tbrez@

Ne,kavicu ispijaju sa suprugom prije nek nas oboje pozovu po nekakavom pozivu u centar. Istina, nisam prisluškivao i mogu samo nagađati o čemu su pričale, vjerojatno o aktualnoj modi ili slično...ali o etici bi se dalo već raspravljati. Pogotovo kad se zaborave,pa nakon druženja i kavice neposredno prije dogovorenog pozivanja, i dalje nastavljaju u službenom razgovoru sa "ti" prema supruzi, a "VI" prema meni. Pa kad takvo ponašanje prijavim ravnateljici, ona odgovori-"pa korektno su Vam se obračale sa VI", kako su onda molim Vas lijepo bile neetične?". A kad spomenem zašto prema supruzi sa "ti"-odgovor je bio-"mi ismo mala sredina, svi se poznaju, svakodnevno surađujemo,pa nije čudo da je socijalnoj radnici izletjelo "ti", s obzirom da tako svakodnevno komuniciraju.

Hvala na informacijama i ovim dodatnim pojašnjenjima. Sad barem znam što me otprilike očekuje. Znam da nemam nikakva prava. I manje od toga. Vjerojatno ću morati dići dva prsta u zrak, ako budem htio nešto reći...oprostite na sarkazmu, ali iz svega što sam već doživio, ne očekujem ni drukčije. Jer, pozitivna diskriminacija i feminizam ne postoje. Pogotovo ne u postupcima vezanim uz obitelj i rastavu.

Ok, DORH-u, ali kojem ODO, ŽDO? Vidim da imaju kaznene odjele, pa onda njima?

Rasprava je otišla malo krivim smjerom. Osobno smatram da nisu ispunjeni uvjeti za uhičenje i želim to raščistiti. Na koji način da postupam dalje? Prijava unutarnjoj kontroli? DORH-u?

Bio sam prošle godine na jednom predavanju koje je organizirao forum žena, tema je bila "pozitivna diskriminacija". Osim nekih 15 min koji su bili realno vezani uz probleme žena po pitanju zaposlenja i rađanja, sve ostalo je bilo vezano uz pozitivnu diskriminaciju, jer su žene bile izrabljivane kroz povijest i sada je došlo vrijeme da se kroz taj pojam izbore za svoja prava. Zbog samog kontradiktornog naslova sam išao to saslušati, no međutim, govornica je bila čisti primjer agresivnom feminizma u ljudskom obliku. Od par prisutnih muških, svakog je prostrijelila pogledom, svaki put kad bi žene pljeskale njezinim demagoškim izjavama, obavezno bi gledala da li i muški plješću...ma žalosno, ali već smo ionako previše otišli OT

Navodna žrtva nije u potpunosti sama demantirala sebe, nego u dijelu za fizičko nasilje kojeg nije bilo bilo, zbog toga je i odbila liječničku pomoć, viku i galamu koje također nije bilo, jer bi je ostali ukučani čuli. Za verbalno nasilje može reći da ga je bilo, moja rijeć protiv njezine. Po struci je pravnik, pa neke osnove zna. Gle, svaki čovjek može pogriješiti, ja mogu to shvatiti. Da se razumjemo, nemam ništa protiv policajaca, gotovo svakodnevno imam na poslu kontakte sa temeljnom policijom, iz odjela za osiguranje i VIP, sa ovima što čuvaju ambasade i imam oduvijek fer i korektan odnos. Obično je taj odnos na način da traže neke sitne uslugice, kako bi se osigurali ili ili omogučili "luft" preko nekih informacija, da ne moraju biti u standbaj cijelo vrijeme. Osim toga prošao sam neke seminare i tečajeve unutar policijskh poslova po pitanju suradnje i preklapanja ovlasti. Tako da mi u konkrentnom slučaju koji se mene tiče, kad sam ih pitao da li su se pri procjeni vjerodostojnosti svjedoka koristili kodovima za procjenu, kako to Pravilnik o postupanju policijskih službenika nalaže, i kako su procjenili vjerodostojnost svjedokinje S OBZIROM DA JE REKLA PA POREKLA, pogledali su me kao da sam pao s Marsa pitajući me o čemu ja to govorim. Rijeć je o čl.45 navedenog pravilnika, a razgovarao sam sa višim policijskim narednikom! Ok, prizajem da nisam tada znao broj članka, ali sam znao da to postoji kao pomoć u takvim slučajevima, ali da se u praksi koristi najčešće za doušnike. U glavnom policajci imaju instrumente, samo ih ne koriste. Najčešće idu linijom manjeg otpora,držeći se uobičajene prakse ili intuicije.

Zanimljivo, slučajno sam napravio lapsus u prvom postu, nisam dosad bio svjestan, mada izgleda da je taj lapus istina: "Pravobraniteljica za neravnopravnost spolova" Pa kad je već tako, neću editirati...

Ne bih se složio s tom konstatacijom. Naime, građaninu je dopušteno da čini sve ono što mu zakon izričito ne zabranjuje, a država i oni koji provode zakon imaju u interpretaciji zakonodavstva posve drukčiji položaj - oni smiju činiti samo ono što im zakon izričito dopušta. Sve drugo izričito im je zabranjeno. Na taj se način postavljaju granice onima koji imaju veču moč od ostalih pripadnika društva. Ovakvo restriktivno tumačenje zakona vrijedi za sve koji obnašaju funkcije vlasti u društvu - od političara pa do onih koji provode zakon - javnih službenika ili pripadnika policijskih snaga. Policija može uhititi osobu protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog, osobu protiv koje treba izvršiti rješenje o pritvoru, osobu zatečenu u vršenju kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti i osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje pritvora. Zatečena u kaznenom djelu je osoba koju netko opazi u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena pod okolnostima koje upučuju na to da je upravo ona počinila kazneno djelo. Dakle, ako prilikom obavijesnih razgovora sa potencijalnim svjedocima u zapisniku bude uvedeno da kroz razgovor nisu nađeni elementi djela za koje se optužuje, ako se sama optužena izjasni da je u večem dijelu izrekla neistine i sama se demantira, te ako se optuženi izjasni da se ne osjeća krivim za ono zašto ga se tereti, kakva to opravdana sumnja može policijskog službenika natjerati da postupi suprotno od indicija i činjenica i da svoje sumnje temelji na izjavi navodne žrtve koja sama sebe demantira?

Već se kod nje vodi jedan postupak, kod kojeg sam se žalio i usvojena mi je žalba, a predmet vračen na ponovno suđenje. Spomenuto je i to u tadašnjoj žalbi, ali u odgovoru kojim je prihvačena žalba, nije bilo osvrta na tu činjenicu, kao ni na očitu bliskost koju je sutkinja uputila supruzi kad sam ja nakon svog svjedočenja izlazio a ona ulazila u sudnicu. Naime sutkinja je moju suprugu pri ulazu pozdravila sa: "O, bok Marjanči!" Supruga se zove Marjana, a tako je zovu od milja sve prijateljice. Isti slučaj na CZSS-u, gdje smo bili pozvani, soc. radnica se prema njoj odnosila sa"ti",a prema meni sa "Vi". CZSS je također u istoj zgradi, ali na katu. Poslao sam prigovor zbog neetičnosti i još nekoliko slučajeva pristranosti ravnateljici i nadležnom ministarstvu tražeći izuzeće CZSS-a zbog pristranosti (i suprugin rođak tamo radi kao psiholog), a odgovor je bio: "mi smo mala sredina, gdje se svi međusobno poznaju, a zbog prirode posla često kontaktiramo, ali nema govora da bi se bilo koji djelatnik CZSS-a ponašao pristrano,". Sorry na OT, ali morao sam to pojasniti, kako institucije djeluju u malim sredinama.

Još nikako, nije bilo nikakve rasprave, osim one po uhičenju. S obzirom da je predmet završio kod sutkinje kod koje mi je već usvojena žalba i predmet vračen na ponovno suđenje zbog neispravno utvrđenih činjenica, vjerujem da će sad ozbiljnije pristupiti predmetu. Inaće je sutkinja bivša suprugina kolegica, rade u istoj zgradi na istom katu. Pravo i dužnost za policijskog službenika znači da on određenu radnju smije ili mora poduzeti isključivo na način koji propisuje zakon, ali i u situacijama kad to zakon propisuje ili, bolje rečeno dopušta. To što policajac može sumnjati ne daje mu pravo da ide van okvira zakona. A također i da pristrano uzima iskaze i priklanja se jednoj strani, ne uzimajućiu obzir činjenice druge strane koje može provjeriti, a također i izjave svjedoka. Na temelju čega on može sumnjati da će se prekršaj nastaviti, ako je protekom vremena od 27 sati nije bilo novih ekscesa? Pa po takvoj sumnji, a da sprijeći ponavljanje može onda mogućeg prekršitelja zatvoriti doživotno i prekršaj se sigurno neće više ponoviti. Zbog ćega je uobičajena praksa, da nakon odlaska sucu, sud odmah pušta na slobodu. Zašto tada više nema bojazni od ponavljanja prekršaja?

Mislim da ovo u svemu tome nije previše bitno. Ako ste pročitali link koji sam priložio, o gotovo pravnoistobitnom slučaju,pravobraniteljica se ovako očitovala i ja se slažem s tim tumačenjem: "Sukladno odredbama čl. 134. st. 1. i čl. 135. st. 1. Prekršajnog zakona, za uhićenje sudionika nasilničkog ponašanja u obitelji morali bi biti kumulativno ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti. Kako pritužiteljica nije zatečena u počinjenju prekršaja, jedan od zakonom propisanih uvjeta potrebnih za njeno uhićenje u trenutku njenog uhićenja nije postojao, a pri tome je još i upitno da li se ocjena o postojanju osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će pritužiteljica ponoviti istovrsni prekršaj temelji na uvjerljivim razlozima. Moram napomenuti da je radnjom uhićenja pritužiteljica lišena jednog svog osnovnog ustavom zagarantiranog prava- slobode, na način čija bi zakonitost bi mogla biti predmet preispitivanja. Isto tako, bez obzira na moguću odgovornost pritužiteljice za nasilničko ponašanje u konkretnom slučaju, za utvrđivanje koje je ovlašten isključivo nadležni sud, valjalo je imati na umu prilikom provođenja radnji prije pokretanja samog prekršajnog postupka (kao što je primjerice, donošenje odluke o uhićenju te pokretanju prekršajnog postupka), da je pritužiteljica istovremeno i žrtva nasilja, te je trebalo s njom postupati obzirno, i osigurati joj rodno – senzitivan tretman, osobito kada se uzme u obzir sadržaj djela počinjenog na njenu štetu u odnosu na ono što je njoj stavljeno na teret."

Pozdrav! Želio bih par stručnih mišljenja, vezano uz uhičenje prema čl.134 Prekršajnog zakona, naravno koji se veže na čl. 135. Događaj je vezan uz nasilje u obitelji, prijavitelj nasilja u svojoj izjavi ne spominje prijetnje ni fizičko nasilje od strane potencijalnog počinitelja, samo verbalno. Od navodnog počinjenja do prijave proteklo je 27 sati, pri čemu su navodna žrtva i počnitelj noć proveli u istoj prostoriji, istom krevetu, pri čemu se navodna žrtva u svojoj prijavi nije izjasnila da je došlo do bilo kakve nove eskalacije. Navodni počinitelj po saznanju daje tražen od policijske ophodnje po dolasku sa posla odmah odlaz u PP. Policijski službenici obavili su obavijesne razgovore sa navodnom žrtvom i mogučim svjedocima-ukučanima 4 sata ranije, pri čemu je sastavljeno izvješće u kojem stoji da u razgovoru sa mogučim svjedocima nisu naišlina elemente koji bi upučivali na nasilje u obitelji. Navodna žrtva se sa djecom upučuje u mjesni CZSS koji odmah pokreće organizaciju prihvata u Sigurnu kuću. Navodni počinitelj negira bilo kakvo nasilje u obitelji, osim prema sebi pozivajući se na medicinsku dokumentaciju koja se može provjeriti, čak ni svađu, jer bi tada netko čuo galamu. Biva uhičen, bez liječničkog pregleda, provodi noć u zatvoru. Ujutro izlazi pred sud i bude pušten. Slučaj je vrlo sličan slučaju Pravobraniteljice za neravnopravnost spolova, a prema kojem je ona dala preporuku policijskim službenicima: [font=&quot][url="http://www.prs.hr/index.php/praksa-esp/osnova-diskriminacije/spol/431-upozorenje-i-preporuka-vezani-uz-prituzbu-zbog-nasilja-u-obitelji"][font=&quot]http://www.prs.hr/index.php/praksa-esp/osnova-diskriminacije/spol/431-upozorenje-i-preporuka-vezani-uz-prituzbu-zbog-nasilja-u-obitelji[/font][/url][/font] Po kojoj od 4 točke iz čl. 135, navodni počinitelj može biti uhičen?

Imam nekoliko konkretnih pitanja, vezanih uz temu: Prilikom posredovanja, CZSS bi trebao ispitati razloge zbog čega se pokreće rastava, obiteljske prilike, stambene uvjete oba roditelja? S obzirom da smatram da mi sve ide u prilog, isplati li se zaigrati na tu kartu? Vjerojatno ćete spominjati one nepravomoćne presude, no u najbitnijoj sam oslobođen jer je supruga priznala da je lagala, zbog čega je i druga vračena na ponovno suđenje kako bi se ponovno utvrdile činjenice... U tužbi za rastavu su to kao glavni dokazi. Postoji kakva obaveza nekog savjetovanja? Budući da su dosad sve institucije predlagale da odemo u neko savjetovalište, ja sam želio ići, supruga se uvijek opirala i nije željela ići. Koliko traje obično to posredovanje? Znam da je neki rok od 3 mjeseca, ali počinju godišnji pa se bojim da bi to moglo biti prilično skračeno. Koliko obično bude tih sastanaka u posredovanju? Kolike su mi šanse ako zatražimo zajedničko skrbništvo, ako se oba supružnika načelno slažu oko toga? Hoće li se CZSS buniti oko toga? Isplati li se iznositi "prljavi veš" ukoliko ne prođe zajedničko skrbništvo? Pod tim smatram prikazivanje njenih loših osobina, te njeni postupci koji su doveli do razvoda, kroz nepobitne činjenice. Isplati li se tražiti psihijatrijsko vještačenje? Mislim da bi tu bolje prošao, s obzirom da ih prilično često prolazim, razne vrste koje sam vidio da ih ljudi spominju vezano uz temu, ja sam već pisao i rješavao na poslu sa dobrim rezultatima.

Da li sam ogriješio o neko nepisano pravilo foruma? Podforum je dosta posječen, ali nema odgovora, savjeta, linka... Isprike na nervozi, ali želim se što bolje pripremiti. Dosad nisam bio svjestan nekih stvari, pa sam u startu u lošijoj poziciji, što moram popraviti i nadoknaditi. Zato dobri ljudi, ako ste pri volji pomozite!

Pozdrav! S obzirom da mi u postupku rastave braka slijedi posredovanje u CZSS, želio bi se pobliže upoznati sa procedurama koje me tamo čekaju. Imam loša iskustva sa "domaćim" CZSS-om, pa sam tražio izuzeće, što sam i dobio zbog dostavljenih dokaza o pristranosti i neetičnosti. Što više googlam i tražim info kako bi se informirao, nalazim postove i zapise koji govore samo loše i o tom CZSS-u. No što je, tu je... Uvidio sam već kroz sudske postupke da nije bitna istina i činjenice koje bi uzročno-posljedično trebale biti uzete u obzir. Zato se želim upoznati s postupkom koji slijedi kako bi se mogao pripremiti materijalnim dokazima,pravnim činjenicama te poznavanjem njihovih zamki. Od literature pronašao sam samo ovaj šturi opis postupaka pri posredovanju: U postupku posredovanja centar za socijalnu skrb utvrđuje obiteljske i partnerske odnose i uzroke razvoda braka. Stručnjaci Centra za socijalnu skrb upoznaju bračne drugove s pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka i procjenjuju spremnost bračnih drugova da uz stručnu pomoći podršku prevladaju bračne poteškoće I da se pomire. Po završetku postupka posredovanja, koji može trajati do tri mjeseca, centar za socijalnu skrb dostavlja bračnim drugovima STRUČNO MIŠLJENJE. Nakon što prime Stručno mišljenje o posredovanju, supružnici odlučuju da li će ga dostaviti sudu radi nastavka postupka za razvod braka. Ovaj može trajati godinu dana od dana prvog ročišta. Važno je sudu dostaviti stručno mišljenje kao I eventualne ostale podneske pozivajući se na broj spisa kojim se na sudu vodi brakorazvodni postupak. Nakon zaprimanja stručnog mišljenja o posredovanju Sud saziva novo ročište i u postupku razvoda braka, ukoliko bračni drugovi imaju zajedničku maloljetnu djecu odlučuje s kojim će roditeljem djeca živjeti, na koji način će se odvijati susreti i druženja djece i roditelja, te donosi odluku o uzdržavanju djece. Molim sve koji su mi željni pomoći svojim iskustvima, savjetom ili nekim linkom neka mi odgovore ovdje ili na PP. S obzirom da u tom postupku ne sudjeluju odvjetnici, vjerojatno bi mi više pomogla iskustva i savjeti... Hvala unaprijed! lp

Nije da nisam vičan raspravama, nego nisam pravnik. Posao mi je riješavati probleme između podređenih ili između podređenih i stranaka, koje su večinom političari i umišljeni biznismani. Samo što tamo znam pravila igre i kolikogdje smijem ići. No ovdje se mogu voditi samo s onim što pročitam u zakonima, što često i ne protumačim dobro. Pa ne studira se pravo tako dugo,a da ga ja naučim za godinu dana. Da, tražio sam da se ponašanje odvjetnice stavi u zapisnik. Zapravo rekao samda "zahtijevam", na što mi je sutkinja rekla da nemam pravo zahtijevati.Pa sam rekao da ju "molim", rekla je da jeto već bolje, ali da neće to učiniti. Ne, ne čudim se tome, vidio sam puno gorih stvari, vjerujte. Možda i napišem memoare kad se razvedem, mogli bi se dobro prodavati . No međutim, kad su osječaji, osobne stvari i dobrobit djece u pitanju, provrije krv da čovjek uzme pravdu u svoje ruke. Kad osjeti koliko je nemocan, koliko je istina danas nebitna, a svi drugi oko tebe mogu raditi što im se prohtije....Jednostavno ti dođe da i ti igraš po takvim pravilima. A poštenje i pravednost u tebi ti ne daju, jer bi time izgubio svoju bit, kao da pljuješ sam na sebe.

Eto, danas sam bio na prvoj raspavi, jučer mi je otkazao odvjetnik zbog bolesti u obitelji, pa sam došao sam. U tužbi je pisalo da donesem sve dokaze koje mislim predočiti sudu. Donio sam ih,ali samo jedan primjerak za sud.Pretpstavljao sam da bi trebalo i za suprotnu stranu, ali jednostavno nisam imao vremena kopirati, a osim toga trebalo je i za CZSS, za koji nisam ni znao da će biti prisutni, jer se nisu nigdje spominjali. I dok ja predajem dokaze sutkinji po redu, oname upozorida sam trebao pripremiti kopije za sve strane.Ja izjavljujem da ću kopirati i poslati im poštom. Pošto je pregledala sutkinja prvi dokaz, daje ga supruginoj odvjetnici na uvid. Onaga uzima i mobitelom fotografira. Sutkinja to vidi, ali ne reagira. Ja upozoravam sutkinju što odvjetnica radi, da fotografira, sutkinja odgovara daje to nebitno i radi uštede. A odvjetnica odgovara da je ionako to već vidjela. Konkretno je rijeć o oslobađajućoj presudi. Dakle to je bilo s ciljem i u svrhu da me se jednostavno inkriminira. Jednostavno žalosno...

Ja bih to drukčije preformulirao, zašto što prije započinjati doživotnu agoniju?

Ok,shvačam. A na čemu onda temeljiti obranu? Može se utvrditi da su odnosi trenutno narušeni, ali tko i kako može utvrditi da će ostati narušeni? Kako onda pokušati smanjiti štetu? Jasno mi je da ako se netko želi razvesti, to će mu biti omogučeno. Kako odugovlačiti postupak?

Pozdrav! Dobio sam tužbu za rastavu braka u kojoj su vjerojatno u svrhu dokaza uvrštene nepravomoćne presude protiv mene, od kojih je jedna poništena, druga vračena na ponovno suđenje u drugom stupnju, dok je kod treće u tijeku odgovor na moju žalbu. Tu tužbu je pisao odvjetnički ured, pa mi nije jasno, kako bi si dopustili nešto takvo s obzirom na moja ustavna prava prema čl.28, u postupku/tužbi za rastavu u kojoj je dovoljno za ostvarenje cilja(rastave) koristiti šprancu i uobičajene fraze poput nepremostivih razlika u karakteru i sl. Naravno da ću na ročištu sudu dostaviti dokaze o nepravomočnosti, ali me zanima može li se na koji način sankcionirati takvo kršenje mojih ustavnih prava. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!