istosad

Zanima me ukoliko bih bio uhvaćen u prodaji nečega što ne spada u kategoriju lijekova, oružja i sl. (zapravo, pojma nemam što bi točno sve spadalo u tu "posebnu kategoriju" u koju spadaju i lijekovi, ovako iz glave sam se još sjetio oružja), dakle bilo što što se recimo može pronaći i u oglasniku i što za određen broj ljudi predstavlja izvor zarade i kojeg bi lopovska protunarodna vlast, njene institucije i represivni aparat kategorizirali kao "nelegalnu trgovačku djelatnost"...koju kaznu bih mogao očekivati, s obzirom na svoju situaciju?

Donesena nepravomoćna presuda, tužiteljica je predložila uvjetno kaznu od 10 mj. s rokom kušnje od 3 god. plus 5000 kn, a moj branitelj ako se ne varam 3 mj. s rokom kušnje od 1 god., što je s obzirom na sve okolnosti i realno. Priznao sam krivnju, na pitanje branitelja osjećam li kajanje lagao da osjećam, pa je u zapisnik ušlo da se iskreno kajem (još jedna od pravosudnih gluposti) i izjavio da sigurno neću ponoviti djelo. Dodatne olakotne okolnosti neosuđivanost, te činjenica da sam djelo počinio iz svojevrsne krajnje nužde zbog loših materijalnih uvjeta života, osobito s obzirom na činjenicu da sam visoko obrazovan i da sam aktivno tražio posao čak i van struke, te činjenice da se nisam trudio prikriti svoj identitet prilikom izvršenja plemenitog djela zbog kojeg sam osuđen. One nebuloze onih štetočina iz HALMED-a nisam negirao jer sud to ne bi zanimalo i samo bih si zakomplicirao situaciju. Donesena je nepravomoćna uvjetna presuda o kazni zatvora od 6 mj. s rokom kušnje od 2 god. bez plaćanja novčane kazne, ali uz obvezu plaćanja paušala od 500 kn sudskih troškova (čujem da je to novi zakon, treba odnekud isfinancirati tu silnu birokraciju, a gospodarstvo su već odavno izmuzli i uništili). Sutkinja je bila vrlo korektna tijekom rasprave i očekivali smo blažu kaznu s obzirom na okolnosti, a branitelj smatra da bismo se trebali žaliti. Osobno nisam za to iz razloga što bi žalba odgodila pravomoćnost presude i onemogućila me u nastojanju da što prije pokušam izvršiti nemoralni čin uhljebljivanja u državnoj službi i pridruživanja kriminalnom pothvatu daljnjeg uništavanja hrvatskog naroda jer u tom slučaju ne bih mogao dobiti tzv. potvrdu o nekažnjavanju koju je potrebno predočiti prilikom prijavljivanja na natječaje za radno mjesto u drž. službi. Međutim, predviđanje mene i mog branitelja je da će tužiteljica uputiti žalbu na presudu, pa ćemo se u tom slučaju žaliti i mi. Računalo i mobiteli će mi biti vraćeni, a SIM i memorijske kartice, lijekovi, dodaci za prehranu koji su proglašeni lijekovima, te zaplijenjeni prezervativi i lubrikant će biti uništeni, kako njihovim korištenjem ne bih nanio štetu sebi ili drugima, osobito korištenjem prezervativa i lubrikanta. Također me zanima jedna stvar, a to je koliko mi je u ovom trenutku zaštićena privatnost. Bez obzira na namjere počinjenja ovog (nemam namjeru) ili nekog drugog kaznenog djela (recimo da je sve moguće), ne bih se osjećao ugodno znajući da sam možda praćen ili prisluškivan.

Ja imam 2 pitanja, prvo je gdje su dokazi za takvo što uopće i kako na temelju rekla-kazala izjave Pere DO može upućivati bilo kakve pozive Đuri, a pitanje br. 2, ustvari više konstatacija, kad bi i postojali dokazi, recimo zvučni zapis, isti se ne bi mogao koristiti na sudu (doduše razlog tome je nebulozno pravilo po kojem se pisani zapis smije, dok se zvučni ne smije koristiti, ali kako god, ne postoji ni po toj osnovi temelj). Ažurirano Analogijom prema sličnom slučaju s ovog podforuma izvlačim zaključak da bi ti bilo najbolje priznati krivnju i izraziti kajanje, 99,99999% ćeš proći samo s uvjetnom kaznom : )))))

Pa i ti si se nalajao protiv dilera kojeg si uvalio u probleme. S tim da se on valjda htio izvući jer je uhvaćen s tim, a ti nisi uhvaćen ni s čim. Ne znam što si uopće išao govoriti to da si mu ranije prodavao, potpuno nepotrebno, "nemam ništa za izjaviti" i bok. A baš me zanima jesi li se uopće bio dužan i odazvati na taj poziv na razgovor, rekao bih da ne, ali me u ovoj državi ništa ne čudi.

Ozbiljno? Znači Đuru uhvate s travom i on iz bilo kojih razloga kaže da mu je Pero prodao travu i temeljem toga je moguće da Pero bude optužen i osuđen? Jesam li ja jedini kome se ovu čini umobolno, nakazno i nakaradno???

Super, hvala. Razmišljam si s kojem opravdanjem bi mi mogli to napraviti, oduzeti mi računalo trajno, jedini razlog koji mi pada na pamet je taj što su na njemu našli podatke o mojim bivšim kupcima (isto kao i na mobitelima koje su mi zaplijenili i koje bih isto volio dobiti natrag). S tim da ja te podatke imam spremljene i na drugim mjestima, e sad bi li mi išla u prilog činjenica što ja te podatke ionako imam spremljene (mogu opravdati zbog čega ih imam ako me se baš bude pitalo, ali činjenica je da se samom trajnom zaplijenom ne bi postigla nikakva druga svrha osim pukog "kažnjavanja").

1. Aha, razumijem sad, hvala na pojašnjenju. 2. Pa valjda postoji nekakva praksa, bitno mi je da dobijem računalo što prije jer mi ovo nije dovoljno dobro za posao, hoću li čekat par dana ili godinu dana, ako netko zna molim odgovor. 3. Nisi očito pažljivo čitao, ja nisam prodavao nikakve pripravke osim konkretnih koje su mi zaplijenili u većim količinama, a to su lijekovi za potenciju, ono ostalo su bile stvari koje se mogu kupiti i u dućanu, po toj logici su mi mogli i isprazniti frižider ili smočnicu i zaplijenit mi po jednu teglu pekmeza, jednu kutiju čaja, jednu vrećicu origana itd. i proglasiti ih lijekovima za potenciju. Jedino zbog čega su mi to plijenili je što je bilo spremljeno na polici pored lijekova koje sam prodavao i što su bočice bile strane proizvodnje bez prijevoda (legalno naručene online), a onda se oni iz HALMEDA trećinu tih sredstava nisu potrudili prevesti na hrvatski, za trećinu su bili tipfeleri ili nazivi proizvođača a ne supstanci, a trećina je ZBILJA zabranjena (provjerio sam popis), ali se unatoč tome može kupit u bilo kojem Konzumu ili DM-u. Ja bih isto tako mogao kupiti pune kutije pakiranja tih proizvoda u spomenutim dućanima i donijeti ih na sud kao dokaz da ih se može kupiti za osobnu upotrebu bilo gdje, bez da te itko išta pita. Ili mogu kupiti po jedno pakiranje od svakog proizvoda (u količini koja mi je i zaplijenjena uostalom), hoće li mi ih i onda oduzeti i optužit me da sam namjeravao to preprodavati? Osim toga to niti nisu lijekovi za potenciju, tako da to što tamo piše niti činjenično ne stoji, vezano za spomenute proizvode.

