rekspi

Dobro, hvala...

Situacija: Imam neplacenih kazni, ne mogu ih platiti. Zakon dozvoljava polaganje A kategorije u toj situaciji ali nakon sto polozim ne mogu upisati kategoriju u vozacku dozvolu. Dakle imam polozeno ali nemam upisano. Zakonski je to uređeno tako. Pitanje: Je li takav zakon ustavan? Postoji li situacija na koju se mogu pozvati na sudu u slucaju kada sam zaustavljen na motoru, imam polozeno ali nemam upisano, kazna 2.000,00 kn. Hvala

Hvala

Ako netko dobije opomenu za prekršaj u prometu, zatim nedugo iza opet napravi prekršaj i želi platiti kaznu za taj prekršaj, da li mu se aktivira i opomena onda u smislu da mora platiti i taj prvi prekršaj ili ne? Hvala

Evo jedan slučaj, vezan je uz zastaru pa da ne otvaram novu temu... Prekršaj u prometu se dogodio 15.04.2011. Poziv na glavnu raspravu stiže sredinom šestog mjeseca 2011. Na rapravi sudac utvrđuje da nisu točni neki podaci iz optužnog prijedloga i da želi saslušati policajca te da se treba malo izmjeniti optužni prijedlog. Dana 01.03. 2014. stiže poziv za glavnu raspravu koja će biti 06.03.2014 s točnim podacima u optužnom prijedlogu... Da li je slučaj pao u zastaru?

Mislio sam na "pravila igre" koja su represivna(kažnjavalačka) prije nego te osude i kazne...

Jasno je meni da se VPS treba rasteretiti odlučivanja o tome jel netko nije nosio kacigu ili ne ali način na koji to radi naša država meni je poprilično problematičan. Meni se čini ovo više neka represivna metoda koja, iako nategnuto, spada unutar ustava, zakona... Sigurno bi se dalo potegnuti to pitanje, po meni ima elemenata ali nisam ja taj koji će ga potegnuti jer nemam dovoljno znanja za sada...

A čekaj, znam ja da imaš pravo žalbe sudu ali zar nebi sud trebao donositi odluku o nečijoj krivnji? Zašto nalog ne može glasit optužen je ili smatra se krivim pa ako želiš platit, plati i tako priznaješ krivnju. Kako možeš reći da imaju ista prava kad onaj iznad ima sve što i onaj ispod samo još ima priliku iznijeti sve VPS-u. Jel to više ili manje? Isto nije sigurno...

Možda gledam totalno krivo na stvar ali zar u državi u kojoj je ustavom regulirana trodioba vlasti nije protuustavno da policajac, koji ne spada u sudbenu vlast, izdaje nešto na čemu piše KRIV JE? Kako opisati sudske presude, lokalnog tipa, koje padaju kao kruške na VPS-u? Kako opravdati/objasniti da ako si napravio prekršaj od 5000 kn nemaš ista prava kao onaj tko je napravio prekršaj od 6000 kn? Jel realno, prekršitelj s većom kaznom ima veća prava pred sudom. Bar još jednu istancu u obliku VPS-a. Zar ne bi svi trebali biti jednaki? Odnosno u jednakom položaju pred sudom?

Zanima me mišljenje svih kojima se da nešto napisati o ovoj temi, a tema je (ako sam dobro vidio) podizanje novčane granice za Obvezni prekršajni nalog na 5000 kn. Koliko je to u redu a koliko nije? U smislu oslobađanja VPS-a od tisuća žalbi i u smislu da se na neki način reduciraju prava okrivljenika. Jel OPN uopće ustavan? Eto, volio bih čuti neka mišljenja pa ako tko ima volje šta na pisati, hvala mu.

A koliko sam ja shvatio tu i dolazi do problema. Leasing kuća plati jer joj je to najjednostavnije i onda temeljem ugovora o leasingu prefakturira i naplati firmi to plus 50 kn. Sve ostalo bi im bio nepotrebni tramak. Tako dovedu firmu u neugodan položaj. Iako se tu ne radi o nekim strašnim iznosima, koliko ja razumijem stvar je principa...

Ispričavam se, nisu kazne već dnevne parkirne karte... Sad neznam jel to spada pod prekršaj u prometu ili gdje već kad ne platiš parking...

Da, to bi bilo najpoštenije i po meni jedino ispravno ali znam za slučaj gdje je djelatnik firme nakupio toliko kazni i kad je otišao one i dalje stižu. Kome sad dat njegove podatke kad ih nitko ne traži? Leasing kuća plati kaznu, prefakturira i naplati to još 50 kn i tereti firmu...

Pa jel se onda slažeš s mojim razmišljanjem ili sam ja u zabludi i ne poznajem možda neke druge zakone koji utječu na ovu, gore navedenu, situaciju? Kako može leasing kuća ili neka firma bit odgovorne za prekršaj fizičke osobe? Zašto bi oni morali plaćat njihove kazne?

