ledena_kisa

Meni nije jasno zasto je to apsurd. Ako oni mogu izvrsavati svoje obaveze u svojstvu redovnog studenta i paralelno raditi, tko im brani? Ali to je nemoguce. Ispuniti kvotu na predavanjima i vjezbama i biti stalno zaposlen. To cak nije moguce niti na Pravnom fakultetu gdje su obveze prisustva redovitih studenata minimalne. Tako da ovo ne predstavlja neki problem. Svak ima pravo ispucati tu godinu na teret drzave, pa ako nekog veseli iksica i ostali benefiti, a svjesno zna da studirati nece; njegov problem, njegovo pravo. Nikako apsurd.

Hvala na odgovoru. Samo oko testa, posto iz mog iskustva to nisam nikad dozivio. Kako policajci zakljucuju da je potreban test? Nema nekog posebnog razloga? Jasno mi je kada se zaustavlja i rade se svima testovi na droge, kao dio postupanja. No, ja mislim na situaciju kada nije odredeno raditi test. Jer sto puta policija md zaustavila u prometu. Nitko nikad nije rekao e sada ides sa nama u postaju raditi test na droge. Sto se za takvu situaciju mora ispuniti. Ovo sto se opreme.tice, slazem se sa vama, ne treba cjepidlaciti radi kape, ali kada sam vidio ovo sa opremom oko pasa, onda mi je i kapa upala u oko. A i iako nije bilo prekrsaja niti nesuglasica, dogadaj mi je ostao u memoriji jer se radilo o mladom policajcu, koji je postupio relativno bahato. Znate, naocale za sunce su tu, kape nema, a oprema se stavlja po izlasku iz vozila. Takoder, iako nije normirano, ali stvar je bontona. Umjesto dobar dan, islo se odmah na molim vozacku. Kad je dobio, pitao me znam li razlog zaustavljanja? Rekoh ne. Kaze on prosli ste kroz dopunsko crveno svjetlo. Kazem nisam sigurno, bilo je zeleno. On mi vrati dokumente, ode u auto (bez rijeci) i ja ocekujem da ce me provjeriti ili nesto slicno, on vam ugasi rotirke, lijepo me zaobide i ode ca. Eto situacije. Cudnovato! Inace, da je kulture, ljudi ne bi ni pamtili ovako nesto.

Da se nadovezem. Ovaj forumas navodi kako je imao problema sa zakonom oko marihuane. Inace, ukoliko osoba koja je legitimirana nije vidno pod utjecajem opijata, a niti je prijavljivana za ta djela do sada, iako ima pravo, moze li policijski sluzbenik odgovarati za takva postupanja? Primjerice: u postaju dovodi obiteljskog covjeka na test za droge. Sa njime prisutno i dijete u autu. Nema sumnje da je pod utjecajem. Ali zamjerio se sluzbeniku nekad davno i on to nije zaboravio. postoje li odredbe koje sankcioniraju maltretiranje? inace, kakva su iskustva sa unutarnjom kontrolom? Sankcioniraju li policajce? Koliko je to cesto? Jednom sam imao prilike biti zaustavljen u prometu, nije bilo prekrsaja, nije bilo nesporazuma. Cista provjera. No, zamijetio sam sljedece. Policajac zaustavlja rotirkama, zaustavlja auto, u tom trenutku otvara portapak i tek tsda oko pasa stavlja svoju opremu (do tad je nije nosio), te nakon postavljanja opreme prilazi mom autu radi vrsenja radnje. Ponajprije radi njegove sigurnosti to nije dobro, jer u drugom autu je miga biti bilo tko. Takoder, tijekom postupanja nije nosio sluzbenu kapu koju je duzan nositi ako se ne varam. Ima li u ovakvom ponasanju sluzbenika elemenata za unutarnju kontrolu ako uzmemo u obzir da postoji npr slike iz kojih se sve vidi? Da se razumijemmo, nemam slike niti imam namjeru prijavljivati ikoga kad se nije nista dogodilo, cisto me zanima jel njegov odnos prema opremi i poslu ispravan kad je takva situacija bila u pitanju. ?

