Bobic

Interesantno je da sam u više navrata predsjedniku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu dostavio dokumentaciju o slučajevima u kojima sud u Bjelovaru u službenim radnjama koristi osobu za koju je Državno odvjetništvo utvrdilo da je krivotvorila službenu dokumentaciju, davala lažne iskaze u sudskim postupcima, bavila se poreznom utajom, ucjenom itd. Državno odvjetništvo nije ju kazneno gonilo sa obrazloženjem "da ne zna da čini kaznena djela" (stručno: nedostatak svijesti o biću kaznenog djela). Laički: "pokrivanje" sudaca. Sve to naravno zna i predsjednik Udruge sudaca. Međutim, pravilo je da u pravosuđu RH ne postoji bilo kakva (interna) kontrola i sankcije za suce. Ustvari, za one koji bi trebali biti bivši suci. Tako da ih i danas imamo. Link od danas (02. 04. 2008.g.) http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3048189/index.do;jsessionid=1B6706ABD0E2254327489860954D4DA6.2 Link od nešto ranije: http://www.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=2859285F28632859285A2863285A28582858285D2863288B28932863286328632863286328582863U Za Mrljavca: pisati o korupciji u pravosuđu RH nije ponavljanje podataka radi ponavljanja. To je svakodnevno događanje koje se s obzirom na iste osobe u liku sudaca svakodnevno ponavlja. Možda si malo uobražavam - to treba prepoznati. Ne čitajući novinske članke - to je priča koja je objavom završena, već čitanjem svakodnevno primljenih presuda, rješenja te drugih sudskih odluka. Ili je to samo profesionalna deformacija? Damir Bobić P.S. sve što sam ranije objavio i danas je aktualno. Kako po osobama tako i po radnjama.

Obzirom da je Mrljavac zamolio za kakav link - eto nadasve svjež primjer. Link na sudski oglas objavljen u Narodnim novinama br.: 26 od 29. 2. 2008.g. Oglas sam vidio jučer - u petak. http://www.nn.hr/Pokaz.asp?dok=\oglasi\2008\stecaj\18026stecaj0000276.html Oglas kao svaki drugi. Onaj tko nije upućen, odnosno ne zna dovoljno o njegovom sadržaju neće primijetiti ništa čudno. Gotovo da je normalan kao što bi u normalnoj državi trebalo biti pravosuđe. Ali?! Oni koji su pročitali članke od prije 3-5 godina u kojima sam spominjao Trgovački sud u Bjelovaru a time neke od motiva za sudske odluke Općinskog suda, kad ih se prisjete, smijati će se. Ili plakati. Ovisno o tome da li će im na umu biti suci ili vlastiti položaj u društvu. Osim da ga pročita Mrljavac, volio bih da ga pročita i xxxxx. Iako već zna, siguran sam da će dopunski utjecati na shvaćanje što je i radi čega (koga) determiniralo njen položaj. xxxx neće. Suci Županijskog suda u Bjelovaru mogli bi se barem malo zacrveniti kad se međusobno budu susretali na hodniku. A opet, stalno mi je na umu odgovor: “a što je to sram?”. Kako bilo, ovaj oglas dokaz je da u pravosuđu RH u slijedećih pet, deset ili petnaest godina neće biti promjena. Za poslije ne znam. Možda će EU uvjetovati da se na njenom teritoriju MORAJU provoditi njeni propisi? Tko zna? Damir Bobić P.S. i nije tema za “Knjigu gostiju” -zar ne?

Nije me bilo nekoliko dana, no drago mi je da tekst bio interesantan. I onakav sa XXX. Ili baš zbog njih. Ako ste primijetili nisam "slučajno" siguran u sebe kada tvrdim da NEĆE biti tužbe za klevetu, uvredu ili tako nešto. Znate, kada sudac koristi treću osobu da bi dosudio duševne boli ili kakvu direktnu kaznu, tada glumi da je on, kao sudac po strani od događaja. Ali ako samog suca stavite u sudnicu u poziciju da objašnjava vlastitu odluku, dakle sa ove veće strane prostora od stola, onda mora odgovarati upravo na ona pitanja koja mu se osobno, pred drugim osobama postave. Nema prikrivanja iza papira sa otiskom pečata "Republika Hrvatska". Zato suci iz Bjelovara i Koprivnice (ŽS) neće ući u sudnicu i objašnjavati zašto nešto što su znali nisu unijeli u svoje presude ili zašto su iz tužbe uzeli samo jedan mali dio a drugi ignorirali. I sl. Prema tome Legalis sa presudama čije sam brojeve i datume citirao u ranijim člancima ne može "izgubiti" parnice. Ali to je već pitanje truda da se čitaju sudski predmeti. Nadam se da sam do sada dao dovoljno razloga da se ove prethodne rečinice prihvate kao razumljive i vjerodostojne. DOKAZ: pa na slobodi sam. Nitko me nije tužio zbog onog što sam napisao o samim sucima. Ili Državnom odvjetništvu. A što se tiče starosti opisanih slučajeva. Doista nisam kriv što suce po petnaest godina u istom sporu moram ubjeđivati da ne budu pohlepni i da se u tome ne sramote. A upravo isti ti suci su i danas suci. Biti će i sutradan, pa je svaka objava ranije presude iz koje se na očigled laika vidi da su korumpirani (riječ je konkretnim osobama) i dalje će biti aktualne. Jer pojedinci se NE MIJENJAJU. Što više, kad ih se već zatekne s prstima u "medu", slijedeći put će ih netko upravo sa takvim primjerima "zamoliti" da štogod ponove. Ili jednostavno rečeno: takvi suci biti će bezuvjetno podložni ucjeni. I to je to. Damir Bobić

