Lijep pozdrav
Radim u srednje velikoj firmi, već 6 godina, uredski posao. Prije nekoliko mjeseci došle su 2 osobe, vježbenice kod mene u sobu.
Ne radimo istu vrstu posla, ali zbog nedostatka prostora dijelo radni prostor.
Pitanje se tiče Zakona o radu, članak 134.
Oprostite na konfuznosti, zaista je malo je reći da mi je "pun kufer", da tražim novi posao, ali i to da mi nakon svakog radnog dana treba neko vrijeme da uopće dođem k sebi, pa da postavim ovdje odmah pitanje:
Imamo povjerenika za pitanja radnika kome ću podnijeti napisanu žalbu.
Zanimaju me detalji za žalbu, (uopće mi je odvratno da brojim nekulturno i ignorantsko ponašanje 2 osobe koje sa mnom dijele najuži radni prostor a koje se dešava doslovno svaki dan, ali koje moram nabrojati). Znači, moram li detaljno navoditi za svaki dan, i kakav oblik ponašanja. Odn. kakva je... forma toga ? Da li je dovoljno navesti oblike ponižavajućeg ponašanja, intenzitet ? A toga ima toliko da za svaki dan može raditi posebna pritužba.
Razlog radi kojeg nisam ništa još poduzimao jest da budem siguran za korake i postupak kod Općinskog suda, jer pretpostavljam da se ništa neće promijeniti nakon što dam žalbu povjereniku (stavak 5).
U internom pravilniku o radu stoji da povjerenik ima rok od mjesec dana da ispita prigovor i poduzme evt.mjere, dok u Zakonu stoji "najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe,", da li to znači da je rok poslodavcu od 8 dana a ne mjesec ?
Konkretan opis problema :
(disclaimer za one koji čitaju: Da ja ovo čitam vjerojatno bih mislio bi da je to potpuno nemoguće i da osoba koja to piše ima problema sama sa sobom. Nažalost, svaki dan se ponovo uvjerim u suprotno.)
Dakle. Prvo sam mislio da su sramežljive, no ubrzo se ispostavile kako imaju nekih problema, u prvom redu težak nedostatak kućnog odgoja, da ne kažem nešto više. Prvo što me osupnulo je nepozdravljanje. Dakle ulazim u sobu, pozdravim prvi, nitko ništa ! Potpuno ignoriranje i nepoštovanje. Prasnu u smijeh kad pričam s kolegama a ne pričaju niti se uključuju u razgovor (?!). Dakle uopće ne pričaju sa mnom, dok međusobno pričaju. Nakon par tjedana prestao sam pozdravljati jer mi je bilo beskrajno neugodno i ponižavajuće da pozdravljam nekoga tko uopće ne odgovara niti razgovara.
A zatim nisam mogao vjerovati da njih dvije komentiraju o mojim kolegama , a kasnije i mene (!) kao da me nema u sobi, i o tome što će donijeti u sobu bez ikakvog obzira i pitanja za radio, molio sam da se ne pušta jer mi smeta koncentraciji. Pucanje balona od žvaki skoro cijeli dan, brojanje naglas (samoj sebi) , ili paljenje klime koje je meni iznad glave kad im se sprdne i tako ostavljanje po cijeli dan, daljinski je kod njih a jel moram još što reći kad jedna od njih poteže sline da se čuje kao roktanje. I to tako cijeli dan. Nakon što bih se sabrao zamolio bih da se zatvori prozor, i tako dok nisam shvatio da se se ne mogu ponižavati i pitati za malo kulture nekoga tko se ponaša kao da je štičenik popravnog doma a ne radnik s istim pravima kao ja.Takvo ponašanje od prvih dana se nastavilo kao da nisam ništa rekao.
Dakle izuzetna drkost i provokantno ponašanje bez ikakvog obzira na moje molbe.
Još prvi tjedan sam prijavio nadređenom nepozdravljanje, ignoranciju i - kad sam zamolio jednu nakon što je više dana našpricavala parfem u sobi, naravno bez ikakvog pitanja - da li to može obaviti na wcu umjesto u sobi, rekla je da je "nešto zasmrdilo kad sam ušao" i još povikala da sam bezobrazan (?!).
Nadređeni ima svojih problema s direktorom (pa neće talasati ili što već) i koji se potpuno oglušio na prijavljeno ponašanje radnika i pokazao da ga ne zanima i na prenesen način mi dao do znanja "to je samo ugovor na godinu dana" da se sam nosim s tim. Hoće li to prijavljivanje od kojega je prošlo nekoliko mjeseci imati kakvo značenje, odn. da li se to broji kao nekakav možebitni rok, odn. propuštanje prijave dalje , povjereniku i sl?