Znam kada se radi, ali nisam nigdje naisao na propis koji govori kada ce neka.osoba pasti sigurnosnu provjeru, odnosno sto.se mora ispuniti.da osoba padne? Moze uputstvo ako znate za neki propis gdje.je.to precizirano ili ako znate iz iskustva?

Tu eventualno mislite na sigurnosne provjere koje se vrse u posebnim situacijama. Inace, malo off topica. No, ako znate. Zapravo i nije off topic. Posto nigdje nije precizirano u zakonima, a sluzbe taj dio nisu duzne obrazloziti, kada netko pada sigurnosnu provjeru? Barem odokativno. Sto se mora dogoditi?

Po zakonu, kod nastupanja rehabilitacije vi mozete nijekati dosadasnju osudivanost. Dakle, ta presuda i kazna koju ste izdrzali, ne moze vam biti nikakva zapreka u buducnosti, odnosno u situacijama kada se od vas trazi "cistoca pred zakonom". I da ste se prijavljivali za posao u drzavnoj sluzbi, takoder bi prosli, iako zakon o drzavnim sluzbenicima nalaze da osudivane osobe za KD po sluzbenoj duznosti, kao i one protiv kojih se vodi KP za KD koja se progone po sluzbenoj duznosti, ne mogu dobiti posao u drzavnoj sluzbi. Vi biste mogli, po slovu zakona vi ste neosudivana osoba i imate pravo nijekati dosadasnju osudivanost. Isto tako, mogli biste ishoditi famoznu potvrdu o nekaznjavanju, odnosno o ne vođenju KP-a, ukoliko se isti trenutno protiv vas ne vodi. I to za djela po sluzbenoj duznosti. Smatram da kod ovakve vrste provjere, nitko nece raditi dodatne provjere(koje zapravo i ne postoje, jer ako vas nema u kaznenoj evidenciji-to je to), jer ipak, idete raditi obicni posao, ne idete raditi za FBI. Rehabilitacija je nastupila, vi ste neosudivana osoba, imate pravo nijekanja osudivanosti i ne trebate se plasiti. Ako grijesim, ispravite me.

Ne kazem da niste u pravu, ne kazem da ste u pravu. Kod ovakvih situacija ( ako ste u pravu ) poraz nastaje u startu, jer nemate dokaza. Cesto smo svjedoci kako poraz nastaje ako i ima nekakvih dokaza, odnosno vidljivih ozlijeda, MUP pravda to opravdanim sredstvima prisile. Sredstva prisile koja ostavljaju ozlijede, mogu, a i ne moraju biti opravdana. No, ako uzmemo u obzir iskljucivo da u ovom slucaju vi govorite istinu, postupanje policajaca svakako nije po zakonu, ali konkretno, nemate dokaza i unutarnja kontrola ne bi pronasla propuste na temelju vase rijeci, jer ce i oni imati slozeni odgovor i na tome bi ostalo. Dokaza nema. U policiji, kao i na ulici, gdje ima dobrih i losih ljudi, tako ima i dobrih i losih policajaca, koji kalaju ugled svih ovih dobrih. Medutim, i to ce se sve dodatno suzbiti kada se u potpunosti implementiraju kamere na uniformi koje snimaju intervenciju. Ispravnom policajcu kojemu znacka predstavlja cast i postupanje po zakonu, kamera nece smetati. Ostalima hoce. Nazalost, takvi kakve ste opisali postoje. Osobno sam cist u svim evidencijama i nikad nisam imao niti najmanjih problema sa policijom. Kad bi doslo do nekih cudnih tonova, ubrzo bi se to ublazilo. Eh, sad ovisi do osobe ili do vaseg pristupa. Svakako, kako su vam gore napisali, nema potrebe da se zestite, pogotovo sa tim stavovima o legalnoj marihuani. Jer ona to nije, i dok je tako, price o legalizaciji ostavite za politicke tribine jer je za policiju to nista drugo no prekrsaj.

Kada bi se dogodio beznačajni prekršaj ako ga policija ne bi utvrdila? Odnosno, kako vi kažete, nije bezznačajan po vama ako je policija intervenirala, kako bi se takav prekršaj po tom članku zakona ikada uopće dijagnosticirao i kada bi se takva odredba primjenila ako policija ne bi reagirala? Bez policije pred sud onda nikada ne bi dospio prekršaj koji se može dijagnosticirati kao beznačajan. Bar po mojoj procjeni. Nužna je reakcija policije i dospijeće slučaja pred sud da se takva odredba može primjeniti, ako govorimo o javnom redu i miru. Znam da je to institut koji se rijetko koristi, ali ipak postoji i tu je da se koristi, a s obzirom na niz okolnosti u pojedinom slučaju, ipak je moguće da je primjenjiv na situaciju svakako...

Imam jedan primjer: prekrsajna prijava po clanu 13 (max kazna 750kn cca, samo po sebi ne bas veliki prekrsaj). Presuda oslobadajuca po osnovu zakonske odredbe za bezznacajni prekrsaj. Iako postoji, nije znacajno ugrozio javni potedak etc sto pise u tom clanku. Okrivljenik prekrsajno i kazneno neosudivan.

Da ne otvaram novu temu po ovom pitanju, ako moze neki odgovor tko ima.iskustva. Ima li policija obicaj i u kojem slucaju kao ovlasteni tuzitelj u prekrsajnom postupku se zaliti na odluke prvostupanjskog prekrsajnog suda. I tko u policiji vodi brigu o tome?

Sudeći po vašim upisima, pretpostavljam, mlađa ste osoba koju je strah da doma ništa ne dođe da roditelji ne vide. Oni bi mogli pokrenuti privatnu tužbu na općinskom sudu, ali sumnjam da hoće jer oni nemaju nikakve koristi od toga, a i vrijednost je mala koju ste ukrali, dakle, postoji mogućnost tužbe za djelo koje se može izreći do godine dana zatvora prema kaznenom zakonu, ali ne vjerujem da će se trgovina upuštati u takvo nešto.

Mislim da vam je jasno, tako funkcionira naš obrazovni sistem. Profesori gube sate i tjedne na stvari iz povijesti, suđenja od prije tisuća i tisuća godina i ne znam što, dok se praktičnih problema ne dotiču. No dobro, internet je često odličan izvor informacija. Hvala vam na ovim tumačenjima, što da kažem! Htio bi se samo nadovezati na gore napisano, pošto su također neki forumaši spomenuli, a volio bi da komentiraju i ostali sa iskustvom. Ja isto smatram malo glupim da verbalni ispad potencijalno se može oštrije kazniti od fizičkog nasrtaja, te što je netko rekao ispada da je isplatljivije nekog mlatnuti nego mu nešto kazati. I stvarno je upitno da li kod žrtve veći strah izaziva šaka u glavu ili "ubit ću te". Konkretno o ovome slučaju kojeg sam opisivao ili nekom sličnom. Primjerice, nemoćna žrtva biva napadnuta i dok prima udarce svojim napadačima viče da će ih ubiti. Potencijalno može biti prijavljen za prijetnju, dok napadači će dobiti maksimalno prekršaj ako izazovu laku tjelesnu ozlijedu jer se ista goni samo privatno ili u parničnom postupku. Dok, primjerice, iz navedene situacije je vidljivo tko je bio u težoj poziciji i eventualno u većem strahu. Možda je ova situacija previše specifična i podosta rijetka, ali itekako moguća.

