tbrez@

Moje mišljenje je da je trenutno sve na "ledu". Koliko shvačam, nije nikakav pravni postupak pokrenut. Dakle sve je još popravljivo. Mislim da bi svakako trebali razgovarati sa suprugom, i vama i njoj je to u cilju. Naravno, hladne glave. Vjerujem da je i ona svjesna financijskih i inih problema, ako se situacija bude razvijala u smjeru kako Vi pretpostavljate. Možda i svi četvero, ipak su djeca odrasli ljudi. S problemom se treba nositi, a ne izbjegavati i skrivati. Ako ste sve ostalo u životu uspjeli riješiti, uz trud se može i ovo riješiti. To što je otišla sa kčeri, po meni govori da je trebala nečiju potporu, da je neodlučna oko toga. Nažalost ta "potpora" zna napraviti više štete u odnosu. Jer je ta osoba, pa makar bila i tako bliska kao kčer, ne može procijeniti i znati cijeli Vaš odnos sa suprugom. A također i Vi morate promijeniti pristup, koliko god se smatrali povrijeđeni. Svakako pokušajte porazgovarati prije nego pokrenete bilo što. Iako to nažalost u mojem slučaju nije pomoglo, u Vašem bi ipak moglo. Ipak imate poveći bračni staž, tu je stvar navike, a što je čovjek stariji, sve je više sklon navikama. Možda joj to bude izlet iz kojeg će nešto ona naučiti. Korekcija odnosa je ono na što bi ipak trebali pristati, jer i sami kažete da "sve teže podnosite sadašnjicu"

Potpuno se slažem s Vama, @mario-sb, jer postoje dvostruka mjerila. Da se razumijemo, suosječam sa @Liilli,(a još više sa djetetom koje je usred takve situacije ni krivo ni dužno) jer se i zbog institucija našla u takvom problemu, uz osobnu dramu i probleme. I često bude tako, a onda svi peru ruke, i prozivaju drugu instituciju u postupku. Ali ni jednom muškarcu ne bi preporučio takav postupak. Sigurno ne bi dobro prošao. Bio bi terečen najmanje za otmicu svog djeteta. Mada teško bi se muškarac našao u takvoj situaciji, jer dijete ne bi bilo pod njegovom skrbi. Vidim da se oca djeteta već etiketiralo kao psihopata. Ne poznajem ga, niti ga osuđujem. Ne može se tek tako nekoga etiketirati. Možda je takav, možda i nije. Možda je samo ogorčeni otac koji je dobio koliko vidim iz postova, minimalno vrijeme viđanja, i želi se osvetiti bivšoj zbog toga. Nažalost preko djeteta, što je potpuno krivo. Vidim također i želju @Liilli za kompromisom, što je pohvalno i poželjno. Treba se što prije razviti partnerski odnos oko dobrobiti djeteta. Na žalost kod konfliktnih razvoda, partneri su povrijeđeni, pa oporavak duže traje i nastavljaju se međusobne podvale. Nije mi čudno što suprug radi probleme, vjerujem da je još ogorčen. Pretpostavljam zbog određenog vremena viđanja djeteta, koje mu sigurno nije po volji, a mora ga poštivati. Morate to gledati iz njegove perspektive, koliko je to moguće zamisliti. On mora poštivati odluku suda i to doslovno, ili slijede sankcije. Možda je oko toga bilo problema ranije, a nije spomenuto. Gdje je on izvukao deblji kraj... Ok, možda nisam u pravu, jer sam sad i ja iznio neke svoje pretpostavke, koje temeljim na sličnim situacijama. Ali da smetaju ta dvostruka mjerila, smetaju...

Istina, samo što kod nepoštivanja ugovora postoje pravne posljedice, dok ovdje ne postoje, pri tom ne mislim na razvod kao posljedicu, nego na penale zbog nepoštovanja ugovora. Jasno da nema, pitanje je zbog čega dvostruka mjerila. A također i kako sam ranije pisao: hoće li Vas više povrijediti potpuni stranac koji Vas je klevetao ili netko tko Vam je trebao biti najbliži, najintimniji? Stranac za svoje djelo može odgovarati.

Zašto bi bilo izvan pravne domene? Ne nalaze li se pojmovi prevare,izdaje, nanesene duševne boli ili nepoštivanje ugovora u okvirima zakona, kao kažnjiva djela? Ne postoje li sankcije za njih? Kad se već tako postavljate, spriječava li bilo koji članak bilo kojeg zakona, bilo kojeg pojedinca da ne počini neko djelo? Odgovor ste već dali sami. A silovanje nije preljub, i ne treba ga ni stavljati u isti koš. Stvar je u dobrovoljnom pristanku, i to je potpuno druga stvar, i pravno i moralno. Tu se slažem s Vama, ali to baš nije tako jednostavno. Pisao sam u jednom od prijašnjih postova da je to kompleksno pitanje. Brak bi trebao biti više od hladne pravne proračunatosti i zaštite svojih interesa u zajednici. Uz definiciju braka najčešće ćete naići na pojam povjerenja. Ako ne postoji povjerenje među budućim supružnicima, tada je bolje da ni ne stupaju u brak. Pa je jako teško, gotovo nemoguće to pitanje postaviti među budučim supružnicima. Jer ako jedan od njih postavi to pitanje, drugi će biti povrijeđen, ako je u pitanju stvarna i prava ljubav, kao glavni razlog stupanja u brak. Zato bi zakonodavac mogao zaštititi bračna prava i obaveze, pogotovo što razvoda ima puno i ima tendenciju rasta. Ionako se pišu zakoni i podzakonski akti za sve i svašta, zbog čega ne bi i za nešto što je sveprisutno. Gledajte to malo s moralne strane. Je li preljub moralan? Zakon je pisan i počiva na moralnim vrijednostima. A o psihološkom pogledu, da ne govorim. Pročitajte koji stručni članak na tu temu. Preljub je po količini boli jednak gubitku nekog od najbližih. Gubitak sigurnosti, izdaja, razočaranje, sramota, preispitivanje samog sebe o razlozima, sve to dovodi do PTSP-a u konačnici, i to vrlo često, pogotovo ako preljub preraste u težak brakorazvodni postupak. U kojem se teže nosi osoba koja je prevarena. Dakle i tu se preljubniku daje prednost, odnosno svakako je ima, jer je on sa svim ovim osječajima davno prije razriješio, odnosno kad je donio odluku o preljubu. Djeca, ako ih ima, najviše pate, ni krivi ni dužni. Preljub je izdaja i njih, odnosno cijele obitelji. Znanstvena je činjenica da će dijete u takvim postupcima prepoznati krivca samo i pokazivati agresiju, te kriviti njega. Dakle, dijete će,ne znajući činjenice, "osjetiti" krivca. I da zaključim, osobnog sam mišljenja, nakon mnogih provedenih razgovora sa mnogim bračnim drugovima, da osoba što je moralnija, teže ju pogađa preljub, teže se oporavlja. Što je druga strana manje "čista" po tim pitanjima, lakše se prilagođava situaciji.

Svatko ima pravo na mišljenje , a također i da ga izrazi. To je u skladu s osnovnom ljudskim pravima. Drugi se s tim može i ne mora složiti, jer i taj drugi ima pravo na svoje mišljenje i izražavanje. Dok ne krši neka pravila i zakone. Građanski brak, da ne govorim o vjerskom poimanju braka, ako gledamo s pravne strane je ugovor. S pravnom važnošću. Dakle, i sami ste rekli da se u brak stupa svojevoljno, inače ne bi bio pravovaljan, na kraju krajeva. Isto tako iz njega se može istupiti, odnosno ne treba neki osobit razlog, razvod se može dobiti vrlo jednostavno, dovoljno je da jedna strana izjavi neslaganje karaktera, u najblažem obliku. Naravno, život donosi svakakve situacije, sve je u životu moguće. No međutim, u preljub se ide svjesno, sa spoznajom da će taj čin povrijediti partnera (a tako najčešće i bude, osim ako ne postoji neki dogovor), ali najčešće s mišlju da partner neće saznati. Ako odnos među partnerima nije dobar ili onakav kakav partner koji čini preljub želi-nitko ga ne tjera da ostane u braku!!! Može se lako rastavom riješiti. A ne kukavički kako to preljubnici čine. Dakle postoji mogućnost da se brak raskine prije nego do preljuba dođe, ako je osoba moralna. Dobro, ima tu i posesivnosti drugog partnera u nekim slučajevima, ali na kraju do rastave mora doći. Kažete da nitko ne bi trebao biti kažnjen zbog raznih okolnosti koje život donese, jer bi to bilo u suprotnosti s ljudskim pravima. Da, sa ljudskim pravima preljubnika. A što je sa pravima drugog partnera? Nije li taj čin povreda dostojanstva(čl.4 ZZNO), a isto tako povreda vjernosti, poštovanja(čl.33 st2 OZ) prema drugom partneru? Stavite se u položaj jednog „rogonje“, bez obzira na spol, ako već niste bili, pa malo razmislite kako bi se osjećali. Osim toga, npr. Vi me možete tužiti zbog nanošene duševne boli, narušavanja ugleda i časti, a da smo potpuni neznanci. Psiholozi tvrde, a i sami to možete shvatiti, najviše će Vas povrijediti osoba s kojom ste najintimniji. Što ste intimniji, teže čete biti povrijeđeni. I onda, ako Vas može uvrijediti nekom izjavom ili djelom potpuni neznanac, i imate pravo na tužbu i zadovoljštinu, zašto to nije moguće sa obično najintimnijom osobom? Kažete predbračni ugovor…a što je sa bračnim zavjetom i prisegom? Ako netko prisegne i prisegu prekrši? Ipak je to službeni čin i postoji dokument…i obavezni svjedoci. A sve to nažalost nema nikakvu težinu. Eto,i ja se ne slažem s Vama, ali dopuštam da svatko ima pravo na svoje mišljenje, što je u skladu sa ljudskim pravima. O moralnosti čina, duhovnim pitanjima, psihološkom profilu preljubnika nekom drugom prilikom. lp

Pa ugovori se moraju poštivati. Baš spomenuti članak govori o obavezi. Ali ne i o kazni za nepridržavanje ugovora. U svakom i najmanjem poslu može se sastaviti ugovor, a također i dogovoriti penali oko nepridržavanja ugovora. Ovdje toga nema, a prema nekim definicijama brak bi trebao biti ipak malo trajniji od jednog posla koji je definiran ugovorom, i koji je također sklopio "narod svojevoljno".

Točno tako. Time samo dokazujete narušene partnerske odnose. Mada je preljubom prekršen čl.33 st.2 Obiteljskog zakona, koji glasi: (2) Bračni drugovi dužni su jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose. to ne znaći da će preljubnik pred zakonom snositi bilo kakve sankcije. Meni osobno se takav pristup čini da zakonodavac podržava raspade brakova. Inaće bi to sankcionirao na neki način. Naravno to je kompleksno pitanje, ali se moglo iznaći neko rješenje u pravnim okvirima. No očito nema interesa, slobodna volja i sebičnost jednog partnera nasuprot interesa obitelji i djece. Vidi se čemu se daje prednost.

Evo da ja podijelim svoja iskustva sa svojim CZSS-om. Ja sam 29.06.2015.g. došao sa ispunjenim GONG-ovim obrascem za pristup informacijama na prijemni odjel svog CZSS-a. Djelatnica na prijemnom odjelu samo je bacila letimično pogled na obrazac, nazvala moju soc. radnicu i pitala da li me može primiti. Onaje odg da ne može, ponudila mi termin kad sam baš radio, i nakon toga smo dogovorili da će me nazvati telefonom da dogovorimo termin. Na prijemom odjelu sam potpisao njihov neki obrazac za uvid u predmet spisa(ali ne i kopiraje), pri čemu mi je djelatnica rekla da ću pravo na kopiranje dobiti "malo sutra". Budući da dogovorenog poziva nije bilo, dolazio bih barem jednom tjedno da provjerim stanje. Odgovori razni-soc. radica na terenu, zauzeta, pa na kraju zadnja dva tjedna na g.o. Zaimljivo, zaštitar bi već znao što treba, kad bi se pojavio. I tako, malo surfajući po stranicama nadležnog im ministarstva, naiđem na njihovim stranicama neki mail(gđa. Mimica) i pošaljem prije 5 dana dopis i upit za pristup podacima. Nisam dobio odgovor, ali drugi dan-da li je slučajno ili je moj mail pokrenuo stvari ne znam, zove me soc. radnica i dogovorimo za prošli petak u 9:00. Dođem taj dan, tražim kopirane dokumente,kad mi dotična kaže-potpisali ste obrazac, evo vidite-tražite samo uvid. Ja joj pokažem GONG-ov obrazac, ona pita da li ga može zadržati, da će mi dati kopije ali tek za par sati, kad kopira i to ne sve, pozivajući se na čl.84 ZoOUP-u.(ne čl.80), jer neki dokumenti imaju oznaku tajnosti. Ja se nasmijem, i kažem: predmet spisa se vodi pod mojim imenom. Unutra znam da imate individualni plan koji ste napravili sa suprugom. On mi ne treba, imam ga(izvadim iz torbe i dam joj ga). Na to je pukla i rekla da što će mi sve ostalo, ako to imam i kako sam došao do njega. Ja joj kažem -u tužbi za rastavu, zaveden kao drugi prilog. Kako je moguće da ja ne mogu do dokumenta iz svog predmeta spisa, a drugi mogu, i to očito bez kontrole i nadzora? I za dva sata dobijem svu dokumentaciju iz predmeta spisa. Po debljini spisa mi izgleda tako, ali našao sam oko 10% dupliciranih stranica.

Tako mi je rekao savjetnik u ODO VŽ, kod kojeg sam došao podnijeti prijavu, a na prijedlog jednog odvjetnika s kojim sam razgovarao oko angažmana i predložio mi to kao najbolju soluciju, citiram:" nek ju gone ODO, oni se ionako plačaju od poreznih obaveznika", kad je vidio dokumentaciju.

Oprostite, nisam shvatio, koji stavak.4? kojeg članka? Lažno prijavljivanje kaznenog djela Članak 304. (1) Tko prijavi neku osobu ili podmetne tragove koji upućuju na to da je počinila kazneno djelo, iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (2) Tko lažnom prijavom, podmetanjem tragova ili na drugi način izazove pokretanje kaznenog postupka protiv osobe za koju zna da nije počinitelj kaznenog djela, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi, ili tko sebe prijavi da je počinio takvo djelo iako zna da to nije istina, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Davanje lažnog iskaza Članak 305. (1) Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku, u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se stranka u postupku, osim okrivljenika, koja dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku. (3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. i 2. ovoga članka prouzročena osuda nedužnog okrivljenika ili druge osobito teške posljedice za okrivljenika, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. (4) Ako počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka dobrovoljno opozove svoj iskaz prije donošenja konačne odluke, može se osloboditi kazne. iz nijednog članka ne vidim to o čemu pišete

samo što je to njezina izjava. Dakle dovoljno je samo to što smo razgovarali ili raspravljali o problemu u obitelji? po tome, ne bi smio uopće raspravljati o tome? zar preljubom po čl.4 zakona o nasilju u obitelji nije došlo do povrede dostojanstva, osječaja straha, uznemirenja? Čime ona može dokazati vrijeđanje? uvrijeđena je svojim nemoralnim činom? Dovoljno je da kaže da je tako bilo i vjeruje joj se? bez obzira što su ostale izjave provjerene i pokazale se neistinitima? Što je čini vjerodostojnim svjedokom? dođite u bilo koju instituciju i recite da ste žrtva nasilja.- reči će Vam- potkrijepite to dokazima. Ako ne, nitko vam ne može braniti da se vi tako osječate- i gotova priča, naravno, ako ste muškarac.

Da, iskaz je u spisu predmeta. A za ovo drugo, sad kužim igru... Zato je u iskazu policiji bilo: udario me, vrijeđao raznim(nespomenutim) imenima, prijetio mi, sve pred djecom. Kad je liječničkim pregledom utvrđeno da nema nikakvih ozlijeda, a ni ja (eventualnih napadnih pretpostavljam), kad su svjedoci dali iskaz da nisu čuli to "nasilje i svađu", jer su bili zajedno s djecom dva kata niže u istoj kući, onda je u sudskoj raspravi promjenila priću - nije me udario, ali je zamahivao prema meni, da djeca nisu bila prisutna, ali su bila svjesna da se nešto događa (a nisu ništa mogla ćuti), "a ja nisam ništa odgovarala jer sam bila uplašena", a zapravo je njezin odgovor bio-"ako kažeš njegovoj ženi (ljubavnikovoj) za aferu, ja odlazim s djecom", što je i napravila, i to koristeći baš svoj iskaz dat policiji, da sam je tukao i da se sve događalo pred djecom. Naravno na temelju tog iskaza otišla je u sigurnu kuću a ja dobio zabranu prilaska. Kasnije je na temelju dokaza na sudu shvatila da to mora povući, ali je isto tako bila dobro savjetovana da moja rijeć protiv njezine na sudu ne znaći baš ništa. Jer kako sam shvatio interpretaciju jedne odvjetnice specijalizirane za obiteljsko pravo- SUTKINJA JE PRESUDU TEMELJILA NA TOME DA SAM KAO POVRIJEĐEN (PREVAREN) NASTUPAO AFEKTIVNO, pa je zbog toga sklonija vjerovati supruzi. To je pravilo u donošenju presuda, kaže. Zato muškarci gube toliko na sudovima, vezanim uz nasilje u obitelji. Na kraju, jako slično je pisalo i u presudi, da je sud sklon vjerovati "oštečenoj" jer je dala detaljniji i jasniji iskaz. Pa naravno da je mogla dati detaljniji i jasniji iskaz kad je bila poučena u sigurnoj kući i preko prijateljica iz CZSS-a, što i kako mora reći. Što na kraju i ne odgovara istini, ali sudu nije bitno. Bilo je vidljivo da sam revoltiran načinom kako se može zaobići istina i kako lažac ispada pošten, što je također u presudi okarakterizirano baš time što je navedana odvjetnica gorenavedeno dobro izjavila. Pravo i pravda su dva različita pojma. Zbog toga, kriminalci koji su često u sukobu sa zakonim, pa samim time i u čestom dodiru sa sudovima, znaju puno bolje kako postupiti. Običan čovjek koji prvi put dolazi na sud, još uvjeren u svoju nevinost i još više uvjeren da će pravda pobijediti, ispada naivan i zato u pravilu gubi.

dokazi postoje u izmjenama iskaza, koji su kontradiktorni iz iskaza na temelju kojeg se radio optužni prijedlog i svjedočenja na sudskoj raspravi, odnosno zbog specifičnosti mog posla, meni se za svaki sudski postupak sudi dva puta, pred dva sudska tijela. Pred oba tijela osoba u svojstvu svjedoka(oštečenog), dužna je govoriti istinu. Ako se ta osoba za isti događaj, u jednom slučaju očitovala tako da je u većem dijelu promjenila iskaz iz optužnog prijedloga, a u drugom u potpunosti i to na način da sve ide meni u prilog, po meni je ta osoba dala lažan iskaz, sukladno navedenom članku. Zbog toga sam u jednoj presudi u potpunosti oslobođen odgovornosti, a u drugom imam uloženu žalbu koja će zasigurno zbog tehničkih propusta biti prihvačena.

Nadam se da ste u pravu. Čini mi se da je tada (savjetnik) citirao baš ovaj članak KZ: Davanje lažnog iskaza Članak 305. (1) Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u prethodnom kaznenom postupku, u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz, nalaz ili mišljenje ili nešto lažno prevede, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se stranka u postupku, osim okrivljenika, koja dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku. (3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. i 2. ovoga članka prouzročena osuda nedužnog okrivljenika ili druge osobito teške posljedice za okrivljenika, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. Iz njegove priče,dakle nisam mogao podići kaznenu prijavu prema čl.304 budući da se radi o prekršajnom postupku, nego tek po pravomočnosti prekršajnog postupka(čl.305 st.1), a osim službenih tijela, tu spadaju i strake u postupku (st.2) Ako nešto nisam dobro shvatio, slobodno me prosvijetlite. Ili ako može drugim pravnim putem...

Moći ću, tako mi je citirao savjetnik u ODO članak, bez obzira kakva bila pravomočna presuda. Jer sad, budući da je rijeć o prekršajnom postupku protiv mene, ne mogu prijaviti DORH-u za lažno prijavljivanje(imam dokaze), sve do pravomočnosti presude. Da je rijeć o kaznenom djelu, mogao bih odmah.

i to sam napravio, prvo PU, gdje ništa nisu našli "krivo odrađeno", pa sam poštivajući proceduru slao UK, koji su zaprimili, pa nakon toga za 2 mj odgovorili da zbog velikog broja predmeta nisu u mogučnosti odraditi u zakonskom roku. Od tad je prošlo godinu dana, šaljem požurnice s dostavnicom, odgovora nema. I tako prolazi svaki prigovor koji pošaljem. A protiv mene se sve rješava u par sati, bez svjedoka, s optužbama za fiz. nasilje koje liječ. pregledom nisu dokazane, ali se svejedno tretiraju kao da postoje. Onda na sudu supruga mijenja iskaz da nije bilo fiz. nasilja, ali sve joj se vjeruje jer je ona "žrtva", i uopće nema veze što moji iskazi stoje isti, a ona ih mijenja, presuda glasi: "s obzirom da je oštečena dala detaljniji iskaz...", sutkinja kolegica donosi presudu da smatra njezin iskaz kao istinitiji, i donosi presudu u njezinu korist. Naravno, u žalbi se to poništava i vrača na ponovno suđenje. S obzirom da je u pitanju prekršajni postupak, do pravomočne presude ne mogu dići kaznenu prijavu za lažno prijavljivanje. I tako će se otezati do zastare.

Ne razumijem na što mislite? svjedok ili nasilnik iz čl.3? Oboje su članovi obitelji, pa rijeć je o nasilju u obitelji!

Pa u izjavi svjedoka stoji da sam šamaran 10-12 puta zaredom. Što bi još trebalo kao dokaz? Video snimka ili puna tribina svjedoka?

Pa nije baš tako. Došao sam prijaviti nasilje u obitelji u policijsku stanicu, opisao događaj, naveo svjedoka fizičkog nasilja prema sebi. Oni jesu proveli postupak, ispitali svjedoka i prijavljenog nasilnika. U policijskom izvješću stoji otprilike ovako( s obzirom da mi jseu dali uvid, ali ne i kopiranje): 1. da sam ja nenajevljeno došao u pp... 2. postupak je prijavljen 27.03. a ispitivanje nasilnika tek 18.04. 3. u izvješću o provedenom ispitivanju sa potencijalnim nasilnikom nisu našli nikakve elemente počinjenja nasilja, bez obzira na izjavu svjedoka koja se poklapa s mojom. Čak se nije ni očitovao o fizičkom nasilju, nego o nekim činjenicama koje uopće nisu bile predmet istrage... I tako je pojeo vuk magare. Dobro da nisam prijavljen da sam ih došao zajeba...ti. O hitnosti postupaka u slučaju nasilja u obitelji da ne pričam. A o samom iskazu nasilnika da ni ne pričam. Prije bi to bilo neko časkanje nego ispitivanje odnosno davanje iskaza. Potpuno drugačija dvostruka mjerila, u odnosu na postupanje prema meni u zamijenjenim ulogama, gdje nije bilo svjedoka, ni nikakvog fizičkog nasilja, a o psihičkom bi se dalo raspravljati, baš zbog toga sam i pokrenuo ovu temu.

Pozdrav! Čitam članke po interetu, guglam sve i svašta, i nigdje ne nalazim nikakvu definiciju ni stručno mišljenje, kao ni koji bi trebali uvjeti biti zadovoljeni za kvalifikaciju takvog prekršaja. Čitajući Zakon o zaštiti nasilja u obitelji, u svakoj obitelji u kojoj je došlo do neke prepirke ili svađe, došlo je onda do nasilja u obitelji. A prema prijedlogu novog zakona, to će biti još strože. Koja je to logika? Isplati li se ulaziti u brak? Kakva je to pronatalitetna politika? Shvačam da ima i tragičnih slučajeva, strašnih sudbina, ali da li je to način za rješavanje problema? Psihopat koji ubije suprugu, djecu i sve oko sebe, njega neće spriječiti nikakav rigorozan zakon, jer nije u stanju zbog poremečenosti shvatiti svoje postupke. Ali da se svađa ili neka razmirica, zbog neke gluposti tretira kao psihičko nasilje koje je izjedačeno s fizičkim, to mi je neshvatljivo. I muškarac obavezno mora biti kriv. I to zbog toga što je fizički jači? I to nije diskriminacija po spolu? I da kasnije na sudu sud povjeruje ženi, u rijeć protiv rijeći, jer drugih dokaza nema, zato jer je dala vjerojatniji iskaz? To nije pristranost i diskriminacija?

Pa, sad za kirurgiju ne znam, ali bi ga zato mogli svako malo prijavljivati za nasilje, bilo stvarno ili ne, i ne bi trpili nikakve sankcije. Zakon je na strani preljubnika prešutno, a to što ste žensko, po zakonu bi Vam išlo u korist. Opet iz vlastitog iskustva,na žalost i iz gorčine, koju vjerujem i Vi osječate.

Pa s nikakvim dokazom nećete imati koristi na sudu ili rastavi. Ni da snimka njihovog sexa bude objavljena na tv-u u udarnom terminu! Nikakav dokaz neće ni Vama osobno pomoći. Iz osobnog iskustva vrlo sličnog Vašem, problem nepovjerenja dolazit će sve više do izražaja, sve dok ne bude neizdrživo. Prema statistikama 9 od 10 preljuba u braku završava razvodom. Pročitajte stručnu literaturu iz psihologije na temu preljubnika i bit će Vam jasnije. Bez obzira što prema Obiteljskom zakonu, prema čl.33 st.2. su bračni drugovi dužni biti vjerni jedno drugome, međusobno se poštovati i održavati skladne bračne i obiteljske odnose, i što je brak zakonom uređena zajednica žene i muškarca, preljub kao najveća izdaja bračnog druga ne podliježe nikakvim sankcijama, iako krši gore navedena prava i obaveze iz navedenog članka. Sud, kao ni bilo koju drugu instituciju to nije briga, niti će uzeti u obzir. A ispis poziva možete dobiti samo za broj za koji možete dokazati da koristite. U mom slučaju čak mi je bilo priječeno zbog toga što sam pregledavao ispise supruge, mada sam tada u onoj obiteljskoj tarifi ja bio nositelj za obadva broja,jer je to zadiranje u privatnost druge osobe, kažnjivo zakonom.

@ coruptionbuster Mada ste svojim opisom 99% u pravu, ovdje ima još jedan težak kamen koji mi visi oko vrata, a to je jedna zanimljiva činjenica: moja supruga, kao stranac u mojem mjestu, uspjela je stvoriti krug prijateljstva u tim institucijama, toliko jak da jednostavno kud god krenem nailazim(zapravo se spotičem na taj navedeni kamen) na otvoreni i neskriveni prijezir. Znate onaj osječaj kada govorite nekome nešto što je istina, a s druge strane Vas taj gleda kao da mu pričate da ste vidjeli NLO? I vjerojatno si misli" što ovaj izmišlja, pa ja nju poznajem, pijem kavu s njom, razgovaramo gotovo svakodnevno, žali mi se na njega....koga on misli preveslati?". Ja sam u toj sredini nepoznat. Nisam nikad do sad imao nikakvih problema sa zakonom, pa nisam ni obilazio ta mjesta, kao ni Czss. A sve su te institucije u istoj zgradi u kojoj supruga radi. Pa sudnica i radno mjesto moje supruge nalazi se ni 20m udaljeno, koriste zajednički WC!!! Sutkinja koja me osudila, prije je radila u firmi gdje sad radi supruga. Czss je na katu iste zgrade. 20-ak puta sam dolazio u czss, tražeći bilo koji oblik pomoći od njih, vjerujući da će im dosaditi moja upornost i pokrenuti nešto. Bio sam sretan kad je CZSS donio rješenje da bi se zbog obiteljske krize trebali obratiti za stručnu pomoć. Vjerovali ili ne, poslali su mi spisak obiteljskih savjetovališta(još da bude jadnije, u dopisu su napisali da je to na moj prijedlog. Pa to im je dužnost i posao da naprave, a ne da ih ja moram tražiti i učiti poslu), otišao sam u dva od njih dogovorio sastanke. Na prvom smo došli jedamput zajedno, poslije je izjavila da su pristrani jer su je pitali stvari zbog kojih bi ulazili u konflikt. Više nije htjela dolaziti. Pedagog koji je to vodio mi kaže, sam bez nje nećeš riješiti problem, pa nema smisla da dalje dolaziš. Dogovorim sastanak u drugom savjetovalištu, kažem da vjerojatno neće htjeti ona dolaziti, voditelj uzme ulogu na sebe da je nazove i pokuša uvjeriti, još se hvaleći kako mu još nitko nije odbio doći barem jedamput, barem iz razloga da isprića svoju stranu priće. Naravno da nije uspio. Naravno, zbog toga nije trpjela nikakve sankcije czss-a. Da, "trebali" ne znači "morali", jer oni nikoga ne mogu prisiliti na nešto protiv volje, glasio je odgovor. Dakle, čim bi se maknula iz "domaće sredine", više nije bila sigurna, više nije mogla manipulirati. Na pojam korupcije kako ste opisali, možete još dodati i VIP. edit: da ne ulazimo u offtopic, imate PP

U potpunosti se slažem s Vama! U mom slučaju, sve prijave protiv mene idu na način da je supruga prijavila, fizičko i psihičko naslije a sve u prisutnosti djece. Naravno da sam događaj dobije na težini. Naravno nije bitno što je ili odbila liječnički pregled ili pregledom nisu nađene nikakve ozlijede,ni na meni ni na njoj. Velika je sreća moja što nisam tih dana ništa šarafio ili nešto radio fizički, pa da imam nedaj Bože kakvu ogrebotinu na sebi. To bi odmah bilo tretirano kao moguće ozlijede prilikom napada. Nije ni bitno što joj se iskazi u optužnom prijedlogu i na svjedočenju razlikuju u onome što je utvrđeno da ne odgovara istini (dakle,nakon liječničkog pregleda ustanovljeno je da nema nikakvih ozlijeda-u sudskoj raspravi onda i ona tvrdi da je nisam tukao, ali sam dizao ruku). Moji iskazi su identični, fizički dokazi potvrđuju moj iskaz, ali njoj se i dalje vjeruje i osuđuje me se na temelju njezine rijeći protiv moje. Na drugom suđenju daje potpuno drukčiji iskaz, oslobađa me se odgovornosti, ali sud ne prihvača njezino svjedočenje iz tog postupka, mada su oba postupka vezana za isto djelo. Od događaja je prošlo 17 mjeseci, trenutno je žalba u postupku, kojom će se zbog jednog tehničkog detalja morati prihvatiti, pa će taj postupak biti vračen na ponovno suđenje. Kad taj postupak završi (vjerojatno za nekoliko godina), ja tek tada mogu podnijeti kaznenu prijavu za lažno prijavljivanje, jer je riječ o prekršajnom postupku i imam tu mogučnost tek pravomočnom presudom. Tada ću kako stvari stoje već biti godinama razveden.A sad sam tretiran kao nasilnik u obitelji, dakle drukčije se gleda na mene, i to se svugdje koristi. Ja sam RECIDIVIST, i svaki postupak mi se tretira kao da sam sve što mi se stavlja na teret i počinio. Evo Vam primjer u onoj drugoj mojoj temi u ovom podforumu, gdje su stavljene nepravomočne presude protiv mene u korist supruge. Da rezimiram, na temelju njezine prijave ja trenutno trpim sve moguće posljedice, gubim i onako minimalnu mogučnost da se kao otac izborim za svoja prava, da ne budem samo "bankomat", da djeci omogučim da ostvare svoja prava. Evo da dam jedan skroz svježi primjer, nije to sad nešto pravno bitno,i nidgje mi se to neće uzeti u obzir, ali svaki roditelj shvatit će tu bol.: Dođem u vrtić po djecu, jer su po dogovoru taj dan trebala biti sa mnom poslije vrtića. Pokupim mlađeg sina, od tri godine i stavljam mu tenisice, a on meni : -tata, ljutim se na tebe! Pitam ga zašto, potpuno začuđen. On mi odgovori: -jer si bio jučer na posleku i nisi došao po mene. I kako objasniti djetetu da sam dan ranije proveo doma, da mi ništa draže ne bi bilo, nego da sam to vrijeme proveos njim, ali da to nije u mojoj moči.

Sve sam to i dosad radio. Uspjeh-nula bodova!!! Sve je to borba s vjetrenjačama, kao što je nekoliko postova niže i navedeno. Unaprijed izgubljena bitka protiv nadmočnog protivnika, protivnika bez časti i poštenja. Institucije koja je naviknuta da kroji ljudske sudbine, koja hrani svoj ego tuđim nesrećama. Znam da ima izuzetaka i možda pregrubo generaliziram, ali osobno nisam naišao na takve slučajeve. Jednostavno mi je neshvatljivo bilo na početku, dolazio bih kod njih, uredno se najavljivao na prijemnom odjelu, tražio, molio da poduzmu nešto, da je problematika poremečenih odnosa ranija od tih prijava protiv mene, da ako se nešto želi riješiti da se treba pozabaviti uzrokom,a ne posljedicama, da situaciju treba sagledati iz više kuteva, da se dobije jasnija slika. Ali ne, za to bi trebalo izlaziti iz uobičajenih špranci, već pripremljenih i tisuću puta korištenih. Trebalo bi osim osobnih podataka, unijeti još koje slovo ili rijeć. I to u predmetu spisa svoje prijateljice. Osim toga, postao sam im davež i smetalo, koje bi ih bacalo iz rutine. A rutina je ono čemu svaka institucija teži. Tu se ne slažem s Vama! Nema kod njih nikakvog straha, jer su zaštičene maksimalno sve do svojeg ministarstva. U mom slučaju definitvno.Nikakva neetičnost, nepoznavanje Zakona o soc.skrbi, odnosno pisanje navoda i odluka u spisu koji se direktno kose sa zakonom, neodgovaranje na pritužbe u zakonskom roku, prepravljanje mojih iskaza, dakle bez obzira na težinu nedjela, od kojih su neka i kaznena, nadležno ministarstvo ne nalazi nikakve greške u radu, čak konstatira da je sve provedeno po pravilima struke. I možemo tako u nedogled. Nabavio sam pravilnik o osnovnim elementima koje mora sadržavati stručno mišljenje u postupku posredovanja, već sam sinapisao odgovor o svakoj stavki toliko opširan, da bi samo čitanje trajalo više nego samo posredovanje traje. Sve potkrijepljeno prilozima koji su nepobitni. I naravno tražio i dobio izuzeće centra. Pretpostavljam da novi centar neće biti oduševljen dodatnim slučajem,a pogotovo gdje namjeravam napomenuti,da ne želim da se preskoći ijedna stavka navedenog pravilnika. I u startu želim napomenuti da ne želim ništa drugo nego samo zajedničko skrbništvo, i u slučaju da mi kojim slučajem pripadnu djeca, želim da se uredi kao zajedničko, jer postoje uvjeti koji pokazuju taj način kao najbolje rješenje (privremeni smještaj supruge od mene je 5 km, na pola puta je škola i vrtić koje djeca pohađaju, dok mlađi jeste za vrijeme dok ona radi u vrtiću, stariji ima dvosmjensku nastavu, moji roditelji, koji su i dosad brinuli kad smo oboje radili istu smjenu su uvijek dostupni). Jednostavno bi se mogli dogovoriti, u najboljem interesu djece, zbog čega bi se izbjegli sukobi koji se često pojavljuju kad se dijete dodijeli jednom roditelju. Ali za to bi trebale biti suglasne obje strane. No po naputku, prepostavljam čijem(a vjerojatno i vi),ne želi čuti za to, mada tvrdi da želi da bude tako, da će i ona tako postupati, ali da djeca budu pod njezinim skrbništvom. Mada njezina rođena sestra moj prijedlog 100% podržava, a vjerojatno je poslije nas samih, najbolji poznavatelj situacije.