Suđenje mi je za 2 tjedna, i imam 3 pitanja: 1. Raspitivao sam se vezano za potvrdu o nekažnjavanju i nadležni službenik mi je rekao da nakon što bude donesena presuda i ako se ne budem žalio, da mi već idući dan mogu izdati potvrdu. Negdje sam čuo da pravomoćna presuda može biti prepreka kod zaposlenja, što je na kraju istina? 2. Zaplijenjeno mi je računalo, kad ću ga dobiti natrag, pretpostavimo da bude donesena presuda isti dan na koju se neću žaliti. 3. U optužnici se navode razne nebulozne tvrdnje, neke od njih su da sam prodavao lijekove za potenciju, i onda se nabraja jedno 10-15 proizvoda koje su mi zaplijenili (neki od njih zbilja jesu lijekovi za potenciju koje sam prodavao i to namjeravam priznati), te spominju HALMED kao instancu koja je to i potvrdila. Međutim, većina od tih sredstava koja su nabrojali se mogu normalno kupiti u dućanima u Hrvatskoj, bez liječničkog recepta, od biljnih ljekarni, pa preko raznih dućana tipa Bio&Bio ili DM-a, a neki se čak mogu kupiti i u Konzumu, recimo guarana ili šafran. To sam sve imao u količinama od 1 bočice i sl., znači ni s te strane nema nikakve riječi o preprodaji nego je bilo isključivo za osobnu upotrebu. a) Mogu li temeljem toga zatražiti da mi se oduzeti proizvodi vrate? I ako da, je li dovoljno da predočim isprintane screen shotove na kojima se jasno vidi da se ti proizvodi zbilja prodaju u dućanima, ili moram na neki drugi način dokazivati navedene činjenice? b) S obzirom na navedene činjenice da se "zabranjena" roba regularno prodaje u dućanima, kao i to da postoje web shopovi na hrvatskom jeziku gdje se također prodaju i lijekovi za potenciju koje sam i sam prodavao, mogu li očekivati blažu kaznu s obzirom na to da nisam nužno mogao niti biti svjestan toga da kršim zakon?

Stiglo mi je rješenje o ovrsi, pisao sam im prvo zahtjev za zastarom, pa malo kasnije (kad sam čuo da je rok 6 god., a prošlo je 5) i zahtjev za oslobođenjem, ali mi nisu uopće odgovorili nego mi je eto danas stiglo to rješenje u kojem piše da će se ovrha izvršiti bez obzira na žalbu, da će mi xxxxxx ovrhu (ako sam to dobro shvatio) dodatno naplatiti 200 kn i da bi me ta žalba koja se neće uvažiti koštala 50 kn. Čak stoji i da se u toj žalbi koja se neće uvažiti neće uzimati u obzir primjedbe na zakonitost postupka. Inače čovjek zadužen za ovrhe mi je na tel. kad sam dobio prvu obavijest prije par tjedana i kad sam mu objasnio o čemu se radi rekao da će se strpiti s ovrhom jer mi je tad dan rok od nekih 8 dana da platim dug (nastao njihovom greškom i o kojem nisam bio obaviješten). Sutra idem gubit vrijeme u Albrechtovu, ima li tko kakav savjet?

Nitko dovoljno stručan da mi odgovori? Došao sam negdje do podatka (ne znam je li istinit), da zastara stupa na snagu 6 godina od odrađenog posla, a prošlo je 5 god., pa me zanima ako mi blokiraju račun, hoće li to biti trajno (tj. dok im ne platim, dakle trajno), ili mogu nakon godine dana tražiti da mi ga odblokiraju temeljem nastupanja zastare?

Dakle, ovako, bio sam na Poreznoj, dug je vezan za taj posao koji sam radio u sklopu nekih mjera Zavoda za zapošljavanje od 6. do 12. mj. 2010.g.. Nisam ispunjavao nikakvu prijavu koliko se sjećam, nego je to radio poslodavac (ili Zavod), a na to mi je stigao povrat poreza, i to, njihovom greškom, u trostrukom iznosu, što su primijetili i stornirali, ali samo tu 3. isplatu, tako da mi je na kraju isplaćen dvostruki iznos za kojeg me sad terete (tj. za taj dio kojeg su preplatili). Pričao sam s par djelatnika, jedan mi je sugerirao da pokušam izbjeći plaćanje kamata ali da ću dug morat platiti, jedna djelatnica mi je rekla da ako hoću uputim žalbu za koju bih morao platiti 50 kn biljega, a na moje daljnje upite mi je sugerirala da mogu i uputiti zahtjev za zastarom koji se ne plaća. To sam planirao učiniti sutra, pa me zanima ima li izgleda da mi to uvaže ili će mi pijavice blokirati račun zbog njihove nesposobnosti i bezobrazluka.

