Mineane

Hvala na odgovoru. Možda u mojem pitanju nedostaju neki detalji. Osoba XY je osnivač i direktor društva MRMLJ Zagreb (izmišljeno ime). Nama je poslala preliminarnu ponudu za isporuku robe X prošli mjesec. Kasnije, nakon dogovora, poslala je i čvrstu ponudu za isporuku robe X. Društvo MRMLJ Zagreb je u blokadi, sa 300.000 EUR dugova u bilanci. Od 31/10 društvo MRMLJ Zagreb ima privremenog stečajnog upravitelja. Osoba XY je osnivač i direktor društva MRMLJ Bosna (izmišljeno ime). Društvo MRMLJ Bosna je osnovano polovicom prošlog mjeseca. Na dan 16/11 je došao predračun od društva MRMLJ Bosna za robu X. Predračun društva MRMLJ Bosna se veže na ponudu društva MRMLJ Zagreb. Naznačeni račun za plaćanje je račun društva MRMLJ Bosna. Očito je da su to dva povezana društva, s istim osnivačem, istim direktorom, ali različitim nastanom (u EU i izvan EU). Ako se plati taj predračun, pa novac ode na račun društva MRMLJ Bosna, hoće li to biti oštećivanje vjerovnika društva MRMLJ Zagreb, s kojim je započet taj posao, o čemu postoji spomenuta dokumentacija, u smislu KZ članak 249., stavak (1), pogotovo točke 1. i 4. -- jer bi taj novac onda otišao ili na blokadu ili na stečaj društva MRMLJ Zagreb? Ima li ikakva odgovornost za firmu koja kupuje tu robu X, pa je ne svojom voljom upetljana u ovakvu transakciju (a možda je "znala ili morala znati" da je tu nešto čudno, pa je to morala prijaviti nekome -- stečajnom upravitelju, policiji, DORHU, ili kome već)? Malo dulji post, al' nije išlo kraće.

Dakle, prvo prijava proboja pravne osobnosti, pa kaznena prijava. Pretpostavljam da to podnosi stečajni upravitelj u ime vjerovnika i/ili neki od vjerovnika samostalno.

Hvala. Ipak, ponavljam: "U međuvremenu je ista osoba (jedini član društva i jedini član Uprave društva) otvorila drugo društvo izvan EU ..." pa ne znam da li se to tamo također primjenjuje.

Pozdrav svima, Jedan d.o.o. ima privremenog stečajnog upravitelja, 320k EUR obveza i 15k EUR imovine + potraživanja od kupaca. Pretpostavljam da društvo ide u stečaj, jer za 2021. i 2022. imaju 0 prihoda, dok im ove gore brojke ostaju iste. U međuvremenu je ista osoba (jedini član društva i jedini član Uprave društva) otvorila drugo društvo izvan EU ... ... na koje je prenijela poslovanje i klijente, te radi pod vrlo sličnim imenom. Sve se to vidi po javno dostupnim podacima. Kolika je opasnost da privremeni stečajni upravitelj sam ovo dozna iz javnih podataka (ne javi mu neki vjerovnik npr.) ... ... i da pokrene prijavu za proboj pravne osobnosti (materijalnu i kaznenu?) ... ... jer je očito da su to (dvostruko?) povezana društva, i da se time oštećuje društvo u stečaju i vjerovnike ... ... pa da pokrene naplatu i kazneni progon za tu osobu kao fizičku osobu? Nadam se da je ovo razumljivo pitanje.

Evo pronađoh neke presude i revizije gdje je utvrđeno da je u ovom slučaju banka nepošteni stjecatelj (zapravo, "da se ne može smatrati poštenim stjecateljem", ili tako nekako), pa da je dužna vratiti sve što je primila sa ZZK od časa primitka. Ne znam da li onda ovu temu treba zaključati ili što već. Pozdrav svima!

U međuvremenu razgovor s dvojicom odvjetnika nažalost nije doveo do jednoglasnog zaključka. Čini se da je glavno pitanje u kojem času se utvrđuje tražbina, a potom (ako je potrebno) vrši prijeboj. Konkretan slučaj. Ugovor o kreditu (40) iz 2002. godine. Kredit vraćen 2003. godine (45). 2021. ima prvostupanjska za ništetnost ugovora. Žalba. Recimo da 2023. bude pravomoćna. Potom će se utvrđivati da "svaka strana vraća što je primila, a nepošteni plaća plodove / kamatu". Kredit je vraćen. Ja banci nemam što vratiti. (Ovo je drugačije ako kredit nije vraćen, naravno.) No, što banka meni vraća? Opet dvije opcije: (1) banka vraća sve primljeno + kamate na sve primljeno, ili (2) banka vraća sve plaćeno preko iznosa glavnice + kamate na to. Ovo je malo kraća verzija izvornog pitanja za one TL;DR čitatelje.

