih prava i interesa. Kako Agencija za zaštitu osobnih podataka nema namjeru postupati kao drugostupanjsko tijelo, očito je jedini mogući daljnji korak upravni spor.

Ukoliko postoji povreda nekog zakona u smislu da se prava zajamčena tim zakonom bez navedenih iznimki osporavaju od strane tijela izvršne vlasti, da li fizičke osobe mogu tražiti zasjedanje saborskog Odbora za rad, socijalnu politiku i zdravstvo? Ja sam čuo da je teoretski moguće tražiti zasjedanje saborskih odbora. Na koji način se to radi?

Ne radi se o kaznenom postupku već o pritvaranju u psihijatrijsku ustanovu bez odluke suda tj. suprotno članku 22. Ustava Republike Hrvatske.

Prije dva i pol mjeseca zatražio sam od Županijskog suda u Zagrebu dostavu dokumenata iz izvanparničnih postupaka u kojima sam ja bio stranka. Prije mjesec dana primio sam dokument bez naslova od Županijskog suda u Zagrebu u kojem stoji da mi je pristup informacijama već neposredno odnosno putem punomoćnika omogućem. Međutim, ja tim dokumentima ne raspolažem s obzirom da se meni nepoznat dio njih nalazi kod privatnog odvjetnika koji me trenutno ne zastupa odnosno odvjetnika po službenoj dužnosti koje nisam nikad niti vidio niti čuo. Pristup informacijama tim putem nisam imao unutar 60 dana prethodno podnošenju zahtjeva, što bi, da je slučaj, mogao biti razlog da se tražene informacije ne dostave sukladno članku 15., stavku 1., točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (u daljnjem tekstu ZPPI). Nakon što sam dobio taj dokument od Županijskog suda u Zagrebu, podnio sam žalbu Agenciji za zaštitu osobnih podataka sukladno članku 17., stavku 3. ZPPI-a koja mi je danas dostavila jedan primjerak dopisa poslanog Županijskom sudu u Zagrebu u kojem se navodi da dokument koji mi je poslao Županijski sud u Zagrebu ne predstavlja rješenje o odbijanju zahtjeva za pristup informacijama nego obavijest da mi je pristup već omogućem. Također, Agencija navodi kako moju žalbu smatraju podneskom na "obavijest" koji mi je dostavio sud i od suda traže da dopuni odnosno ispravi svoju obavijest u roku od 15 dana sukladno članku 16. ZPPI-a. Međutim, ja smatram da je dokument koji mi je dostavio Županijski sud u Zagrebu rješenje o odbijanju zahtjeva a ne obavijest da mi je pristup već omogućen, jer ZPPI predviđa da se rješenje o odbijanju pristupa informacijama ne donosi u slućaju da je korisnik informacija imao pristup informacijama unutar 60 dana prethodno podnošenju zahtjeva u smislu članka 17., stavka 1., točke 2. ZPPI-a, što u ovom slućaju nije slućaj. S obzirom da mi Županijski sud u Zagrebu nije dostavio ZPPI-om obavezno rješenje ili mi je dostavio rješenje kojim mi odbija pristup informacijama a Agencija za zaštitu osobnih podataka smatra da se ne radi o rješenju nego o obavijesti i neće unutar 30 dana donijeti drugostupanjsko rješenje po žalbi sukladno članku 17., stavku 4. ZPPI-a jer smatra da se ne radi o žalbi na rješenje nego o podnesku na obavijest, da li mogu pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske sukladno članku 17., stavku 7. ZPPI-a ako Agencija ne donese drugostupanjsko rješenje u roku od 30 dana sukladno članku 17., stavku 4.? ZPPI predviđa mogućnost pokretanja upravnog spora u slućaju da Agencija donese negativno rješenje; međutim, ne navodi koja su raspoloživa pravna sredstva u slućaju da Agencija ne donese rješenje u roku od 30 dana. Da li se upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske plaća, koliko i na koji način?

Na temelju kojeg zakona se podnosi tužba za duševne boli i kojem sudu se podnosi? Koliko bi hrvatski branitelj koji boluje od PTSP-a mogao tražiti za duševne boli nanesene pismenom optužbom poslanom na njegovu kućnu adresu da je otuđio uređaje u vlasništvu jedne tvrtke koja od njega traži naplatu istih uređaja?

Da li se, koliko i na koji način plaća upravna pristojba za privatnu tužbu zbog uvrede i klevete (članak 199., stavak 1. i članak 200., stavak 1. KZ-a)? Kome se zapravo podnosi privatna tužba zbog uvrede i klevete? Općinskom kaznenom sudu?

Ne, ja ne tvrdim da se u tim slućajevima trebaju osigurati zaštitni mehanizmi nego mjere potpore. Točno te riječi koristi Konvencija. Handbook ... visokog predstavnika ne navodi koje su mjere potpore koje je država dužna osigurati, ali navodi primjer neke djevojke koja je potpisala ugovor s potpornom mrežom. Moja interpretacija članka 12., stavka 3. je da je država dužna osigurati savjetnike. Problematika mogućeg nerazumnog raspolaganja novcem i imovinom se svodi na nepristupačnost savjetima. Neki predsjednici država imaju po desetak savjetnika pa to ne znači da su poslovno nesposobni za taj posao.