Zanimljivo, dakle od poslova koji su mi pisani u radnu knjižicu, to bi bilo 6 mj. tijekom 2010.g. u jednoj civilnoj udruzi u sklopu nekog programa Zavoda za zapošljavanje, nešto slično kao ovo "stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa", ne sjećam se kako se to tad zvalo, i krajem 2011.g. mjesec dana sam radio u nekoj privatnoj firmi za nekih čini mi se 3500 kn. I kakav je to uopće način da mi nakon 3 god. pošalju ovrhu, a da u te 3 god. nisam bio obaviješten ni o kakvom navodnom dugu? Jel to normalno (ne čudi me previše, al eto svejedno me zanima)?

Zadnji "posao" koji sam radio je bilo tzv. stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, trajalo je od 7.mj. 2013.g. do 7.mj. 2014.g. i za to sam dobivao naknadu od 1600 kn mjesečno. Nemam pojma je li mi stizalo na žiro ili na tekući, nemam uvid u stanje prije 9.mj. 2014.g. preko internet bankarstva. Dosad nisam dobivao nikakve obavijesti niti išta, i danas mi je stigao papir od porezne na kojem piše kako je Područni ured Porezne uprave dana 22.2. 2016.g. utvrdio dug i kamate u iznosu od 714,24 kn (dug) i 350,41 kn (kamate), ukupno 1064,65 kn. Piše još da po primitku opomene bez odgode podmirim dug i da će u protivnom Porezna u roku od 8 dana pokrenuti postupak ovrhe, te da se mogu obratiti nadležnoj ispostavi radi usklađenja duga ukoliko se ne slažem s iznosom duga (danas je petak, pa moram čekati do ponedjeljka). Nezaposlen sam i nemam nikakva primanja, tu naknadu koju sam dobivao sam odavno potrošio, i što konkretno znači da će mi pokrenuti ovrhu, hoće li mi blokirati tekući račun (i skinuti s njega novac ako ga bude uopće bilo), ili će mi doći na adresu na kojoj sam prijavljen i roditeljima iznositi stvari iz stana?

Napisao sam "ako ne može dokazati sudskom dokumentacijom ili na neki drugi način", a u ovom slučaju ne vidim taj neki drugi način koji bi opravdao njihovo postupanje. Smatram da na svakom normalnom sudu, ako zanemarimo moguće posebne okolnosti vezane za konkretan slučaj, riječ policajca ne bi smjela biti dovoljna jer bi, kao što sam i naveo, u tom slučaju njihova riječ bila jedina stvar koja bi štitila građane od grubih kršenja njihovih prava od strane onih kojima je i u interesu prvo da imaju što popunjeniju statistiku "hvatanja kriminalaca", a u nastavku i da opravdaju svoje vlastito postupanje u popunjavanju te statistike. Ne samo da nije dužna držati pravna predavanja, nego joj je i omogućeno da izvrši pritisak na one koji se daju zastrašiti i koji ne poznaju svoja prava tako da potpišu papir kojim sami sebe stavljaju u nezavidnu poziciju. Odvjetnik i snimka, inače se osumnjičenika stavlja u nepravedan položaj. I što je najbolje od svega, ako sam dobro shvatio, u slučaju da bude osuđen, ovaj iznuđen potpis bi ga još mogao i spasiti od veće kazne jer je "surađivao".

Fino i precizno je opisao situaciju, ne vidim kakvog smisla ima tvoje javljanje na temu ako sve što ne ide u prilog organima progona "ne mora biti baš tako". Onda lijepo napišeš ogradu "ako je sve tako kako tvrdiš..." i nakon toga daš svoje uvaženo mišljenje. To smo već odavno zaključili da ju nakazan i nakaradan zakon zabranjuje. Mogli su mu i dati priliku da pročita. Kad je ulazak protuzakonit nema nikakve veze. A je li bilo dragovoljno ili nije se ionako niti ne može utvrditi na sudu s obzirom na dane okolnosti (neovlašten ulazak u stan bez naloga i svjedoka).