Možete li mi reći kada kazneni zakon definira pojam "prema većem broju osoba" - što kaže sudska praksa, konkretno kod KD prijetnja, veći broj osoba, iskazano brojčano iznosi? (ne pronalazim neke presude po internetu, dobro sam pretresao google) Inače, ova pitanja me zanimaju jer pripremam ispit, pa želim sve to sebi rastumačiti. Hvala na odgovorima

Hvala na odgovoru, može pojašnjenje jesam li vas dobro razumio. Dakle, bez obzira što prekršajni sud citira prijetnje, on osuđuje viku, a ne prijetnje? Zbog toga nije isto kao maresti ( dva puta suđenje za - drogu ) Ili primjer prekršajni sud sudi u remećenju javnog reda i mira tučom gdje su nanešene lake ozlijede, potencijalni kazneni postupak privatnom tužbom bi pao u vodu zbog toga što je prekršajni sud presudio za tuču? U primjeru prvom prekršajni sud je presudio za viku, ne za prijetnju, te se po tome razlikuje od ostala dva primjera koja sam naveo? Hvala

Pozdrav, imam još neka pitanja. Ukoliko prekršajni sud donese oslobađajuću presudu za javni red i mir gdje se u činjeničnom stanju osim tučnjave i spominje neka prijetnja tipa ( ubit ću te ), te sud zaključi da ipak nije bilo JRM-a, može li ta osoba kojoj je ta prijetnja bila upućena pokrenuti kazneni postupak za prijetnju pred općinskim sudom, po prijedlogu, iako je počinitelj oslobođen pred prekršajnim? Dok na primjer da je prekršajni sud ustvrdio krvinju i u činjeničnom opisu prekršaja naveo tučnjavu plus vikanje ubit ću te, onda oštećeni ne bi mogao pokrenuti kazneni postupak po prijedlogu zbog slučaja Maresti koji se tu u temi također spominje, odnosno zbog presuđene stvari. Ili slučaj maresti vrijedi u obje situacije koje sam naveo, pošto je u toj stvari gdje se spominje prijetnja ionako presuđeno, nebitno osuđujuće ili oslobađajuće? Hvala

Hvala na lekciji iz kaznenog prava. Još nekoliko pitanja za kraj. Spomenuli smo KD prijetnje koje se progoni po službenoj dužnosti, po prijedlogu i privatnoj tužbi. Dakle, da sumiram : prijetnja čovjeku na cesti : Ubit ću te, čuvaj se mraka - KD prijetnje koje se progoni po prijedlogu žrtve. Prijetnja novinaru na cesti ili članu obitelji ili odvjetniku i ostalim navedenima u stavku 3. "ubit ću te, čuvaj se mraka" progoni se ex offo, odnosno po službenoj dužnosti. Također, ovaj primjer "Ubit ću te čuvaj se mraka", progonit će se po službenoj dužnosti i ako se prijeti osobama navedenim u stavku četvrtom. Prijetnja iz stavka 1. po privatnoj tužbi - kako ste i naveli sami, nešto tipa - "Polomit ću ti noge" Nadalje, da se vratimo na kaznena dijela koja idu po prijedlogu : ZKP kaže da progon mora započeti u roku od tri mjeseca od kada je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja - članak 47., možete mi rastumačiti tko su fizičke ili pravne osobe navedene u članku? Mup i/ili DO ? ( ili sam u krivu ). I ako sam sve dobro razumio, svaka prijetnja zapravo se progoni po prijedlogu osim ako se ne prijeti osoboma iz stavka 3. i 4. i osobama iz stavka 1. i 2. ako je vezano za nabrojane iz stavka 4. što u prijevodu znači, da primjerice iz prvog slučaja kojeg sam opisao; prijetnja susjedu, osobi sa kojom ste u zavadi ili nekoj random osobi, kakvog god sadržaja ona bila, progoni se po prijedlogu i kao takva ne predstavlja primjerice zapreku za izdavanje uvjerenja da se ne vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti? Moguće da sam zakomplicirao priču, ali zainteresiralo me iz razloga što svašta viđam u presudama prekršajnih sudova. Tako na primjer sam i vidio prekršaje koji su sankcionirani sa minimalnom propisanom kaznom, a u njima se prijetilo naizgled vrlo teško, pa tako ima i primjer napad dečka na djevojku " kurvo ubit ću te, ubit ću tebe i njega, otvaraj vrata ". Da li se primjerice u ovom posljednjem slučaju ostavlja mogućnost žrtvi da nakon provedenog prekršajnog postupka pokrene i kazneni po prijedlogu, odnosno je li ograničena ikakvim rokovima, osim zastarnim rokovima sukladno KZ-u ( buni me spomenuti članak zkp-a, jer se spominje fizička osoba )

