Bobic

Večernji list: “Čak ima slučajeva da je sud obaviješten da je tuženi umro, no ipak donosi presudu zbog izostanka!” Nije pošteno. Nije pošteno da se ovakve presude navode na prvim stranicama Ferala i Večernjaka a da su zapostavljeni suci sa kontinenta. To što ste tuženi da ste živi i da imate manje imovine nego što ste do nedavno mislili da imate a zatim izgubili parnicu sami ste krivi. Tko Vas je tjerao da idete dva metra ispod zemlje s trajnim prebivalištem na gradskom groblju a zatim da se ne odazovete na poziv suda da dođete na ročište samo nekoliko ulica dalje. Pa radi se o imovini Vaših nasljednika i valjda je red da se brinete o svojim potomcima. Nije pošteno, zato što se objavom ovakvih presuda favoriziraju suci iz Dalmacije iako autorsko pravo pripada sucima sa kontinenta. Eto recimo primjer meni najdražeg pardon najbližeg suda!? Jedna tužba, jedno ročište, jedna sutkinja, jedan odvjetnik i jedna presuda. Sve to na istom ročištu. Drugi plaća. Da li će Feral ili Večernjak objaviti sliku sutkinje - kćeri županijskog suca iz Koprivnice koja će napisati da vodi ove godine pokrenutu parnicu jer očekuje da će njen kolega u drugoj parnici donijeti presudu na teret tuženika iz njene parnice pa će joj ta presuda kada se donese biti razlogom zašto vodi ovu svoju parnicu? Neće. A baš bi lijepo izgledala uz ministricu pravosuđa ili predsjednika VS. Još da je i tata na slici pa za porodični album. Kao u slučaju sa Brača. Ali ne razumiju ovo novinari. I nisu im zanimljivi suci sa kontinenta. Čista diskriminacija među sucima. I nije pravedno. Damir Bobić P.S. Kako nitko nije napisao da su državni odvjetnici proveli ljetovanje na Braču, neću ni ja.

Prije godinu dana na ovoj stranici napisao sam kako je konačno, nakon dvanaest godina vođenja sudskih sporova Općinski sud u Križevcima odustao od namjere da sudskom odlukom zaposli - radi izbjegavanja dosadnog izraza “tužitelj” u daljnjem tekstu koristiti ću pseudonim “šogor”, sa razlogom da je šogor “neradeći mogao griješiti u radu”. Ovu intelektualnu tvorevinu stvorio je sudac Damir Ronić iznijevši je u više svojih presuda (upravo zbog ove zamisli sve su kao nezakonite ukinute i to prije dolaska V. G. u Bjelovar) a zatim ju je prenio na mlađe suce koji su ga zamijenili na sudu u Križevcima. Sada sudi na Županijskom sudu u Koprivnici, prenoseći ovu ideju dalje na kolege i kolegice istog suda. Do te mjere da grubu razliku u primjeni ove intelektualne tvorevine možete naći uglavnom u obliku potpisa na odluci. Što je jako dobro, jer ukazuje da suci sude kao jedan. Kako bilo, osjećam se poniženo što ne mogu objasniti svoje nerazumijevanje ovakvog stava sucima Županijskog suda u Koprivnici. Onima koji su ukinuli prvostupanjsku odluku s uputom sucu Općinskog suda da jednako kao oni sami, u slijedećoj presudi primijeni ovu za svjetski pravni poredak, ipak revolucionarnu osnovu dosuđivanja, naravno tuđeg novca. Na primjer, kada kolegicama na poslu iz odjela računovodstva objašnjavam ovaj razlog za zapošljavanjem onda im opišem slučaj sa faksa. Bilo je to kad je Ivicu koji je idući hodnikom prema čitaonici okružila grupa veselih, sretnih i nadasve razdraganih kolega. Počeše mu u glas čestitati što je dobio bebu, prekrasnog sina koje mu rodi Marica (studentica istog faksa). On zbunjen, okreće se oko sebe a onda kada se društvo malo stišalo, zbunjeno prozbori: “.....ali s Maricom nisam bio u krevetu”. Nastade tišina. A onda iz gomile uslijedi jednako zbunjen odgovor: “Pa mogao si?!”. Kada bih ispričao ovu pričicu svi bi se nasmijali, zatim malo zamislili i rekli “pa to je isto”. Dakle, molim čitatelje da mi pomognu da objasnim sucima Županijskog suda u Koprivnici, posebno sucu Damiru Ronić, koji je u istom sudskom sporu tri puta sudio kao sudac Općinskog suda a zatim u nastavku sudio kao sudac sada drugostupanjskog suda a nije isključeno da će i dalje u istom sporu nastaviti suditi, da je postati tata na opisani način isto što i dobiti pet do sedam milijuna kuna sudskom odlukom sa tvrdnjom da je šogor “ne radeći mogao griješiti u radu”. Inače odbijanje od šogora bilo kakvog kancelarijskog rada vremenski je trajalo šest mjeseci uz potajno izbivanje iz poslovnog prostora a to je nešto što Vama čitateljima niti jedan poslodavac neće dozvoliti. Niti šest sati u jednom danu. Također ne mogu uvjeriti suce ovog županijskog suda da osoba kojoj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje svaki mjesec daje novce po osnovi invalidnosti, s utvrđenjem OPĆE RADNE NESPOSOBNOSTI ne može od suda očekivati da ga zaposli sada kao radno sposobnu osobu. Naime, ukidajući odluku nižeg suda s uputom o zaposlenju sudskom odlukom, suci Županijskog suda u Koprivnici izražavaju stav da INVALIDE TREBA ZAPOSLITI pa makar nisu u stanju raditi bilo što. E sada dolazimo do prividne stvarnosti. To je posve novi pojam u pravnom poretku Republike Hrvatske i teško ga je objasniti. Ali tu su mi pomogli dečki što programiraju kompjutere, servere i slične svjetleće kutije. Naime, kada sam im objašnjavao da se nedavno odvjetnik “šogora” rukom odalamio po vlastitoj glavi, sjetivši se da u ovih trinaest godina niti jedan od odvjetnika (jedan od njih je sudac Županijskog suda u Koprivnici) nisu tražili novce a nemaju sudsku odluku ili bilo kakav papir da se “šogor” ima zaposliti kod tuženika, sada 2004.g. napisao je novu tužbu. Za isplatu nekih 5-7 milijuna kuna. Još nema dogovora koliko novaca treba dobiti. Naravno da je uložen prigovor zastare, da je rečeno da je mjesno nadležan sud u Zagrebu jer “šogor nikada nije radio kod tuženika”. Međutim sve je to ignorirano čime ova nova parnica i danas traje. Onako “u pacu” u ormaru (izraz jednog umirovljenog suca). Pričajući ovu priču uspio sam jedino da primijetim otvorena usta slušatelja i izgubljene poglede koji su završavali negdje iza mojih leđa. Naime tim bezveznim programerskim laicima nije jasno kako kćerka županijskog suca iz Koprivnice, tek sretno zaposlena na lokalnom sudu može sudski predmet držati pola godine u ladici s izgledom da će tako biti i slijedećih godina s konstatacijom “prekida postupka” (zakonski opis pauze bez vremenskog ograničenja). Naime, kako ti dečki rade s kompjuterima, znaju da je broj 13 veći od broja 3 od kojeg broja godina nastupa zastara te im svako vođenje postupka poslije brojanja do broja tri postaje tragikomično od onog tko ga vodi. Stoga im nije interesantno ponašanje intelektualaca iz pravne struke. Tek konstatiraju “da gdje to pravnici znaju brojati dalje od tri”? Onda sam shvatio. Dečki se razumiju samo u kompjutere i matematiku, pa im rekoh da je ova nova parnica samo “virtual reality” stvoren s razlogom da onom drugom trinaestogodišnjem sudskom sporu posluži kao razlog za njegovim postojanjem. Dakle, da posluži kao razlog vođenju postupka zaposlenja opće radno nesposobne osobe. Koja uživa redovnu mjesečnu invalidsku mirovinu dobivenu od poreznih obveznika. A da im pokažem da pravnici i nisu tako loši u matematici kako to zlobno komentiraju, pitao sam ih da li oni mogu napraviti “virtual reality” program a da iz njega dobiju “money reality ” ili po naški “živu lovu”. Spustili su glave. Ma ne mogu što može pravni poredak ove države. Džaba im kompjuteri kada bez malo mašte ne mogu stvoriti barem pet do sedam milijuna iz šestomjesečnog nerada. Inače problem je kada u sudskom sporu imate interes suprostavljen rodbini. Mislim na onu koja od Vaše tvrtke traži novce. A opet problem je kako napisati žalbu zbog posesivnog odnosa tatine kćeri koja po svaku cijenu drži predmet kod sebe umjesto da ga uputi mjesno nadležnom sudu (OS u Zagrebu, prema sjedištu tuženika, obzirom da kod tuženika “šogor” nikada nije radio, a pored toga iz razloga što je u posljednjih trinaest godina odbijao bilo kakvo zaposlenje praktično i formalno nije imao status NEZAPOSLENE OSOBE). Ili kako u žalbi objasniti da sutkinja ne razumije da je trinaest godina predugo za nastanak bilo kakvog spora a kamoli onog gdje je zastara potraživanja nastupila po isteku samo tri godine. Kada žalbu dobije tata, biti će pitanje “što to imaš protiv kćeri”. U stvari nemam ništa, ali znam da moj tata, koji mi je u školi predavao matematiku nije htio niti pomisliti da studiram matematiku. Zato sada zbog neznanja matematike pišem ovo što pišem. Naravno, o žalbi neće odlučivati tata sudac već neko od njegovih kolega. Npr. sudac Damir Ronić poznat po tome da je u presudama vezanim za “šogora” mijenjao iskaze svjedoka, pozivao se na nepostojeći medicinski nalaz i mišljenje, dosuđivao “šogoru” tuđe novce za uzdržavanje nepostojećih osoba i mnogo toga sličnog. No dobro, možda neće niti on. Možda će to biti sudac Miloš Lojen. Unio je potpuno novi duh u pravni sustav. Npr. dok je bio privatni odvjetnik “šogora” tvrdio je da u sudskom postupku ne treba saslušavati vještaka. Kao odvjetniku to mu nije uspjelo, pa je vještak došao na ročište i odgovorio da je “šogor” radno sposobna osoba koja može raditi kada to hoće. Sada kada je postao sudac Županijskog suda u Koprivnici napisao je u presudi da je vještačenje provedeno čak i kada je niži sud napisao da je vještak IZUZET iz vještačenja. Pozivajući se na ovakav stav Županijskog suda u Koprivnici svi suci i sve stranke u Republici Hrvatskoj od ove godine mogu tvrditi da je kakvo vještačenje provedeno pa makar i ne vidjeli i ne čuli vještaka. Posebno ako je izuzet iz vještačenja. Inače ima i drugih sličnih stavova ali ovu temu ne treba dodatno opteretili, za koju bi volio da mi pomognete u razumijevanju stavova sudaca. Suštinski, svejedno je koji će sudac Županijskog suda odlučivati o stavu da li sudac bez održavanja pripremnog ročišta smije držati predmet u ormaru a da pri tome ne riješi temeljne prigovore mjesne nenadležnosti ili zastare. Ono što je meni bitno, to je da sam dečkima iz AOP-a objasnio kako suci mogu stvoriti ono čime se hvale da samo oni mogu stvoriti na kompjuterima - “virtual reality”. Uz konstataciju iz sudskog spisa da takvo stanje ima trajati dok sud u onoj drugoj parnici ne donese takvu odluku s čijim će se donošenjem konačno stvoriti razlog za dotadašnje postojanje “virtual reality-a” i njegovu sudbinsku metamorfozu u pravu stvarnu parnicu. Uz kronični zaborav da zastara traje već deset godina. Ukoliko ova razmišljanja nisu realna, ili ako opisani stavovi sudaca Županijskog suda iz Koprivnice (i njihove djece) imaju kakvog smisla u pravnim propisima bilo koje države a da ne znam za njih, molim da odgovorite na ovaj tekst. Biti će mi drago da imam razlog za promjenu mišljenja. Damir Bobić P.S. Nemojte se brinuti za savjest sudaca. Nekada davno, jako davno, kontrolu njihove savjesti provodilo je dvoje nezainteresiranih penzića. Bili su nezainteresirani jer kad god bi nešto pitali, stekli bi osjećaj da pitanje postavljaju u krivom trenutku ili u krivoj prostoriji. Od prošle godine više ih nema. Jednako kao što od tada o zahtjevu za izuzeće odlučuje sud na čiji se nezakoniti rad žalite. Znam, reći ćete da niti ranije.......... Inače sjećam se, opet je riječ o Križevcima, da sam iznerviran odbijanjem pitanja vještaku, zatražio da o tome odluči vijeće. Sutkinja je istog trena objavila odluku da vijeće zabranjuje vještaku odgovor na pitanje. Onda sam sutkinji napomenuo da su ove dvije stolice (penzićke) prazne, nakon čega je uslijedilo “.....ako još jedanput ....... izbaciti ću vas iz sudnice.....”. Od tada mi ova zadnja rečenica dolazi ko “dobar dan”. Skoro.

