Bobic

U pravu ste kada tvrdite da ulica ne smije rješavati korupciju u pravosuđu. Ali niste dali odgovor zašto državna tijela u redovnom postupku ne odstranjuju korumpirane suce. Zašto ministrica pravosuđa ne može barem jednog korumpiranog suca, na javan način isključiti iz pravosuđa? Zašto je stalno stanje izostanka javne reakcije sudaca Vrhovnog suda RH ili barem DSV kao skupine ljudi plaćenih da iskazuju savjest pravnog sustava Republike Hrvatske? Predlažete da se korupcija dokazuje “znanstvenim metodama”. Otprilike, osnivanjem raznih povjerenstava koji će čitati sudske predmete, napisati svoje mišljenje, a onda će se voditi rasprave o mišljenjima i tako slijedećih desetak i više godina. To nije rješenje već samo odugovlačenje. Ne treba biti pametan i imati odgovor na slijedeća pitanja; - zašto sutkinja Županijskog suda u Koprivnici Tatjana Kučić svojom odlukom umirovljeniku, opće radno nesposobnoj osobi daje status “radnika”? - zašto predsjednica suda u Križevcima Mirjana Nemec ministrici pravosuđa opravdava postojanje parnice pokrenute sa dvanaest godina zastare riječima da je osnova za takvu (prema zakonskim propisima - zastarjelu) parnicu “postojanje privremene mjere”? Naravno, privremena mjera ne postoji niti je ikada postojala. - zašto je sudac Županijskog suda Damir Ronić u istoj parnici u kojoj je sudio kao prvostupanjski sudac nastavio suditi kao drugostupanjski sudac? Kao prvostupanjski sudac pozivao se medicinski nalaz i mišljenje koji je sam izmislio, u presudama je izmijenio iskaze svjedoka, dosuđivao je u više odluka novce za uzdržavanje nepostojećih osoba, itd. - zašto u Općinskom sudu u Bjelovaru sutkinja Sandra Hančić u presudama piše o “eventualnom počinitelju kaznenog djela” (u prijevodu: možda ga bilo a možda ga nije bilo), koji je počinio nepoznato kazneno djelo, a takve riječi su uredno potvrđene na Županijskom sudu u Bjelovaru? - zašto u Općinskom sudu u Bjelovaru sutkinja Sandra Hančić zasniva presudu na stavu da je tvrdnja o ženama cit. “da su krave, glupače, nesposobne za osnovnu školu, medicinski patološki slučajevi” stav duševno zdrave osobe? Naravno, i ovaj stav je potvrđen na Županijskom sudu u Bjelovaru. - ili npr. sutkinje Općinskog suda u Bjelovaru, Vesne Šuflaj da razmjena mišljenja između suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske i suca Trgovačkog suda u Bjelovaru o tome da je stečajni upravitelj Trgovačkog suda u Bjelovaru “moguće duševno bolesna osoba” čini radnju nanošenja duševne boli tom stečajnom upravitelju? Radi se osobi koja javno iznosi stav o tome da su žene krave, glupače, ............. Ovi stavovi iz presuda nisu za smijanje, jer to nisu imali za cilj. Odluke su pravomoćne i čine ponos pravnog sustava Republike Hrvatske. Izvor za njihovo donošenje jeste pokušaj stjecanja 5-6 milijuna kuna. Jednostavno, osoba koja je nepokretna (moždani udari), koja godinama prima mirovinu kao opće radno nesposobna osoba sudskom odlukom dobiva status radnika i radno sposobne osobe. Slijedeća parnica u kojoj se ne želi odlučiti o prigovoru zastare, “oživjeti će” (do danas je voljom sutkinje prekinuta u čekanju odluke o ponovnom zaposlenju osobe koja nepokretna godinama leži u krevetu) i eto pet do šest vreća novca. Naravno, pitanje je kako rasporediti ove novce ali ostavljam Vama da o tome stvorite vlastito mišljenje. Damir Bobić, Bjelovar P.S. - .......... četrnaest godina opiranja stavovima iz prethodnih odluka P.P.S - vjerujem da za razumijevanje prethodno opisanih sudskih odluka ne treba primijeniti znanstvene metode već elementarnu logiku svojstvenu svakoj razumnoj osobi

"Atmosfera tijekom sudskog postupka ne smije izazvati sumnju u pristranost suda zbog pritiska javnosti da donosi popularne odluke. Kreatori javnog mnijenja to nažalost često zaboravljaju, kao što zaboravljaju da zaštita i promocija ustavnog položaja sudstva nije samo dužnost sudova, već i drugih segmenata državne vlasti i javnosti uopće", stoji u priopćenju UHS-a. Dakle, suci se osjećaju ugroženim javnom ocjenom onoga što kao suci čine. Što je u redu. A da li suci mogu shvatiti što to čine? Pitanje klevete po osnovi iznesenog mišljenja staro je stoljećima i bilo je posve dovoljno vremena da se suci po ovakvim tužbama obrazuju. Međutim, kada se ovakve sudske presude iznova ponavljaju onda to više nije pitanje (nepostojanja) razvoja svijesti sudaca već odnosa vlasti prema onima na koje vlast djeluje. Naravno, posao sudaca u svojoj krajnosti svodi se na primjenu sile. Bilo putem zatvora, prisilnih naplata novčanih kazni, prijetnji opozivom uvjetne osude i sl. A da se u Republici Hrvatskoj primjenjuje i pokušava primijeniti sila prema osobama koje javno izražavaju mišljenje koje nije po volji osoba koje čine vlast, upravo je stvar vođenja sudskih postupaka protiv pisaca pa čak i filozofa. Prisjetimo se da se upravo vodi parnica protiv osobe koju se smatra filozofom - dakle, uglednom i mudrom osobom - Milanom Kangrgom. Suci smatraju da po tužbi u ime vlasti moraju dati mišljenje o smislenosti radnji koje kroz povijest čine pojedine grupe ljudi, narodi ili drugačije skupine. Dakle, pitanje da li ima više smisla u životu npr. grlice (ptica) ili ljudi koji npr. stvaraju Aušvic, Jasenovac ili npr. sada stanje u Iraku biti će predmet odlučivanja hrvatskog pravosuđa vođenjem sudskog postupka protiv filozofa. Vjerujem da se mišljenjem filozofa o ovakvom primjeru nije bavilo pravosuđe u Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u i drugim državama. Kako bilo, i sada u ovoj 2005.g. po pitanju klevete suci Republike Hrvatske i dalje imaju stav da je kleveta: - iznijeti misao da duševno bolesna osoba doživljava žene kao krave, glupače, pseta ......... (prema vlastitoj ocjeni sudaca izričito se navodi u presudama Općinskog suda u Bjelovaru da duševno zdrava osoba iznosi ovakav stav - presuda br. K-40/03-12 od 11.06.2003.g. - sutkinja Sandra Hančić, Županijski sud u Bjelovaru Kÿ-245/03-2 od 23.10.2003., sutkinja Šarko Ivanka i dr.) - da se duševna bol nanosi razmjenom mišljenja suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Trgovačkog suda u Bjelovaru o stečajnom upravitelju Trgovačkog suda u Bjelovaru kao cit. “moguće duševno bolesnoj osobi” (presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-1078/03-18 od 14.04.2004.g. sutkinja Vesna Šuflaj i presuda Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1252/04-2 od 03.02.2005.g. sutkinja Davorka Hudoletnjak i dr.) . Naravno suci ne odgovaraju za ovakvu razmjenu mišljenja već netko treći koji je kaznenom prijavom uputio suce Vrhovnog suda na postojanje kaznenih djela u pravosuđu (krivotvorenja službenih isprava, iskaza svjedoka, ucjene, primanju mita i sl.). Ovo je nekoliko tipičnih primjera, po osnovi kojih suci traže da se javno ne ocjenjuje to što kao suci, provodeći vlast čine (u konačnosti prisilu prema pojedincima ili grupama). I k tome izražavaju svoje očekivanje da će netko izvan pravosuđa ispravljati njihove nebuloze, za koje uredno primaju plaće kao suci. Damir Bobić, Bjelovar