Kako nije bitno je li legalno? Kako mogu ilegalno pribavljeni dokazi vrijediti na sudu? Ako su mu je policija ušla u stan, i ako pritom ne može dokazati da je sve bilo legalno, sudskom dokumentacijom o legalnosti ulaska ili na neki drugi način, onda ne vidim što je to što štiti ustavom zajamčenu nepovredivost privatnog vlasništva. Riječ policajaca? I ovo potpisivanje je isto zakonodavna sprdnja, potpisivanje nekakvog papira kojim samog sebe stavljaš u nezavidan položaj bi imalo smisla samo pod uvjetima u kojima se obavlja i dokazno ispitivanje, znači odvjetnik i snimka, inače de facto mogu radit što ih je volja, i koristiti činjenicu da građani realno ne poznaju svoja prava ako se nisu unaprijed pripremili na susrete s policijom, za razliku od "krupnijih riba".

I bez pristutnosti branitelja? Razlog zbog kojeg sam i pokrenuo temu je da vidim koje su realne mogućnosti da se okrivljenik "izvoza" tj. raznim blefovima ili pritiscima dovede u situaciju da prihvati manje nego što bi dobio na sudu. Evo kolega iznad spominje i nekakve sudske troškove. Tako je, zato mi je i bilo neobično ponašanje tužitelja, jer nisam imao pojma o postojanju tih ograničenja, niti sam imao razloga sumnjati u to, budući da su se već stvorili uvjeti za ukidanje tih ograničenja, a osobno sam otišao izvršiti uvid na sugestiju branitelja jer ni on nije predvidio da će im toliko trebati da ukinu ograničenja.

Haha, ti ćeš mi reć. Ako nemaš ništa pametno za odgovorit onda se lijepo povuci ili citiraj neki zakon, to ti dobro ide. Jesam li ili nisam nije tvoja briga. Pitao sam ljude na forumu koji su voljni ili znaju odgovore na moja pitanja. Gdje sam rekao da nisam kriv? Nisam se izjasnio o krivnji. Također nisam rekao ni da ne želim razgovarat s odvjetništvom, odakle vadiš te bisere? Ne tražim pomoć nego fair postupak u kojem ću moći priznati krivnju i iznijeti olakotne okolnosti kako bi kazna bila što pravičnija (u odnosu na važeći zakon). Jel se i za to plaćaju sudski troškovi? Ma nemoj, kad ti nešto odgovara od nečijih navoda onda ih uzimaš kao relevantne, a ako ne, onda vi "ne znate što se zapravo dogodilo" ili koje su okolnosti slučaja. Imaju sve potrebne dokaze da donesu osuđujuću presudu. Ok, ostavljaš drukčiji dojam. Ma daj, ajde super ako ti kažeš da je tako.

Zapravo i ako zanemarimo sve što sam naveo, zanima me po kojoj se to pravnoj logici meni može uzet kao otegotna okolnost bilo koja taktika koju sam koristio tijekom postupka, a za koju sam smatrao iz bilo kojeg razloga da meni ide u prilog? Nije li posao i pravo okrivljenog i obrane da rade sve što mogu da za sebe izvuku najveću moguću korist (bez obzira na činjenično stanje, jer nije na njima da utvrđuju činjenično stanje), posao policije i tužilaštva da prikupe dokaze odnosno ishode osuđujuću presudu, a posao suda da donese presudu i ukoliko je osuđujuća da odredi kaznu temeljem svih prikupljenih činjenica s jedne i s druge strane? Pitam te to kao pravnika, što misliš o tome? Ionako sam ovu temu otvorio prvo na pdf-u pravne rasprave (ili kako se već zove), pa je preseljena ovdje.

Pa s obzirom na okolnosti, mogao bih izvući jedno drugo pravilo koje bi glasilo "ako si kriv, svi te mogu zaj*** koliko ih je volja, a ako neće oni onda će sud". Dodatni rad? Nije li to posao za koji su plaćeni, ili će ostati prekovremeno? Znači okrivljenici moraju pristajati na manje nego što bi dobili na sudu zato da bi na taj način suci imali manje posla? Kad bih ja bio sudac, vjerojatno bi me sustav dovoljno iskvario da bih i ja okrivljenicima davao veće kazne zato jer radim posao za koji sam plaćen... Ja ti sad mogu navesti par razloga za moju odluku da se branim šutnjom, ali što mi to vrijedi ako sudac ionako u obzir uzima samo to jesam li se pojavio pred njim ili nisam? Evo ti samo neki: nemam povjerenja u policiju (jesam li dužan imati?) i samo sam slijedio uputstva svog branitelja. Nisam bio upoznat s činjenicom da bi mi to moglo otežati položaj pred sudom jer sam bio uvjeren da ionako već imaju dovoljno dokaza protiv mene. Cilj i namjera mi je pred sudom priznati krivnju za djelo za koje me se tereti (osim ako mi DO ne ponudi kaznu za koju smatram da je primjerena) i dobiti priliku da iznesem sve olakotne okolnosti kako bi mi se odredila najpravičnija kazna (s obzirom na važeći zakon). Uzimaju li to hrvatski sudovi u obzir ili im je prilikom određivanja kazne najbitnije jesam li poduzeo sve moguće radnje da si smanje broj ročišta? P.S.: Da, isti je slučaj, javit ću.

Ne normiramo nikako sve živo, podsjetio bih vas da mi se dogodilo da je tužiteljica uputila prijedlog za moje pritvaranje u istražni zatvor iz razloga jer se prvo nisam odazvao u roku od 2 dana (a zakonski rok koji jest propisan je 8 dana) na dokazno ispitivanje jer me iz policije nisu zvali prvi dan od početka trajanja roka, a zadnji dan roka me nisu mogli primit jer je nadležni inspektor "imao posla", a moj odvjetnik nije bio u mogućnosti doći sa mnom na policiju jer je imao prethodno dogovorene obaveze. Također bih podsjetio na činjenicu da je, iako mi je nakon toga na moj zahtjev (na sugestiju branitelja) rečeno da će mi poziv biti uručen pismenim putem, policija samo jednom došla na moju adresu da mi uruči poziv kad nikog nije bilo kući (što je zbilja krajnje neobična pojava, da se dogodi da ljudi nisu kod kuće, a zakonodavcu sigurno predstavlja nepremostivi problem propisati da policija mora prilikom pokušaja uručivanja pismenog poziva, ukoliko se okrivljenik tad ne zatekne na kućnoj adresi, isti poslati putem pošte). Znači li to da se ne slažete s tim da bi okrivljenik trebao dobiti neki razuman rok unutar kojeg bi se mogao pripremiti za pregovore s tužiteljem? Inače uvid u spis u to vrijeme nisam dobio zato što se tužiteljica htjela vidjeti sa mnom osobno zbog toga jer mi tad još uvijek nije bio povučen zahtjev za pritvaranjem, iako sam par dana prije toga bio na dokaznom ispitivanju (ali je bila zauzeta pa me naručila za drugi dan), pretpostavljam da bi bilo veselo da je do razgovora i došlo...

Nekad su ljudi nepažljivi, ali u većini slučajeva jednostavno ne poznaju svoja prava, što nadležnim tijelima olakšava posao i omogućava im da tu situaciju koriste na štetu osumnjičenika/okrivljenika laganjem, blefiranjem, pritiscima...teško će neki krupni kriminalac pasti na te jeftine fore, ali zato ljudi koji se nisu prethodno informirali jer nisu niti činili ili mislili da čine nešto loše, ili ljudi koji se ne znaju postaviti i/ili imaju povjerenja u policiju i sudstvo bivaju za to i adekvatno "nagrađeni", a statistike o "borbi protiv kriminala" još malo popunjenije. Ako zakon koji štiti građane od takvog postupanja već postoji, onda bi građani o njemu trebali biti i informirani, inače je samo slovo na papiru, koje može dobro poslužit za prigodno muljanje javnosti o "zakonitosti postupanja" i "poštivanju prava građana". Ako ljudi zbilja jesu toliko blesavi ili si namjerno žele počiniti štetu i nakon što budu upoznati sa svojim pravima, onda ok. Dobar pr. za to su čuvena "Miranda rights", ako netko čita a ne zna, to je onaj govor koji američka policija uvijek održi prilikom uhićenja, a ide: "Nisi dužan ništa reći, ali sve što kažeš se može upotrijebiti protiv tebe...". I naravno da se do tog pomaka došlo temeljem sudskog presedana tipičnog za anglosaksonsko pravo, a ne voljom političara koji su pisali zakon... A svašta. Ali ipak ne mislim da je ista situacija, očito je da se radilo o krajnjoj nepažnji, propustu, već sama činjenica da si to zapamtio kao anegdotu govori tome u prilog. I što se tog tiče ne vidim ništa sporno u tome što je (pretpostavljam) nakon toga uslijedilo. Pa evo kolega gore mi je na drugoj temi silno želio dokazati kako sam ja svojom šutnjom na policiji zapravo opstruirao postupak i doveo se u nezavidan položaj, a što bi tek bilo u slučaju nepotpisivanja papira... Isto na ovoj temi predviđa autoru teme (i svaka mu čast na tome) probleme s policijom u slučaju žalbe čak i ako bude u pravu, zato jer živi u manjem mjestu...a što reći.

istosad je napisao 1.Kako možeš dići tužbu ako su dokazi pribavljeni nezakonito? 2. Nadalje, ako je ljekovita supstanca pronađena u ormaru, 3.Ne pričamo o nekim birokratskim formularima (a ako sam te dobro shvatio, čak ni njih nisi dužan potpisat). istosad je napisao 4. Nije im dragovoljno predao, niti je bio dužan. 1. Na temelju jedine stvari na temelju koje bilo tko ovdje može tvrditi bilo što, a to su navodi korisnika. Upali su mu u stan i kopali po privatnoj imovini bez naloga. 2. "Ljekovita supstanca" je jedan preblag izraz koji opisuje sve blagodati ove divne opojne tvari koju bi trebalo što više promovirati, osobito među mladima, kako bi ih se što više upoznalo s njenim dražima, te kako bi se jednog dana promijenio nakaradan zakon koji istu zabranjuje, dok dozvoljava korištenje i dilanje teške droge alkohola (čiji sam inače isto veliki simpatizer) i otrovnog duhana iz razloga što se isti već (i to "od pamtivijeka") masovno upotrebljavaju i jer je njihova zloupotreba općeprihvaćena u narodu. Dakle, to što ju nakazan i nakaradan zakon zabranjuje ne znači i da ista nije ljekovita. 3. O.K., znači još jedna indicija koja upućuje na to da se okrivljeniku pokušalo smjestit; unatoč tome što su gospoda policajci imali mogućnost staviti napomenu "odbio potpisat", njima je bilo toliko jako stalo do toga da potpiše da su izvršili pritisak na njega da to i napravi riječima "ajde mali ne za.ebavaj nego potpisuj" (ili nešto u tom stilu), a da nije znao ni što uopće potpisuje. 4. Ne znam što su napisali na papire koje su ga naveli da potpiše, ali se referiram na ono što je korisnik sam napisao, a korisnik je napisao da su mu ljekovitu supstancu pronašli i otuđili iz ormara. I kakve veze ima je li bilo "dragovoljno", ako je sam ulazak, odnosno sam preduvjet koji je doveo do legalnog otuđenja, tzv. "zaplijene", bio protuzakonit...

Zaboravi na to da će te pojedinci razumjet, da si odbio potpisat sad bi čitao tumačenja kako si sam kriv za situaciju u kojoj si se našao jer si odbio suradnju. Itd.

O.K., pisana pouka o pravima je trenutno kod mog branitelja pa nisam bio u mogućnosti provjeriti, hvala na odgovoru. Ukoliko se u pisanoj pouci o pravima spominje i odredba čl. 183-184a ZKP-a, tad smatram da je zakon pravičan u odnosu na okrivljenika što se tiče mog prvog pitanja. Što se tiče mog drugog pitanja, smatram da je zakon nedorečen i da ne ide u prilog okrivljeniku, budući da ne definira uvjete pod kojima okrivljenik može dobiti uvid u spis, čime se otvara širok prostor za vršenje pritiska DO na okrivljenika nakon što isti pokuša izvršiti uvid. Isto tako ne vidim ni da se u članku spominju ikakvi vremenski rokovi...