nije istina da tata plaća sve!
...ili sam ja specifičan slučaj i dobrica,
evo mog iskustva.
živjela sam u vanbračnoj zajednici i dobili smo dijete, ona mi je sve, no kako smo shvatili da nas dvoje jednostavno nismo jedno za drugo razišli smo se jer je on zaljubljen u svoju mamu i njegova mama ne podnaša nijedno žensko biće u svojoj blizini.
Tako sam ja uzela dijete i otišla jer zajednički jezik nismo mogli naći, sada sam ja sretno udata žena i moj suprug je prihvatio moju ribicu, no njen tata ne daje ni kune za nju niti sam ja pokrenula bilo kakav postupak za alimentaciju mislim njegova dobra volja pa dat će nešto!
Ni da bi...., molim ga da plaća vrtić svaka dva mjeseca po 200,00 kuna i tu je problem, ribanje i ribarsko prigovaranje, šutim i trpim, ne daje meni novac, dao bi njoj, nema osjećaj odgovornosti.
Šutim iz samo jednog jedinog razloga...naša kćer kad čuje da ide tati ili da će je odvesti u šetnju, naravno kada mu paše, poludi od sreće jer ga obožava i ko sam ja da mu branim, ona je sretna i ja sam sretna kada mi je dijete sretno, zašto je uvijek toliki problem oko novaca, vjerojatno sam drugačija od drugih žena, prepucavaju se i tuku za novac preko djeteta, ja joj to ne želim raditi i braniti njemu da viđa svoje dijete na uštrb njene sreće, možda jednog a dana kada će biti veća i kada će shvatiti neke stvari i bti joj mnogo toga potrebnoga, pokušat ću sporazumno se dogovoriti sa njime da joj pomogne i pruži neke stvari.
Najvažnija mi je sreća mog djeteta i sjaj u njenim očima kada čuje sa svoga tatu, i opet ponavljam...tko sam ja da to branim !!