Ima jedna situacija koja se svakodnevno događa i mene zanima teoretski tko je tu odgovoran. Npr. Leasin kuća je vlasnik vozila, firma uzima vozilo i plaća rate te ga koristi. Fizička osoba unutar firme počini prekršaj jer nije platio parking. Tko je tu kriv? Odnosno, mene zanima zakonski dio, dakle članak i stavak kojeg zakona govori o krivcu, što je po meni logično fizička osoba? Ovo pitam jer se događaju stvri da netko iz firme koristi automobil, ne plati parking, zatim iz službe koja vodi parking šalju račun leasing kući koja plaća račun kao vlasnik automobila i šalje dalje račun firmi koja je korisnik i onda firma treba što napraviti da se naplati od fizičke osobe koja je počinila prekršaj? Po kojem zakonu se može pokazati da je uvijek i isključivo osoba koja je napravila prekršaj odgovorna za to? (Ako je to uopće tako, ja neznam ali mi je logično...) Hvala

Slučaj ide ovako: osoba X tj. firma u kojoj je ta osoba odgovorna osoba je dobila prekršajni nalog od komunalnog redara. Navodno je nalog ubačen u sandučić ali prema tvrdnji te osobe do nje nije nikada došao jer bi se svakako žalila. Na koji se zakon, članak pozvati? Ja sam isto bio uvjerenja da se takva vrst pošte mora dostaviti na ruke ili pečat udrit... U city express kažu da ne mora. Neznam sad ko je ovde lud? Postoji li išta što se može učiniti, zakonski, da se taj nalog uredno uruči i da se osobamože uredno žaliti? Hvala

Hvala...

Zanima me da li se na odluku prekršajnog suda, u smislu drugostupanjskog tijela, kada ono donese pravomoćnu odluku, može uložiti nekakva žalba, nekakav izvanredni pravni lijek? Da li uopće postoji ta mogućnost? (radi se o obveznom prekršajnom nalogu na koji je podnesn prigovor, prekršajni sud je presudio i ta odluka je sada pravomoćna i nema pravo žalbe)

Da čitao sam te članke i jasno mi je iz njih da ima osnove ali kad sam se susreo s člankom, mislim 74., pravilnika o postupanju policijskih službenika onda mi nije više bilo najjasnije. Tamo se doduše govori o zadržavanju do otrežnjenja, a ovdje pričamo o uhićenju iako mi se čini dosta slično, u oba slučaja stojiš u ćeliji samo šta se drukčije zove...

Trebao bi pomoć jer neznam što bi rekao čovjeku koji me pitao da je li smio biti uhićen zato što je odbio puhati? Ono što ja znam jest da ima osnova za uhićenje ali nisam znao reći da li su trebali prije pozvati liječnika da utvrdi pod utjecajem čega je i u kojoj mjeri... Sad mene zanima da se trijezna osoba odbije podvrgnuti testiranju da li je policijski službenik može uhititi?

Pa napisano je tako da sam ja iščitao da kada se utvrđuje tko je počinio prekršaj radi se po Zakonu o sigurnosti.... a ako odbiješ dati podatke onda ide po pkršajnom. Ali ne razumijem ovo zadnje: "Može li se na ovaj način zakonito pribavljeni podatak koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku koji slijedi nakon toga s obzirom na sve navedeno drugo je pitanje". Zašto ne bi mogao, zašto je to pitanje?

E ovo me sad buni... Ako je sve po zakonu i uredno, zašto se ne bi smio koristiti? Može li malo pojašnjenje, ako nije problem da nešto i naučim...

Dobro, ti sad razmišljaš pragmatično ali ne i pravično... Ako je on npr. ispravna osoba, koja nikad ne griješi i ne želi sebe stavljati jer nije ništa sagriješio, a utvrditi ne može tko je sagriješio jer mu ne žele reći... Ovo sad ja već idem u neke hipotetske situacije ali nije li on ovdje u nezgodnom položaju, ni kriv ni dužan da mora odgovarati za tuđa djela? Zar policija i sud ne bi trebali djelovati u smjeru zaštite takvih osoba, a ne gledati u smjeru ispunjenja kvote napisanih kazni?

Ovo gore s ocem nije povezano s člankom... Ovo što si napisao dolje ima smisla i logično je ali ono gore, što ako otac ne može utvrditi tko je vozio auto? Pa nije on detektiv, može pitati ali ako mu ne žele reći što on može više napraviti od toga da dostavi podatke policiji tko je mogući vozač i da oni utvrde dalje tko je počinio prekršaj? Kako je on kriv za ne davanje vjerodostojnih podataka? Ali je trebao izmisliti jednog sina i dati njegove podatke a da nije siguran da je on doista bio vozač?