bez obzira kako to shvatili. Shvaćam da Legalis može imati neugodnosti ako se na ovim stranicama napiše ime i prezime kojeg (korumpiranog) suca ili naziv suda. Nazvati će Vas i reći da su to laži i zaprijetiti tužbom za duševne boli. Suditi će naravno kolega sudac. OK - to je "redovno stanje". Sjetimo se Ferala. Ali da baš svako ime i naziv svakog suda XXX-te? Ružno izgleda. Ružnije nego ono što opisujem da rade. Od tih XXXXX gubi se svaki smisao teksta. Jednostavno će odbiti ljude da čitaju rubrike koje im mogu biti zanimljive. Npr. što mogu očekivati od pojedinog suca, grupe sudaca odnosno suda. Tko bi išao u muzej gledati sliku Mona Lize s povezom ili feredžom preko njenog lica. Ili u ovom slučaju sa iksićima preko očiju i usta. Baš nema smisla. Bobić (bez volje za pisanjem) P.S. no dobro, znam da Mona Liza nema veze sa licima naših sudaca ali.........

Stavio bih link ali radi se o sudskim i državnoodvjetničkim odlukama koje se NE OBJAVLJUJU. Županijski sud u xxxxxxxxxx stavio je veliki broj sudskih odluka na web ali sigurno neće npr rješenje br. Gž-745/99-2 od 07.10.1999.g. u kojem se navodi ime suca xxxxxx xxxxxxxx. U toj parnici već je sudio kao prvostupanjski sudac. Ili odluke građansko pravnog odjela kojim predsjedava kojima se uporno upućuje prvostupanjskog suca na donošenje sudske odluke o zaposlenju osobe koja godinama od prije uživa invalidsku mirovinu kao OPĆE radno nesposobna osoba. Što je on naravno znao. To sudovi sami ne objavljuju. Kao npr. odluke o plaćanju novca za nepostojeće osobe (Općinski sud u xxxxxxxxxx br. P-258/93-35 od 28.11.1994.g. , P-258/93-41 od 20.06.1995.g.). Naravno, isti sudac. Ali izreku presude Općinskog suda u xxxxxxxxxx br. K-129/02-22 od 21.10. 2002.g. objavio sam na ovim stranicama. Kako se radi o kažnjavanju za neprijavljivanje počinitelja kojeg je možda bilo a možda ga nije bilo a učinio je nešto nepoznato očito je da takva presuda nije bila sama sebi cilj. Koji je bio cilj to je trebala odgovoriti sutkinja Sandra Hančić koja je uzgred rečeno u sudnici izjavila da je ne zanimaju razlozi na kojima se temelji optužni prijedlog, te suci Županijskog suda u xxxxxxxxx koju su to potvrdili. Cilj je u samoj presudi prikriven ali svaka razumna osoba zna za njega. Pa tako i svi suci ovdje u xxxxxxxxx pa onda i oni poprilično dalje. Uostalom, svaku večer sa TV-a čujete da RH nije u Europi zbog............ zna se. Prema tome objava od strane Pravosuđa RH takve vlastite sudske odluke bila bi ravna simbolično rečeno “kolektivnom samoubojstvu”. Zajedno sa državnim odvjetnicima Državnog odvjetništva koji su formalno inicirali takav postupak. Prema tome građani i tvrtke u Republici Hrvatskoj imaju pravo i moraju znati da će im se suci “osvetiti” ne samo kada ih prijave za protuzakonito djelovanje, već ako ih u samom sudskom postupku sprečavaju u tome. I da pri tome treba na stranu staviti “svaku logiku” o tome gdje bi bile granice u tome što rade. Pa suci su Županijskog suda u xxxxxxxx i xxxxxxxxx vlastite postupke vezali uz postupke sebi najbliže rodbine. Izvan svake pameti i čak su bili upozoreni da to ne čine. Uzalud. I naravno, ne pada im na pamet da se odreknu onog što su napisali. U tome slučaju svi koji ovo čitaju moraju znati da će se iskustvo sa ovih sudova u budućnosti primijeniti i na njih. Jednostavno? Damir Bobić