Zakon o parničnom postupku Članak 132. Sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja. Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje. Sud će, po mogućnosti, dostaviti strankama pismeni nalaz i mišljenje prije ročišta na kojem će se o njima raspravljati. Odredba članka 255. stavka 3. ovoga Zakona primijenit će se na odgovarajući način i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne podnese u roku koji mu je sud odredio. Dakle: vještak svoj nalaz i mišljenje iznosi usmeno. Bez rasprave nema suđenja. A rasprava podrazumijeva ostvarenje prava osporavanja mišljenja i nalaza ili davanja nadopune, objašnjenja .......... O tome postoji sudska praksa u knjizi dr. sc. Ive Grbina "Zakon o parničnom postupku" - Organizator 2000. Bobić

Nema šanse. Na naslovnoj stranici ovog site-a prenesena je pohvala Sabora na "učinkovitosti" DO. Pa kako to izgleda: Primjeri: Državno odvjetništvo u Ivanić Gradu: prijava za neovlašteno korištenje službenog štambilja radi izrade krivotvorine i njena uporaba, krivotvorenje tuđeg potpisa, pokušaj prevare, zlouporaba službene ovlasti .... radi podizanja kredita u banci - NE, TO JE SAMO POPUNJAVANJE “ANKETNOG LISTIĆA”, s konstatacijom da nigdje ne piše da se službeni štambilj ne smije koristiti za privatne potrebe izrade krivotvorina (DO Ivanić Grad odluka br.: K-DO-19/04 o kaznenoj prijavi protiv stečajnog upravitelja Trgovačkog suda) Državno odvjetništvo u Križevcima - primjer: ime “Mladen” pa zatim prezime “Đ.” tek je “ime i prezime NEPOZNATE ŽENSKE OSOBE koja ne stanuje u Križevcima na adresi .......” . Jednostavno zar ne? Predmet riješen a zatim slijedi pohvala od Sabora. Državno odvjetništvo u Bjelovaru vezano za stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru: “...... na strani prijavljenika nije postojala svijest i namjera da daje lažan iskaz.........” Pola godine ranije Općinski sud u Bjelovaru (hodnik s desne strane zgrade) donio je (sada pravomoćnu)presudu u korist stečajnog upravitelja s tvrdnjom da je on itekako bio svjestan i da je htio činiti upravo radnje opisane u kaznenoj prijavi (ucjena, krivotvorenje službenih isprava, lažne izjave pred sudom .........). Ako Vaši šefovi nemaju smisao za humor nemojte pisati Državnom odvjetništvu. Razočarati ćete se. Bobić, Bjelovar P.S. zadnji biser koji sam pročitao odnosi se upravo na Državno odvjetništvo iz Zagreba u odluci br. KZZ-DO-93/04. s kojom odbijaju prijedlog za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti Naime, zamj. glavnog šefa - državnog odvjetnika RH, T.D. odbio je prijedlog za podizanje z.z.z. protiv sudske odluke o kažnjavanju za u postupku obrane izraženo mišljenje “da duševno zdrave osobe ne doživljavaju žene kao krave, pse, glupače, đubrad, bolesno stanje .... čime se takva osoba ne smije sudskom odlukom zaposliti kod tuženika....”, s obrazloženjem, citiram: “da ne želi pobijati činjenično stanje”. Dakle, smiješak na lice i idemo dalje.

Nemojte previše personalizirati problem. Utjecaj pojedinaca jeste jak ali nikad ne bi sam postigao svoje ciljeve da nema podršku u drugima. S toga kada se pojavite na televiziji sa Vladimirom Gredeljom, kao svojom podrškom, tada se identificirate s njime a oni koji poznaju njega i njegove prijatelje iz struke a imaju neugodna iskustva ili neugodna saznanja ne mogu niti Vas više prihvatiti dovoljno ozbiljno. “Personalizacija” u jednom, pogrešnom pravcu poništava “personalizaciju” u onom drugom. Npr. članci iz Ferala o Vladimiru Gredelju su Vam poznati a uostalom i drugi su pisali o njemu (npr. http://www.stit-bjelovar.hr/vijesti/gl/php/description.php?II=674&UID=20092004073320194.152.242.131) pa dok se takve vijesti u svakoj pojedinoj stavci ne ospore uvijek će se imati u mislima Vaša slika s tom osobom i naravno s već prethodno stvorenim predrasudama (borba za položaj, bilo materijalni, politički, vlasti i sl.). Pitanje ispravaka “grešaka” a pod njima podrazumijevam nepotrebno i mimo znanja činjenje radnji a zatim i onih namjernih (korupcija) više je pitanje sustava u kojem živimo nego pojedinaca. Ne može sudac biti korumpiran a da to drugi suci i državni odvjetnici već ne znaju. Novinarstvo kao glas savjesti je u ovoj državi “mrtvo”. Samo zamislite situaciju da u ovom trenutku tisuće ljudi zna da neki sudac (uvijek je više od jednog) aktivno djeluje na stjecanju protupravne imovinske koristi. On i danas sudi i nitko pa tako i novinari ne bore se da ga spriječe da to i dalje čini. Prema tome tek izmjenom “sustava poslovanja” moći ćete se izboriti za Vaša prava. Dakle, kada pomaknete i druge “kotačiće” u vladi, pravosuđu, javnost, kada “kolege” iz posla shvate da nemaju potrebe da podržavaju takvo stanje (izjednačuju se s takvim osobama), tek tada će i “poslovanje” biti pravedno. A jedna osoba ne čini sustav poslovanja. Damir Bobić

Hvala Isuse! Konačno malo suosjećanja. Bobić

U nekoliko prethodnih postova napisao sam što se događa kada se napiše kaznena prijava protiv županijskog suca Republike Hrvatske. U ovom slučaju suca koji je sa predsjednikom udruge sudaca više godina radio na jednom malom sudu a kasnije i na nešto većem. Dakle, što se tiče samog suca njemu se nije ništa dogodilo. Možemo očekivati i napredak u karijeri. Što se tiče Bjelovara, citirao sam presudu iz kaznenog postupka zasnovanu na priči vidovnjakinje iz Koprivnice kao dokaznom sredstvu u Hrvatskoj u 21. stoljeću. Nakon šest mjeseci od objave (http://www.legalis.hr/ post: “Natječaj.....”; news hr.fido pravo) od približno tisuću osoba (slobodna procjena) koji su pročitali ovu presudu nitko nije potvrdio da je razumio zbog čega je kazna izrečena. Nije reagiralo niti jedno pravosudno tijelo, tako da je ova presuda Općinskog suda u Bjelovaru primjer svim građanima kako se već u samom početku 21. stoljeća u Republici Hrvatskoj može kažnjavati s vjerom u iracionalno (npr. da držanjem ruku na novcu Marija Gašparić utvrđuje tko je u toku dana držao taj novac i gdje se taj novac nalazio - “u gaćama žene crne kose i debelih nogu, na podestu prozora” i sl.). Inače ovo je bila priča kojoj su se policajci tako slatko smijali ali ovaj put na račun svojih šefova iz onog dijela koji se zove “pravosuđe”. Mislite li da je javna objava ovakve presude djelovala na suce? Niti slučajno. Općinski sud Bjelovaru zatim provodi kazneni postupak vjerujući osobi za koju je gotovo istovremeno barem osamnaest drugih sudaca (tri prvostupanjska i tri drugostupanjska sudska vijeća) utvrdili da je lažno svjedočio, krivotvorio službenu dokumentaciju, ucjenjivao podređene radnice, čiji je nivo svijesti i razuma takav da javno iznosi svoj stav da doživljava žene (nečije majke, sestre i kćeri) kao krave, pse, glupače nesposobne za osnovnu školu, da zbog njih na radnom mjestu treba nositi oružje, da ako imaju izvanbračnu djecu da se ne smiju zaposliti, da je najveći osjećaj sreće kada žena slomi leđa ............ i na kraju koji sam na sudski zapisnik kaže da je SULUD. Naravno, da bi se trećoj osobi mogla izreći kazna Općinski sud u Bjelovaru po sutkinji Sandri Hančić iznio je stav da svi građani Republike Hrvatske MORAJU ZNATI da je prethodno opisana osoba (I.S iz Čazme) DUŠEVNO ZDRAVA kada sve to čini. Dakle, I. S. nam je postao primjer uzornog ponašanja i razmišljanja. Ovakva presuda potvrđena je na Županijskom sudu (Kž-245/03). Usput je na Županijskom sudu napisano da sudac ne mora odlučiti o cijeloj tužbi te da se produljeno djelo može počiniti s jednim dijelom rečenice u jednom danu u jednom podnesku........... U svakom slučaju ako ovo pročita koji student prava neka ne pokušava ponoviti na ispitu jer ga profesor neće htjeti vidjeti barem godinu dana. Kada ovdje postane sudac tada neće više biti profesora a steći će mnoge prijatelje. Ovaj slučaj sam opisao u postu “Sofizmi Bjelovarskih sudova - ludilo”. Mislite li da je sada javno objavljivanje ovih presuda i mišljenja dovoljno da se štogod promjeni u svijesti sudaca? Nije, čak niti onda kada se Vrhovni sud Republike Hrvatske službeno obratio sudu u Bjelovaru s dostavom kopije kaznene prijave protiv njegovog stečajnog upravitelja - osobe od povjerenja za sud u Bjelovaru. Ustvari, tiho je povučen sa mjesta stečajnog upravitelja, ali suci u Bjelovaru i dalje koriste njegove izjave za kažnjavanje treće osobe. Toliko mu vjeruju da je iznova pokrenut kazneni postupak ali ne tužbom već običnim pismom. Tužba se od pisma sudu razlikuje se po tome što tužbom tužitelj traži pokretanje određenog sudskog postupka i traži određenu odluku. Negdje nakon upita Vrhovnom sudu i Državnom odvjetništvu, što se to događa u Bjelovaru, ovaj postupak završen je u prvom stupnju s konstatacijom da se ne može dva puta suditi za isto djelo. Hvala. Mislite da je novo pismo Vrhovnom sudu Hrvatske i Državnom odvjetništvu bilo dovoljno? Nije! Sada dolazimo do situacije koju teško da ćete doživjeti. Barem izvan ovog prostora. Da li možete zamisliti situaciju da suci sudjeluju u radnjama prevare poslodavca i liječnika koji odobravaju bolovanje? Više nije bitno da li su suci u trenutku prevare znali da u tome sudjeluju, bitno je da već godinu dana donose odluke o kažnjavanju treće osobe vjerujući osobi koja tvrdi da je bolovanja koristila radi liječenja duševne i druge boli. Naime, za vrijeme bolovanja zatečen je I. S. na bjelovarskom sudu kako privatno zarađuje od ovog suda i obavlja privatne poslove, što je bio jedan od četrnaest razloga za otkaz ugovora o radu. Time više nisu prevareni samo poslodavac i liječnici Doma zdravlja u Čazmi, prevareni su i porezni obveznici koji putem bjelovarskog suda plaćaju osobi da za vrijeme već plaćenog bolovanja kao radno nesposobna osoba još dodatno zaradi svojim prisustvom u prostoru Suda. Koji su moralni i logički razlozi za bjelovarske suce da prevarno ponašanje prihvate kao savjesno i vjerodostojno ponašanje u postupku kažnjavanja treće osobe, sami zaključite. No dobro, za sve one osobe koje maštaju da postanu suci ili državni odvjetnici navesti ću nekoliko presuda koje naravno nisu objavljene u pregledima sudske prakse a koje će Vas uputiti na kriterije za ovo zvanje. Radi jednostavnosti prikazati ću to u obliku pitanja i odgovora, kako to novinari u svojim listovima postavljaju, s navođenjem presude i suca koji su već dali odgovor na ovo pitanje. Nadam se dovoljno kratko za čitanje i razumijevanje. Kako je nesporno da se sudski postupak može provesti već na temelju priče vidovnjakinje a ne znam što to ona u ovom trenutku vidi u kartama, suce i zamjenike državnog odvjetnika navesti ću u inicijalima. Presude su javne tako da prije spora na ovim sudovima možete razmisliti da li ćete imati povjerenja u suce koji donose takve odluke. 1. Tužitelj Đ. M. rođak je utjecajnih osoba iz gradića Kž., koji je 1992.g. dobio otkaz zbog apsolutnog šestomječnog neizvršavanja poslova, potajnog bježanja sa radnog mjesta, spavanja na radnom mjestu i sl.. Vi ćete kao sudac odlučiti da se ova osoba ima ponovno zaposliti jer; a) da je odlučio da u ovih šest mjeseci da radi, mogao je pogriješiti u radu a zbog greške se ne daje otkaz b) i za prethodnih pet godina redovno je kažnjavan zbog nerada pa zašto da baš sada dobije otkaz c) čemu žurba s otkazom kada je u vrijeme disciplinskog postupka dokazao da ipak može raditi Točan odgovor je pod a) presude suca D. R. P-129/92-12 od 10.11.1992.g., P-258/93-41 od 20.06.1995.g. 2. Tužitelj Đ. M. napisao Vam je kao sucu da mu treba novac za uzdržavanje osoba koje je drugoj strani pred istim sudom opisao riječima “što te briga za koga tražim novce” a vi ćete kao sudac na to a) pitati ga zašto odbija da se zaposli putem HZZ i sam zarađuje (sada je to 12 godina parnice) b) pitati ga koga bi to htio uzdržavati c) nećete ga ništa pitati nego ćete mu dosuditi 536,00 kn mjesečno s riječima žaljenja što ne traži više novaca Točan odgovor je pod c) - rješenja suca D. R. P-258/93-35 od 28.11.1994.g i P-258/93-11 od 20.06.1995.g. 3. Kako ne znate razlog sa kojim ćete kao sudac obrazložiti vlastitu želju da zaposlite tužitelja Đ. M. kod tuženika u presudi ćete a) krivotvoriti iskaze više svjedoka (protuzakonito izmijeniti zapisnički konstatirane izjave svjedoka) b) omalovažiti medicinske djelatnike MC Tomislav Bardek iz Koprivnice na način što ćete izmisliti da su napisali nalaz i mišljenje koji u dvanaest godina nitko nije vidio c) napisati da zbog nedostataka dokaza donosite presudu u korist tuženika a zatim umjesto tuženikove tvrtke upisati ime tužitelja M.Đ. Zašto tako dugo razmišljate? Ne možete pogriješiti, svi ponuđeni odgovori su istiniti - presude suca D. R. P-129/92-12 od 10.11.1992.g., P-258/93-41 od 20.06.1995.g. 4. Zbog toga što je Županijski sud u Bjelovaru kao tada nadležan sud, ukinuo je sve Vaše presude i nikako da provede Vaše odluke o redovnom mjesečno davanju novca “za što te briga za koga”, Vi ćete sada kao sudac Županijskog suda u Koprivnici a) drugim sucima reći da je dosta da od Vas prave .... jer Vi to niste b) zatražiti od drugih sudaca da Vas konačno shvate c) u istoj parnici nastaviti odlučivati u korist M. Đ. ali ovaj put kao županijski sudac Točan odgovor je pod c) ŽS u Kc Gž-745/99-2 od 07.10.1999.g. 5. Kao županijski odvjetnik u Kc, napisati ćete da u zakonima piše a) da sudac u istoj parnici može nesmetano suditi i u prvom i u drugom stupnju b) da je krivotvorenje (preinačenje) iskaza svjedoka, izmišljanje nepostojećih dokaza itd. sastavni dio mišljenja časnog suca Republike Hrvatske, pa prema tome nema odgovornosti za to c) zapitati se; čemu pisati pravne lijekove pa ukidati odluke suca D.R., “kada je to odugovlačenje sudskog postupka” Ako opet dugo razmišljate o odgovoru, definitivno niste za državnog odvjetnika. Sve ove tvrdnje sadržane su u odluci Županijske državne odvjetnice I. B. K-DO-45/2001 od 21.11.2001.g. Idemo nazad u Bjelovar; 6. Nalazite se u sudnici s odvjetnikom. Kaže Vam da njegovoj stranci treba 98.806,51 kn i da bi htio nekoga tužiti. Vi ćete; a) zamoliti ga da prvo napiše tužbu radi dostave tuženiku jer to svi drugi suci traže b) pitati ga zašto još uvijek sjedi u sudnici kad ionako imate važnijeg posla c) istog trena napisali presudu protiv osobe iz drugog grada za koju Vam usmeno iznio da bi je tužio. Točan odgovor je pod c) - presuda sutkinje M. T. br.P-1544/97-32 od 26.7.1999.g. (potvrđena na Županijskom sudu u Bjelovaru uz prethodni službeni upit predsjedniku suda V. G. o razlogu donošenje presude a da parnica još nije niti započela). Do danas tuženiku nije dostavljena tužba (fizički ne postoji) a presuda je pravomoćna (ona je dostavljena). 7. Odlučujete o tužbi za utvrđenje da je Ugovor o kupoprodaji stana raskinut jer tuženik M. Đ. prestao da otplaćuje stan čim je sklopio ugovor o kupoprodaji (to je ona osoba s početka ovog upitnika za koju se sudac D. R. brine svih ovih dvanaest godina i kao Općinski i kao Županijski sudac). Vi ćete odbiti tužbu tako što ćete napisati; a) da je tuženik osoba koja nije u stanju shvatiti da tužba o raskidu ugovora sadrži izjavu o raskidu pa ćete tražiti da prodavatelj ponovno izjavi da raskida ugovor b) napisati da Vas ne interesira što pravni stručnjaci i Vrhovni sud Hrvatske o tome drugačije misle od Vas c) primijeniti ćete prokušani postupak: nećete obrazložiti stavove tužitelja, Vrhovnog suda Hrvatske i drugih Točan odgovor je pod c) - presuda sutkinje M. T. br. P-943/01-21 od 15.02.2002.g. sa stavom da tužba nema značaj izjave o raskidu ugovora. Ovu presudu Županijski sud potvrdio je iako suprotan stav o tužbi kao izjavi o raskidu imaju VSH u svojoj odluci br. Rev 1391/99, od 19. XI. 2000. i nadasve čuveni dr. Boris Vizner (str. 514 Komentara Zakona o obveznim odnosima, autora - Riječka tiskara - Rijeka - izdano u Zagrebu 1978.g. i str. 516-517. I naravno, odmah pored njih njegova malenkost od potpisnika ovog upitnika. Općenito gledano, u slučajevima korupcije pravilo je da se što manje navodi razloga za pisanje odluke jer se očekuje da će se u tome slučaju manje pisati o takvoj odluci nadređenim državnim tijelima. Bez obzira na to što svaki procesni zakon nalaže da sud MORA obrazložiti svoju odluku i da je već izbjegavanje da se obrazlože stavovi protivne strane prikrivanje razloga odluke. KAD GOD SUDAC NE OBRAZLOŽI VAŠE NAVODE, ODMAH SE ZAPITAJTE ZAŠTO TO NIJE UČINIO. Ponovno Križevci (opet se radi o M. Đ. iz Križevaca). Usput, da li znate način kako poznata muška osoba može postati žena i to bez kirurškog alata? Pročitajte. 8. Kao državni odvjetnik u Križevcima, primili ste krivičnu prijavu protiv M. Đ. da je pred Općinskim sudom u Bjelovaru dobio presudu u svoju korist davši lažan iskaz sutkinji M. T. da je nezaposlena osoba koja se redovno prijavljuje HZZ, predavši joj pri tome krivotvorenu potvrdu HZZ sa tekstom napisanim jednim preko drugog nakon čega se potpisao na zapisnik. Vi ćete kaznenu prijavu odbiti tako što ćete napisati: a) da ime i prezime iz sudskog zapisnika “M. Đ.” nije muško već žensko b) kako ne poznate niti jednu ženu koja ima muško ime “M. Đ.” napisati ćete da ne možete pokrenuti kazneni postupak protiv nepoznate žene c) što HZZ iz svoje evidencije, koja je ionako pogrešna, briše nezaposlene osobe čim se razbole Ne, niste pogriješili, državni odvjetnici u Križevcima sve su ovo i mnogo toga drugog napisali u odlukama K-DO-12/2002 od 23.09.2002.g., br. K-DO-155/2003 od 25.11.2003.g., K-DO-21/04 od 17.02.2004.g. Ako sumnjate u njihov stav nazovite telefonom ove žene i pitajte ih koja se od njih šminkanjem pretvara u muškarca, čiji je hobi da odlazi na sud u Bjelovaru obučena kao muškarac, tamo se predstavi kao M. Đ. pri tome dade lažnu izjavu, preda rukom rađenu krivotvorinu, dobije presudu na to lažno ime i vrati se nazad na posao u Križevce. Uzgred, zamjenik Državnog odvjetnika u ovoj pretposljednjoj odluci kojom odbacuje prijavu protiv radnice HZZ V.Z. koju nikada i nitko za ništa nije niti prijavio, krivotvorio je i datum izrade odluke i njen sadržaj (odbacio je k.p. koja još nije bila napisana) . Zatim o Bjelovaru: 9. kao sudac Republike Hrvatske Vi ćete po tužbi tužitelja I. S. iz Čazme štititi njegovu čast i ugled na način što ćete u svojoj presudu kao želju i zadovoljstvo nadmoći i slave (čast) i dostignuća i moći prepoznate od strane od ostalih građana (ugled) opisati njegovo; a) uvažavanje i poštivanje interesa svih žena svijeta, ljubazno ophođenje s drugim ljudima, istinitu i vjerodostojnu izradu službene dokumentacije, dvogodišnje istinito svjedočenje pred sudom u Bjelovaru itd. b) nazivanje svih žena svijeta kravama, đubradi, glupačama ......, krivotvorenje službene dokumentacije, lažno svjedočenje pred sudom u Bjelovaru (četiri parnice i dva kaznena postupka), ucjenjivanje, prijetnje podređenim osobama............... c) nećete o tome ništa napisati Provjeren postupak je pod c). U presudama u kaznenom postupku i sutkinja S. H. i suci Županijskog suda nisu napisali što to od prethodno navedenog čini čast i ugled ove osobe da bi to bilo povrijeđeno. Inače, djela iz stavke b) kroz obrazloženja odluka 18 sudaca (šest vijeća) iz parničnih postupaka pa i same sutkinje S. H. utvrđena su kao nesporna. Da biste lakše razumjeli što znači kada sudovi u Bjelovaru u presudama napišu da “duševno zdrava osoba” doživljava žene kao krave, pse, glupače, bolesno stanje, krivotvori službenu dokumentaciju odmah po izlasku iz sudnice u kojoj mu je dano za pravo da to čini kao duševno zdrava osoba, vara liječnice imajući pri tome odnos sa bjelovarskim sudom, iznijeti ću to u obliku priče. Ona je izmišljena, a kako se zasniva na stvarnim presudama može se dogoditi još večeras. Dakle, probajte zamisliti da za stolom ćutke i zamišljeno večeraju supruga i suprug. On je u poznati sudac a ona je uvažen psihijatar. U jednom trenutku on joj kaže: “Čuj draga, danas sam primio pismo tvoje stranke - pardon pacijenta pa ću te morati poslati na mjesec dana u zatvor a još ćeš mu morati platiti 4.999,99 kn za duševne boli. Znaš, svojim kolegama liječnicima u duševnoj bolnici napisala si da on je očito duševno bolestan i da ga u tretmanu treba promatrati izdvojeno od drugih pacijenata”. Ona će: “Pa dobro, dragi, rekao si da je to pismo, zar to ne bi trebala biti tužba?” On: “Ma ne treba, odvjetnici u Bjelovaru ionako komentiraju da ovdje suci ne traže da tužba sadrži zahtjev za pokretanjem bilo kakvog sudskog postupka pa čak niti zahtjev za donošenjem odluke. Dovoljno je da pomislim što je pisac, pardon - tužitelj pomislio i eto tužbe protiv tebe, draga”. Ona: “Ali dragi, ta moja stranka - pardon taj moj pacijent, sam je tražio da bude sa mnom i već godinama ispred mene na papiru crta krave i pse i onda ispod toga piše da su to žene. I već mi godinama objašnjava da su ta rogata, repata, krznena i lajava stvorenja žene. Dragi mužu nemoj mi to činiti, još jednom te molim, valjda s obzirom na sve ove godine ZNAM DA ŽENE NISU KRAVE?!” On: “Nema veze, tako sam već sudio”. Vjerujem da kako suce u Bjelovaru ne mogu uvjeriti da ovako opisana osoba ne može biti duševno zdrava, da sam čitateljima ovakvo pojednostavljenim prikazom objasnio kako se sudskom odlukom i kažnjavanjem osoba za drugačije mišljenje, mogu uvrijediti sve žene Svijeta (i one koje su kroz posao nadređene sucima u Bjelovaru). Pri tome ne treba gajiti bilo kakvu nadu da će Pravosuđe htjeti ispraviti nepravdu počinjenu ženskom rodu. Nepravdu koja traje dokle god je ovakva sudska odluka priznata od Republike Hrvatske kao valjana. Kao što je još uvijek priznata presuda zasnovana na proricanju vidovnjakinje Marije Gašparić. Da zakašnjela reakcija Državnog odvjetništva po kaznenoj prijavi omogućuje bjelovarskom sudu da zbog mišljenja kazni neku osobu navesti ću u ovom primjeru. Dakle, Općinski sud u Bjelovaru kažnjava punomoćnika tuženika za njegovo mišljenje da je tužitelj “očito duševno bolesna osoba” i istovremeno tvrdi da svi moraju ZNATI DA JE ON DUŠEVNO ZDRAV. Državno odvjetništvo u istom gradiću, negdje poslije intervencije Centra za razvoj demokracije - CERD iz Splita (hvala im za trud) sa gotovo pola godine zakašnjenja odbaciti će dvije kaznene prijave s obrazloženjem da I. S. inače stečajni upravitelj Trgovačkog suda u Bjelovaru NIJE SVJESTAN da više godina čini kaznena djela krivotvorenja, ucjene, prijetnje itd. Dakle, zamjenik državnog odvjetnika Goran Gašpar iznijeti će u odluci br. K-DO-267/03 od 30.12.2003.g. (stvarno mjesec dana kasnije) neusporedivo teže mišljenje o duševnom zdravlju I.S. nego što je to mišljenje osobe koja je za svoje mišljenje kažnjena. Logično, zaključiti ćete da će sada zamjenik državnog odvjetnika u zatvor na mjesec dana? Neće! Zašto bi? Kao ljudsko biće ima pravo da misli a ono prvo suđenje je već davno završeno pa ovakvo njegovo mišljenje neće utjecati na sudsku odluku u kojoj piše da je I. S. “duševno zdrava osoba”. Da Državno odvjetništvo po pitanju svijesti (duševnog stanja) I.S. ima različito mišljenje upućuje zahtjev DO iz Ivanić Grada Županijskom sudu u Zagrebu za provođenje istrage protiv I.S.-a zbog činjenja kaznenih djela. Grad Ivanić Grad drugačije se zove nego grad Bjelovar, grad Križevci i sl. Svi ovi kazneni postupci i jedan novi parnični, o kojem ću nešto napisati po njegovoj pravomoćnosti, započeti su a da li to može biti slučajno sami to zaključite, upravo u vrijeme kada se očajničkim pisanjem Državnom odvjetništvu, VSRH, DSV, Ministarstvu unutarnjih poslova (policiji) i drugima pokušavalo spriječiti da sudac Županijskog suda u Koprivnici suđenjem u istoj parnici u “obje smjene” pravomoćno riješi parnicu sa prethodno opisanim radnjama (krivotvorenjem iskaza svjedoka, izmišljanjem nepostojećih dokaza i sl.). Kako se samo jednom živi, na život treba gledati s (pod)smijehom i tako shvatiti osobe s kojima se živi. Čini mi se da je neki liječnik rekao da se time izbjegava čir na želucu. Sa nekih pet - šest godina. Vidjeti ćemo. Naravno, ako dobijem poziv za odlazak u bjelovarsku apsanu odazvati ću se, dati ću novce I. S., (što osobno doživljavam kao nagradu za njegovo pojavljivanje u sudnici) promatrati ću karijeru njegovog odvjetnika (da se kladimo da će jednog dana ovdje biti sudac? - déja vu). Ali osim smješka na licu ostati će mi u sporednom dijelu ove priče, osjećaj zadovoljstva što sam spriječio I. S. da ponovno postane šef svim onim ženama koje su ga očajnički trpjele desetak godina, doduše prekasno za onu radnicu koja se u vrijeme ionako predugog sudskog postupka ubila (prijetio joj je i ucjenjivao otkazom) ili onu kojoj nije produžio ugovor o radu jer ima vanbračno dijete. Predugo za onu treću zbog koje je nosio pištolj na radnom mjestu, četvrtu kojoj je krivotvorio ugovor o radu itd. Bez obzira na istovremenu gorčinu kroz spoznaju da je sucima u Bjelovaru potrebno dvije godine objašnjavati da ne smiju svojom odlukom dozvoliti da takve stvari čini stečajni upravitelj Trgovačkog suda u Bjelovaru, od njih prihvaćen kao duševno zdrava osoba koja trpi duševnu bol dok se sucima objašnjavam da sve to nije niti duševno niti fizički zdravo, za bilo koga. U stvari, jako je bolesno. Damir Bobić (sudskom odlukom Bjelovarskog suda prepoznat kao kriminalac čije kriminalno mišljenje da duševno zdrave osobe ne doživljavaju žene kao krave, pse, glupače i sl. vrijeđa duševno zdravu osobu koja ih tako doživljava i time mu na sudu nanosi duševne boli a koja osoba kao radno nesposobna otvara bolovanje da bi za vrijeme bolovanja dopunski zarađivala na bjelovarskom sudu)

Ne ide. Morate razumjeti i Državu. USKOK se ne bavi običnim kriminalom već složenijim u svojim izuzetno skromnim uvjetima rada. Isto tako i za korupciju. Prema stvorenom iskustvu, u ovakvim slučajevima USKOK kaznene prijave prepušta drugom dijelu Odvjetništva - onom “običnom”. A tu se uvijek i iznova ponavljaju iste riječi; “sudac sudi po zakonu i Ustavu”, “to je samo njegovo mišljenje za koje ne odgovara”, “kaznena prijava nema razloge......”. Dakle, sve su to fraze koje se iznova prepisuju a da se suštinski ne odgovori niti o jednoj stavci kaznene prijave. Za usporedbu mogu poslužiti odluke Ustavnog suda u kojima suci logički i pozivanjem na propise uvjerljivo obrazlažu bitne razloge o predmetu odlučivanja. Ovo o čemu pokušavam pisati nije stvar prava već socijalne psihologije društva u kojem živimo. U kojem svaki pojedinac nastoji “proći” kroz život bez zamjeranja, zatvaranjem očiju na ono što se oko njega događa. Jer sve ono što se može pročitati u novinama, na tv-u, na kraju krajeva i u ovim mojim predmetima, nije za bilo koga sporno. Svaka priča ima ime i prezime osobe o kojoj se priča kao i ime i prezime osobe koja je dužna povodom takve priče nešto poduzeti. Na žalost građana, pravni sustav često se zasniva upravo na imenima i prezimenima pojedinaca a ne na pravnim načelima i propisima. Jednostavnije, društvo se podvrgava interesima pojedinaca a ne interesima pravno uređenog društva kao cjeline. Možda još jednostavnije; sudskom odlukom ne želi se ispuniti cilj pravnog propisa već npr. rođaka ugledne osobe koji želi dobiti novce za dvanaest godina odbijanja zaposlenja (putem HZZZ) kao da je za to vrijeme ne samo radio već i želio da radi. Dopunski, dosuđeni su mu novci i za uzdržavanje osoba koje je pred više godina pred Sudom sudu i protivnoj strani opisao riječima “što te briga o kome se radi”. Stojim iza svake ove riječi jer i ovaj sudski spor, samo radi primjera naveden, još uvijek traje i svi učesnici i suci imaju svoje ime i prezime i vlastoručne potpise na zapisnicima, presudama......... Prema tome, nije stvar u Organizaciji kojoj je formalno dano da se bavi korupcijom, već, sada se ja pozivam na imena i prezimena, na osobama koje nisu u stanju odnosno ne žele da se ti poslovi odrade. Posve je nebitno o kojem je tijelu riječ. Iz svoje prakse, rješavao sam probleme na najnižem organizacijskom nivou i nije mi bila potreba zvati nekoga odozgora da to rješava. U slučaju pravosuđa, ako je sudac ili državni odvjetnik nesposoban (neinteligentan, nema znanja i sl. ili samo korumpiran) ne mora se to rješavati pred USKOKOM, DSV-om, VSH, ili predsjednikom države. Taj problem mogu riješiti i njegove "kolege" na tom najnižem nivou. Naravno, ako zaboravimo na imena, prezimena, rođake, prijatelje i sve ono što čini socio-psihološki prikaz nekog društva. U tome je sva mudrost. Bobić P.S. Ovo je prastar problem i jedini način njegovog rješavanja jeste angažiranje javnosti a javnost ima mnoga prava kojima se može koristiti ako je nije strah ili ako nije neupućena u svoje “postojanje”.

U redu je. Naime, priča o Natječaju odnosi se na tuđi predmet tako da osobno ne mogu poduzimati bilo kakve radnje. To je suđenje odvijeno protiv zaposlenika iz iste poslovne jedinice, koja je podnijela kaznenu prijavu protiv sudaca i ako Sud doista nije vjerovao u proročanstva, a sudio je na temelju njega i znao je za njega, onda je suđenje imalo cilj ................(sami zaključite). Morate imati u vidu da je to suđenje započeto aktom DO i morate imati u vidu da ne može bilo tko bez funkcionalnog autoriteta uvjeriti DO da poduzme takve radnje koje će ga (sada je to očito) izložiti javnoj sramoti. Inače detalje događaja iz Đurđevca, kojem su se 1999.g. smijale stotine ljudi zajedno s policajcima još iste godine znao je sudac u Koprivnici D.R. Zato je više nego neobično da su sudovi u Bjelovaru proveli kazneni postupak kao da za proročanstva i vjerovanja klijenta proročice a jedinog svjedoka optužbe, na kojima su zasnovali svoje odluke, nisu znali. Razlog zašto se nisam javio u postu “Natječaj.....” je u tome da ne bih komentirao dio vlastitog posta s kojim ste se složili ("teško k.d."). Naravno, ukoliko se bude raspravljalo o stavovima iz njega (ospore se, zatraži obrazloženje i sl.), rado ću se upustiti. Bobić

Pretpostavljam da je pitanje naslovljeno na mene. Ili griješim? Toliko sam na ovoj stranici da već liči na monolog (sram me). Naravno, njen cilj je da se čitatelji upoznaju sa, vjerujem posve novom sudskom praksom. U svakom slučaju posve drugačijom od odluka istih sudova donesenih u predmetima prije moga. I da tkogod odgovori kakvi su mudri razlozi (sofizam) naveli sudove u Bjelovaru da zaključe da je stečajni upravitelj I.S. prethodno opisano činio kao “duševno zdrava osoba”. Ili drugačije: zašto punomoćnik tuženika ne da ne smije imati svoje mišljenje o tome, već eto time što ga je iznio tom istom sudu, dobije mjesec dana zatvora (uvjetovano, s čime god). Da li štogod činim? Naravno, razmišljam o tome da je sutradan 8. Mart. Dan žena, pa si mislim da li bi ista presuda bila donesena na ovaj dan? Ustavni sud imati će ovaj predmet u rukama za dvije do tri godine, a da pišem DO vezano za z.z.z. - uzaludan trud. Valjda i oni ovo čitaju? Ja ih čitam. Vi? Bobić (od sada se javljam samo vezano za temu)

Hvala na utjesi. Problem je malo veći od samo jedne gluposti (dvije, računajući oba suda). Naime, napisati kaznenu prijavu protiv D.R. županijskog suca inače prijatelja iz Križevačkih dana Vladimira Gredelja predsjednika udruženja sudaca, ne završava se samo na odluci njihovih kolega iz Državnog odvjetništva; - da je krivotvorenje iskaza svjedoka u presudama samo “mišljenje suca” (ŽDO u Koprivnici) - da je dosuda tuđeg novca tužitelju zbog uzdržavanja osoba koje ne postoje samo “ rad suca po Ustavu i zakonskim propisima” (DO u Križevcima) - pisanje žalbi kojima su ukinute presude ovog suca kao nezakonite - “nepotrebno odugovlačenje sudskog postupka” (predsjednici sudova u Kž. i Kc. zajedno s odvjetništvom u Kc - predsjednici sudova koji NISU ukinuli njegove odluke već su ukinute po drugom sudu i prije dolaska Vladimira Gredelja) - “nema zakonskih razloga da isti sudac ne sudi u prvom i drugom stupnju iste parnice” (ŽDO u Koprivnici) - i tako zajedno sa desetak drugih djela - “nebitan razlog za izuzeće i delegaciju” (VSH). U ovom trenutku čekam da vidim da li će suci Županijskog suda u Koprivnici iznova napisati “da je tužitelj za šestomjesečnog nerada mogao griješiti” pa da ga zato treba zaposliti (otkaz je dobio zbog apsolutnog nerada, a griješiti u radu se ne može ako se ništa ne uradi), ili zato što prigodom otkaza nisu uvedene “mjere društvene samozaštite”, itd. Naime, doživjeti ovakve presude koje sam tek spomenuo u ovih nekoliko postova zahtijevalo bi intervenciju DO. Naravno, ne na prethodno opisani način već prema filmovima koji nam Amerikanci prikazuju kao svoje. Prema tome, ne bih “prolupao” u prosincu 2003.g. da ovdje u Bjelovaru nisam počeo nalijetati na “tramvaje” više nego što je to “normalno”. Bez obzira da li se radi o suđenju na temelju priča vidovnjakinje, za klevetanje “duševno zdrave osobe” ili za tužbu u kojoj tužitelj sudu u Bjelovaru nije niti napisao što od suda traži i u kakvom postupku (ovdje sudovi čitaju misli tužitelja). Naravno, ja ću zaboraviti na sav ovaj cirkus i sramotu (niti jedan sudac koji je potpisao presudu “da moram znati da je duševno zdrava osoba” osoba koja žene smatra duševno bolesnim stanjem, kravama, đubrati, glupačama, da je “najveći osjećaj sreće” kada drugo ljudsko biće završi u bolnici zbog loma kralježnice, itd. za mene više ne može biti moralni i pravni autoritet. A vjerujem i za mnoge druge osobe koje su razumjele ovo o čemu pišem. S malo cinizma, kakvim ga god prihvatili; da potpišem takvu presudu, imao bih bolove u stomaku zbog osjećaja da tužitelju dajem za pravo. Ali kada se pamti pisanje kaznene prijave iz 1999.g. pa se 2002.g. provodi suđenje koristeći proročanstava vidovnjakinje, bojim se da “greška u pamćenju” neće biti samo na mojoj strani. Bobić P.S. obitelji nisam prenio “radosnu vijest” mada me unazad nekoliko mjeseci nekako čudno gledaju, pa si nešto mislim........

Nepravomoćna - ne, pravomoćna je. Uzeti odvjetnika - uzeta je odvjetnica i posao je odradila na pravi način. Žalba - e pa tek sam po žalbi saznao da sam napravio produljeno djelo. A kako da se sada na to žalim? Počinio sam ga s jednim pisanim podneskom, s jednom rečenicom u jednom danu. Ukoliko ste pravnica shvatiti ćete o kakvoj je gluposti riječ. Međutim to je samo jedan, da ne koristim neugodne riječi, pokušaj da Županijski sud u Bjelovaru opravda zašto u izreci prvostupanjske presude nije napisano da se tužba odbija za šest utuženih djela klevete - opisom čovjeka od povjerenje za pravosuđe republike Hrvatske. Naravno, riječ je o stečajnom upravitelju, pa se onda ne može u presudi pisati da on ipak jeste i krivotvoritelj i da lažno svjedoči, ucjenjuje, da je seksista, šovinista itd. Ali za primjer svima, ostalo je sedmo djelo iz tužbe - pitanje njegovog duševnog zdravlja. Iz Vašeg dopisa vidim da ste žena. Kao i muškarci, niti Vi ne biste pristali na tvrdnju da ste po svom spolu "medicinski patološki slučaj", da ste "krava", glupača", "da ste nesposobni za osnovnu školu" itd. Da bi tužitelj u životu trebao biti najsretniji kada biste upravo Vi “slomili svoja leđa” i da pred Vama na radnom mjestu i samo zbog Vas nosi vatreno oružje. Ako kojim slučajem imate vanbračno dijete, nema šanse da budete zaposleni. I mnogo toga sličnog. Onog trenutka kada biste pristali da se tako opisujete i da se prema Vama tako odnose pristali biste na tvrdnju da su takve tvrdnje rezultat normalnog, redovnog, očekivanog, zdravog duševnog stanja osobe koja to tvrdi i tako se ponaša. Makar bio i bespolac, tvrdio bih i dalje tvrdim da ove tvrdnje ne može iznositi duševno zdrava osoba. Opisivati druge osobe kao duševne bolesnike a sebe prikazivati kao primjer drugima nije rezultat normalnog duševnog stanje. Što se tiče sudske prakse, predočio sam više odluka Evropskog suda za ljudska prava koji je npr. novinaru dao za pravo da političara javno nazove "IDIOTOM". 2000/1 Novčana kazna u visini od 50 ATS novinaru zbog nazivanja političara "idiotom" povreda je čl.10. ...Nesumnjivo je da javno nazivanje političara idiotom može tog političara uvrijediti. međutim, u ovome slučaju ne čini se da je ta riječ nesrazmjerna u odnosu na ogorčenje koje je g. Heider svjesno izazvao. Europski sud za ljudska prava Oberschlick v/s Austrija http://www.hrcr.org/safrica/expression/oberschlick_austria.html Ovih dana na televiziji ste gledali kako, ne u Hrvatskog, već na dalekom zapadu Britanski književnici javno opisuju američkog predsjednika kao ubojicu i sl. Naravno, tamo niti jedan sud neće kažnjavati književnike i druge svoje građane, jer kako dokazati da se u Iraku nije ubijalo i da je to nužno. Nemoguć posao. Zar ne? Ne i za naše sudove kada je pitanje duševno zdravlje. Naravno, predočio sam i sudsku praksu sudova u Bjelovaru, o kojoj ovi isti sudovi nisu imali vremena da se u svojim odlukama izjasne. Npr. “Prema tome, osoba koja postupa u obrani svoga prava ili zaštiti opravdanih interesa, može se uvredljivo izraziti o drugom sve dotle dok to ne čini s ciljem da drugog vrijeđa, dakle dok želja da drugog vrijeđa ne postane njegov pretežni interes. (čl.203.) Županijski sud Bjelovar Kž-137/95 16.03.1995. Zaboravili su se izjasniti i o čl.203. KZ Članak 203. KZ-a Nema kaznenog djela kad se radi o uvredljivom sadržaju iz članka 199. i članka 200. stavka 3., klevetničkom sadržaju iz članka 200. stavka 1. i 2., sadržaju o osobnim ili obiteljskim prilikama iz članka 201. i predbacivanja za kazneno djelo iz članka 202. ovoga Zakona, koji je ostvaren ili učinjen dostupnim drugima u znanstvenom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju službene dužnosti, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, ili u novinarskom poslu, ili u obrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se ne radi o ponašanju koje je imalo cilj naškoditi nečijoj časti ili ugledu. I naravno, mnoštvo drugih presuda, odredbi............... Što se tiče objavljivanja broja presude, oznake suda, osuđenika (mene), zašto ne? Ova presuda je sada primjer svim drugim sucima i građanima Lijepe naše. Ako je pravedna, nitko se neće uvrijediti. Ja, sigurno neću, pa makar sam od nedavno, kako su ono rekli u Saboru, “kao svaki normalan građanin RH osuđen za kazneno djelo”? Ili je bilo nekako slično? U suprotnom, svakom po svom izboru. Bobić P. S. Izvinite na dužini ovog posta, ali osjećam da bih mogao knjigu napisati o ovakvim slučajevima, a da jš uvijek ne navedem "bitne" stvari. Još nešto, radi razumijevanja ove priče, možda ju je dobro povezati sa pričom o suđenju na temelju proročanstva Marije Gašparić, a objavljena je na ovoj istoj stranici Legalis-a. Imam osjećaj da su povezane.

Gosp. Anonymous, zahvaljujem se što ste svojim riječima započeli raspravu ali njen predmet ni u kom slučaju ne smije biti mišljenje o intelektualnom svojstvu bilo kojeg učesnika rasprave. Iako bih se ponekad složio s Vašim mišljenjem, o njemu bih, ukoliko bih za tim imao potrebe, raspravljao na posve drugoj web stranici ili prigodnoj news grupi (npr. "medicina"). Ovdje je tema stav sudova u Bjelovaru, izražen u konkretnoj presudi koji se svodi na razloge potrebne da Sud vjeruje stranci koja je sama o razlogu spora iznijela dva suprotna stava: - stav o svom stanju ludila (podsjećam na naslov poruke) - i stav da je potpuno duševno zdrava osoba. Ja i dalje čekam da mi tko odgovori koji je razlog da sud tužitelju vjeruje da je duševno zdrav dok istovremeno isti tvrdi da je (su)lud. Također sam naveo neka karateristična javna ponašanja i javno iznesene stavove i to osobno po tužitelju, tako da samostalno možete stvoriti mišljenje. U svakom slučaju pazite da za njega ne čuju na ovim sudovima Neću Vas zamarati ponavljanjem, ali naznačio sam broj presude i Sud koji je donio ovu odluku tako da osobno možete provjeriti da se ne radi o zamišljenom, hipotetski postavljenom sudskom predmetu, već iz stvarog života i podložna je Vašoj procjeni o razlozima njenog donošenja a time i Vašoj procjeni da li je moguće u postupcima obrane pred sudovima Republike Hrvatske iznositi vlastito mišljenje o razlozima ponašanja tužitelja a da to ne znači, kao u ovom slučaju izricanje kazne zatvora (koja je i sada pod uvjetom). S poštovanjem, Bobić

Ostao sam dužan za riječ "citirati". Odluke iz kojih se mobu provjeriti moji navodi o pisanju žalbe po "pokojniku" su rj. Gr1-776/02-2 od 24.09.2002.g. VSRH, rj. Gž-1468/02-2 od 19.12.2002.g. ŽS u Kc, dok u parničnom predmetu OS u Kž. br. P-877/95 do danas nije odlučivano o prigovorima osobe "B". Međutim, od zadnjeg posta nakon 11 godina u Kž. je prvi put objavljena presuda bez pozivanja na mogućnost da je tužitelj za vrijeme šestomjesečnog apsolutnog nerada i bježanja s radnog mjesta, " mogao griješiti" te da ga tuženik zbog toga mora zaposliti. Ostaje mi nada da ukoliko tužitelj po odvjetniku napiše žalbu, da sud na kojem je sada sudac njegov bivši odvjetnik, zatim sudac čije su odluke ukidane (iz vremena prije dolaska V.G. na Županijski sud u Bjelovaru i na čelo udruge sudaca) koje su dijelom opisane u mom ranijem postu, ovaj put neće krivotvoriti iskaze svjedoka, izmišljati nepostojeći medicinski nalaz i mišljenje (MC Tomislav Bardek) i sl. Što se tiče urote i zavjere. Te riječi imaju gotovo mistično značenje. Rađe bih govorio o slučajnostima kao što su rodbinske veze s "vječnom" šeficom lokalne bolnice (određivala je svom rođaku - tužitelju i do šest mjeseci bolovanja umjesto propisano 20 dnevno bolovanje, sada svog rođaka kao specijalist medicine rada pokušava otpremiti u invalidsku radničku mirovinu. Slučajnost je i da tužitelj u zadnjih 11 godina većinom vremena nije imao status nezaposlene osobe jer je više puta brisan iz evidencije HZZZ zbog odbijanja da se zaposli). Slučajnost je da se ugledne i značajne osobe u malom gradiću između sebe poznaju. Slučajnost je i da je brat tužitelja bio gradonačelnik Malog gradića. Slučajnost je da su neki suci iz Malog gradića danas ugledni i reprezentativni suci u RH, koji opet, što je normalno poznaju druge suce (skoro se svi između sebe poznaju). Slučajnost je da DO rješava kazene prijave protiv tužitelja na način da napiše da je krivotvorenje izvršila nepoznata radnica HZZ-a, a po kaznenoj prijavi protiv "nepoznate od svih poznatih", da je sada poznata radnica zaboravila nešto poctrati. Do danas su državni odjetnici zaboravili odgovoriti na jednostavno pitanje iz obje kaznene prijave: "kako to da tužitelj u sudskom postupku može nekažnjeno dobiti presudu u svoju korist, pri tome davši lažan iskaz i osobno predajući sutkinji krivotvorinu na kojem je jedan tekst pisan preko drugog" (zapisnik P-943/01 od 26.10.1991.g. OS u Bj). Slučajnost je da se protiv potpisnika ovog posta ovdje u Bjelovaru vodi i drugi kazneni postupak zbog uvrede osobe koja javno iznosi da su žene već po rođenju za medinsko liječenje, da su nesposobne za školu, da su đubrad itd.. Ovaj drugi put uvreda je počinjena pisanjem žalbe u kojoj branim svoje pravo na mišljenje da "duševno zdrave osobe" ne mogu vršiti nasilje nad ženama. No, o tome sam pisao u drugom postu. Dakle, ne bih pisao o zavjeri i uroti. Samo o slučajnostima. Kao o vicu iz kaznenog prava, gdje Mujo objašnjava sucu da mu se najbolji jaran devet puta spotakao i pao na njegov nož. Ja sam takvo spoticanje gledao sudskim u sporovima, u odlukama i sl., ne devet puta, najmanje trideset puta. Tko to može izbrojati? Bobić, Bjelovar

Ova parnica od milijun kuna? Ona traje već jedanaest godina. Vrlo skoro će završiti. Ona za 100.000,00 kn? Iz teksta je jasno da je završena bez sudjelovanja stranaka na bilo kakvoj raspravi. O nekim drugim? I ovo je dovoljno za razumijevanje.

Pravnik ste? Uvjereni ste da možete obraniti firmu u parnicama? Ovo su pravila za Vas. I besplatna su. Što znači da ćete imati još nešto novca za sudske troškove za tužbe koje su protiv Vas odjednom nikle ko micelij poslije kiše otkad ste očito pijani izgovorili riječ “korupcija”. Pravilo prvo: Korupcija u pravosuđu - to ne postoji! Čim ste pomislili na to, znak je da s Vama nešto nije u redu pa zato hitno otiđite psihiću. Po mogućnosti onom koji zarađuje na sudu kao vještak. Njemu sud obavezno vjeruje a sigurno znate za onog vještaka koji je uvjerio suce Županijskog suda u Koprivnici da o pacijentu baš ništa ne zna ali zna sačiniti pravu dijagnozu. Pa je tako u presudama napisano da tužitelj doista u šest mjeseci na radnom mjestu nije ništa napravio ali prema dijagnozi “da je mogao pogriješiti da je odlučio da radi” i da je ljudski griješiti, odlučili su ga ponovno zaposliti u tvojoj firmi. Plačeš? U srce te dirnula briga sudaca za tužitelja? Daj prestani, to si već pročitao u više presuda, da bi sada suze lio. Uopće nisi za pravnika. Znam da je milijun kuna od tvoje firme malo za pranje savjesti zbog tako nemilosrdnog otkaza ali uvijek možeš pomoći i sa više od toga. Pravilo drugo: Ako još niste završili liječenje, nemojte u žalbama spominjati riječ “korupcija”. Na Višem sudu, dok traje liječenje, ne mogu Vas zbog toga ozbiljno shvatiti ali će razumjeti Vaše stanje pa će Vam pokušati pomoći odbijanjem žalbe. Uostalom u Zakonu o parničnom postupku uopće se ne spominje korupcija, pa kako onda očekivati da odlučuju o takvoj žalbi? Žalili ste se predsjedniku novoosnovanog Županijskog suda? Ma nemojte mi reći. A onda ste dobili odgovor da odugovlačite postupak pisanjem žalbe. Naravno da odugovlačite, čim sudac koji je već sudio na Općinskom sudu mora odbiti žalbu protiv vlastite odluke, sada na Županijskom sudu. Tjerate ga da dva puta odlučuje o istom. Niste normalni! Pravilo treće: Još uvijek niste shvatili da korupcija ne postoji? Nemojte sada o tome pisati Državnom odvjetništvu. Nikako. Pa zar najboljim kolegama sudaca? Vrata do vrata. Ma niti slučajno. Samo ćete zbuniti Državne odvjetnike besmislicom tako da dok Vam objašnjavaju zašto odbijaju Vašu kaznenu prijavu zbog gubitka parnice na temelju lažnog iskaza i lažne isprave, Vi ćete čitajući obrazloženje te iste odluke koju imate u rukama shvatiti da u stvari istovremeno odbijaju još jednu kaznenu prijavu. Ovu drugu ste napisali isti dan kada je i Državno odvjetništvo napisalo odluku kojom je odbija i k tome u toj drugoj prijavi niste pisali o krivotvorenju već o prevari iz posve druge parnice, posve drugog grada. Greška u datumu? U sadržaju odluke Državnog odvjetništva? Novo krivotvorenje? Ne i ne i ne. Rekao sam da s Vama nešto nije u redu! Idite psihiću. Što još čekate? Pravilo četvrto: Još uvijek ne razumijete zašto Vas u struci nitko ne shvaća? Ne, to nećete saznati pisanjem Vrhovnom sudu. Jednostavno, tamo se ne stignu baviti ljudima koji su za psihiće, pa će na Vaš podnesak za izuzećem suca / delegaciju nadležnosti, u kojem objašnjavate da je u presudama sudac krivotvorio iskaze svjedoka, koje ćete svjedoke i iskaze navesti i za koje ćete priložiti sudske zapisnike, a zatim da je izmislio vještačenje, potom osobe radi kojih je dosudio tuđe novce, itd., smireno i ljubazno Vam objasniti da ti “generalni razlozi” nisu razlozi da sumnjate da će taj isti sudac ponovno suditi u istoj parnici i kao Općinski i kao Županijski sudac. U istoj parnici, ne više od jedanput na oba suda. Pa nije valjda toliko korum......., što god već. Ako Već morate napisati zahtjev za izuzećem / delegacijom nadležnosti, napišite samo naslov. Nikoga nećete nervirati a Vama će biti lakše. Pravilo peto: Pišete Državnom odvjetništvu u Zagreb? E baš ste za psihića. Možda za nekog iz Zagreba? Preporučam. Sva sreća da su Državni odvjetnici uvijek spremni da Vam pomognu. Neće Vas ometati u započetom liječenju pa će napisati da se “slažu s svim do tada napisanim razlozima” zbog kojih službenici na lokalnom nivou misle da tu nema korupcije. Pravilo šesto: Pisali ste Državnom sudbenom vijeću? Moram reći da ste blesavi. Mogli ste s novcem za markice i kuvertu kupiti karton aspirina, jer dok u prvom slučaju još uvijek ne znate da li je tko pročitao Vaš podnesak, u drugom slučaju bilo bi Vam svejedno. Pravilo sedmo: Pisali ste USKOK-u? Pa niste normalni! Organizirani kriminal u pravosuđu? A da se organizirate s dva psihića? Jedan za sudstvo a drugi za odvjetništvo? Pravilo osmo Dok ste čitali zadnji odgovor državnih tijela, shvatili ste da je Vaša firma izgubila još jednu parnicu. Dobili ste presudu Općinskog suda u kojoj piše da je Vaša firma dužnik na temelju tužbe podnesene Sudu isti dan kada je i ta presuda napisana. Naravno da Vam nisu dostavili tužbu zbog tričavih 98.806,51 kn. Ionako ste bez ikakvog razloga pretjerano nervozni pa čemu da još završite u bolnici. Ako još imate barem toliko sreće da Vas na vrijeme prevezu. Ali više nema razloga da se nervirate. Time što ste proučili ovih osam pravila shvatili ste da korupcije nema. Odlično. Naravno, više ne trošite novce za markice i kuverte već ste popili aspirine. Sve odjednom? Odlično. Sve to znači da ste sada izliječeni i da ste postali normalan građanin Republike Hrvatske. Ali ne i dobar pravnik. Dobri pravnici dobivaju parnice. Kako? Ne znam, to me nisu učili. Damir Bobić, Bjelovar P.S. To što sada pišem o nepostojanju korupcije u pravosuđu dio je moje terapije, nešto kao domaći zadatak a popodne idem do svog psihića da mu pokažem uradak. Preporučam ga. Supruga mu je sutkinja.

Tjedan dana je proteklo od kada sam postavio jednostavno pitanje: “Koje je kazneno djelo iz presude iz primjera trebalo prijaviti da se ne bi postalo osuđenikom Općinskog suda u Bjelovaru”? Pitanje sam postavio na više mjesta. Do danas nitko nije ponudio odgovor, što znači da sam ili 1. uvrijedio čitatelje s ponudom novca za tako trivijalan odgovor i tako loše napisanim post-om, za što se svima ispričavam ili 2. nitko tko je pročitao tu presudu ne zna temeljem čega se osuđuje. Što bi odgovaralo i mom mišljenju. Normalno, sada se nameće daljnje pitanje; Da li je u Republici Hrvatskoj i jedna državna institucija zainteresirana za otklanjanje ovako očitih grešaka (greške ne nastaju namjerno). Iskustveno, za očekivati je da Državno odvjetništvo niti priznaje svoje greške niti ih otklanja. Da li ovakvo suđenje može koga navesti na razmišljanje o vremenu i stanju svijesti osoba s kojima živimo. Ili možda drugačije. U čemu se ovo vrijeme razlikuje od vremena koje je Franz Kafka opisao u svom djelu “Proces”? Bobić, Bjelovar

Kada sam napisao ovaj post očekivao sam reakciju. Očekivao sam da će žene koje će ga pročitati, zapitati kako je moguće da na Trgovačkom sudu u Bjelovaru kao stečajni upravitelj radi osoba koja će žene javno nazivati glupačama. I nije kažnjen za to. On je i dalje osoba od povjerenja za Sud. Naziva žene “medicinskim patološkim slučajem”. Dakle, po njemu su žene po rođenju predodređene da budu predmet liječenja kao bolesno stanje. I dalje piše nove tužbe u kojima piše da trpi duševnu bol, da je još uvijek oklevetan s istim riječima i u istom sporu, pa mu je sada teško obavljati poslove stečajnog upravitelja na ovom sudu. Dobiti će novce. Jednostavno za to što je sud u Bjelovaru već iznio svoje mišljenje da je on apsolutno duševno zdrava osoba te da se njegovo duševno zdravlje ne smije dovoditi u pitanje u postupku obrane od njegovih tužbi. A žene i dalje šute. Javno će izjaviti da žene nisu niti za osnovnu školu. I te iste “žene i glupače”, kojim je bio šef i koje su radile na određeno vrijeme, za njega će potajno položiti radni ispit kod poslodavca. Bio je ispit za srednjoškolsko obrazovane osobe. A on je kako to uporno ponavlja “magistar je po zanimanju”. I stečajni upravitelj na Sudu u Bjelovaru. To je osoba koja trpi duševnu bol, kada se u sudskom postupku kaže da nije normalno zvati žene glupačama, bolesnim osobama po rođenju, đubrad, lažljivice,...... Tjerati ih s posla riječima “marš”, “marš kući”, ...... Zamjerati im ako imaju izvanbračnu djecu, do te mjere da će protiviti da budu zaposlene. I u tome je uspio. Očekivao sam da će se žene zapitati zašto sud vjeruje stečajnom upravitelju TS u Bjelovaru kada kaže je uvrijeđen a da kroz godinu i pol dana ignorira sve to spoznato nasilje nad ženama. Očekivao sam da će se čitatelji prethodnog posta zapitati zašto Općinski sud u Bjelovaru kažnjava osobu koja je branila ove žene od povratka bivšeg šefa, a šefa ostavlja da obavlja časnu i uglednu djelatnost stečajnog upravitelja. Nekažnjenog čak niti za u sudskom postupku spoznate slučajeve krivotvorenja službene dokumentacije koju je činio. Zatim kao svjedok i tužitelj za jedno i pol godišnje laganje pred tri sudska vijeća i pred sutkinjom Sandrom Hančić, da sve to nije činio. Usprkos svim, apsolutno svim drugim svjedocima i svoj dokumentaciji. Bilo kako bilo, smisao obavljanja poslova stečajnog upravitelja i pisanja tužbi, kojima Općinski sud u Bjelovaru vjeruje ima svoj smisao. A žene koje će pred istim ovim sudovima tražiti pravdu u raznim sporovima mogu se nadati da ovi sudovi neće dozvoliti stečajnom upravitelju da svoje javno iznesene stavove prema ženama i majkama primijeni u sporovima u kojima će se zajedno zateći. I da ako se neka žena u takvom sporu nađe uvrijeđenom stavovima stečajnog upravitelja o ženama i majkama, da sud neće prihvatiti njegovu tužbu za klevetu, dosuditi mu novce za duševnu bol ili što god da već bude tražio. Kao što mu je već dosuđeno. Damir Bobić, ogorčen i razočaran pravnik. Na radost onog drugog smisla o kojem se tako glasno ćuti.

Znanje je moć. Ukoliko građani Republike Hrvatske imaju moć da utječu na svoju sudbinu i sudbinu Republike Hrvatske, imati će znanje da odgovore na slijedeće pitanje; Koje je kazneno djelo građanin RH trebao prijaviti i kome, da ne bi bio osuđenik Općinskog suda u Bjelovaru. Rješenje treba objaviti na news grupi: hr.fido.pravo na post: “Natječaj - 1.000,00 kn nagrade” ili direktno na moj e-mail. Garantiram isplatu nagrade. Na kraju teksta citiran je uvodni dio presude i njena izreka. Izmijenjeni su jedino podaci o osuđeniku i radnom mjestu, što je nebitno za rješenje problema. Pravila natječaja: 1. Navesti članak i opis kaznenog djela iz Kaznenog zakona Republike Hrvatske kojeg treba prijaviti. 2. Pravo učešća imaju svi građani - ovo je pitanje iz elementarne logike dok neznanje prava ne ispričava. 3. Specijalna nagrada a) za one koji odgonetnu - izbjegavanje vlastitog suđenja za djelo iz ove presude b) za one koji ne odgonetnu - iščekivanje poštara s tužbom za djelo iz ove presude 4. Zabranjeno je dogovaranje s sucem. 5. Zabranjeno je dogovaranje s drugostupanjskim sudom. To će biti pitanje za 2.000,00 kuna. 6. Zabranjeno je dogovaranje s državnim odvjetnicima. Presuda je nastala prepisivanjem njihovog optužnog prijedloga. 7. Natječaj je otvoren do njegovog rješenja a najdulje godinu dana koliko ću još imati novaca za sudske troškove. 8. Kako se nećemo se igrati zabranjeno je pogađanje što je sud htio reći. Sudski posao je ozbiljan posao da bi se pogađali. 9. Dopušteno je na Općinskom sudu u Bjelovaru izvršiti uvid u presudu dok ću na zahtjev dostaviti njen scan putem e-maila. Za prepoznavanje kaznenog djela možete koristiti iz izreke presude slijedeće riječi: - kazneno djelo je “teško” a kako ćete ga izvagati, Vaš problem. Vježbajte. - kazneno djelo je “navedeno” pa samo pročitajte to što je navedeno, - počinitelj kojeg je trebalo prijaviti ima ime, prezime ili nadimak: “Eventualni”. Naravno, neka Vas ne zbuni malo slovo u izreci presude, ali svi znamo da nema kaznenog djela bez počinitelja. Prema tome to nije “možda ga bilo, možda ga nije bilo” počinitelj, već može jedino biti znak njegovog prepoznavanja. - možda ih je bilo više a svima je ime, prezime ili nadimak: “Eventualni” - za prepoznavanja kaznenog djela opisanog riječima “nestanak novca” možete koristiti samo kaznene zakone iz 20. ili 21. stoljeća, svejedno. Za sada je općeprihvaćena pretpostavka da u ovoj presudi “pojavljivanje novca u ruci osobe zadužene da ga čuva i spremi u trezor” nije uzeto za razlog kažnjavanja. Obavezno imajte na umu da se ne radi se o krađi, pronevjeri, posluzi i pokušajima ovih djela jer njima nitko ne namjerava da novac nestane. Baš suprotno, da se zatekne u drugom džepu. A bez namjere nema kaznenog djela. - u obrazloženju presude također postoje riječi koje će Vas uputiti na rješenje. Radi se o kaznenom djelu “o kojem se moglo pričati”. U odgovoru slobodno navedite što Vam je prijatelj ili prijateljica rekla da se priča a da to nije ispričano u izreci osuđujuće presude. - da vidimo što još prvostupanjski sud pouzdano zna o ovom kaznenom djela zbog čije se sumnje u njegovo postojanje kažnjava za njegovo neprijavljivanje: “upućuje na sumnju da se u konkretnom slučaju moglo govoriti i o kaznenom djelu ..” “Nema sumnje da takav kvalificirani oblik pronevjere na koji se osnovano moglo posumnjati ...” “Teže kazneno djelo predstavlja i kvalificirani oblik utaje iz čl. 220. st. 4. Kaznenog zakona, o kojem bi se također pod određenim pretpostavkama moglo govoriti” Napomena: neka Vas ne zbuni to što u Kaznenom zakonu RH piše da se MORA ZNATI O KOJEM SE DJELU RADI, DA BI SE ZA NEPRIJAVLJIVANJE KAZNILO. Valja ne sumnjate u sumnju Suda? Ovom prigodom zahvaljujem se gospođi Mariji Gašparić iz Koprivnice na njenom veličanstvenom doprinosu otkrivanju ovog kaznenog djela za razliku od materijalističke Policije koja NIŠTA OZBILJNOG nije pronašla. Iskreno se nadam da će svojom magičnom moći da rukom dodirujući novac koji joj u Koprivnicu donose njeni klijenti, kasnije svjedoci na sudu o događajima koje im ispričala, koji novac zatim nestane pa se onda pojavi u ruci njenog klijenta i dalje pomagati Općinskom sudu u Bjelovaru na otkrivanju počinitelja nazvan “Eventualni”. Toliko je skromna, da svoje vizije kaznenih djela, mjesta na kojima njeni klijenti pronalaze novac koji nestaje, ne prenosi na sudu osobno kao vjerodostojan svjedok već putem svog klijenta, kao u ovom slučaju vjerodostojnog svjedoka gsp. M. T. iz Đurđevca, koji je kao glavni i jedini svjedok optužbe pravilno prepoznao njenu viziju izraženu riječima, citiram gosp. M. T. “da se novac sprema u ženske gaće”. Ovog svjedoka Općinskog suda u Bjelovaru jedino je zbunio odlazak blagajnice G. M. na porodiljni dopust. Ali nakon što se ponovno konzultirao sa Marijom Gašparić o “ženi crne kose i debelih nogu” koja čini da novac nestaje a zatim pojavljuje u njegovim rukama, pravilno je zaključio da se ne radi o jednoj ženi već o dvije žene. Blagajnici, gospođi M. F. P. koja ima crnu kosu i blagajnici gospođi M. P. koja ima debele noge. Kako blagajnica M. P. i dalje uporno poriče da ima debele noge, molim sve osobe koje čitaju ovaj natječaj da ukoliko otkriju ženu crne kose i debelih nogu da pod hitno obavijeste nadležni sud radi identifikacije počinitelja zvanog “Eventualni”. Nije isključena niti mogućnost da muški član blagajne nosi ženske gaće i da ima debele noge. Za jednog znam. Ne za gaće! Za noge, naravno. Da li zbog skromnosti gospođe Marije Gašparić, vidovnjakinje i kriminalističke istražiteljice u svom računu ili je samo zato što je sudska daktilografkinja bila premorena, prikaz načina kako je svjedok optužbe prenio predskazanja proročice u sudsku raspravu pa time dijelom i u presudu o gotovo svakodnevnom nestajanju novca i mjestima gdje nestaje a zatim se pojavljuje (iza radijatora u ženskom WC - dokaz: “jer tamo nije bilo paučine” - iskaz svjedoka M. T., “nalazi se na prozoru”, “sprema se u ženske gaće” itd. - dokaz: iskaz Marije Gašparić i njenog klijenta - svjedoka optužbe M.T.) nije u cijelosti u sudskom zapisniku, osim ovog predzadnjeg iskaza na kojem se zasniva odluka, jer je sutkinja ovog suda odbila da o tome primi iskaz drugog svjedoka ili da to komentira u presudi. U svakom slučaju uvid u dokumentaciju može se izvršiti u tvrci u kojoj radim ili provjeriti razgovorom s prolaznicima u Đurđevcu. A sada sadržaj presude Općinskog suda u Bjelovaru, br. K-129/02-22 od 21.10. 2002.g. -------- U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sandri Hančić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Tamare Barbir, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NN, a zbog kaznenog djela iz čl. 300. st. 2. Kaznenog zakona, povodom optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj K-DO-69/01 od 3. travnja 2002. godine, nakon održane i dovršene, usmene, glavne i javne rasprave, u nazočnosti okrivljenika, branitelja (nap. obrisana je oznaka odvjetnika), odvjetnika iz Bjelovara, te zamjenice ODO-a u Bjelovaru, Mirjane Vukorepa-Ferenčak, dana 21. listopada 2002. godine, presudio je OKRIVLJENIK NN kriv je što je dana 22. travnja 1999. godine kao (ovdje je navedena poslovna jedinica u Bjelovaru) saznavši od voditeljica odjela gotovinskog prometa i odjela zajedničkih poslova Poslovnice Đurđevac da je na jednoj od blagajni gotovinskog platnog prometa nestao novac u iznosu od 44.000,00 kuna u apoenima od 1.000,00 kuna, a koji novac je nekoliko sati nakon toga pronađen u zgradi poslovnice u prostoru prema spremištu na podestu prozora, nije o tome izvjestio djelatnike policije kako bi se provela kriminalistička obrada i utvrdili tragovi, pa time otkrio i eventualni počinitelj navedenog teškog kaznenog djela, dakle, kao odgovorna osoba nije prijavio počinitelje težeg kaznenog djela za koje je saznao obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili prijedlogu, čime je počinio djelo protiv pravosuđa - neprijavljivanje počinjenja kaznenog djela, označeno u čl. 300. st. 2 Kaznenog zakona, a kažnjivo po odredbi čl. 300. st. 1. Kaznenog zakona, te mu se na temelju odredbe čl. 300. st. 1. Kaznenog zakona izriče NOVČANA KAZNA u visini od 20 (dvadeset), dnevnih dohodaka okrivljenika, a visina jednog dnevnog dohotka okrivljenika utvrđena je u iznosu 300,00 (tristo) kuna, koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude. Ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u navedenom roku, sud će je zamijeniti kaznom zatvora, tako da će jedan dnevni dohodak novčane kazne zamijeniti jednim danom kazne zatvora, na temelju odredbe čl. 52. Kaznenog zakona. Na temelju odredbe čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku, okrivljenik je dužan sudu naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 77,00 kuna, te s naslova paušala iznos od 200,00 KN. --------- Radi pravne pomoći u ovakvim slučajevima molim Vas da mi date odgovor, a nagrada slijedi. Damir Bobić, Bjelovar damir.bobic@bj.htnet.hr Napomena: Ovakva je presuda prvi put u mom životu pokazala da se sudske odluke mogu zasnovati na proricanju i vizijama osoba koje se profesionalno bave proricanjem sudbine. Općinski sud u Bjelovaru prihvatio je istinitom priču klijenta vidovnjakinje Marije Gašparić iz Koprivnice, do sredine 1999.g. šefa blagajne M. T. iz Đurđevca da novci nestaju i da ih pronalazi njen klijent, do tada zadužen da uredno na kraju dana odlaže “nestali” novac u trezor. Klijenta koji je u svoj svojoj vjeri u predskazanja Marije Gašparić, doslovno držeći novac u ruci, istovremeno prstom pokazivao na ženu “crne kose” i ženu “debelih nogu” koje kradu novac koji je držao u ruci. Po saznanju poslodavca za ponašanje M.T. isti je smijenjen i ovu priču o “ženi debelih nogu i crne kose koja stalno krade novce” nikada nitko nije prihvatio za ozbiljno. Niti policija nije vjerovala u proročanstava Marije Gašparić (koja jeste bila obaviještena i jeste provela obradu ovog “slučaja” ali ne isti dan). Na zadovoljstvo poslodavca, žene i muškarci svih boja kose i debljine nogu i dalje uredno i svakodnevno “kradu” novce, spremajući ga na podest prozora, iza radijatora, u ženske gaće sve prema viziji Marije Gašaprić čije će vizije uporno pronositi njen klijent. Pa tako i na sudu, svjedočeći o istinitosti njenih vizija. Tri godine poslije i to 2002.g. na Općinskom sudu u Bjelovaru, pokrenut je kazneni postupak za neprijavljivanje djela, za kojeg je sutkinja koja je izrekla osuđujuću presudu napisala da ne zna koje kazneno djelo je trebalo prijaviti (riječima: moglo se govoriti o kaznim djelima (dakle, o djelu se nije niti govorilo a kamoli štogod napisalo), eventualni počinitelj (ne zna da li ga je bilo), počinjeno je nešto što nije znala opisati a to je morao biti opisano u Kaznenom zakonu međutim jedino što “zna” ili bolje reći osjeća, to da je bilo “teško” itd.) Odluka prvostupanjskog suda mora biti valjana da bi se kao valjana potvrdila od višeg - Županijskog suda. Svako tumačenje nakon pisanja prvostupanjske odluke o tome na što je mislila sutkinja prvostupanjskog suda kada je pisala o “eventualnom počinitelju”, “o kaznim djelima o kojima se moglo pričati”, ili što nije napisala o kojem kaznenom djelu se radi, ne može promijeniti tu odluku. Bilo kakvo naknadno dopisivanje i prepravljanje sudskih odluka neprihvatljivo je za civilizirano društvo. Između ostalog, time su gubi pravo na žalbu, višestupanjsko odlučivanje o nečemu što bi se naknadno napisalo. Za razmišljanje je to što je dvoje zaposlenika ove PJ u Bjelovaru u posljednjih godinu dana osuđeno od iste sutkinje, jedan za “neprijavljivanje” iz ove presude nepoznatog djela, drugi i to potpisnik ovog dopisa za izraženo mišljenje u postupku obrane u parnici za mišljenje da duševno zdrava osoba ne može godinama vršiti nasilje nad njemu podređenim ženama - radnicama, lažno svjedočiti pred sudom, i k tome krivotvoriti službenu dokumentaciju a ponovno samo nekoliko dana nakon što mu Sud dao za pravo da se osjeća uvrijeđen, itd. Inače taj uzorni građanin je stečajni upravitelj, a kada obavljate neku dužnost za Sud, onda lažno ne svjedočite, ne krivotvorite službenu dokumentaciju, ne vršite nasilje nad ženama. Po stavu Županijskog suda u Bjelovaru, ovaj opis kaznenih djela stečajnog upravitelja, citiram presudu Kž-245/03-2 od 23.10.2003.g.: “ispušta se” iz presude. Po potpisniku ovog dopisa prije nekoliko godina sačinjena je kaznena prijava zbog korupcije u pravosuđu. O kaznenoj prijavi nije odlučeno niti u jednoj pojedinačnoj stavci (krivotvorenja izjava više svjedoka po Županijskom sucu, dosuđivanje novca za nepostojeće osobe, izmišljanje nepostojećeg medicinskog nalaza i mišljenja i desetak drugih sličnih kaznenih djela sve radi milijun i pol kuna). Sve u jednom predmetu. Sudac koji je opisan riječima lažljivac, krivotvoritelj itd. nije podnio tužbu za uvredu ili klevetu. Nije niti Državno odvjetništvo u ime RH za uvredu državnog službenika. Jer to nitko javno ne može osporiti. I kako bi to izgledalo u sudnici, da pred novinarima Županijski sudac objašnjava zašto u svojim presudama krivotvori izjave svjedoka, zašto u istoj parnici sudi i kao Općinski sudac i Županijski sudac, potvrđuje vlastitu odluku o dosudi novca nepoznatim osobama, itd. sve sa nabrajanjem na još jednom listu papira. U ovom trenutku vodi se i treći kazneni postupak pred ovim sudom i nećete vjerovati, za isto djelo za koju je već izrečena kazna (isto mišljenje na istom papiru i iste riječi) i citiraću Županijski sud u Bjelovaru, i za ono o čemu je “ispustio” da odluči prvostupanjski sud. Naravno, riječ “ispustiti” ne postoji niti u jednom procesnom zakonu. Tužba se ne ispušta, o njoj se odlučuje. Kako se žaliti na nešto što je ispušteno (o čemu nije odlučeno)? Vjerojatno će se u nekoj drugom natječaju postaviti pitanje kako je moguće voditi sudski postupak a da podnesak privatnog tužitelja nema elemente tužbe prema ZKP-u (čl.451 KZ-a), zatim da se stavlja na teret navod iz žalbe protiv prvostupanjske presude, kojom se žalbom brani pravo da se u postupku obrane izrazi upravo to isto vlastito mišljenje zbog kojeg se kažnjava. No, valjda ću imati novac za novu nagradu u novom natječaju. Bit ove priče je da suci ne tuže - oni sude o tuđim tužbama. Zahvaljujem se na svakom razumijevanju i strpljivosti u čitanju a pročitani sadržaj ove sada pravomoćne presude neka bude za primjer svim građanima Republike Hrvatske da znaju što to ozbiljnoga trebaju prijaviti da ne bi postali osuđenici.

