lopta

"Može li to njegova mama sama da usreći dijete i da dijete bude zadovoljno i sretno?" da ispravim da se krivo ne shvati - Moželi to njegova mama sama FINANCIRATI ....

Uzimam si to pravo, jer od prvog dana ja brinem o djeci, o režijama, o hrani, pa i muža sam imala na grbači, tjerala ga da se kupa i pere zube jer ni to nije bio u stanju - voditi osnovnu osobnu higijenu! Koliko je puta maloga odveo u vrtić a da ga nije ni umio niti mu oprao zube! Gringo, meni nije teško brinuti o djeci. Sada mi je lakše jer ne moram gubiti vrijeme na brigu oko nesposobnog muža, a nadasve neodgovornog. I ne moram brinuti hoće li ga kazniti ako bude malo življi dok sam ja na poslu. I ne moram brinuti hoću li imati dovoljno vremena da se posvetim kikićima jer je doma dar mar, jer gospodin nije u stanju ni usisati, a kamoli nešto više kao što je uključiti vešmašinu, pospremiti dječje igračke, speglati... ja sam ta koja se budila u 5 i skrbila o svemu, išla na posao... da , glupa sam jer sam godinama to trpila iz htijenja da moja djeca imaju pravu obitelj i oca. Jer ja sam odrasla bez oca, i priznajem, katkad je bilo teško jer druga djeca su ga imala a ja ne. Ali kada sam postala odrasla vidjela sam da je bolje bilo tako. Sada sam s njim ok. Smatram da je bolje da imaju oca kakvog zaslužuju- koji skrbi o njima i bavi se njima od kojeg nešto mogu naučiti. A ne da im je model za sve ono kakvi nikako ne smiju biti - neškolovani, lijeni, neuredni, agresivni i bez strpljenja za potomstvo. Ne kažem da nema loših majki. Vjerujte, najsretnija bi bila da sam našla čovjeka koji je dostojan biti ocem moje djece i mojim mužem.Ali tu sam podbacila. I sada sam sama s kikićima i ponavljam opet - nije mi teško. Sada mi je lakše. Neki ljudi jesu za biti roditelji, a neki nisu. Jednostavno je tako! I smatram djecu prvenstveno svojom, da. Jer nikada nije vodio brigu o njima,a za bebeača znam da ga nije ni želio. Mislim da nije htio ni prvo dijete, ali morao je imati žrtvu za maltretiranje uz sebe. U udruzi babe sam spoznala da sam živjela s emocionalnim nasilnikom, jer prvo su mi pričale o nasilnicima. Mislim da bi sve trebalo educirati što znači emocionalno nasilništvo. >Fakat toga nisam bila svjesna... Nisam protiv muškaraca koji su ok i normalni, nisam feministkinja. Ali u mojem slučaju ću gledati šo je u interesu moje djece. Da, moje. Jer i donatori oplođuju žene pa to nije njihovo dijete¨!

Moje dijete je išlo kod psihologa s kojim sam i ja razgovarala, i najbolje za dijete je da viđa oca kako njemu to odgovara, pošto je dijete od njega trpilo zatvaranje u kupaonu i ostale kazne i kaznice. Dijete je bilo na druženju kod oca jedan dan, popodne htjelo kući, nije ga htio odvesti - SAD SI TU I GOTOVO! I baka i deda su ga ranije i udarali iako sam takva fizičke kazne izričito zabranila i mali ne želi ići tamo. Ako želi oca viđati na otvorenom, da ga odvede na neku aktivnost koju ima - OK! To djetetu paše i neka je - sretna sam. Ali ako neše dijete ne želi ići u tu kuću iz straha, pa neću ga siliti. A otac ako voli to naše dijete isto tako ga neće prisiljavati na to već će se družiti sa tim djetetom kako njemu odgovara, a po preporuci psihologa! Glupo mi je da branim oca koji ne radi, koji se nikada nije igrao s djetetom ili otišao u šetnju osim ako sam ga ja nagovorila. Neću o njemu ni ružno pričati. Čemu? Ali mali je inteligentan i sam vidi kakav je i zna šta su mu on i njegovi radili!Neka si stvore odnos polako i po pravilima djeteta. Ne želim poticati dijete da mora ići negdje i tamo doživljavati stresove. Pa to me neće nitko prisiliti! Po mome mišljenji otac je netko tko SKRBI o djetetu i BAVI se njime. A od viđanja djeca ne žive. Potrebna je i materijalna stavka. Zato je po meni jedino ispravno - ili brini kak treba, u kompletu ili se makni,pogotovo ako djetetu to smeta. Dođi kad te treba,odvedi ga kada želi,ali nemoj ga forsirati i svaki dan zivkati jer to mu isto ide na jetra. <Samo pitanja- kak si kaj radiš? Mama, nikad me nije pitao jer što trebam. Pa kak ti sve sama, nikada ništa sebi ne kupiš,u poderanim čarapama hodaš. To mi ja nisam rekla- to dijete VIDI!!!I vidi kako se drugi očevi ponašaju prema svojoj djeci-. skrbe,kupuju hranu,plaćaju režije,vode ih na tekme i u zoo, u kazalište! Bebu-nedam da je otpelja kod sebe,jer mu je u životu na moj nagovor 2ili 3puta ofrlje promijenio pelenu. Ne zna ništa o bebi - ni kako se uspavljuje ni što jede. Ne zna voditi brigu ni o jednom djetetu. Samo ih uvali mami. A bebu sigurno neću povjeriti 90%invalidu ili polupijanom starcu. Bebu može vidjeti uz moju nazočnost ili kad je bilo lijepo vrijeme mogao je 1 sat prošetati s njom. Uostalom, beba je bronhitičar i u prljavom i prašnjavom ne može biti! Osuđujte me koliko god želite, ali zaštitit ću djecu koliko je to u mojoj moći!!! shvaćam situacije kada dijete ne želi kod oca. I, gringo,nemoj to opet sa školom uspoređivati. To ti je bez veze. Ne znam jesi li ti otac ili nisi, ako jesi pitaj se: bih li bio pravi otac da se samo družim s djetetom i da me nije briga ima li kaj za jesti i obući, može li na izlete sa drugom djecom,može li učiti strani jezik jer to želi i čini ga sretnim. Može li to njegova mama sama da usreći dijete i da dijete bude zadovoljno i sretno? Otac je onaj koji BRINE o djetetu a ne dođe samo pogledati ili odvesti na druženje! Ajde, kamenujte! Baš me briga! Znam da je moj stav ispravan za moju djecu!!!

Nije dobro da ne ide u školu. Škola mu može donijeti samo dobro i on je toga svjestan. Ali ako mu druženje s drugim roditeljom donosi stres i traume, to za njega nije dobro! To je SADA tako. Kasnije se možda nešto promijeni i ako će rado ići na drženja s ocem, nemam ništa protiv. Ni ja nisam do prije par godina bila s ocem, sada smo si ok. I ništa mi ne fali...

E, da...socijalna radnica mi je rekla da zahtjev za razvod košta 400 kn. Ali to je da je sporazumni i bok! A di su odvjetnici, sudski troškovi itd... zaista, neka se javi tko zna... Ja nemam novaca ni da platim ovaj od 400kn jer mi treba da prehranim i obučem djecu, pošto je otac nemaran... ne znam ni gdje naći besplatnog odvjetnika...

To sve bi i mene zanimalo...

Nije normalno ni da roditelj ne vodi brigu o djetetu i nije normalno da se ne bavi djetetom i da ga za svaku sitnicu stavlja u kaznu... Ja shvaćam Vašeg osmogodišnjaka i njegovo je pravo (po mom mišljenu) da ako ne želi vidjeti oca da ga se ne treba forsirati. Možda je trenutno povrijeđen ili ljut, a s vremenom ako će se htjeti s njim družiti, naravno da mu treba omogućiti. Zašto bi ja forsirala svoje dijete na telefoniranje ili viđanje i time maltretirala dijete i kasnije od njega kroz plač slušala da zašto ga silim na nešto što ne želi, da kakva sam ja to zločesta mama!? Lijepo pitam, ponudim, ako neće pitam zašto. Sve što dijete kaže, istina je, i poštujem njegovu odluku. Ni odrasli se ne žele družiti sa ljudima s kojima im nije dobro, pa čak ni sa roditeljima, braćom, sestrama. Ako ne ide, onda ne ide i ne treba siliti. Vrijeme će pokazati svoje!

Molim pomoć.Ako mi svekrva darovnim ugovor da auto da li plaćam onih 5% poreza ili ne? Naime, auto sam kupila prije par godina a nismo napravili prijenos. Star je preko 10 g, a fakat nemam novaca za tih 5% platiti. Zato pitam da li se može napraviti darovni ugovor umjesto kupoprodajnog...

Pretužno mi je da je priznao dijete i bogat je, a ne želi plaćati alimentaciju... ako je točno što si napisala o njegovoj zaradi, ne bi trebao niti osjetiti taj iznos... nadam se da će sve dobro završiti...radi djevojčice, a i da tebi bude lakše i da si mirnija...

Kada se roditelji rastanu, da li roditelj kod kojeg je dijete, koji ima skrbništvo, može promijeniti prezime djetetu u svoje bez suglasnosti drugog roditelja?

Ne razumijem zašto mislite da ja šaljem djetetu takve signale?? Čak ga potičem da zove oca, ali rijetko želi bez da ga nagovaram na to. Otac se s njim ne bavi na način kako bi svaki normalni tata to trebao, ima kratak fitilj, stalno maleckog kažnjava za svaku sitnicu! Osobno sam dijete koje je odraslo bez oca i zaista sam htjela da ga moja djeca imaju. No, meni je ta osoba strana i nikada mi u životu nije falio. i unatoč mom iskustvu i tome da sam mišljenja da se može i bez oca, potičem dijete da bude ok s tatom. A da vam ne pričam koliko sam i s tatom razgovarala da se više bavi njime i slala ih na tekme, u park...da nešto svoje imaju što ih veseli... tako da se na da ne šaljem nikakve "signale"...

Da, mogla sam birati. Prikazivao se drugačijim. A trpiti više neću...

hvala, santolina! možda to czss bude predložio...

Gringo...glede ravnopravnosti oba roditelja... sve je to u redu... ali što ako dijete ne želi ići na druženje s drugim roditeljom? Sud je rekao, npr.otac ima pravo viđati dijete tad i tad, a dijete ne želi? Je li onda za dobrobit djeteta treba poštivati odluku suda, ili poštivati želju djeteta da bude zadovoljno, pa zakinuti tog oca???

nitko nema nikakav savjet ili slično iskustvo?