Ovo će u nadolazećem razdoblju vjerojatno biti zanimljiva tema, pa kao laik pitam: tko kome i koliko, pogotovo glede obračuna zatezne kamate za nepoštenog stjecatelja. Recimo da je utvrđeno kako je cijeli ugovor o kreditu ništetan, i sad ide ZOO i posljedice ništetnosti. Svatko vraća sve što je primio, a nepošteni stjecatelj (banka, naravno) treba platiti i zatezne kamate. Potrošač banci svakako treba vratiti iznos kredita, to nije upitno. Banka treba vratiti sve primljeno i platiti zatezne kamate, ali na što? Odnosno, ako potrošač traži isplatu, a banka potom traži prijeboj, kada se vrši prijeboj? Nađoh dva oprečna pristupa zateznim kamatama i prijeboju potraživanja: (1) Prijeboj se vrši odmah, rata po rata, otplaćujući primljenu glavnicu kredita. Potrošač duguje glavnicu kredita (npr. 500) kojega je u cijelosti otplatio (npr. 900). Uplaćene rate se računaju kao otplata glavnice kredita (npr. uplata 5 po 5, itd.). Nakon što se nakupi do iznosa kredita (500), prebijajući uplate do iznosa glavnice, banka mora vratiti sve plaćeno preko toga (400) i na to platiti zatezne kamate (xxx). (2) Prvo obračun: što je sve banka primila, i zatezne kamate na primljeno od časa primitka. Potrošač duguje glavnicu kredita (npr. 500) kojega je u cijelosti otplatio (npr. 900). Uplaćene rate su -- jedna po jedna -- temelj za obračun zateznih kamata od časa uplate (npr. uplata 5 plus zatezne kamate na to, pa uplata drugih 5 plus zatezne kamate na to, itd.). Kada se izračuna što banka duguje za sve te uplate (900) plus zatezne kamate (xxx), tek onda se vrši prijeboj, i od onoga što banka duguje (900 + xxx) oduzima se iznos glavnice kredita (500), pa ostatak banka mora platiti potrošaču. Za slučaj pod (1) ima neka revizija i tu se ZZK računaju samo na iznos preplaćen preko iznosa glavnice kredita. Za slučaj pod (2) ima članak I.M. i tu se ZZK računaju na iznos svega uplaćenog, rata po rata, od časa uplate. Naravno, ukupan iznos je za potrošača puno veći pod (2) nego pod (1). Nadam se da je ovo razumljivo.

Hvala na odgovoru. Budući da je riječ o ništetnom ugovoru o kreditu, a iznos je relativno veliki (zbog 15 godina zateznih kamata) radi troškova ide prvo deklarativna tužba, a potom kondemnatorna. Eto, zato odvojeno.

Hvala na odgovoru. Onda tužbu u ime pokojnika može podnijeti jedan od nasljednika (npr. bračni drug) uz punomoć ostalih da smije zastupati i njih (npr. djeca) ili se ipak moraju svi složiti i svi zajednički podnijeti tužbu (ako će podnijeti, naravno). Tko ima pravo na tu tužbu i u kojoj mjeri ako to nije navedeno u oporuci (npr. bračni drug 50%, a sva djeca zajedno drugih 50%, ne znam točno ali mislim da su takvi nekakvi postotci oko nužnih dijelova, ako je to ovdje primjenjivo)? (Nije problem za deklarativnu, nego poslije za kondemnatornu tužbu.) Nakon što je utvrđena ništetnost, jer to vrijedi za sve, smije li jedan nasljednik tužiti kondemnatorno samo za svoj dio (npr. bračni drug za svojih 50%), a da ostali ne tuže (jer neće, ne da im se, ili neki treći razlog?). Ili opet moraju ići svi ili nitko? (Ili ne moraju, ali je to najpraktičnije?) Nadam se da su ovo razumljiva pitanja jer se ne slažu svi (nekima se ne da natezati po sudovima, doslovno, ali ne bi ni prepustili svoja prava) što nije problem za utvrđenje ništetnosti, ali bi mogao biti poslije kod kondemnatorne, radi naknada, jer treba platiti troškove, odvjetnike, itd. pa onda ako može ići dio po dio, svaki za svoje. (Ili ako im se jednostavno više isplati dogovoriti pa da svi tuže zajedno, radi troškova.)

Poštovani Legalis forumaši, Kako je sada vidljivo, neki ugovori o kreditu su ništetni radi kamate i/ili valute. Pitanje je može li se, i tko može ako može, tužiti za ništetnost nakon smrti ugovaratelja. Ostali su nasljednici, neki veći, neki manji, no postoji li uopće to pravo -- ili je umrlo skupa sa pokojnikom? LP

Možda, jer gleda se ne samo trenutna nezaposlenost nego i razne druge okolnosti, tipa ima li osoba imovine ili bračnog druga s plaćom/imovinom, roditelje, itd. Recimo, u Zagrebu adresa za to je ovaj sektor: https://www.zagreb.hr/sektor-za-besplatnu-pravnu-pomoc/10400

Evo i pravomoćne ... https://vijesti.hrt.hr/666621/franak-prva-pravomocna-presuda-o-nistetnosti-ugovora-u-chf

Hvala na odgovoru, nije bilo ovrha jer je sve plaćeno. U međuvremenu su utužena tri EUR ugovora o kreditu, računajući da nema zastare za ništetnost. 'Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora', stoji u objavljenom mišljenju na web stranici Vrhovnog suda. https://www.tportal.hr/biznis/clanak/vrhovni-sud-nema-zastare-kod-nistetnih-ugovora-u-svicarskom-franku-20200131

Pretpostavljam da ovrhovoditelji nisu tražili promjenu predmeta ovrhe u zakonskom roku samo zato što se u međuvremenu -- koliko ja znam -- ništa nije događalo: niti pokušaji ovrhe na nekretninama ili pokretninama, niti je što došlo od suda ili FINAe. Ako su to ipak napravili, a ja za to ne znam, onda -- naravno -- zastare nema. Da ne bude zbrke, i da se ne šire netočne informacije, upozorili su me na neke presude, prema kojima se ovakve ovrhe -- od prije 11-12-13 godina, bile na FINAi, pa izbrisane zbog nemogućnosti provedbe -- ne mogu ponovo nikako naplaćivati: https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/decisionPdf?id=090216ba809a170e https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/decisionPdf?id=090216ba80a805ec https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/decisionPdf?id=090216ba80754e0e Nisam pravnik ni odvjetnik pa naravno, možda griješim u tumačenju ovih sudskih presuda.

Hvala na odgovoru. LP