pravnik21

Što se niste žalili na rješenje o rasporedu naknadno pronađene imovine temeljem kojeg Vam je predmetni poslovni prostor dodijeljen u suvlasništvo za 1/3 dijela? Vidite što tu možete napraviti (ostavinski postupak). Ako ne ide u ostavinskom, idite na parnični postupak. Ustanite tužbom na utvrđenje da ste Vi temeljem oporuke nasljednik i poslovnog prostora kao dijela kuće koju Vam je ostavitelj oporukom ostavio, a koji samo zbog nacionalizacije prije nije mogao biti Vama rapsoređen.

Sve je moguće.

Pogledajte odredbe o suposjedu - Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Nezahvalno je preporučivati odvjetnike. Gdje Vi živite?

Zavirite u Zakon o komunalnom gospodarstvu.

Moguće je, ako je moguće. Ako nije moguće (to ovisi o sadržaju rješenja o nasljeđivanju), tada možete ustati tužbom za utvrđenje za podnošenje koje u takvoj situaciji ne bi bilo ograničenja u smislu rokova. Ako vas pripada navedeni poslovni prostor, sud će prihvatiti vaš tužbeni zahtjev, a ako ne pripada neće. Teško je ovako razgovarati, jer moguće je da je sve riješeno u upravnom postupku denacionalizacije sukladno odredbama Zakona o o povratu imovine oduzete za vrijem jugoslavenske komunističke vladavine, ali ja o tome sada ne mogu ništa reći kad ne vidim papire.

To je legat, pod uvjetom traženja nužnog dijela.

Koliko se dade razumjeti nekoj ženi je umro muž pa je nasljeđivana kuća koja je iza njega ostala, ali ta žena je tvrdila da nije kuća muževljeva za cijelo, nego samo 1/2 dijela, jer da su je ona i muž stekli u braku. Ali, presuđeno je tako što je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice (te žene). Dakle, kuća nije tužiteljičino vlasništvo, nego pok. joj muža. To opet znači da pri nasljeđivanju tužiteljice navedena kuća NEĆE biti predmet nasljeđivanja jer nije njezina. Ta kuća će biti raspoređena nasljednicima pok. muža. E sad ja ne znam tko su njegovi zakonski nasljednici, niti da li je oporučno raspolagao kućom ili pak sklopio s nekim za života neki ugovor u odnosu na istu.

Samo ti istražuj. S onim "gubiš vrijem" mislio sam reći da se baviš nečim čega nema.

Monti, ne znam jesi li muško ili žensko niti me to u ovoj priči baš zanima. Važno je da si prepoznao/la pravi problem u našoj struci i domovini, a to je Nepotizam. Ne pišem velikim slovom zato što ga cijenim (naprotiv!), nego zato što se radi o Velikom društvenom problemu. Nitko od roditelja mi nije ni blizu našoj struci niti su završili fakultete, niti su bili imućni, da je netko od njih bio odvjetnik ili slično, ne bi ja radom stjecao nego bi sve već imao u startu... Ali, nebitan je moj psihološki i bilo koji drugi profil, već je nažalost bitno to da se rad i dalje ne cijeni nego iskorištava, pa me to brine jer ne idemo ka PRAVEDNOM DRUŠTVU, što nam svima mora biti jedini pravi cilj.

Evo najaktualnije čitam: od 13 izabranih sudaca na današnjoj sjednici Državnog sudbenog vijeća 11 su žene, a 2 muškarca!

Samo rezultati rada su mjerilo. Radnici naprijed, neradnici stoj! Diskriminacija je neradniku dati više ili mu omogućiti poziciju na kojoj će sakriti svoju aljkavost i nerad. To je diskriminacija radnika. To nema veze sa spolom. Postoje samo Radnici (rijetki)i neradnici (većina).

Ja sam uvjeren da u tom pravcu diskriminacije nema. A ako misliš da je ima, izvoli istražuj, gubiš vrijeme. Jedino ako te zanima diskriminacija muškaraca u pravničkoj struci. E, tu bi moguće bilo zapanjujućih rezultata, jer se ne možeš maknuti od raznoraznih "kćerkica" i "suprugica" u našoj struci.

Plus toga odvjetnik ne zna napisati zahtjev za naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Apsurda na vagone.

Dakle, zaključak je da ovakve vrste diskriminacije ima na Zapadu, ali u Hrvatskoj sigurno ne.