Načelno: odvjetniku pa neka traži njegovu imovinu radi naplate ........... Motivacija na plaćanje: dajte Državnom odvjetništvu nešto da radi. Namjerno izbjegavanje plaćanja alimentacije je kazneno djelo. Nije im valjda i ovo tako teško za rad.

Za mene je dilema kako sudac / sutkinja razmišlja. 1. Možda uspijete dovesti do poništenja otkaza sa ponudom novog ugovora, ali što tada ? 2. možda dobijete razliku plaće ali do samo do slijedećeg otkaza Ako želite imati kakvu korist, morate osporiti izvanredni otkaz (2. po redu). Ako ste zakasnili ne znam zašto bi sudac smatrao da se nalazite u radnom odnosu nakon izvanrednog otkaza. Ipak su to okolnosti koje sud mora imati u vidu da bi odluka poslodavca bila van snage. Sud mora imati u vidu volju stranaka u ugovornom odnosu - po ugovoru o radu i ne smije donositi odluke kao da ga volja stranaka, u ovom slučaju po 2. otkazu ne zanima.

Institucionalizirana korupcija Sinoć, 25.10.2005.g. na HTV-u u emisiji Otvoreno u raspravi o korupciji učestvovalo je više osoba. Mene kao pravnika zanimao je Dragutin Novosel, navodno prvi čovjek do Mladena Baića - glavnog državnog odvjetnika. Interesantno je govorio. I istinito. Njegova teza ukratko se svodi na slijedeće; ukoliko ste primijetili korupciju u pravosuđu NEMOJTE se obraćati Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Nikako. To je prerano. Prvo koristite redovna pravna sredstva u postojećem prvostupanjskom sporu. Kako ste nezadovoljni postupkom onda na presudu za koju tvrdite da je posljedica korupcije, napišite redovni pravni lijek - žalbu. Ako imate mogućnost obraćanja sudskom tijelu višem od drugostupanjskog, sve to ponovite. I tako npr. četrnaest godina (primjer iz prakse). Nemojte smetati Državnom odvjetništvu. Oni imaju važnijeg posla nego da se bave sudstvom. Što dalje kaže Dragutin Novosel. Kada ste “izgubili i posljednji komadić živca”, dakle nemate više niti jedan pravni lijek, kada ste sudskom odlukom kroničnom alkoholičaru, kao zdravoj i radno sposobnoj osobi, osobi kojoj suci vjeruju kao sebi samima, predali npr. šest milijuna kuna, tek se onda obratite Državnom odvjetništvu. Što slijedi? Onda slijedi odluka Državnog odvjetništva koja u sebi sadrži slijedeće riječi: “Sud i suci sude po zakonu”. “Sami ste krivi što ste izgubili spor”. “Kako se usudite sumnjati u poštenje sudaca (i / ili državnih odvjetnika)?”, “ne, o vašem odnosu prema sucima mora se obavijestiti Uprava Vaše tvrtke, nedopustivo je tako sumnjati u poštenje.......”, “otkud Vam pravo da pišete kaznene prijave, da li imate punomoć za pisanje kaznenih prijava” itd. Tko potpisuje ove riječi? Da vidimo, odluka Državnog odvjetništva Republike Hrvatske br. KR-I-DO-1238/01 od 01.10.2003.g. - potpis: Dragan Novosel - zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Ili npr. G-DO-501/02 od 10.09.2002.g. koju potpisuje Mladen Bajić a inicijali autora glase “ŽO”. Itd. Inače, priče iz Pravosuđa su jednostavne, Državnom odvjetništvu napišete da je na sudskom ročištu bio prisutan Mladen Đurčič iz Križevaca što je konstatirala sutkinja Mirjana Tišljar. A onda državni odvjetnici iz Križevaca u svom odgovoru napišu da je na ročištu umjesto Mladena Đuričića bila “nepoznata ženska osoba”. Inače, da je bio Mladen Đuričić, kako to piše u sudskom zapisniku Državno odvjetništvo moralo bi ga pitati zašto je dao onakav iskaz kakav sadrži sudski zapisnik i otkud su na javnoj ispravi osobno predanoj sutkinji po Mladenu Đuričiću, pardon “nepoznatoj ženskoj osobi” koja se predstavila kao Mladen Đuričić, napisani brojevi jedni preko drugih. Ovako je jednostavnije. Ili recimo zašto suci Županijskog suda u Koprivnici već četrnaest godina tvrde da je Mladen Đuričić radno sposobna i zdrava osoba koja hoće i može raditi, pa ga zato treba zaposliti. To što kao opće radno nesposobna osoba prima mirovinu, to je sa suce i državne odvjetnike tako nebitno. Barem dok se ostali umirovljenici ne pobune zbog nedostatka novca za njihove mirovine. I tada će to biti posao za policiju. Naravno, prema ovim drugim umirovljenicima. Vidite, kada kćerka suca Županijskog suda, zamjenika predsjednika suda, kandidata za suca Vrhovnog suda RH, koja je također sutkinja ne želi odlučiti o prigovoru zastare možete smatrati njen postupak protuzakonitim. U školi ste učili da sudac ne može voditi parnicu u kojoj je tužba napisana sa dvanaest godina zastare. Ali, po stavu Državnog odvjetništva morate napisati žalbu na parnicu, koju ćete uz ovakve postupke očito izgubiti. Jer niti o prigovoru zastare nije odlučeno. O žalbi će odlučivati tata ili neko od njegovih kolega. Dakle, možete razmišljati o porodičnim odnosima u pravosuđu, koliko otac utječe na kćerku i obrnuto, ali redovnim pravnim sredstvima ne možete učiniti NIŠTA. Pa tatina kćerka još nije odlučila niti o prigovoru zastare a da ne nabrajam dalje. I na kraju, u ovakve priče redovno je ukorporirano Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Moj zaključak je da u državi u kojoj se redovnim pravnim sredstvima bori protiv nezakonitog ili protuzakonitog postupanja sudaca niti jedan građanin ili pravna osoba nema izgleda da bilo što promijeni u svoju korist. Upravo onako kako je to sinoć na TV od jednog učesnika preneseno iz analize korupcije; korupcija je dio državnog sustava u kojem država ne poduzima ništa protiv nje. Normativno postoji USKOK, pa npr. web stranica Ministarstva unutarnjih poslova (za probu, preko ove stranice e_mailom zatražite da Vam dostave adresu na koju da dostavite službenu dokumentaciju i npr. zatražite da Vam se obrati radnik MUP-a, a zatim na kalendaru zaokružite datum kada ste poslali e_mail, i .......... čekajte), ali nitko od njih ne želi ili ne može (MUP - njih mi je stvarno žao jer su oni itekako svjesni ovog o čemu pišem) ništa poduzeti. Damir Bobić, Bjelovar

Kada kažete "nestručnost" onda ispada da su suci glupi i nesposobni do te mjere da ih može zamijeniti bilo koja osoba. Što je nemoguće. Ipak prije sudačke plaće slijedi osnovna škola, srednja pa na kraju i fakultet. Pravosudni ispit ionako nije nešto što bi eliminiralo nesposobne ali ipak predstavlja javno pokazivanje nekakvog znanja. Primjer: sutkinja Srečec Dubravka, kćerka suca Županijskog suda Dragutina Srečec ima stav da ne odlučuje o prigovoru zastare. U jednoj parnici tužba za isplatom plaće osobi kojoj je zbog odbijanja rada otkazan radni odnos još 1992.g. (prije trinaest godina) tužba za isplatom plaće podnesena je 2004.g. Mislite da sutkinja Srečec ne zna da tužba mora imati zahtjev za poništenjem odluke o otkazu? Ta odluka o otkazu pravovaljana je i danas dok ovo pišem - kraj 2005.g.. Mislite da Sutkinja Srečec ne zna da zastara pokretanja postupka, kada bi tužba i imala nužne elemente, nastala još 1995.g. (prije devet godina)? Ovo je matematika do broja 3 (1992.g. - 1995.g.), a to je prvi razred osnovne škole. Mislite li da je sutkinji Srečec "prethodno pitanje" nešto što tek ima nastati u budućnosti? To još nisam pročitao u literaturi. Nekakva promjena odluke o otkazu koja bi npr. nastala 2012. godine? U situaciji gdje se o ovakvim radnjama obavještava MUP, DO, i naravno nezainteresirani DSV, međunarodne udruge koje se bave proučavanjem korupcije u pravosuđu, kćerka bi morala pitati tatu za pravni savjet (sudac je Županijskog suda i bio je kandidat za suca Vrhovnog suda RH) i vjerujem da je to i učinila. Čak i predsjednica suda na kojem radi zna za ove elementarne logičke i pravne pretpostavke koje mora znati osoba da bi bila sudac. I ministrica pravosuđa zna za ovaj nedostatak poznavanja matematike do broja 3 i nepoznavanje značenja riječi "zastara", sadržaj tužbe i sl. I pored toga predsjednica suda obavještava ministricu pravosuđa Vesnu Škare Ožbolt da njena sutkinja vodi ovu parnicu jer je kao predsjednica suda osobno vidjela da u tom predmetu postoji privremena mjera o plaćanju “plaće”. Kao pravnik takvu tvrdnju pisano dostavljenu ministrici pravosuđa ne mogu povezati sa bilo čime za što bih čuo u životu, ili pretpostavio da ima kakvog smisla, tim više što u predmetu, za koju tvrdnju svojom čašću i ugledom jamči predsjednica ovog suda NEMA NIKAKVE PRIVREMENE MJERE. Niti u bilo kojem drugom. Nije niti mogla nastati jer je parnica po volji sutkinje Srečec prekinuta od primitka tužbe. Vidite da "nestručnost" uopće nije u pitanju. Ne može biti. Jednostavno, to je odnos moći pojedinaca odnosno grupe u pravosuđu, prema državnim institucijama i normativnom pravnom poretku. Prema svima nama. Damir Bobić, Bjelovar

Teoretski, svaka ova vlast mora biti u potpunosti samostalna. Međutim nije tako. Nikada nije niti bila. Dovoljno je samo pomisliti na utjecaj plaće i beneficija na rad sudaca koju plaću određuje zakonodavna a time i politička vlast (sabor). Spomenuo sam slučaj iz prve polovice prethodnog stoljeća kada je američki predsjednik doslovno dao ultimatum sucima Vrhovnog suda USA na način da im je dao do znanja "ja Vas biram, a vrijeme reizbora dolazi. Dakle, ako hoćete i dalje biti suci VS prestanite proglašavati neustavnim zakone koje ja hoću". To je direktno uplitanje izvršne vlasti (predsjednika države) u sudbenu, ali kako je to povijest pokazala izuzetno korisno za USA. Proveden je New deal, smanjen utjecaj krupnih kapitalista (domaće: tajkuna) na zakonodavstvo a u korist USA kao cjeline (svih građana). Nitko ozbiljno nije prigovorio postupku Franklina R. jer je njegov postupak bio koristan. U slučaju Republike Hrvatske očito ne postoji institucija koja bi provela radnje u suzbijanju korupcije (barem u sudstvu). A kada Državno odvjetništvo ne radi svoj posao, netko bi se mogao sjetiti kako su se ovakvi problemu kroz povijest rješavali. Naravno, suci VS USA nisu imali status korumpiranih sudaca, samo im se mišljenje nije slagalo sa mišljenjem Kongresa, predsjednika USA. Do slijedećih izbora sudaca ovog suda. Damir Bobić

Vidite, prije pet godina tvrtka u državnom vlasništvu podnijela je kaznenu prijavu protiv suca Županijskog suda u Koprivnici Damira Ronića. Kao što je poznato, sudio je u istoj parnici u obje smjene, prethodno pismeno zamoljen da to ne čini, u svojim presudama mjenjao je iskaze svjedoka, izmišljao je medicinske nalaze i mišljenja i sl. Sve sa ciljem zaposlenja svog sugrađanina iz Križevaca i rođaka osoba koje su funkcionalno činile velike usluge građanima Križevaca. Naravno, kaznena prijava nije dovela do izuzeća bilo suca, bilo Županijskog suda u Koprivnici. Na Vrhovnom sudu smatraju sve to posve normalnim a Državno odvjetništvo uvrijeđeno je ako se u parnici koja traje četrnaestu godinu pozivate na to da se sudski postupak zasniva na kaznenim djelima za koja Državno odvjetništvo tvrdi da pojedine kategorije građana RH ne odgovaraju. Mi nismo u toj kateroriji. Dakle, činjenicu su tu ali ne i odgovornost. Dovela je do nečega drugoga - Damir Ronić prestao je suditi u obje smjene, pa tako njegov stav da se sudskom odlukom može (valjda i mora?) zaposliti OPĆE RADNO NESPOSOBNA OSOBA sada u čast ostalih sudaca Županijskog suda u Koprivnici, i naravno Vrhovnog suda RH pronosi sutkinja Tatjana Kučić. U čemu je vic. Ova tema nije posvećena razmišljanju da li će izvršenje takve sudske odluke a time normalno izlaganje fizičkim i intelektualnim naporima dovesti do smrti bolesnika (tri moždana udara, nepokretan leži u krevetu, u sudnici zadnji put viđen 2000. ili 2001.g., pri čemu je jedva izgovarao riječi). Posvećena je temi zašto suci RH postupaju protuzakonito. Dakle, kada Zakon o radu tvrdi da bi npr. M. Đ-u radni odnos prestao umirovljenjem kao invalidu i opće radno nesposobnoj osobi tamo negdje 2003.g. zašto ovi suci cijeloj javnosti RH, pa tako i Vama pravnicima i danas tvrde da je M. Đ. radno sposobna osoba koja može i želi raditi. Kada pročitate odluke Tatjane Kučić (ili Damira Ronića) mogli bi zaključiti da se radi o osobi koja džogira po središtu Križevaca i radi sklekove ispred Općinskog suda u Križevcima. I bez kreveta na kojem zbog višestrukih izlijeva krvi u mozak godinama nepokretan leži. Glupo? Siguran sam. Sreća da ove gluposti ne čita ministrica pravosuđa ili tkogod u Državnom sudbenom vijeću. Ostali bi bez osmjeha na TV-u. Posebno ako bi ih za ovaj slučaj upitao kakav novinar. Damir Bobić

Ministrica pravosuđa može SVE. Može predsjedniku vlade ponuditi ostavku jer ništa ne može promijeniti. Onda predsjednik vlade daje ostavku predsjedniku države, jer bez (svih?) ministara ne može raditi. A onda je predsjednik države Franklin Roosevelt rekao sucima Vrhovnog suda: "ili ćete postati normalni ili ja biram......." . Nekako slično, uglavnom postao je najomiljenijim među predsjednicima a sucima Vrhovnog suda počeli su vjerovati svi, pa čak i predsjednik države. Vidite da ministrica Vesna Škare Ožbolt može sve. A ne kao Ivanišević. Bez riječi otišao je iz Pravosuđa (kad je shvatio gdje se našao ili možda baš za to). Prema tome za početak ministrica pravosuđa može zapitati suce Županijskog suda u Koprivnici u čemu je štos što suce nižeg suda upućuju na protuzakonito postupanje s cilju zaposlenja osobe za koju znaju da je OPĆE RADNO NESPOSOBNA ili npr. kako sutkinja Tatjana Kućić (zamijenila je Damira Ronića - do kaznene prijave sudio je u obje smjene (vidite da ima koristi od kaznene prijave)) zamišlja da se sudskomodlukom zaposli osoba koja ne može napustiti krevet, ima pretrpljena tri moždana udara, a ispunjenje takve sudske 99% ima izgleda za dovesti do smrti bolesnika? Vidite, sve je jednostavno. Da postanete flegmatik. Damir Bobić

Na svakom kritičnom mjestu postoje nužni izlaz. Vrata za slučaj opasnosti. U ovom slučaju izjava državnog odvjetnika da vjeruje u anketiranje kao osnovu za isključenje od kaznene (krivične) odgovornosti, za njega čini upravo taj nužni izlaz. Pretpostavite situaciju da se glavni državni odvjetnik Mladen Baić ponaša kao šef privatne firme. Samo ovaj put, probajte za ozbiljno zamisliti takvu situaciju. Znate kakvi su šefovi u privatnim firmama, uvijek hoće znati u čemu je problem a onda traže objašnjenje od njemu podređenog radnika. Zbog vlastitog šefa. I sada zamislite da Mladen Baić zatraži od provincijskog državnog odvjetnika objašnjenje o njegovom vjerovanju u izjavu o anketiranju kao osnovi za nepostojanje kaznenog djela. Naravno, zamišljam da bi mu Milan Kiš odgovorio, “da je jasno da duševno zdrava osoba ne može ući u banku sa krivotvorenom dokumentacijom, zatražiti novce a kada se krivotvorenje otkrije (sutkinja Lidija Bošnjaković u parničnom postupku - hodnik ispod kancelarije Milana Kiša, također smatra da se radi o krivotvorenju), pravdati se da je krivotvorinu sačinio samo radi “anketiranja”“. Vjerujem da bi svom šefu rekao da nije pokrenuo kazneni postupak jer bi Državno odvjetništvo vođenjem takvog sudskog postupka ispalo smiješno, u kojem bi se moglo utvrditi da I.S. nije duševno zdrav kada sa “anketama” ulazi u banku da bi podigao tuđe novce. Dakle, bilo bi to za Državno odvjetništvo, time i za sud a u konačnosti za Republiku Hrvatsku nepotrebno gubljenje vremena i novca sa “moguće duševno bolesnom osobom”. Tko se ne bi složio sa tako pretpostavljenim stavom državnog odvjetnika? Osim onih koji bi pretpostavili u takvoj situaciji što bi to šefu bilo prećutano. I koji znaju što to nije napisano u postojećoj odluci državnog odvjetnika Milana Kiša (K-DO-19/04. od 30.rujna 2004.g). U odluci nije napisano da na Općinskom i Županijskom sudu u Bjelovaru postoje dva sudska predmeta koja su zasnovana na izričitom i samim sutkinjama neupitnom stavu da je I.S. duševno zdrava osoba. To su sudski postupci sutkinje Sandre Hančić i Vesne Šuflaj, odluke potvrđene po sutkinjama Šarko, Hudoletnjak i drugim članovima vijeća. Dakle, za suce kojima je Država dala zadatak da u ime Republike Hrvatske kažnjavaju krivotvoritelje, prevarante .... , I. S. je duševno zdrava osoba pa time i odgovoran za kaznena djela koja je počinio (i sada ih čini). Naravno, samo treba u Državnom odvjetništvu pronaći takvog odvjetnika koji neće vjerovati u izjave o “anketiranju” ili slične besmislene izjave dane pred Državnim odvjetništvom u Bjelovaru koje su poslužile za oslobađanje od kaznenog progona. Koliko je Pravosuđe Republike Hrvatske u stanju stvoriti ironiju vlastitim odlukama, ovisnim o trenutnim potrebama pojedinaca ili grupa, dodatno proizlazi da je stav o I.S.-u kao duševno zdravoj osobi zasnovan ne samo na više njegovih radnji krivotvorenja, ucjena, za druge suce njima nesporno danim lažnim iskazima u sudskim postupcima, već PAZITE SADA OVO: na javno iznesenim i vlastoručno napisanim izjavama I.S.-a da su “žene krave, glupače nesposobne za osnovnu školu, patološki medicinski slučajevi, da se žena sa vanbračnim djetetom ne smije zaposliti” itd. Zaključak? Državni odvjetnici odbijaju zahtjeve za pokretanjem kaznenih postupaka sa razlozima iz kojih se naslućuje postojanje neuračunjivosti kao osnove za isključenje od kaznene odgovornosti (“anketiranje” Ivanić Grad, “nije svjestan da je....” Bjelovar). ALI TAJ STAV NISU U SVOJIM ODLUKAMA IZRIČITO NAPISALI. Zaključak je jednostavan. Da su napisali da procjenjuju (samostalno, bez psihića) da je I.S. duševno bolesna osoba onda bi se sa takvim stavom sukobili sa odlukama sutkinja u Bjelovaru koje su u svojim presudama (samostalno, bez psihića) ne samo napisale da je I. S. duševno zdrava osoba a time osoba koja može odgovarati za ono čini, već su štoviše izjednačile njegove radnje, njegov stav o moralu, savjesti, odnosu prema drugim ljudima sa svojim stavom. Izjednačile su I. S.-a sa svim sucima u Republici Hrvatskoj. I na kraju se vraćam se na pitanje koje sam postavio u prethodnom postu. Za koje namjene suci u Bjelovaru koriste I. S.-a te da li je moguće da za te razloge državni odvjetnici ne znaju? Ili ćemo nadalje pretpostavljati da će svaki krivotvoritelj pred Državnim odvjetništvom u Ivanić Gradu, Bjelovaru kasnije u Zagrebu izjaviti “da se anketirao” i time kao slobodan i pošten građanin nastaviti “anketiranje” po bankama, javnim ustanovma, na sudovima u Bjelovaru ili gdje god da se radi stjecanja novca “anketiranjem” zatekne. Damir Bobić, Bjelovar P.S. Da čak i suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske misle da je I.S. moguće duševno bolesna osoba to tvrdi sutkinja u Bjelovaru Vesna Šuflaj u svojoj odluci br. P-1078/03-18 od 14.04.2004.g.. Ovaj stav sudaca Vrhovnog suda primijenila je u svojoj presudi kao radnju nanošenja duševne boli I.S.-u. Naravno, za tu radnju nije osudila suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske već osobu za koju I.S. tvrdi da je prethodno takvo mišljenje iznijela predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tu je daljnji problem što u njenom predmetu, pod prethodno navedenim brojem, tog mišljenja za koji navodi čak i broj lista sudskog spisa - NEMA. Sa takvim mišljenjem sutkinje Šuflaj pored nepostojećih listova sudskog spisa, slaže se i županijska sutkinja Davorka Hudoletnjak (Gž-1252/04 od 3. veljače 2005. godine). I još dva člana vijeća (oni su muški....... tek da znate). Vidite, nije lako biti pravnik u Bjelovaru.

Hvala na razumijevanju. Ove primjere koje navodim ne odnose se na slučajne greške ili neznanje osoba o kojima pišem (sutkinja Hančić, Šuflaj, Šarko, Ronić ili o državnim odvjetnicima). Riječ je o pravilu u ponašanju sudaca i državnih odvjetnika. Pravilu koje je stvoreno u nazad petnaest godina. I Vi ste shvatili da se ne radi o anketiranju. U “anketiranje” naravno ne vjeruje niti osoba koja je to rekla Milanu Kišu. Ni taj državni odvjetnik u to ne vjeruje, jer da vjeruje što bismo tek onda o njemu mislili. U ovom slučaju riječ “anketa”, odnosnog vjerovanje Državnog odvjetnika u notorno besmislene riječi, poslužila je za popunjavanje papira kojim državni službenik u ime Republike Hrvatske pokriva radnju krivotvorenja (izradu i uporabu krivotvorine), pokušaj prevare, zlouporabu ovlasti, davanje lažnog iskaza pred istražnim sucem u Zagrebu itd. Ako pretpostavite da za takvu odluku zna samo Milan Kiš i bivši poslodavac, što bi bilo uobičajeno, time bi bio postignut cilj pisanja riječi “anketa”. Sada kada Vi i stotine drugih pravnika u Republici Hrvatskoj znate da tu riječ državni odvjetnik koristi kao razlog za neobavljanje svoje dužnosti onda ostaje da se slijedeći put zapita da li će ponovno napisati takvu odluku. Naravno, gospodina Bajića uopće ne zanimaju takve “trice” jer bi i formalni prigovor na odluku odvjetnika Kiša trebao ostvariti cilj da takve odluke više ne piše. Vjerujte, to u Zagrebu nitko ne čita i ništa po tome ne poduzima. Ili da konačno počne izvršavati poslove državnog odvjetnika i pokrene kazneni postupak protiv I.S.. Uostalom već godinu dana u ladicama Državnog odvjetništva stoji još jedna u nizu, kaznena prijava zbog porezne utaje I.S.-a (70.000,00 kn je koje I. S. prenio sa računa tvrtki u stečaju na račun tvrtke koja nema zaposlenih ........ i da sada ne pišem kako je taj novac I.S. trošio.......... u isto vrijeme u hodniku ispod kancelarije odvjetnika Milana Kiša, upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza I.S. uvjeravao je predsjednicu suca Lidiju Bošnjaković da je nezaposlen, da ne ostvaruje prihode, da ne plaća porez na dohodak jer ga ne ostvaruje, da ne radi pa ni “na crno”, itd.) Vidite, iz ovako malog slučaja, kada bi ste ga “povukli za rep” ubrzo bi se zapitali npr. za koje svrhe u stečajnim postupcima, riječ je i o 2005.g., suci koriste takvu osobu (osobu koja krivotvori službenu dokumentaciju, novac koji mu je povjeren prebacuje na račune izvan tvrtki u stečaju bez valjane knjigovodstvene dokumentacije, uz davanje lažnih izjava raznim sucima, itd.). Za čas biste izašli izvan Ivanić Grada i došli do sudaca i Državnog odvjetništva u Bjelovaru. I onda bi se ova priča o “anketiranju” u nešto drugačijoj formi prenijela na državnog odvjetnika Gašpara, sutkinju Hančić...... Da ne budem nedorečen, Goran Gašpar također nije htio pokrenuti kazneni postupak protiv I.S. iako je u odluci naveo da su mu svjedoci govorili o krivotvorenju službene dokumentacije o ucjenama, zna za lažno svjedočenje pred sucima u Bjelovaru, kao dovoljno inteligentna osoba zna da iza riječi ucjena stoji riječi “mito” i sl. Ali isto kao i Milan Kiš ne želi svojom odlukom, koju bi morao donijeti kao Državni odvjetnik Republike Hrvatske, uništavati ugled pojedinih sudaca i sutkinja u Bjelovaru. Vjerojatno će u njegovom stolu, ili čijem god u sobama državnog odvjetništva, kaznena prijava za poreznu utaju / davanje lažnih iskaza sutkinji Lidiji Bošnjaković, dočekati zastaru, bez obzira na već primljene dvije - tri požurnice Državnog odvjetništva u Zagrebu. Interes ljudi sa kojima se živi u lokalnoj zajednici uvijek je važniji od opće društvenog - odnosno državnog, čiji su službenici. I na kraju odgovor na Vaše pitanje. Poslodavac već tri godine u četiri sudska postupka uvjerava suce da kod njega svojom odlukom ne zaposle prethodno opisanu osobu. U tri spora uz mnogo muke uspio je uvjeriti suce (jedan je čak izrazio žaljenje što nije mogao ukinuti odluku poslodavca - nemojte se čuditi, u Splitu sudac čestita okrivljeniku što ga je oslobodio optužbe dok u Bjelovaru sudac u obrazloženju presude izražava žaljenje što takvu donosi). Ostaje četvrti i poslije toga mogao bih roman napisati o “potezanju sudaca za rukave”, o javno izgovorenim riječima o “osveti putem suda” o tome kako tužitelj poslije rasprave odlazi sa sucem iz susjednog hodnika na piće u kafić iza ćoška itd. Dakle, stvarno bi bilo poniženje da pored Milana Kiša, Gorana Gašpara, ovakvih sudaca poslodavac očekuje da će netko izreći kaznu I.S. u postupku u kojem će poslodavac od Državnog odvjetništva preuzeti posao kaznenog gonjenja. Takav optimista ne mogu biti. Damir Bobić, Bjelovar P.S. Dug članak?

I.S. je stečajni upravitelj na Trgovačkom sudu u Bjelovaru. Dakle, prema zakonskim propisima i nekim očekivanjima građana sa prosječnim znanjem, to je osoba koja mora biti inteligentna, poštena (radi sa tuđom imovinom u korist Republike Hrvatske), savjesna. Ona mora imati isti stupanj savjesti i poštenja kao i suci koju su mu dali da radi sa tom tuđom imovinom. Štoviše sutkinja Sandra Hančić, Vesna Šuflaj i neke druge sutkinje u Bjelovaru vlastoručno su napisale i potpisale da se radi osobi čiji je odnos prema moralu i ponašanje prema zakonskim normama isto kao i njih samih. No, sa tim neću gnjaviti, ali vjerujem da sam Vam dovoljno jasno prikazao što se očekuje od takve osobe. I sada se vratimo na Državno odvjetništvo (ODO u Ivanić Gradu). Odvjetnik Milan Kiš povjerovao je I.S. da je koristeći štambilj poslodavca namijenjen za rad sa klijentima (kadrovski poslovi obavljaju se u posve drugom gradu po drugim osobama i nikakve veze nemaju sa I.S.-om) koristio u ANKETIRANJU. Kada ste čuli da se službeni štambilj poslodavca koristi za nadasve privatno anketiranje? Kakvo ANKETIRANJE? Takvo da je I.S. formular poznate banke popunio sa lažnim podacima (ime i prezime izdavateljice uvjerenja a radnice poslodavca, svom statusu, plaći i sl.). Naravno da je ovako popunjen formular, sada dovršenu krivotvorinu OSOBNO predao u banku. Nekoliko dana poslije bankarska službenica nazvala je kadrovsku službu poslodavca u posve drugom gradu da provjeri VISINU PLAĆE. Nije sumnjala da bi se onaj nečitak paraf, koji je vlastoručno upisao I.S.,. odnosio na bilo koju drugu osobu od one čije je ime i prezime I.S. čitko, velikim slovima napisao na krivotvorini. Poslodavac je već vodio postupak otkazivanja I.S. zbog niza drugih krivotvorenja (ugovora o radu, evidencija o radu, davanju lažnih izjava, ucjenjivanju radnica (mito) i slično. Time je i izjava I.S. da nije pod otkazom bila lažna pored svega drugog. Vjerujem da sam naveo dovoljno činjenica o stanju svijesti I.S. kakvim ga doživljavaju suci u Bjelovaru (ravnog njima samima) ili recimo prema državnom odvjetniku Milanu Kiš koji ga je praktično prikazao neuračunjivim (“ANKETIRANJE”). Čini mi se da bi od mene bilo izuzetno bezobrazno ako bih poslije svega navedenog pitao da li još tko vjeruje u priču Državnog odvjetništva o prikazanom ANKETIRANJU kao razlogu za nepostojanje kaznenog djela. Ponavljam, ove 2005.g. I.S. je kao duševno zdrava osoba i dalje stečajni upravitelj od povjerenja samim sucima - u nekom uvrnutom smislu i državnom odvjetniku Milanu Kiš. Damir Bobić, Bjelovar

Državni odvjetnik u Ivanić Gradu je Milan Kiš. Svoju odluku br.K-DO-19/04. od 30.rujna 2004.g. doista je napisao kao da je I.S., koji je i u ovoj 2005.g. stečajni upravitelj, dakle osoba od povjerenja i od nekakve koristi za Pravosuđe Republike Hrvatske bio u zabludi kada je u svojstvu jamca ušao u banku u mjestu Č. u namjeri da ostvari imovinsku korist. Osobno ne mogu vjerovati da je g. Milan Kiš doista vjerovao u ono što je napisao. Bila bi to uvreda za ljudski intelekt. Naime, kada je I.S. na obrascu banke napisao ime i prezime radnice iz posve drugog grada i ispod njega stavio nečitak paraf (zavarao je bankarsku službenicu da misli da je njen), zatim osobno upisao da nije pod otkazom, upotrebio štambilj poslodavca koji mu je dan u posjed za posve druge namjene, koje nikakve veze nemaju sa kadrovskim poslovima, itd. onda je svakoj imalo pametnoj osobi jasno da se radi o izradi krivotvorine i njenoj uporabi (I.S. ju je donio i predao bankarskom službeniku). Meni je ova odluka Milana Kiša bila smješna i s njom sam nasmijao veliki broj ljudi oko sebe. Ali morate razumijeti i Milana Kiša. Da je pokrenuo kazneni postupak protiv stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru zbog izrade i korištenja krivotvorine što bi javnost mislila za koje namjene suci u Bjelovaru koriste I.S.-a ? Tim više što je od poslodavca dobio otkaz zbog niza drugih krivotvorenja službenih i javnih isprava. Podsjećam, suci i državni odvjetnici za sve to znaju još tamo negdje od 2003.g. a I. S. kao savjestan i pošten stečajni upravitelj u 2005.g. predstavlja Pravosuđe Republike Hrvatske. Naravno, ovo nije jedini slučaj da državni odvjetnik svojim mišljenjem "pokriva" neki događaj. Npr. državni odvjetnici u Križevcima napisali su da je Mladen Đuričić "nepoznata ženska osoba koja ne živi u Križevcima". Mogli biste vjerovati Državnom odvjetništvu da tu izjavu nisu napisali povodom zapisnika sa sudskog ročišta na kojem je predana krivotvorina a u sudskom zapisniku sačinjenom pred četiri osobe konstatirano je da je Mladen Đuričić predao podnesak sa sadržajem koji je unesen u zapisnik i dao usmenu izjavu pod upozorenjem na posljedice davanja lažnog iskaza. Dakle, da li postoji razlika u postupanju državnog odvjetnika Milana Kiša i Miljenka Ščetar? Mislim da ne. Ovakve odluke postale su pravilo u Pravosuđu Republike Hrvatske. Damir Bobić, Bjelovar P.S. poslodavac nije preuzeo posao Državnog odvjetništva i postao privatni tužitelj. Treba čuvati vlastito dostojanstvo a ne trošiti ga na ovakvim primjerima.

barem ne u Bjelovaru. Morate prijaviti svako kazneno djelo pa makar i ne znali što biste uopće prijavili. Opet o sudskoj praksi Pravosuđa Republike Hrvatske: Općinski sud u Bjelovaru u odluci br. K-129/02-22 od 21. 10.2002 (sutkinja i voditeljica kaznenog odjela Općinskog suda u Bjelovaru Sandra Hančić) od građana Republike Hrvatske traži da prijave citiram "eventualnog", zatim i "eventualne" počinitelje nečega što niti ona sama nije znala što to jeste. Jedino što znade da je to nešto njoj nepoznato ali osjeća, cit. "da je teško". Stav da treba prijaviti "možda ga bilo a možda ga nije bilo" počinitelja nečeg nepoznatog uredno je svojom presudom potvrdio Županijski sud u Bjelovaru (nećete vjerovati!? - predsjednik tog suda kao član vijeća odlukom Kž-486/02-3 od 06.02.2003.g. ) Dakle, uvažavajući sudsku praksu u Republici Hrvatskoj prijavite sve i ono što ne znate. Jer nikada ne znate da li će se protiv Vas zbog neprijavljivanja nečeg nepoznatog provesti kakav kazneni postupak. Ili možda zato što je Vaša tvrtka podnijela kaznenu prijavu protiv sudaca npr. Županijskog suda u Koprivnici zbog korupcije. Damir Bobić P.S. Nikada, ama baš nikada obavljajući svoj posao ne zamjerajte se kakvoj odvjetnici. Posebno ako formalno nije u braku sa npr. predsjednikom kakvog suda P.P.S. izreka presude o kažnjavanju za neprijavljivanje "eventualnog počinitelja" nečeg nepoznatog, citirana je u jednom od postova u Pravnom forumu

To je teorija. Dakle, ono što je Zakonodavac napisao da bi trebalo biti. Međutim Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ima posve drugačije mišljenje. Npr. u slučaju stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru koji je sa krivotvorenom potvrdom o svojoj plaći ušao u banku a zatim Državnom odvjetništvu izjavio slijedeće; cit. "Prijavljenik I.S. poriče izvršenje kaznenog djela. U obrani navodi da je u lipnju 2003. godine obavljao poslove .................... Njegov bratić V. S. donio mu je papire u svezi kredita, te ga pitao da li bi mu mogao biti jamac. Potvrdu o plaći smatrao je više kao anketu, jer mu je tako bratić i rekao, pa je on istu potpisao, ali nije potpisao M. M., već je potpisao sebe. Mislio je da je to potrebno da bi u banci vidjeli da li on pristaje biti jamac. " Itd. "Prema tome dovoljno je da osoba koje je neovlašteno i nenamjenski koristila štambilj poslodavca, zatim ispod imena radnice stavila nečitak paraf (muškarca), unijela lažne podatke, i sve to predala u banci izjavi slijedeće: "MISLIO SAM DA JE TO BILA ANKETA". Da se u tom slučaju više ne radi o kaznenom djelu jamči Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po ODO u Ivanić Gradu sa odlukom br. : K-DO-19/04. od 30.rujna 2004. Vidite kako sve može biti jednostavno a radi ozbiljnosti stava o "ANKETI", osoba koja je dala ovu izjavu državnom odvjetniku u Ivanić Gradu koju osobu i njenu izjavu Državno odvjetništvo Rebuplike Hrvatske drži za ozbiljno i danas (2005.g.) obavlja poslove stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru. Damir Bobić, Bjelovar

U Indiji postoji kasta ljudi koji se ne smiju dodirivati. Toliko su nisko da bi njihovo dodirivanje bila neoprostiva uvreda za onog tko ih "dodirne". Ma, počelo je davno što se može vidjeti iz nekih postova iz Foruma. Uostalom i Feral je dovoljno jednom tjedno prelistati. Kvaka je u tome što je svejedno da li ćete navoditi imena sudaca Vama najbližeg županijskog suda ili ime suca Vrhovnog suda, Ustavnog....... To Vam je potpuno svejedno. Na Županijskom sudu u Koprivnici suci smatra posve normalnim da isti sudac u istoj parnici sudi i kao prvostupanjski i kao drugostupanjski. Ili npr. da u presudi izmjeni zapisnički konstatirane iskaze svjedoka. Ili da u presudi izmisli postojanje nalaza i mišljenja bolnice iz istog grada (koja je to uvreda samo za liječnike iz tog grada). Ili npr. da donesu odluku da se zaposli opće radno nesposobna osoba. Naime, kada sve to i drugo navedete sucima Vrhovnog suda a zatim zatražite izuzeće / delegaciju suda, dobijete imb..... odgovor: "ne, taj sudac neće više suditi u istoj parnici, obećao nam je da više neće zato ostavljamo sudski spor istom sudu". A predsjednik suda ministrici pravosuđa piše da su ovo posve normalne radnje na njegovom sudu. Sjetite se Gredelja. OK? A sada se sjetite zašto su njegove kolege odustale od provođenja istrage onoga što je detaljno opisano u novinskim člancima (dakle, u istrazi su mogli samo pročitati novine i eto završetka istrage i kaznenog postupka). Ne ide? Zapitajte se ovo; neki dan sam napisao ministrici pravosuđa da ju je jedna predsjednica lokalnog suda svojim odgovorom slagala. Što će se dogoditi? JEDNO VELIKO NIŠTA. I ministrica zna što joj rade ali ništa ne može promjeniti pa makar tisuće ljudi znali da joj državni službenici (suci) lažu. No dobro, tek je 21. stoljeće, pa a ako tko u međuvremenu ne baci Bombu, u nekom slijedećem..........

Naravno, Tomislavu Mirosavljević

? http://free-sb.t-com.hr/Tomislav-Mirosavljevic/zakoni-05-08-2005.exe

Da li sam dobro razumio? 1. Sutkinja nije imala dovoljno radnog staža prije imenovanja da bi postala sudac ali "preko (rodbinske ? - 99% slučaja razlog) veze" zaposlena je kao sudac? 2. Upravni sud utvrdio je da je bez radnog staža kao zakonske pretpostavke nepravilno (nezakonito) obavljala poslove sutkinje? 3. DSV sada uračunava ovo vrijeme kada nije smijela biti sudac u radni staž (redovno) ostvaren u pravosuđu kao osnovu za ispunjenje uvjeta da bude sudac??? Odoh po drugu kavu! Još nešto, ako su prethodne pretpostavke ispravne činilo bi se da DSV (čine ga suci) za ljude zaposlene u pravosuđu ima posve druge kriterije od onih koje oni kao suci traže od osoba koje im se obraćaju za mudar savjet.

Na istom mjestu, u istoj zgradi u kojoj su suci Vrhovnog suda RH (u svemu dođe na isto). I molim Vas da ako od DSV-a primite bilo kakav odgovor da to objavite na ovoj stranici. Znate, vijest je vijest.

U javnobilježnički ovjerenim izjavama moguće je obvezati se na isplatu i za iznos veći od 1/3 plaće. Dakle,u tom slučaju moguće je provesti naplatu u većem iznosu, koju obvezu možete provjeriti uvidom u ugovor o kreditu odnosno Vašu izjavu o jamstvu. Nemojte zaboraviti da vjerovnik, ako se ne može naplatiti iz plaće dužnika i jamaca može tražiti ovrhu na pokretninama i nekretninama.

Ova je priča započela sa pozivanjem na sudsku praksu Županijskog suda u Koprivnici iz oblasti radnog prava. Da bi ste razumjeli stvarano ponašanje sudaca u odnosu na propisano, pozvao sam se na jednu parnicu koja traje četrnaest godina. U njoj suci ignoriraju da je tužitelj kroz to vrijeme odbijao prihvatiti zaposlenje putem HZZ. Dakle, odbio je da radi. Ignoriraju da je posljednje tri godine u invalidskoj mirovini kao OPĆE radno nesposobna osoba do te mjere da daju pisanu uputu sucu općinskog suda da presudom zaposli takvu osobu. Zgodan detalj je da je tužitelj rođak bivše šefice lokalne bolnice koja je i po struci, osim rođaka i mnoge druge osobe otpratila u invalidsku mirovinu. Ono što je bit ove priče a time i pravnog poretka ove države jeste da suci Županijskog suda u Koprivnici smatraju da osobi koja četrnaest godina odbija rad i da zarađuje, tuženik treba dati plaću kao da jeste radio. U stvari on je doista i radio, ali u svom vinogradu (ipak je radno sposoban). Zato sam prethodno citirao sudsku praksu, stariju od deset godina, prema kojoj je svaka osoba dužna da umanji štetu, u ovom slučaju svojim zaposlenjem i radom, a u parnici ako bi takva osoba uspjela dobila bi razliku. Međutim, sudska praksa se za razliku od susjedne države promijenila, tako da suci Županijskog suda u Koprivnici bez dvoumljenja u to što rade vode parnice o zaposlenju OPĆE radno nesposobne osobe (cilj - ukinuti odluku o otkazu) a podredno tome dosuditi plaću (jer plaća više nije naknada štete) od 5 do 7 milijuna kuna. Zato je po meni sudska praksa barem po pitanju da li je "naknada plaće ili naknada štete" dovedena do apsurda. Do situacije da u sudskim sporovima, kao protivnika više ne vidite osobu koja je navedena kao tužitelj. Bobić, Bjelovar P.S. tužba za isplatom "plaće" pokrenuta je dvanaest godina nakon otkaza i godinu dana od kada je tužitelj umirovljen kao opće radno nesposobna osoba, za suce u nadležnosti ovog suda unutar zastarnog roka od tri godine (???), tako da sada postoje dvije parnice..........

Iz stranog zakonodavstva: ZAKON O RADU "Službeni glasnik RS", br. 70/2001 i 73/2001 ......................... 5. Nezakoniti otkaz Član 108. (1) Ako sud donese pravnosnažnu odluku kojom je utvrđeno da je zaposlenom nezakonito prestao radni odnos, zaposleni ima pravo da se vrati na rad, ako to zahteva. (2) Pored vraćanja na rad iz stava 1. ovog člana, poslodavac je dužan da zaposlenom isplati naknadu štete u visini izgubljene zarade i drugih primanja koja mu pripadaju po zakonu, opštem aktu ili ugovoru o radu i uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje. (3) Naknada štete iz stava 2. ovog člana umanjuje se za iznos prihoda koja je zaposleni ostvario po bilo kom osnovu, po prestanku radnog odnosa. moj komentar: suci u Hrvatskoj dosljedno bi primijenili ovu odredbu, tako da bi zgoditak na lotu poslužio za umanjenje štete. Zato vjerujem da se ova odredba st. 3. treba tumačiti da se radi o prihodima ostvarenim radom. Suprotno ovom u Republici Hrvatskoj u 1999.g. nastala je slijedeća odredba, također pod stavkom 3.: ZAKON O RADU (pročišćeni tekst) NN-137/2004 od 01.10.2004.g. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku Članak 109. (1) Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava. (2) Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. (3) Naknada plaće koju radnik ostvari zbog nezakonitog otkaza ne smatra se naknadom štete. A kao što sam u prethodnoj napomeni naveo, suci u Republici Hvatskoj tumače zakon doslovno onako kako je napisan a ne onako kako bi ga trebalo tumačiti. Npr. da u isto vrijeme ista osoba ne može ostvariti dvije plaće (no dobro, o Supermenu ima druga priča a on inako živi u Americi ).

Neobično pitanje. Kada osiguravajuće društvo zaključi ugovor o osiguranju od nesretnog slučaja, tada očekuje da će osiguranik dugo i mirno živjeti. Dakle, da osigurani slučaj neće nastati a time i obveza na isplatu. U ovom drugom pitanju navodite da je uzdržavana osoba umrla. Prema tome raskid ugovora u smislu njegovog ispunjavanja više nema smisla. Ostaje pitanje da li je za života uzdžavane osobe njegova imovina prešla u vlasništvo druge strane a da druga strana nije imala volju da ispunjava svoje obveze. I tome slično. Ali tada bi se moglo razmišljati o utvrđenju da je ugovor o uzdržavanju ništav. Zato je najbolje da se sa detaljima slučaja obratite odvjetniku.

Ne tako davno, kada je donesen Zakon o obrtu održan je seminar na kojem je profa, onako razočarano rekao da su (njegov) prijedlog zakona izmjenili obrtnici koji su nešto ranije postali zastupnici u Saboru. I to prema mišljenju da kada poduzeća odgovaraju za obveze ali ne i njihovi vlasnici svojom imovinom, zašto bi onda i oni - obrtnici odgovarali za obveze koje su napravili. Kasnije se govorilo da suci ignoriraju ovu odredbu Zakona o obrtu te da u svojim presudama obvezuju obrtnike na naknadu štete iz sve svoje imovine. Pa tu imovinu imaju upravo zahvaljujući obrtu (kakav god da je bio). Prema tome, vjerojatno postoji sudska praksa na tu temu i naravno opći propisi o odgovornosti za obveze na koje se trebate pozvati. Usput, raspitajte se za vikendice, čamce (veće od pet metara) ........ u vlasništvu Vašeg odvjetnika. Sigurno je Poreznoj upravi prijavo prihode iz kojih ih je kupio.