Hvala Vam na objašnjenjima. Dakle, teoretski, postoji mogućnost da policija kazneno djelo okarakterizira kao prekršaj, a prekršajni sud se ne proglasi stvarno nenadležnim već ipak postupa po toj prijavi, i dakle, to je to? Nema neke posebne priče, čisto krivo karakteriziranje djela? Dakle, ako biste mi mogli rastumačiti situaciju koju sam si zamislio. Štetate ulicom (alkoholizirani), prolazi kraj vas također alkoholizirani čovjek, dobacuje vam ono tipa " što me gledaš ", čovjek 2. uzvraća " što ti mene gledaš " i čovjek 1. kreće sa fizičkim napadom, međutim zada samo lake tjelesne ozlijede. U toj cijeloj tučnjavi primjerice postoji svjedok koji je razdvojio sukoboljene i taman je došla policija. Svjedok daje iskaz u kojem navodi kako nije vidio tko je započeo tučnjavu, nego je vidio samo tučnjavu i kako je napadnuti dobivao udarce vikao je napadaču da će ga ubiti, da je gotov. ( Prijetnja ). Po obradi ovakvog slučaja policija bi išla sa dvije prekršajne prijave za JRM, iako su tu potencijalno dva kaznena djela ( laka tjelesna ozlijeda po privatnoj tužbi ) i prijetnja ( ubit će ga, iako sad ne može jer je on taj koji dobiva udarce ). Je li se u ovom slučaju može voditi logikom koju neki pravnici spominju kako je prijetnja izrečena u afektu i ima jednokratno značenje? Da li sud može uzeti u obzir kako je ista izrečena u stupnju alkoholiziranosti iako je to samoskrivljena neubrojivost? I na poslijetku, da li je stvarno moguće da osoba koja je napadnuta bude kazneno prijavljena za prijetnju "ex ofo", a napadač za prekršaj iz domene JRM-a, iako je sve započeo iz čista mira, ali nije zadao teške tjelesne ozlijede iako je to možda htio da svjedok nije razdvojio? Situacija je plod moje mašte, čisto jer sam u jako puno presuda vidljivih na oglasnim pločama prekršajnih prijava u činjeničnim opisima prekršaja vidio citirane prijetnje koje su ipak sankcionirane po odredbama zakona o prekršajima protiv JRM-a. Poprilično čudne situacije, barem po mom sudu.

Pronašao sam u nekim primjerima kako sama prijetnja izrečena u afektu ima jednokratni karakter i najčešće se ne procesuira po službenoj dužnosti. Dakle, je li i ta razlika moguća pri stvaranju razlike između prijetnje po službenoj dužnosti i po privatnoj tužbi? Pa kako se rijetko tko odlučuje za privatne tužbe policija jednostavno nekada podnese prekršajnu prijavu kako oštećenik ne bi ostao "praznih ruku". NPR. sa nekim se potučete na javnom mjestu, a on vam viče da će vas ubiti, jer ste ga primjerice, vi prvi napali i obojica ste bili alkoholizirani. Policija će ovdje iz mojih iskustava ipak ići na JRM prekršajnu prijavu, a prijetnju neće nitko procesuirati. Je li upravo u tome vidljiv karakter jednokratnosti i afekta, odnosno po samoj situaciji u kojoj je prijetnja izrečena?