A ja sam mislio da se mijenjanjem teksta članaka štite suci od sramote. Ono samo Utjerivazakona mijenja tekst jer sumnja da je tekst napisala osoba koja se potpisala. U ovom slučaju - ja. No dobro - u suštini nije bitno ako će administrator (Utjerivazakona) promijeniti nazive sudova i imena sudaca u iksiće ili samo u njihove inicijale. Osobi koja je postavila pitanje da li će se suci osvećivati zato što će ih prijaviti za protuzakonito postupanje dao sam odgovor koji može provjeriti ako na ovim stranicama potraži članke o sudskim odlukama Županijskog suda u Koprivnici (prethodne tri riječi sadrže puni naziv suda) te Općinskog i Županijskog suda u Bjelovaru (prethodne riječi sadrže puni naziv dva suda). Presude kao takve mogu se pronaći u ahrivama ovih sudova, u više državnih odvjetništva u više gradova, Policije, te valjda onih koji pišu o korupciji u pravosuđu u Republici Hrvatskoj. Obzirom da se u tim pojedinačno navedenim presudama navode imena sudaca, pa tako i moje nema razloga sumnjati da je prethodne postove - one bez iksića i kraćenja doista potpisao - ja (Damir Bobić). Jer tko bi vjerovao Anonimusu ili Utjerivazakona? Damir Bobić, Bjelovar, 13.03.2008.g. P.S. - valjda čuvate povjerljivim password-e?

U mom postu (odgovoru na pitanje) naknadno su se pojavili iksići ("xxxxxxxx"). A nisam ih napisao. Naime, nisam omaškom naveo ime suca D.R.(prethodne dvije riječi nisu xxxxx ako bi se kasnije takvim pojavile). Nisam greškom napisao da suci - čak sutkinje u B. imaju stav, napisan u više presuda da duševno zdrave osobe doživljavaju žene kao glupače, krave, da je najveći osjećaj sreće kada žena slomi leđa, itd. Pa to su potpisale S.H., V.Š., I.Š., P.M. i drugi. Pa da se stide vlastitog mišljenja pobrinuli bi se da ove presude više ne postoje i da ih takve više ne prate do kraja života. A b. sudove i poslije njih. Dakle, zašto nešto što se smatra normalnim skrivati iza iksića ("xxxxxxx"). Siguran sam da mene nitko neće tužiti zbog objave njihovog mišljenja. Prvo zato što se radi o javnim "stvarima" a drugo tek bih onda imao razloga za izvođenje (novih) viceva u sudnici. Na račun njih i pravosuđa. To naravno nikome ne treba, pa onda po tim pitanjima neće biti suđenja. A dok postoje presude o ženama kravama i iz suđenja za neprijavljivanje počinitelja kojeg je možda bilo a možda ga i nije bilo koji je učinio nešto nepoznato, nema razloga skrivati imena sudaca i nazive sudova iza iksića. Oni su ponosni na sebe i na ono što rade. Prema tome mislim da administrator ne bi trebao misliti da su suci pogriješili te da ih (administrator) treba štititi brisanjem njihovih imena i naziva sudova. Da su pogriješili, ispravili bi svoje stavove (poništili vlastite presude). Ovako je sve normalno - i moj post (onaj bez iskića). D.B., Bjelovar, 12.03.2008.g. Editirao Utjerivazakona. Obrazlozenje: Objavljivanje imena u potpisu još uvijek ne znači da je to ona osoba koja je objavila post. Stoga objavljivanje punih imena i prezimena na ovom forumu strogo izbjegavati. Hvala na razumijevanju :hvala:

