KronicnaStranka

Niste napisali najvažnije, tj. da li je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je određeno ovako kako ste opisali i da li je ono pravomoćno odnosno da li se tko na rješenje žalio i je li žalbeni postupak u toku ili je okončan. Također niste napisali da li je rješenje provedeno u zemljišnim knjigama i na koji način.
 
Pod pretpostavkom da je rješenje pravomoćno i da je u njemu određeno kako ste opisali, onda je problem u tome što neki nasljednici ne priznaju odluku suda.
 
Ako netko ne priznaje odluku suda, onda takovog čovjeka ne možete ni u što uvjeriti niti ga prisiliti da promijeni svoje mišljenje. Ono što možete jest da mu njegovo ponašanje učinite neisplativim, a vrlo je individualno koliko dugo takvoga morate "dresirati" da to shvati.
 
Vaš otac već temeljem rješenja o nasljeđivanju može ući u posjed izdvojenog dijela koji je naslijedio odnosno na kat oko kojeg se dogovorio s bratom, promijeniti brave i samostalno ga koristiti. Ako bilo tko drugi uđe u posjed silom (npr. tako da provali) treba podići tužbu radi smetanja posjeda, a može se u slučaju nužde poslužiti samopomoći, tj. "provaliti" u svoje, i ponovno zamijeniti bravu i poduzeti druge mjere protiv provale. Onaj tko izgubi takvu tužbu, plaća sve troškove.
 
Neovisno o tome, svakako bi trebalo pokrenuti postupak etažiranja, kako bi se u zemljišnim knjigama svaki samostalni fizički dio upisao zasebno, te za takav dio upisao i njegov vlasnik.
 
Nisam siguran treba li tome prethoditi postupak razvrgnuća suvlasništva, budući da je fizička podjela provedena već u ostavinskom postupku. Ako se vaš otac i brat nisu dogovorili oko podjele katova, onda je to nužno. Također mogućnost podjele na fizičke dijelove ovisi o karakteristikama građevina. S tim u vezi se svakako trebate posavjetovati s odvjetnikom koji ima iskustva u takvim postupcima.
 
Pripremite se na to da će "dovođenje u red" samovoljnih sunasljednika biti dugotrajno, naporno i vezano s troškom i međusobnim sukobima. Međutim, jedina alternativa vam je primjena "vanzakonskih" sredstava "uvjeravanja" sunasljednika da se sudske odluke moraju poštivati. Takve metode mogu biti učinkovite i - što je još važnije - brze, ali tu vrstu savjeta ne možete očekivati na ovakvom mjestu.
 
I na kraju, bratov sin nema u tome nikakvih osobnih prava, ali ga njegov otac može eventualno opunomoćiti za neke radnje. To mora učiniti pismeno.

Da ste bolje objasnili situaciju, bilo bi vam lakše odgovoriti. Ovako se samo može nagađati. Prvo ste pogrešno opisali vlasničku situaciju, zatim napisali da je teta zauzela dio kuće (ali ne i kakav), nakon toga da zapravo njezini podstanari koriste cijelu kuću, na pitanje što vas sprečava da uđete u dio koji teta nije zauzela (ili možda jest) ne odgovarate ...
 
Očito očekujete da se drugi više potrude pokušavajući pogoditi o čemu se radi nego što bi vas koštalo da problem jasno opišete.
 
Dakle, budući da se svi vi suvlasnici niste fizički podijelili, ne postoji "tetin dio" i "vaš dio".
 
Teta je kao suvlasnik ušla u posjed kuće, i to - prema vašem opisu - zapravo cijele kuće. I pod pretpostavkom da je zauzela dio kuće, to još ne znači da bi pri podjeli dobila upravo taj dio, dakle to nije "njezin" dio, ali ona kao suvlasnik svakako ima pravo koristiti kuću, pa i iznajmiti dio.
 
Iz vašeg opisa nije jasno radi li se o jednoj stambenoj cjelini ili više njih - npr. od 2 stana ili od stana i fizički odvojene garaže ili ...
 
Možete podići protiv tete tužbu kao suvlasnik koji traži da mu se omogući posjed dijela kuće. To će biti uspješno samo ako postoje (barem) 2 fizički djeljiva dijela (opet se vraćamo na manjkavost vaših opisa) i ako se drugi suvlasnici osim tete tome ne usprotive. Po presudi u vašu korist možete tražiti useljenje i ovrhom, ako treba.
 
Opet pod pretpostavkom da postoje barem dva dijela koji se mogu nezavisno koristiti, možete ući u jedan dio i bez ikakvih formalnih predradnji ali se izlažete mogućnosti da budete okrivljeni za kakvu nepodopštinu ako se u tom dijelu nalaze tuđe stvari, npr. za otuđivanje ili oštećenje (ako zanemarimo mogućnost fizičkog sukoba).
 
Ako teta ili podstanari u takvom slučaju pozovu policiju, pokazat ćete im vlasnički list i oni neće dalje postupati već će teta biti upućena da stvar riješi sudski.
 
Teta može (ali ne mora) podići tužbu zbog smetanja posjeda i tu tužbu bi vrlo vjerojatno mogla dobiti. Međutim, ako vi prije toga ili barem neposredno nakon toga podnesete prethodno opisanu tužbu radi ulaska u posjed, možete tražiti da se postupci objedine ili da se spor povodom vaše tužbe tretira kao prethodno pitanje u posjedovnom sporu. Ovakav postupak nije najsretniji ali dolazi u obzir ako nemate gdje stanovati jer ćete dok čekate na ishod moći koristiti dio kuće.
 
Pri tome stoji sve što vam je prije odgovoreno, dakle i ono što je napisao Bovu u vezi s postupcima koje možete pokrenuti. Kad se netko suoči sa novčanim gubitkom, obično drugačije razmišlja pa bi se takav neizravni put traženjem najamnine i naknade vjerojatno pokazao učinkovitijim od sporenja oko posjeda.

Sestra ostavitelja nije nužni nasljednik, pa prema tome pola kuće vašeg oca nije moglo pripasti sestri kao nužni dio.
 
Problem koji imate ne spada u nasljedno pravo, jer je nebitno kako ste postali suvlasnici kuće sve dok je to stjecanje pravno valjano (dakle moglo je biti i kupovinom, darovanjem itd.). Vaš problem spada u stvarno pravo, konkretno odnose suvlasnika.
 
Budući da ste napisali da je vaša tetka uselila podstanare u svoj dio kuće, nije jasno što vas sprečava da uselite u preostali dio kuće, naročito ako se drugi suvlasnici s tim slažu. Na to imate kao suvlasnik pravo i bez etažiranja.

Ovdje postoje dvije stvari koje nemaju izravne veze: zajedničko kućanstvo i suvlasništvo.
 
Suvlasništvo ne daje pravo na život u zajedničkom kućanstvu. Drugačije rečeno, stan je nedjeljiva cjelina u smislu korištenja za život u njemu, i jedan suvlasnik ne može tražiti od drugog suvlasnika da ga ima istovremeno u posjedu kad i drugi suvlasnik, jer se time narušava pravo na elementarnu intimu osobe ili obitelji (o korištenju tuđih stvari da ne govorim). Ostvarivanje suvlasničkih prava može se dogovoriti na različite načine. Npr. suvlasnici mogu stan koristiti naizmjence, ili ga može koristiti jedan suvlasnik, a drugome plaćati naknadu za stanovanje srazmjerno suvlasničkom dijelu suvlasnika koji stan ne koristi. Pri tome veličina suvlasničkih dijelova nije presudna, stan može isključivo koristiti i onaj koji ima manji dio.
 
Vi ste sad upali u jednu situaciju suposjeda, i nažalost ne znam kako bi se to moglo riješiti, odnosno kako biste mogli drugog suvlasnika "istjerati" iz stana.
 
Što se tiče razvrgnuća, možete pokrenuti izvanparnični postupak, u njemu moraju sudjelovati svi suvlasnici fizičkog dijela koji je u suvlasništvu. Budući da zgrada nije etažirana, to su svi suvlasnici zgrade. Sud može dosuditi prisilnu isplatu samo u posebno opravdanim slučajevima i u pravilu kad suvlasnik kojega se isplaćuje ima vrlo mali dio. Što je to posebno opravdani slučaj nije propisano zakonom nego se može ocijeniti samo na temelju sudske prakse. Vaš bratić ima 8,5% nekretnine, što mi se čini nekako na granici onoga što se smatra vrlo malim suvlasničkim udjelom. Prisilna isplata u pravilu se omogućuju suvlasniku koji sam ima izrazito većinski suvlasnički udio, dok u vašem slučaju postoje dva veća suvlasnika. Dakle, teško je reći biste li uspjeli. Pokušajte pronaći u sudskoj praksi sličan slučaj, a posavjetujte se s odvjetnikom možete li ishoditi prisilno iseljenje bratića i bez razvrgnuća suvlasničkih odnosa, s obzirom na ono što sam u početku naveo.
 
Alternativa je da sud proda zgradu, što u pravilu nije isplativo jer se postižu niže cijene. Međutim, pri takvoj prodaji se možete javiti kao kupac, pa bi se vašem bratiću moglo dogoditi da mu na taj način isplatite manje nego po nagodbi. S druge strane, ne znam kako stoji s porezom u takvom slučaju.
 
Ako bi se pak našao ozbiljno zainteresirani kupac koji bi vas nadlicitirao, ostali biste bez kuće (ali s novcem, naravno).

Djeca ostavitelja (i s njima izjednačene osobe tj. zakonski usvojenici) i bračni drug su nasljednici prvog nasljednog reda, pa pri zakonskoj podjeli svaki dobije jednak dio, dakle 1/3 ostavine u konkretnom slučaju (pri čemu se ostavina određuje kako je to crni petar opisao).

Mislim da nemaju, ali im je to uobičajena praksa. Povrat isplaćuju prema svojoj evidenciji dugovanja i prava na povrat ne vodeći računa o tome da li su dugovanja pravomoćno utvrđena.
 
Meni su umanjili povrat prije dosta godina za navodno dugovanje za koje nikada nisam uspio saznati kako se uopće našlo u njihovoj evidenciji.
 
Pri tome se koriste pravnim trikom. Donesu rješenje o povratu u punom iznosu koje je upravni akt i na koje je moguća žalba. O umanjenju prilože obavijest koja je neformalni akt po kojem zbog toga nije moguće pokrenuti upravni postupak. Dakle, ne možete se žaliti na rješenje, jer je ono korektno, a ne možete niti na umanjenje jer o tome nije donesen upravni akt.
 
Prije 3 godine ponovili su isti postupak, ovaj puta za dugovanje za koje nisam dobio nikakvo rješenje pa prema tome nikada nije moglo postati pravomoćno.
 
Žalbu su mi odbili, pa sam pokrenuo upravni spor ne toliko zbog iznosa (jer je ovo dugovanje postojalo, samo nije pravomoćno utvrđeno) nego više zbog bezobraznog izvrdavanja zakona i primjenjivanja pravnih trikova čime uskraćuju stranci njezina prava. Još nisam dobio presudu.
 
Dakle, ili se žalite pa pokrenite upravni spor ako žalbu odbiju i budite uporni, pa možda nakon nekoliko godina dobijete upravni spor, ili prihvatite to što rade. Naglasak je na "možda", a ako izgubite još ćete platiti i pristojbu na presudu Upravnog suda.