Znači bez muljanja, radilo se o situaciji da je otac spavao a sinovi su uzeli auto i kada je trebalo priznati tko je vozio oni nisu htjeli reći. Otac je napisao vjerodostojne podatke oba sina i rekao kako ne zna, tj. ne može utvrditi tko je točno vozio s obzirom na to da mu sinovi ne žele reći. Nije poslao nikakvu ovjerenu izjavu niti kopiju osobne i sud mu je presudio da nije dao vjerodostojne podatke jer da nedostaje ovjerena izjava i kopija osobne... Eto pa sad ko tu koga... Dio iz članka: "Iako se pozivate na zakon o sigurnosti prometa na cestama članak 229. Stavka 3. Smatram da ni na koji način nisam dužan dostaviti ikakav podatak. Štoviše pozivam se na članak 85. (pravo na obranu) stavak 3. Zakona o Prekršajnom Postupkuhttp://www.zakon.hr/z/52/Prekr%C5%A1ajni-zakon koji decidirano kaže slijedeće: ”Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanja ili druge izjave.” Naš je Zakon o prekršajima prihvatio pravo na uskratu iskaza kao temeljno pravo obrane, podignuto na ustavnu razinu te posebno ojačano različitim međunarodnim ugovorima i konvencijama. Policija i upravna tijela dužni su osobu koju ispituju kao osumnjičenika prethodno upoznati na jeziku koji razumije s razlozima sumnje protiv nje, upozoriti je da nije dužna odgovoriti na pitanja te da ima pravo na branitelja. PRIVILEGIJ OD SAMOOPTUŽIVANJA KROZ EUROPSKU KONVENCIJU ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA (EKLJP)- Izvođenje jamstva privilegija od samooptuživanja kroz presude ESLJP Premda EKLJP nije izrijekom propisao jamstvo od privilegija protiv samooptuživanja, ESLJP ga je izveo iz načela pravičnog postupka prema načelu čl. 6. st. 1. i 2. Konvencije. ESLJP je većinom glasova izrekao da su “pravo na šutnju” te privilegij od samooptuživanja općepriznati međunarodni standardi koji, zbog toga što im je smisao zaštita okrivljenika od nedopuštenih presija državnih tijela i osiguranje od pogrešaka u suđenju (miscarriages of justice), imaju svoju srž u načelu “pravičnog postupka” iz čl. 6. EKLJP, bez obzira na to što ih ta konvencijska odredba izrijekom ne predviđa. Pritom je ESLJP precizirao: da privilegij protiv samooptuživanja ima cilj zajamčiti poštovanje okrivljenikove volje da ne daje iskaze pred tijelima kaznenog postupka. Jasno je da je ovaj stavak u zakonu tekovina svih civiliziranih pravno ustrojenih zemalja EU i šire a čija pravna tekovina je gotovo prepisana u naše zakone. Ovo fundamentalno pravo je i ustavna kategorija upisana u sve svjetske povelje o pravima čovjeka od UN pa nadalje. Čudno je kako ste iz hrpe članaka i međunaronih normi i povelja vi izabrali baš onu u kojoj su moja prava reducirana i u kojoj piše samo o dužnostima, a o pravima nema niti riječi iako ste dužni upoznati me sa njima. Tako se ponašaju samo utjerivači dugova. Mi smo daleko od tih civilizacijskih tekovina i to pokazuje članak na koji se pozivate, a koji je potpuno nezakonit i neustavan. Predlažem da se ovaj cijeli zakon preimenuje u: ”Zakon o vađenju love iz džepova ljudi putem takozvane sigurnosti u prometu.” Kazna kojim me plašite može se protumačiti samo kao postupak iznuđivanja priznanja, a što je, naravno, i sami znate zabranjeno. Dakle, nevjerojatno je da vi gosp. Xxxxxx Xxxxxxxx, načelnik policijske postaje koja bi trebala štititi tekovine prava i prava pojedinca šaljete dopise kojima eklatantno kršite zakon. Molim Vas gospodine budite prvenstveno čovjek, a potom službenik i ne sudjelujetu u rabotama prikupljanja novca od osiromašenog naroda za punjenje džepova elita, a u što se MUP već odavno pretvorio. Dakle, ne namjeravam vam nimalo pomoći u izvođenju dokaza, na što zakonom i imam pravo, a svaki vaš pokušaj da me na to prisilite smatrati ću povredom svojih prava i nezakonitim izvođenjem dokaza po članku 90.(Nezakoniti dokazi) Zakona o prekršajnom postupnu točka 2: Nezakoniti su oni dokazi koji su: 1. pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava: a) obrane, b) na dostojanstvo, c) na ugled i čast, te d) na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, 2. pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo."