Majka mi je umrla prije četiri mjeseca, živjela je 5 godina sa nevjenčanim suprugom i sa svojim desetogodišnjim sinom koji nije sin od mog oca niti od čovjeka sa kojim je živjela majka. Sada je polubrat još kod njega, on ga želi posvojiti. Ja sam na početku želio da brat bude tamo, međutim kako je vrijeme prolazilo shvatio sam da je taj čovjek bolestan u glavu. Imam i sestru i nevjenčanu suprugu i sve nas on krivi za majčinu smrt. Radi nam velike probleme, a i brata je počeo odvlačiti od nas. Brat se nalazi u najosjetljivijoj dobi, pred pubertet i sve upija, a ovaj čovjek ga doslovno kupuje, tako da i brat ne želi otići od tamo. Postao je jako bezobrazan i nekulturan, svaka druga riječ mu je psovka, ako nije po njegovom počinje se derat i sl., umjesto da on ima nekoga za autoritet, on je tom čovjeku autoritet.
Od socijalne službe iz druge županije došlo je rješenje da je on podoban za posvojenje, što nije ni blizu istini, kasnije smo doznali da mu rođakinja radi u socijalnoj službi. On nema ni osnove higijene, nema vodu u kući, spava zajedno u sobi sa bratom, a ima sobu u kojoj je živio sa našom majkom.Bavi se poljoprivredom, ima svoje krave, štala je u dvorištu, tako da je i brat prepušten sam sebi.Kada je ovaj u štali, brat je vani, jer se boji biti u kući ( mama nam je umrla u njoj).
Napominjem da ponašanje tog čovjeka pokazuje da nije poželjno da mu se povjeri roditeljska skrb. Verbalno je napao moju suprugu, njezinoj djeci rekao da su luđaci ( to su djeca od 8 i 11god.).Pa je li to normalno da mu se da skrb nad desetogodišnjim djetetom?
Ja sam razgovarao sa svojom nevjenčanom suprugom i ona je od samog početka bila da brat dođe kod nas i da se to dijete odgoji kako treba, ako već nije prekasno za njega, s obzirom da je pod utjecajem tog čovjeka ( mi mu nemožemo priuštiti igračke od 200-300 kuna svaki drugi dan, niti bi to željeli jer tako se ne odgaja dijete ).
Što sada da poduzmemo da brat dođe živjeti sa nama?
Ako mislite da pretjerujem, evo samo jedan od mnogih primjera njegovog ludila.
Brat me je jednom nazvao i javila se supruga, tražio je mene, supruga mu je rekla dobar dan, a on ništa i dalje pita gdje sam ja, ona ponovo ponovi dobar dan, a on se nasmije i opet pita gdje sam, ona opet ponovi dobar dan i tada je i on rekao dobar dan, onda je meni dala slušalicu i brat mi da tog čovjeka, dvije tri riječi i završimo razgovor, da bi on nazvao nakon pola minute i pitao što mu je moja supruga rekla, ja mu kažem dobar dan, a on, da nema ona njemu što govoriti dobar dan, njemu je mama umrla, njemu je samo Bog!!!!
Da ne nabrajam koliko je još bilo takvih glupih i bizarnih situacija.