"Predaleko si došla. To je to - sad si na potezu donijeti odluku koja će te možda obilježiti za cijeli život - ili ćeš biti sutkinja / državna odvjetnica i imati položaj u društvu ili ćeš cijeli život biti pravnik u gospodarstvu za kojeg nitko neće znati da postoji.
I ja sam bio na raskrižju - isto sam morao birati. I odabir se pokazao pogrešnim (razmišljao sam kao ti, nisam sebe stavio na prvo mjesto).
Novi natječaj za sud sam dočekao za godinu dana i nisam propustio priliku.
Danas sam PREZADOVOLJAN.
Da zaključim: Za mene ne bi bilo dvojbe."
Bože, koja hrpa gluposti...Floki obično dijeli ok savjete, ali ovaj je ko da čovjek čita Gloriju, Arenu, Cosmopolitan, mislim da čak i Smokvin list ima bolje ....
Patetika s raskrižjem me posebno bode u oči. Mislim da Floki nije trebao biti psihijatar, nego pisac ljubavnih romana koje ženice ljeti čitaju po plažama:)
Da ne bude zabune, radim ko sudački vježbenik. Pri kraju sam "mandata" i mogu s vama podijelit svoje mišljenje, a i mišljenje četvero kolega sa suda i DO-a iz mog grada. Dakle, mi vježbenički veleumovi složili smo se da je raditi na sudu dobro ako ti ne preostane ništa drugo. U današnjim uvjetima naravno. Sam vježbenički staž je skroz u redu, ovisno o mentoru kojeg vam dodijele ili za kog se izborite. Međutim, na kraju vježbeništva, ako imate sreće pa se raspiše, čeka vas natječaj za savjetničko mjesto i ako upadnete postajete sudski savjetnik, odnosno u prijevodu za laike, Gospodar Svemira. Vašem društvenom položaju od tog momenta nadalje mogu parirati samo predsjednici država, premijeri, eventualno Dalaj Lama. Dok šećete po ulici, ne dodirujete beton, ko djevojka iz Čorbine pjesme. Gdje god se okrenete, besplatno piće, rukoljub na svakom koraku...
A onda se probudite...plaća vam je cca 5500 kuna, uvale vam spise koje im se neda radit, po mogućnosti i brdo ovrha, pa tako radite 5-6, ponekad i 10 godina. Na sudu ste gotovo u rangu teta iz pisarnice, ali zato imate luksuz stresa pisanja presuda vikendom. U to vrijeme, oni pravnici iz gospodarstva, nevidljivi, mali, bijedni ljudi, za koje nitko, pa valjda ni oni sami, ne zna da postoje, imaju plaće od 8 - 10 hiljada kuna, posao obave u radnom vremenu, kući dođu smireni, a vikendom žive, izlaze, šeću psa, idu na planinarenje, šta već
Uostalom, znam više sudaca koji bi skočili sa stolca da imaju mogućnost otići u neko osiguravajuće društvo, državnu firmu, čak i centar za socijalnu skrb.
Ali, to je vaše raskrižje....krenite brzo preko zelenog i nadajte se da nema pijanih vozača. Jer život je ipak otvorena cesta;)