Na ovim stranicama opisao sam slučaj podnesene kaznene prijave protiv suca xxxxx (korištenje krivotvorina u sudskom postupku, dosuđivanje novca za uzdržavanje nepostojećih osoba, suđenje u "obje smjene", stvaranje fiktivne parnice za pokriće druge itd.) Trebalo je 15 godina uvjeravati Državno odvjetnišvo RH da svojim pisanim odlukama "ne pokriva" takve radnje, tako da su suci ŽS u xxxx tek 2007.g. odustali od želje za stjecanjem skoro desetak milijuna kuna. Ali ono što je ovdje tema jeste da su suci u xxx a to je susjedni sud ovome iz xxxx, protiv radnika tvrtke u vlasništvu RH, a podnositelja kaznene prijave proveli sudske postupke sa osudama za neprijavljivanje nepoznatog počinitelja koji je počinio nešto nepoznato i u drugom sa vlastitim sudačkim stavom da duševno zdrave osobe doživljavaju žene kao glupače, krave, pseta itd. Ostale gluposti koje su radili u cilju "uvjeravanja" da se ne suprostavlja namjerama sudaca, neću ponavljati, to sam opisao u ranijim člancima. Ono što je bitno, to je da ne postoji glupost koju suci neće napraviti, pa makar zbog toga "doživotno" bili ismijani, samo zato da ostvare kakvu želju. Bilo da je riječ o milijunima kuna, karijeri unutar suda ...... što god. Bobić iz Bjelovara

Za početak - hvala. Ovaj put pokušati ću da KRAJ bude za svega nekoliko redova teksta. Znam da će moj prethodni post pročitati svega nekoliko ljudi. Ustvari možda i nešto više od njih nekoliko. Ali ono što očekujem, tih nekoliko osoba čitati će svaku rečenicu i po deset puta. Znate li zbog čega? To što pročitaju, biti će im tema za preispitivanje do kraja života. Otprilike: "da li mi je to trebalo? Ili zbog koga sam to ....." Što se tiče dokumentacije, ona se nalazi u odgovarajućim ministarstvima (i drugdje). Drugo je pitanje za što će je u tim ministarstvima koristiti. Zvanično - korupcije u Hrvatskoj nema, pa "zvanično" nema niti te dokumentacije. Praktično, koristiti će se ali u vrijeme i na način kako se to bude smatralo potrebnim. Kako sam u postovima citirao brojeve sudskih predmeta, svako zainteresiran tamo će je naći. Ali to me se ne tiče. Tiče me se nešto drugo - kad mi sudac na početku parnice kaže da ću izgubiti parnicu, red je na meni, na kraju, da mu kažem - ovaj put NE! Drinu neću ispraviti - ne tražim niti vjetrenjače, ali onaj tko bude imao vremena i volje da pročita cijeli mail shvatiti će da se pojedinačne bitke mogu dobiti. Bez obzira na rane koje se pri tome moraju prihvatiti. Pa ako kome ovakvo iskustvo o načinu kako dobiti kakvu "bitku" može pomoći, time mail dobiva još jednu korist. Samo mora znati da je naporno i da se izlazi iz onog formalnog i "regularnog" postupanja. Bobić PS - postoji i sporedan cilj mail-a ali on se odnosi na odluke o tzv. kažnjavanju i to je više pitanje razumijevanja uzroka i posljedice

Naslov ove poruke nije vezan za mene. U neposrednoj je vezi sa shvaćanjima sudaca malog suda u provinciji što čini čovjeka da bi se smatrao intelektualnim bićem. Ali o tome na kraju ove čitabe. Prije nekoliko godina na ovim stranicama objavio sam priče o korupciji u pravosuđu ove države. U stvari, vezano za nekoliko lokalnih sudova i sudaca, ali bitno se ne razlikuju od priča iz drugih mjesta. Uz službeno obraćanje, javna objava je djelovala, doduše sporo jer je trebalo “dugo nervirati” službenike u državnim službama u Zagrebu da konačno štogod poduzmu iz svog opisa rada. Pa makar se radilo o poduzimanju neformalnih radnji. Radilo se o parnicama, doduše fiktivnim ali sa namjerom donošenja stvarne sudske odluke o stjecanju zamalo pa deset milijuna kuna, u kojoj su suci Županijskog suda u Koprivnici, nakon što su petnaest godina javnim putem uvjeravani da u sudskom postupku ne smiju koristiti krivotvorenu službenu dokumentaciju, pretvarati se da ispred sebe imaju kakvog sudskog vještaka i vještačenje, itd. odustali od ovog novca. Bilo je strašno naporno. Petnaest godina pisanja ministrima pravosuđa, uzaludnog pisanja Državnom sudbenom vijeću, nezainteresiranosti Vrhovnog suda RH, suosjećajnosti Policije i naravno protuakcije od strane kolega i kolegica sudaca koji su inicirali ove priče. Primjer tih “protuakcija” činila su suđenja pred Općinskim sudom u Bjelovaru za neprijavljivanje počinitelja kojeg je možda bilo a možda ga i nije bilo a učinio je nešto nepoznato (Hančić / Piškorec), zatim da je kleveta iznijeti mišljenje da samo duševno bolesne osobe doživljavaju žene, citirati ću: “kao krave, glupače, pseta, duševno bolesne osobe samim rođenjem” i sl. (Hančić / