Sharon

Eh, kad bi moglo to moje biće zanemarit zle bapske priče. Nitko sretniji od Sharon lavice da oslobodim suza te pametne glavice. Svi kažu ostavi ga i njegovu djecu traži drugdje, mala, svoju sreću. A ja ne mogu protiv lude glave i srca koje ne sluša razum i za njega kuca. Lako je vama reći i pisati kad ja ne mogu bez njega disati. Zerjave, kunem se svojom grivom dane ću joj obojat bojom sivom. Rastrgat joj dušu, život i pamet nek hoda svijetom jadna, ko avet! Ne dam u sebe, svoje i naše zato, svi dignimo čaše. Nazdravimo novom početku, nek krene slavlje i ja vama želim izuzetno dobro zdravlje!

Evo mene sa sličnim problemom...ja sam kupila NOVI automobil s nizom kvarova u garantnom roku (u manje od godinu dana!) pa onda još i doznam da svi automobili tog tipa i godišta imaju ISTE serijske greške te da ima još ljudi koji su "prevareni" kao i ja... Uglavnom, kupila sam NOVI auto (koji sam pošteno i skupo platila!) da bih stalno obilazila servise i ne usudila se ići s NOVIM automobilom na put! U auto-kući pokušavaju sve zataškati, ne otvaraju radne naloge za moje reklamacije, "pričaju mi priče"......sve do trenutka kad sam "pukla" i digla frku pa su dečki u servisu "priznali" kakva je situacija s tim automobilima i da nemaju neko riješenje te da je taj auto "sr..." i da se "zaj..." svatko tko ga je kupio...no, oni samo rade svoj posao i ne znaju kako mi pomoći.... U upravi se vlasnik auto-kuće pravi "lud" jer "nema naloga po kojima bi on utvrdio da sam ja toliko puta reklamirala automobil". Obratila sam se Udruzi za zaštitu potrošača koji su me uputili na članke Zakona o obveznim odnosima po kojima imam pravo na "zamjenu stvari" te na državni inspektorat i Sud časti Hrvatske gospodarske komore...sve sam ja to fino sročila i slala više puta na više adresa s povratnicama no, nitko me, doslovno, "ne doživljava"...... Jesu li stvarno toliko nedodirljivi??? Je li stvarno moguće da se ja moram pomiriti da sam platila novi auto, a dobila sam nešto što samo mogla kupiti za puuuuno, puuuuuuuno manje novaca?! Sad sam im zaprijetila da ću izaći u javnost sa cijelom pričom...ne znam što drugo?! Savjet?.... Prijedlog?.....Slična iskustva....? Help! Thx.............

No way, nije moguće bez tvog pristanka...zato, mirno spavaj...........

??????????????????????????? A o čem ti to??? Jesi li fulala temu ili što...??? Totalno sam zbunjena...ona je njega ostavila, nije on tražio ništa...ne..ne...nije on uopće takav tip...sorry, ali totalno si fulala (vjerovatno zbog svog iskustva - još si pod dojmovima...)...i nije uopće neodlučan (???)...i uopće se nas dvije ne "svađamo oko njega"...curke, totalno ste fulale bit...

..obje ste, naravno, u pravu...svaka na svoj način... Ono što smo mi odavno zaključili je da ona to i radi velikim dijelom zato što ne zna tko sam, kakva sam (a zna da sam prilično mlađa od nje...) i da je već pomalo izluđuje moje "nereagiranje"...ne zna što mislim, ne zna kako reagiram...sve je to jako muči (tipično "ženski", zar ne? Ponekad me taaako sram što sam žensko...), a to je dokazala tako što se stalno i posvuda raspituje o meni (ljudi pričaju...), čak je pukla par puta pred njim (slučajno il namjerno...?) pa mu nabrajala kad je i koliko dugo moj auto bio parkiran pred njegovom kućom (a ona je u drugom gradu!) pa je onda nabrajala tko su mi roditelji (i njih će ona nazvati ! ??), tko mi je bivši muž (?!), kakav je...(i njega će nazvati!!!) i, šlag na kraju, gdje sam upisala dijete u vrtić, u kojoj je grupi i kod kojih teta...e tu sam pukla i razmišljam da ja nju prijavim na policiju jer mi to već zvuči psihopatski.... E sad...ne znam što je pametnije...budući da sam vrlo emotivna i impulzivna, a ona prostakuša bojim se svoje reakcije...ne želim joj dati to što traži (hrvanje u blatu... ), seka me je savjetovala isto da je pozovem na kavu, ali "kad bih mogla" (a i seka zna valjda da ne mogu...) "sačuvati hladnu glavu"...da ona dobije djelomično zadovoljštinu i shvati da "mene ne diraju njene provokacije" i da ne namjeravam odustati ma što ona učinila.....to bi je vjerovatno smirilo...al ja mislim (gotovo sam sigurna...) da ja to ne mogu...mislim da bi je prebila kad bi počela kakati iz usta umjesto od tamo gdje se kaka... Zamislite još jednu njenu glupost...rekla je curama da je njihov tata sad tata mome sinu (tipa "sad njega više voli, one su pale u drugi plan...") i tako u nedjelju dođe moj bivši po maloga, a malena sva zbunjena pita mog budućeg "šta ....xy... ima tatu???" i onda joj ja kažem nek dođe sa mnom da ih otpratimo i da vidi njegovog tatu...malena je bila skroz zbunjena...što mirnoćom kojom smo mi to "odradili", što činjenicom da moj sin ipak ima drugog tatu...I KAKO DA JA SAD TU ŽENU NE UDAVIM????????

Hej...puno ti hvala na ovim riječima...eto, u pravu si potpuno u svemu što pišeš...svega sam ja toga svjesna i presvjesna...stvar je u tome da se ja u stvarnosti držim "prilično suzdržano"...dosta toga proživljavam u sebi...zato sam i "otišla"......s uma, mislim.....Moj sin ne proživljava to, naravno, ne bih to nikad dozvolila, zato je meni još teže jer još više potiskujem emocije i "skrivam" sve to od njega...on komentira kako smo se "natulumarili" ovaj vikend i kako je sretan (malenoj smo priredili rođendanski surprise party) ...znam da osjeća, naravno, tražio je obje noći da spava s nama u krevetu, ali nisam ga zanemarila i stalno ga grlim i ljubim i igramo se, pečemo palačinke...skrivam ja to....i predobro...heh......... ...U svakom slučaju, savjeti su na mjestu i sama ih nastojim slijediti...to, zbog te nesretne ženske prirode nije lako....no trudim se......hvala na podršci i savjetima.................

Naravno da nije! Samo želimo reagirati na vrijeme...ne padamo na te "sitne" provokacije...

Draga moja, sva tvoja pitanja i komentari su sve, samo ne dobronamjerni...to se vidi u ama baš svakom tvom postu, u svakoj temi...ok, odgovorit ću ti...i na ovu provokaciju! Ja sam se razvela sporazumno, Centar je bio u igri,ali znamo svi kako - jedan razgovor/mirenje, sud isto tako...i nikad nikakvih problema u ove 4 godine...On isto tako.....sve do sada. Dakle, ISPRIČAVAM SE na "šturosti"(kako bi mommy rekla ) - mislila sam na te "kompliciranije" odnose sa sudovima i Centrima...a niti jednog odvjetnika nikad u životu nismo angažirali ni jedno ni drugo.....jesam li ti sad pojasnila, draga moja, DOBRONAMJERNA hanja...? Inače, za vas koji ste UISTINU dobronamjerni i koji ste mi već pomogli svojim savjetima - guess what? Imali smo uspješan vikend sa curama!!! Bilo je sitnih incidenata, ali sveukupno...vrlo uspješno! Bile su CIJELI vikend! I malena je bila super prema meni! Čak je i starija malo sudjelovala u igri...razgovoru...! Presretni smo! Bit će dugotrajno i mukotrpno no...korak po korak...jedan smo već učinili..nakon tri mjeseca noćnih mora ovaj je korak kao da smo preskočili planinu !!! Doduše, nakon povratka cura, "ona" je zamahala nekakvom kaznenom prijavom...kao da je, tobože, uzeo djecu "na silu"... Uspio je vidjeti da je primjerak otišao njoj, Centru i PU Zagrebačkoj...je li moguće da on to uopće neće dobiti?? Što bi to uopće moglo biti...? Ma ja mislim da će to završiti kao i ona "ovrha"...opet je potegnuta nekakva veza jer ta prijava nema veze s pameti ni istinom... Eto, toliko od mene, za sada...još smo pod dojmom "uspješnog" vikenda...

Potpisujem sve :hvala:

Eto, slažem se sa svime što si rekla osim jedne sitnice... ...mi nismo znali kome da se obratimo - žalimo (ma kako to vama nemoguće zvučalo! Nikada se nismo -do sada- imali potrebe vući po sudovima, centrima, odvjetnicima i sl. čak i ne znamo nikoga s takvim problemima!) Meni su upravo ljudi ovdje pomogli, sad znam kome se obratiti i kako i u skladu s time postupamo! Zbog toga sam došla - to sam dobila - HVALA SVIMA KOJI SU MI POMOGLI ! (pa i onima koji su imali "namjeru" pomoći... ) "O osobnostima i tako dalje nema smisla pricati jer je to rupa bez dna i svi smo razliciti. " - to je upravo ono što pokušavam reći svojim poslijednjim postovima.

Amen tome! Nek je još netko to primjetio, a ne samo ja! Baš bih došla ovamo s izmišljenom pričom i...ma glupost! Stvarno bi trebala biti jaaako, jaaaaako bolesna... Činjenica je da svi (skoro!) prvo seciraju "tvoju priču" i podvlače ono što im se "čini nerealno"...pa tek onda slijede savjeti...ma čemu to, ljudi?!

...si priznala da si sklona preuveličavanju...pa si tako i taj članak zakona "modificirala" iako si znala kako glasi...dobna granica za tužbu (!)...zakon treba malo detaljnije proučiti, a ne okretati ga prema osobnim stavovima...i da, trebalo bi i autorima zakona održati "predavanja" no, ti si bolja u tome od mene... i sucima...i socijalnim radnicima...pa naravno da ima idijota i među njima! Da su oni tako pametni ne bi mi imali probleme koje imamo (ne u "odnosima" već u istjerivanju pravde!). Činjenica je jedino da si prošla nešto što ja prolazim iliti tek sam "ušla"...o neuspješnosti tu nema govora no prihvaćam da si imala potrebu ubosti me pa makar se uhvatila nečeg što uopće ne stoji (opraštam ti... ) ...koliko si ti/vi to riješila više ili manje uspješno ili neuspješno to opet znaš samo ti... No hard feelings, nisam gđa. Savršenstvo, daleko sam od toga, samo sam zamolila da me poštediš filozofija.................

Ovo mi je fenomenalno! Ma bravo! Nasmija me do suza! Pričekati s razvodom dok dijete navrši dvije godine???!!! O Jesus MFC..!!! Ti si nevjerovatna! Obiteljski zakon??? Ma odakle ti to?! Daj, ne širi dezinformacije...molim te... Da, vjerovatno je bolje da dijete do navršene dvije godine živi u kaosu kakvi znaju biti u obiteljima pred razvod....da ga se zaštiti...naravno...hahaha...UNBELIVEBLE!!!!!

Strašna si! Sve je svačija privatna stvar, "ne ulaziš ni u šta", a lagano kritiziraš sve odreda...ma nevjerovatno! Ma slažem se ja sve....najteži je "posao" odgajati dijete i ne postoji univerzalni recept i nitko nije savršen roditelj...nitko nikada neće ni biti.....na tu temu bi mogli do vijeka...gdje sam ja pogriješila, gdje si ti pogriješila...itd... Ja sam se obratila s molbom...kako da ostvarimo roditeljska prava...pa onda podjela imovine...za ostalo sam se obratila bračnom savjetovalištu i psiholozima...pa i rodbini i prijateljima koji vide i znaju kakvi smo mi roditelji i kakvi su međusobni odnosi...svaka podrška je također dobro došla...a što da ja tebi kažem na tvoje aluzije? Pa nije ni čudo da je čovijek "odustao" od borbe ako ste ga ovako "bodrili"??!!! Ja samo hoću reći - pomozi mi ako možeš, konkretno, kao što je to učinio fikus i newbie (privatnim porukama) i neizmjerno im hvala jer su mi zaista pomogli, a "mlaćenje prazne slame"i filozofija me poštedi....kako je napisano negdje više u postovima - ostavimo to za caffe..... Ne tvrdim da sam/smo sve učinili besprijekorno, ima on određenih propusta u odnosu - ali učinjeni su upravo zato da se djeca poštede stresa i od neizmjerne tuge i ljubavi prema djeci koji viđa svakih 15 dana...pa koji bi normalan roditelj koji voli svoju djecu ostao normalan da odjednom više nema svoju djecu svaki dan već svakih 15 dana po dva dana (ona je odselila u drugi grad s djecom)!??? Ne znač detalje, ne poznaješ nas...zato smatram da nisi kompetentna pričati o takvim stvarima. Zato sam došla na pravni forum (a ne u caffe!) da mi netko da konkretne savjete što konkretno poduzeti (na temelju dosadašnjih iskustva...saznanja...)...filozofije zadržite za sebe. Hvala!

Pa ne znam...recimo fikusu onda da je imao...koliko? Godinu...dvije...da "sagradi" odnos sa svojim sinom! Cccc...kako je on loš otac kad to nije uspio! Sorry, ali to što pričaš su gluposti...pogotovo u odnosu roditelj-dijete...djeca ne mogu rezonirati kao mi, ne mogu odlučiti je li istina ili ne laž koju ima majka "servira" - djeca uopće ne dovode u pitanje nešto što ima majka kaže!!! Sad ćemo reći "da je majka sagradila -dobar odnos-" pa im može servirati što hoće...whatta ####..??? Činjenica je da je i njima "neprirodna" situacija u kojoj su se našle one i njihov otac i da je to nešto što im je (uz oca koji je, btw puno razgovarao s njima!) i majka trebala objasniti normalno i bez puno filozofije...a ona im je "prodala" foru kako je ona "patnica" i kako "se žrtvuje i zbog njih nema drugog muškarca jer to ne bi bilo fer prema njima...", a zapravo je obična sponzoruša (da se ne izrazim grublje...) koja se smuca s oženjenim, dobrostojećim muškarcima koji su joj priskrbili stan...dobar job...itd... Ma kako da, molim te, djeca shvate o čemu se tu radi?! Trebaju li ona uopće to shvaćati?? Jel mi to očekujemo od djece da rezoniraju ko odrasli ili ih nastojimo zaštititi??? Normalno da je nakon te priče tata ispao "sebičan"...ne voli ih više...više voli "onu kurvu" koja se usudila "uzeti im tatu"... Doista, u razgovoru s njima sve im se prosvijetli i objasni i one to prihvate....ali zaboga, žive s majkom! Svakodnevno su izvrgnute brainwashingu! One su sad totalno zbunjene i prestrašene...svjesne istine, ali rastrgane...k vragu i "kvalitetni odnosi" ! Kako da ga uspostaviš?? Da, uspostavimo ga trenutno i svaki put se ponadamo da je tomu kraj, a one za 15 dana dođu (sad više i ne dolaze!) sa opet novom, bolesnom pričom koju treba ispravljati...... Pa tomu ni psiholozi ne mogu stati na kraj i dokučiti kako je ispravno postupiti, a kamoli ti ili ja! Rekla sam ti već - blago tebi! No, to ne znači ni da ste ti ili on savršeni roditelji ni da netko drugi nije...jednostavno ste, uz ostale ispravne korake, imali i ono malo sreće koju mi još nemamo.....da ne spominjem i starije dijete i možda manje perfidnu "bivšu" koju je dijete lakše "pročitalo"... Dosta...dosta...udaljavam se od bitnog i trošim energiju na dokazivanje - čega......? Kome........? :tupan:

...ti sad tu pričaš o nekakvim iznimkama...očito...što bih ja na to trebala reći? Blago tebi kad ti je tako! Trebam li čitati "između redaka"? Aludiraš li na nešto? Stvarno sam dosta frustrirana svime što doživljavam, nemoj se ljutiti, ali uopće ne shvaćam što želiš reći...ili se samo želiš pohvaliti nama koji nemamo, eto, tu sreću da nam je sve tako "glatko" prošlo...a "nas" ipak tu ima malo više..zar ne? Ja uopće ne optužujem i ne pada mi na pamet da se "ljutim" na te djevojčice kadi govore stvari koje o meni govore...boli me, ali znam da njih boli puno više i želim im pomoći, a ne očekivati od djeteta od 9 ili čak 5 godina (!) da "pokažu zrelost kakvu malo odraslih ima"!? "iz vlastitog iskustva mogu reći da sve ovisi o tom kakav je odnos djece i oca" ...a kakav da odnos imaju kad ih nije vidio 3 mjeseca ??? Ma ne želim se uopće više zamarati ovako glupim aluzijama...očito ni on ni ja ne valjamo...ok, you've made your point! Bravo, kraljice!

Podjela bračnih dugova? Nema sličnih iskustava...?

...ponovo sam malo čitala vaše postove u potrazi za detaljima koje sam, eventualno ispustila...žao mi je što neki imaju potrebu prvo diskreditirati osobu koja traži pomoć...čemu to? Čemu sumnja? hanja je izrazila sumnju u vezi ovrhe za alimentaciju...bilo je točno tako - odmah ovrha, bez tužbe, rasprave, dokaznog postupka...ičega! Pa i mi smo se šokirali! Onda je došao policijski inspektor po službenoj dužnosti valjda izvršiti tu ovrhu na što smo mu mi predočili sve uplate...u skladu s time je on napisao izvještaj i zbunjeno otišao! Sad je naš odvjetnik uputio protutužbu ili što već na što je "gospođa" reagirala da "treba povući jer do ovrhe nije trebalo doći - očito je sud pogriješio...(?!)"...trebam svakako napomenuti da dotična ima određeni politički utjecaj tako da očito može raditi što joj se sprdne! Al stat ćemo mi i tome na kraj! Sad sam stvarrrrrno ljuta! Sad vidite s kakvim se vragom borimo?! Molim vas da ne dovodite u pitanje istinitost onoga što izlažem jer nemam razloga lagati i izmišljati! Pomozite ako znate i možete...samo vas to molim! Hvala na razumijevanju!

...e stari moj...i ja sam (bila) takva no, život je okrutan, a tek ljudi...ajmeee...ja imam tri banke u guzici (ispričavam se na izrazu!) pa i dalje doživljavam šokove i razočaranja i jednostavno se ne mogu pomiriti da "i takvi" ljudi postoje...nitko sretniji od mene da mogu biti malo bezosjećajnija i ravnodušnija...ah što ćeš, umrijet ćemo mladi slomljenog srca i svi će govoriti da smo bili "slabići" (iako se, po meni, emotivnost ne bi trebala stavljati u isti koš sa slabosti i ne bi trebala biti mana nego vrlina...). Moraš naučiti ohladiti glavu i gledati svijet drugačijim očima. Moraš nju početi doživljavati kao zlu osobu i probuditi zaštitničke istinkte prema djeci...pa da vidiš u koju ćeš se lavčinu pretvoriti! Odmah će se i ona, barem malo, smiriti... Sve su ti dobro napisali do sad, slijedi razum i traži sve što te pripada, ne odustaj ma kako teško bilo i ne pokazuj svoje slabosti. Ukoliko budeš htio zaštititi djecu nekakvih scena samo ćeš biti korak iza nje jer ona će upravo namjerno raditi scene pred djecom, ne prezajući ni od čega. Budi jak i bori se...a nitko ne kaže da ti je lako...samo svoje emocije stavi u drugi plan...sretno!

Uh...pa ljudi to je sad sasvim nebitno! Imam i ja auto na kredit i razumijem što hoćete reći, ali činjenica je ta koja je napisana...ma i da ga nije prodala, eto, uzela ga je, a on plaća sve kredite! Moje je pitanje vezano uz podjelu bračne stečevine kad je ta stečevina zapravo - gomila kredita! Eto...možete li se držati onog što je bitno i dati mi savjet u vezi toga??!!! Hvala.

Evo mene opet...za sada je tiho...Svi su na godišnjim odmorima ili uspavani i usporeni...slijedeći korak je pismeno se obratiti Centru (prem vašim sugestijama - hvala!) te vidjeti što će se dogoditi ovaj petak...no, još je jedan problemčić o kojemu trebamo pravni savjet...u dotičnom propalom braku je "bračna stečevina" samo dugovi iliti krediti bankama za preuređenje i adaptaciju stana koji nije ni njen ni njegov, ona se iz istog iselila, on je još tu no, ne znači da će i ostati...tako da sad ti zidovi zapravo nikome ne koriste (a ona je inzistirala na radovima kojima se on protivio!)...bio je tu i auto (na kredit) koji je ona uzela i prodala...on sada plaća sve te kredite...hm...to meni nekako baš ne zvuči logično...što bi se dogodilo kad bi se podignula tužba za podjelu "bračne imovine-dugova"? Hvala.

Uh...uh...oboje ste na neki način u pravu, al ste se silno zapetljali...ono oko čega se i ja i moj dragi stalno kačimo je - pronači idealno riješenje, a to je, dakako, nemoguće...pa se čovijek nađe u škripcu...frustriran...Lako je pogriješiti u životu, al kad su djeca u pitanju ne smije se dogoditi greška...svaka ima katastrofalne posljedice... Npr. dokazati da je ta majka nepodobna, poremećena...što god - to bi bilo vrrrlo lako jer postoji sad već gomila dokaza, al potrajalo bi...naravno...i, što je najgore, to bi opet bio ogroman udarac i šok djeci koja su strašno povezana s njom nekom bolesnom vezom...više ih veže strah nego ljubav (ucjene tipa: "ako sad odete tati ne morate se ni vraćati više meni..."), a budući da je sustav, država i sve tako u banani da ne možete nigdje dobiti adekvatnu pomoć i zaštitu (dotična je već počela prijetiti ubojstvima...itd...) pitam ja vas - isplati li se riskirati? Što ako učinimo još veću tragediju? Dakako da odustajanje od djece ne dolazi u obzir...ali kako pronaći najidealnije i za djecu najbezbolnije riješenje?? Btw, majka je ovaj petak bila na poslu kad je došao po djecu i naravno da su djeca rado otišla s njim...čak štoviše, bila su to sasvim "druga" djeca...da čovjek ne povjeruje........

...evo i mene...uh...čitala sam vaša mišljenja i savjete...razgovarali smo...žao mu je i teško, razumljivo...Naravno da se i on uplašio da neću ni ja dovijeka trpiti te probleme pa je mislio "da je bolje da me toga poštedi"...valjda nije bio svjestan koliki sam borac...ne kažem da nije slab i slažem se, nije se baš pokazao kao osoba na koju se mogu osloniti, ali ima mnoge kvalitete, a znamo jako dobro da nitko nije savršen...ja ipak, koliko god to suludo zvučalo, imam povjerenja da nas neće izigrati i ostaviti na cijedilu...sada, kad sam mu potvrdila da sam spremna boriti se i trpiti skupa s njim...Ja sam veliki borac i tvrdoglava sam i ne odustajem tek tako...dokle god ima imalo nečeg pozitivnog za što bih se uhvatila. On je bio već triput u Centru za socijalnu skrb...ma recite mi, jesu li oni dužni dati njemu nekakav zapisnik, potvrdu da je on tamo bio i radi čega je bio??? Jer oni tvrde da mu ne mogu to dati i uporno ga upućuju da pokuša "mirnim putem". Nakon intervencije policije (jer je odvela djecu iz kuće kad je došao po njih) rekli su u Centru da treba podnijeti tužbu/zahtjev za poštivanje sudske presude (u dijelu gdje se određuju susreti s ocem) i OPET mu nije dala nikakav papir koji bi potvrdio (na sudu eventualno) da se obratio Centru??? Sad joj je poslala njegova odvjetnica Opomenu pred tužbu zbog osporavanja roditeljskih prava...al brine nas upravo to što će ona dokazivati da ne osporava ona nego da djece ne žele sama ići k njemu...što je sada čak i istina iako, kada mame nema one pričaju drugu priču...što sad? Tužiti je za duševno nasilje? kako će se tek to odraziti na djecu? Kako je natjerati da odvede djecu psihologu? Ne bi li djelatnici Centra trebali skrbiti za djecu i zapitati se nije li već ovo too much za njihove malene glavice? Nije li ih Centar na temelju svega do sada već trebao na neki način zaštititi ili barem posumnjati pa da stručne osobe - psiholozi porazgovaraju s majkom, ocem, djecom...što ja znam...???

Ovakva je situacija...ukratko...rastavljena sam 4 godine i imam sina, s bivšim sam u dobrim odnosima, nije savršen otac, alije otac i viđa svog sina...napokon sam našla i sreću u svom životu, sin je to odlično prihvatio, a i bivši...divim mu se na hrabrosti i razumijevanju...moj je budući također rastavljen, bio je 9 godina u braku i ima kćeri od 10 i 5 godina...tu se idila, svi naši planovi i sva moja sreća počinje raspadati kao kule od pijeska...(( NJegova je bivša monstrum...blago rečeno...varala ga je u braku, mučila, iskorištavala...no još joj nije dosta...ne želi mu se vratiti, ali je totalno friknula kad je saznala da je ponovo sretan...naravno, počelo je prepucavanje preko njegove djece...cure su me u početku odlično prihvatile što je nju dodatno iznerviralo pa je počela sa scenama (dolazi po djecu u kasnim noćnim satima...ispire im mozak...brani susrete s ocem...čak je bilo i policijskih intervencija...ČAK mu je stiglo i riješenje za ovrhu radi neplaćanja alimentacije iako ima dokaze o uplatama i iako plaća i puno više nego je potrebno!!!)...sada je stanje kritično...djeca ga ne žele vidjeti, mene mrze, nazivaju me "kurvom" i ona se jednostavno poigrava svima nama vršeći pritisak na djecu...ne znam kakva bi to majka mogla tako upropaštavati vlastitu djecu??!!! Naravno, od Centra, psihologa, policije, suda...nikakve koristi! Ona jednostavno može činiti što hoće i nitko joj ne može stati na kraj! Mi smo inače udaljeni 300 km i ja sam se sa svojim sinom trebala preseliti k njemu na jesen...moj je sin već upisan u vrtić u njegovom gradu, ispisan u našem...posao...stan...sve je već riješeno i spremno za preseljenje...moj ga sin obožava...no, on je puko...nije djecu vidio već 3 mjeseca, nikakve pomoći ni razumijevanja nemamo ni od koga, djeca mu strašne stvari govore telefonom i uvjetuju da me se "riješi"...danas mi je rekao da je to spreman učiniti jer ne može više...kaže da će sve učiniti za njih i da zna da to nije fer prema meni i mom djetetu, ali ako mora "birati" izabrat će njih... ja se upravo spremam krenuti na put...u sred noći...moram ga vidjeti i razgovarati s njim...ali što da mu kažem?? Ja ga potpuno razumijem kao roditelj, ali nije li svijestan da time ništa ne riješava?? Oboje smo frustrirani...poluludi...i ja moram zaštititi svoje dijete...dozvolio mu je da ga zavoli...da planira život u drugom gradu...u novom vrtiću...nema li nekakvu odgovornost i prema mom djetetu? Ima li pravo njega traumatizirati, uništiti mu život? Nema li, na kraju, on isto tako pravo na sreću sa mom? tko nam može pomoći? Kako riješiti ovu bezizlaznu situaciju? Zvala sam udruge...sos telefon...psihologe...nisam imala pojma da zapravo nitko ne želi-ne može-ne zna pomoći... što da radim? Očajna sam.........