Ako muže tumačenje odredaba kaznenog zakona, pošto i nije najjasnije opisano, a i praksa ne nudi točno jasne odgovore. Dakle, jednostavno me zanima koja se djela računaju pod stavak 1., a koja djela pod ostale stavke, konkretno razlika između stavka 2. i 3. mi je jasna, temeljno što me zanima koje su to prijetnje koje se progone po privatnoj tužbi ( primjer ), a koja po službenoj dužnosti? Koji su ključni elementi pri razlikovanju te dvije vrste prijetnje? Zašto pitam, puno puta sam u presudama prekršajnih sudova viđao da su za prijetnje počinitelji prekršajno prijavljeni. Primjer; u alkoholiziranom stanju vikao i lupao po vratima "ubit ću vas, otvarajte", remetio javni red u kafiću, tukao se i vikao "ubit ću vas, gotovi ste, ne znate sa kim imate posla" i takvi slični primjeri da sad ne izmišljam, čisto da vam je jasno o čemu pričam. Dakle, takva djela su procesuirana kao prekršajna, zaključio sam većinom ako ih izvode osobe koje su alkoholizirane, koje viču svašta, je li to možda taj element razlike? Dok kod klasičnih prijetnji koje se gone po službenoj dužnosti se najčešće susrećem sa primjerima gdje su osobe svjesno prijetile, uživo, gestama, oružijem, sms porukama, e-mailovima, internet komentarima i tako dalje...Postoje li neke smjernice koje razlikuju prijetnju kao "prekršaj", prijetnju po stavku 1. i po stavku 3. u svezi sa stavkom 2., odnosno prijetnje iz stavka 2. i 3. Hvala na primjerima.

Poštovani, unaprijed zahvaljujem na savjetima koje ćete mi pružiti. Radi se o sljedećem; u jednom kaznenom postupku prije četiri godine sam nepravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu. U žalbenom postupku ista je prihvaćena te sam pravomoćno oslobođen u cjelosti od izdržavanja zatvorske kazne. Točnije, za to kazneno djelo niti na koji način nisam odgovoran iz odluke višeg suda. Radi se o sljedećem; veliki broj lokalnih i nacionalnih medija, a jedan od njih i u tiskanom izdanju objavio je da sam osuđen na zatvorsku kaznu. U tom novinskom članku nije objavljeno da sam nepravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu, nego su napisali sljedeće; " ImePrezime jutros je na Općinskom sudu osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od xy ". Nigdje u člancima nije navedeno da se radi o NEPRAVOMOĆNOJ presudi. Nadalje, u samom članku je navedeno kako sam počinio više stotina prekršaja, što je također laž. Prekršaje jesam počinio, ali niti približno brojci koja je navedena u članku. Ja sam za isto djelo oslobođen u potpunosti, a niti jedan mediji to nije prenio. Danas na internetu i dalje stoje članci kako sam osuđen, te nitko nije objavio kako sam pravomoćno oslobođen. Bio sam počašćen naslovicom u lokalnoj novini koju čita cijela sredina u kojoj živim, svi su znali da sam " osuđenik ", a rijetki su kasnije saznali da ipak nisam kriv za to kazneno djelo. Jest da je prošlo puno vremena, ali zaista me smeta ovakva situacija. Smatram da su novine počinile KD klevete. Vidim da imam šest godina po odredbi kaznenog zakona da iste gonim za to djelo. Zanima me da li po navedenoj situaciji smatrate da imam osnova za to i vaše stručno mišljenje. Zanima me koliki su eventualni sudski troškovi u slučaju gubitka tužbe? Nadalje, koliko sam proučio zakon o medijima, isti mi jamči da tužim nakladnika po privatnoj tužbi u parničnom postupku u roku od tri mjeseca od saznanja za neistinitu informaciju. Ta odredba mi je malo nejasna. Pa vas molim ako mi se može detaljnije objasniti kako navedenu novinu ili novinara mogu tužiti i na koji način, isključivo za klevetu ili imam i pravo na tražbinu određenog iznosa radi štete koja mi je načinjena tim člankom. Članak čak i ne bi bio sporan da je u njemu navedeno " ImePrezime je nepravomoćno osuđen ". Naime, ponavljam, riječ nepravomoćno se nigdje u člancima ne spominje, a i u samom članku ima više neistina koje mogu dokazati. Ukoliko vas zanimaju dodatne informacije, mogu detaljnije pojasniti sve što vas zanima. Puno vam hvala na volonterskom odgovoru. Srdačan pozdrav