predmet: kazneni, Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-40/03 privatni tužitelj: I. S. iz Čazme, koji i danas na pitanje što je po zanimanju tvrdi da je “PO ZANIMANJU MAGISTAR” okrivljenik: D. B. iz Bjelovara (punomoćnik u parničnim postupcima) sudac: Sandra Hančić (voditeljica kaznenog odjela OS u Bjelovaru) optužba: kleveta pitanje: kada će sud vjerovati tužitelju a kada neće? I I. S. iz Čazme kao tužitelj u više parnica tvrdi da on kao šef njemu podređene žene i majke (radnice) NIJE nazivao “glupačama”, “nesposobnim za osnovnu školu”, “kravama”, “psima”,”đubrad”, da ih NIJE “ucjenjivao produženjem ugovora o radu”, “prijetio otkazima, izbacivanjem“da im nije krivotvorio ugovore o radu”, da nije žene opisivao riječima - “medicinski patološki slučajevi”, “lažljivice”, “usprotivio produženju ugovora o radu majci s izvanbračnim djetetom zbog izvanbračnog statusa djeteta”, “da ih nije prisiljavao da potajno za njega i u njegovo ime polože radni ispit”, da nije krivotvorio službenu dokumentaciju poslodavca radi vlastite i tuđe imovinske koristi (rođaka V.S.), itd. U kaznenom postupku koji je pokrenuo svojom tužbom zbog klevete, tvrdi da je sve ovo vrijeme “DUŠEVNO ZDRAVA OSOBA”. II Na pitanje punomoćnika tuženika da li laže Sud kada tvrdi da sve to nije činio (i mnogo drugog ovdje ne navedenog) odgovorio je: “bilo bi od mene suludo ako lažem”(P-733/02 05.12.2002. g.). Okrivljenik D.B koji je u parničnim postupcima branio poslodavca i sve ove žene od zahtjeva I. S., da se sudskom odlukom ponovno zaposli i da im ponovno bude šef, opisao je razloge I. S. iz kojih je činio ove radnje riječima da ih je mogla počiniti “očito duševno bolesna osoba” te da se zbog svega toga I. S. više ne može zaposliti kod ovog poslodavca. Za očekivati je da kako su sudovi u Bjelovaru u četiri spora utvrdili da I. S. jeste iznosio lažne tvrdnje za djela opisana pod 1., da smatraju da ih je dao s uvjerenjem da ne laže (nedostaje svijest o činjenju kaznenih djela), jer niti jedno od tri sudska vijeća niti sutkinja Sandra Hančić nije obavijestilo Državno odvjetništvo o nizu kaznenih djela za koje su saznali tijekom rasprava. Pitanje glasi: da li će Bjelovarski sudovi vjerovati tužitelju I. S. kada kaže da je za sve to vrijeme a) “duševno zdrava osoba” ili će mu vjerovati kad kaže b) “da je sulud ako laže”. Za one koji ne znaju riješiti ovaj sofizam bjelovarskih sudova, rješenje se nalazi na kraju teksta i glasi: Točan odgovor je pod a) što znači da je okrivljenik i branitelj tuženika i svih onih prethodno po I. S. opisanih žena, osuđen na mjesec dana zatvora (još uvijek uvjetno) zbog izraženog mišljenja o razlozima ponašanja tužitelja, pobliže opisano pod c: -( Bobić, Bjelovar

Imam veliki problem. Već godinama pokušavam zaustaviti suca koji u istoj parnici sudi u oba stupnja. Krivotvorio je u svojim presudama iskaze više svjedoka, izmislio nepostojeći nalaz i mišljenje, dosuđivao isplate za uzdržavanje osoba koje ne postoje, i mnogo toga sličnog. Državno odvjetništvo ga podržava. Naime, kaznenu prijavu odbilo je s razlogom da "sve što sudac učini, da je to njegovo mišljenje". Po starom "dobrom običaju" nisu ništa odgovorili na nesporne činjenice laganja, krivotvorenja, ukratko - zlouporabe ovlasti. Ovih dana sam osuđen na mjesec dana zatvora - uvjetno, zato što sam u obrani tvrtke koju zastupam, protivnu stranu opisao kao lažljivca, krivotvoritelja (ne, sada to nije ovaj sudac, riječ je o bivšem šefu poslovne jedinice) i ono što je najbitnije - da je nazivajući žene i majke riječima "glupače", "đubrad", "nesposobne za osnovnu školu", "medicinski patološki slučajevi", nosio je zbog žena vatreno oružje na radnom mjestu, osjećao se najsretnijim kada je podređena radnica polomila leđa, sam je za sebe izjavio da lud ako laže (devet sudaca u tri parniceje utvrdilo da laže) itd. da je iz toga očito da je duševno bolesna osoba. Dakle, ja sam kažnjen za uvredu i to po stavci "očito duševno bolesna osoba". Državno odvjetništvo još uvijek nije pokrenulo kazneno gonjenje protiv ove osobe, koja je više puta krivotvorila službenu dokumentaciju, prijetila ženama i majkama otkazom, vrijeđala ih a između ostalog jednoj majci protivio se produžiti ugovor o radu jer ima vanbračno dijete. Naime, ta se osoba ne može kazniti a da se istovremno i mene kažnjava ili barem to više ne bi bilo tako jednostavno za sud. Dakle, u vrijeme dok pokušavam spriječiti korumpiranog suca da sudi u "obje smjene" sada pravomoćno budem kažnjen ZA VLASTITO MIŠLJENJE u postupku obrane o razlozima ponašanja druge strane. To ne može biti slučajno. Posebno iz razloga što je u presudama namjerno izbjegnuto da se opišu razlozi za moje mišljenje tako da oni koj ne čitaju sudski predemet mogu misliti da sam ga iznio te tako, bez ikakvog razloga. Ali pitanje je nešto drugo. KAKO ZAUSTAVITI RAD KORUMPIRANOG ŽUPANIJSKOG SUCA i konačno kako natjerati "kolege" iz pravosuđa" da ga prestanu podržavati u tome što čini. Molim konkretan odgovor i ne u smislu da pišem Državnom odvjetništvu u Zagreb ili DSV ili Vrhovnom sudu jer tamo to nikoga ne zanima. Što više ako napišete ime i prezime suca koji je korumpiran, još se ljute što vam uopće pada na pamet da im se obraćate. Naravno, to ne izražavaju direktnim riječima ali ćutanjem, riječima "neprimjereno" i sl. izražavaju svoj stav. Bobić, Bjelovar