jadnik

Znam ja kako je lako dijeliti savjete drugima, hvala Bogu nadjelio sam ih se i previše. Trebao bi imati enormno iskustvo u svemu tome ali kako je teško to primjeniti na sebi. Idem dalje i borim se protiv sebe i nje. Djeci ću pružiti svu svoju Ljubav i pokušati ih zaštiti od svega pa i mojih emocija. Takav sam da uvijek kad padnem ustanem čvršći, ali sada se više ne radi samo o meni. Tu su moji Anđeli a tu je i ona. Mogu ja nju i mrziti, ništa lakše, ali je nemogu ostaviti na cjedilu. Brinem se i previše za nju pa kakav god život imali mi sutra. Znam kako je lako reći nekome okreni se svome novome životu. Budem zasigurno samo to je malo preveliki korak trenutno. Već sam zakoračio Ej ljudi samo još ovo da vam kažem. Znate li kolku moć mi ljudi imamo a da je nismo niti svjesni. Kaže se "pazi što ćeš poželjeti jer bi se to moglo i ostvariti". Istina živa, nismo niti svjesni koliko štetimo jedni drugima kada si zlo poželimo i onda nas to i zadesi. Utopija je to zar ne kad bi bili svi malo tolerantniji prema drugima. Kakav raj u odnosu na ovo danas. Sam sebi govorim biti će sutra bolje ali živimo u današnjici i sutrašnjica je uvijek daleka budučnost. Evo vam pitanje "Što je to sadašnjost?". Odgovor je krajnje jednostavan a i život, samo što je nama ljudima u prirodi da ga živimo u gorčini. Možda je to samo moje trenutno stanje ali nisu jadikovke, čvrsto stojim na zemlji ali ne stoje drugi koji će u budučnosti odlučivati u moje ime i korist, Mir ljudima dobre volje na zemlji, Ja kažem mir i dobro svima pa i inima :amen:

Eto vidiš ja jesam takav, budala koji je sve svoje osjećaje i srce podario nekome. Sada se moram boriti i protiv tih osjećaja. Boriti se protiv samoga sebe je teško i užasno. Znam što mi svi govore ali je njima teško shvatiti mene. Ja sam kako drugi kažu nevjerojatan, biće koje zaslužuje samo najbolje, uvijek prisutan za druge u nevolji i sreći, Najbolji Prijatelj koji se rađa tako rijetko. I možda živim zbog toga u nekakvim iluzijama ali stalno naliazim da se dobro dobrim vraća. Kod mene su to rijetkosti, stalno dajem sebe i neznam dali bi mogao drugačije ali tako mi se malo vraća. I sada ovo, gdje je tu moja nagrada. Živjet ću ja i dalje ali prvo moram ubiti svoje srce. Znam da su drugi to isto morali učiniti i da je svakome bilo teško. Ali eto ja kad volim neznam drugačije nego voljeti u potpunosti jer imam veliko SRCE koje je godinama samo povećavalo svoju ljubav pa ga sad ti uništi. Ne jadikujem iako znam da tako zvuči samo boli previše a da plačem u tišini. Ne sramim se svojih suza i neću ih skrivati. I MUŠKARCI MOGU PLAKATI ZAR NE

Može li ona ako unajmi stan uzeti i djecu protiv moje volje iz stana gdje sada živimo. Kako da se postavim u svemu tome i kako da postupim. Kako da razgovaram s njom kad sve što joj ja kažem ona prihvaća kao vrijeđanje , ima problema sa samom sobom i nevidi to i kako da joj to kažem. I moja psihijatrica kaže da bi se i ona morala posavjetovati sa stručnom osobom ali nedaj bože da joj ja to kažem. Kako, ja nju bez obzira na sve još uvijek volim i želim joj pomoći. Iako znam da su svi moji postupci u suprotnosti prema njezinom shvaćanju. Dali bi bilo pametno da ubuduće sve naše razgovore vodimo u prisustvu treće osobe, ima li takvih mogućnosti u czss. Pomozite jer ja sam na rubu svojih osjećaja :tuzan:

SMIRI SE Možda je ovo što prolaziš baš i zbog tebe, iz nama nekih nepoznatih razloga možda sudbinskih. Možda ti se ovo događa da bi mogao vidjeti kako ti stojiš sam sa sobom u svemu tome. Kolika je tvoja želja i snaga da budeš sa sinom. Ljudi se cijeli život bore sa nepravdama i još borbu ostavljaju u nasljedstvo. Sjeti se da si htio prepustiti djete, pa ipak nisi. Vidiš da si bio slab u svojim osjećajima i preispitivao si samoga sebe. Vrijeme će ti dati odgovore na sve zašto i kako je nešto moralo biti. Što se tiče sutkinje i ona odgovara svojim poslodavcima pa pokreni kod njih prijavu, to košta. Nemislim novčano nego ćeš sebe odvojiti od svega ostaloga i tvoje primarne borbe koju trenutno vodiš. Kao što sam ti pisao prije iskoristi ove pomake koji ti se ostvaruju mimo svega. Iskoristi njenu trenutnu dobru volju i preokreni je u svoju korist a za ostalo će biti pravih trenutaka. Sudbina je sutrašnjica prepuna događaja koji su neizbježni :amen:

Odite na "ostala pravna pitanja" jer ovo je obiteljsko pravo

Udri brigu na veselje ! Daj se malo saberi jer nije ti jasno što ovdje jedino gubiš a da toga nisi niti svjestan. VRIJEME. Nađi mi nekoga tko vrijeme može vratiti, ajde nađi pa mi javi. Sve se može ponovno promjeniti, možeš se pomiriti sa bivšom pa da opet budete sretna obitelj, može ona ostaviti harlekina pa otići sa nekim trećim itd. Možeš i ti promjeniti svašta u svom životu i opet se vratiti na staro ali samo jedno je nepovratno a to je vrijeme. Ma niti sekunde nećeš moći vratiti. A sekunda koliko kratko trajala ona je cijeli jedan svijet za sebe. Koliko je ona duga kad si pored svog sina i koliko vama znaći kad ste zajedno. Odi baci je u vjetar i čekaj je da ti se vrati. Javi mi kad ti se vrati i otkrij mi tajnu molim te kako. Uzmi svaki trenutak koji ti se pruži, nazovi ju svakodnevno i traži nek ti da sina na telefon prepoznat će ti glas, pričaj s njim pa makar to minutu dvije trajalo i bit ćeš sve bliži i prisniji sa njim. Toliko mogućnosti i rješenja ti se nudi ti bi sve to u vjetar bacio. Onda bolje sebe baci u nepovrat kad tako misliš. Čemu si zbunjivao sina dosada ako si ga spreman nakratko prepustiti. Bedak da te se klepne malo po glavi pa da dođeš k sebi

Eto to bi se trebalo nju pitati, a još radi kod najboljeg prijatelja. Stric mi je ponudio svoju kuću na moru na tri tjedna pa nek odemo malo. Pitao sam je što misli o tome, samo je rekla da ona mora raditi i da nemože tražiti godišnji sada. Dobro, nakon natezanja i nagovaranjan odlučio sam otići sam sa klincima. Ona je pomislila da ćemo biti samo tjedan dana pa je popizdila kad sam joj rekao kad se vraćamo. Da kakav sam ja to čovjek da samo njoj želim napakostit i povrijediti i kako joj mogu oduzeti djecu na tako dugo da kako bi se ja osjećao da ona meni to napravi. Klinci su ludi, luuuudi za vodom i uvijek bi ih pustio pa ako treba i cijelo ljeto nek uživaju u moru i kupanju. Normalno kad smo se vratili drvljem i kamenjem opet po meni. Neznam i neshvaćam više to nikako. Nekako mi se čini da nije baš normalna više, znam kakav težak život je imala i nije mi jasno kako može biti takva prema čovjeku koji je još uvijek voli. Zašto me tjera da moram tražiti skrbništvo i da se rastavimo, djecu kou toliko voli ćemo izmaltretirati i tak sada povrijediti. Zašto

Ajmo ovako, vidim da je ovaj slučaj vrlo raspravljiv i puno se toga može saznati i iskreno se nadam da ćeš uspjeti u svemu. E a sad ljubav, ne znam možda sam u krivu, ali eto ja to više nemogu poistovjećivati kao osječaj. Zaljubljenost je osječaj koji nas na početku natjera da negledamo razumno nego očima prepunim sreće koja je varljiva i onda nedugo zatim nastradamo. Dok ljubav to nije. Ljubav je briga, davanje, nesebičnost, požrtvovnost, ljubav je sveta. To se može objasniti najednostavnije ovako. Zasadi cvijet i brini se o njemu, zalijeva ga mazi ga i pazi, on će cvasti. Ali cvasti će za sve koji ga mogu vidjeti jednako ali samo onaj koji se brine o njemu osjećati će se posebno. Jedan sat na tjedan ili koliko već dobiješ vremena dok je ovako mali možeš uvijek iskoristiti puno više negoli da je stalno kraj tebe. Daj mu pažnje kakvu doma neće imati, daj mu svoju brigu, požrtvovnost, nesebičnost i daj mu sebe cijeloga i u potpunosti. Vratiti će se ljubavlju, pa nek te i zove tvoje vlastito djete kako god želi ili mu je trenutno vrhu jezika ti to čuj kao tata i doći će trenutak kad više nećeš se trebati pretvarati što si čuo a što ne i kako će to utjecati na tebe. Vratiti će ti se ljubav, ljubav jednog bića za koje ćeš uvijek s ponosom moći reći TO JE MOJ SIN.

Moram ti priznati da nisam baš skužio ovu uzrečicu, molim pojašnjenje

Stanujemo samostalno u stanu moje majke koji ima dvije spavaće sobe. Režije u potpunosti plaćam sam i odlazim u nabavu najčešće. Sin ima 4 a kći 3 godine. Jako su vezani za obadvoje samo što majku malo viđaju, pola sat ujutro i 2-3 sata navečer a samnom su cijeli dan i vodim brigu o njima više od 2 godine. Ona kaže da je ona dovoljno sa svojom djecom i da joj to nesmijem nabijati na nos. A djeci mogu stalno govoriti na njihova pitanja gdje je mama, na poslu djeco. Ja tu u njenom životu više uopće ne postojim. Svoju plaću ima za sebe, ima gdje spavati i pojesti. Popiti si koju pivicu i sve je super. A ja sam smeće, đubre i gad bar je tako znala govoriti i vikati kad je dolazila kući sa prijašnjeg posla u 2, 3 u noći u blago pripitom stanju. Radila je u kafiću pa nije joj za zamjeriti. Sada ima normalan posao ali je stalno tamo. Klinci odu spavati ona ode u ured i nema je do jutarnjih sati. Vjerujem da je tamo jer bi me nešto drugo dotuklo iako sam dobivao poruke i pozive ali sve bez dokaza da mi nije vjerna.

Obje su točne jer sam u mirovini koja je oko 3500kn

Živim sa ženom u vanbračnoj zajednici, imamo dvoje malodobne djece. Uglavnom odnosi su nam postali nemogući i ja nemogu više tolerirati njezino potpuno odbijanje mene. Želim započeti novi život i želim skrbništvo nad djecom jer ja sam taj koji je većinu vremena s njima i vodim brigu o svemu u kućanstvu i oko djece. Ona samo povremeno skuha i jedino što pegla jer sam ja katasrofalan ali i to sad zahtjeva od mene. Ona želi uspjeti u životu ali mene ne vidu u tome. Stalno je nema doma i ako joj to prigovorim bolje je da sam šutio. E pa sad mi je dosta i neću više šutjeti. Bojim se budućnosti jer koliko vidim male su mi šanse da dobijem skrbništvo nad djecom a za alimentaciju i odvojeni život nemam primanja. Da vam dočaram jednu situaciju. Sa djecom sam u parku i predvečer dolazio ona sa posla i dođe do nas u park. Zazvoni joj telefon ( koji joj je stalno u rukama ) i javlja se na poziv. Odmah se okrene i odlazi da nebi ja slučajno čuo o čemu se razgovara i sa kime. Djeca koja su malo dalje je primjete i počniu trčati za njom. Mlađa kćer plače i doziva ju te ju dostigne ali se njena mati nemože odvojiti od telefona. Sin nije bio tako brz a i vidjevši da se ona ne okreće na njihove pozive između dozivanja majke par puta mene upita, koji to sve promatram sa strane, tata jeli to mama. Suze su mi potekle.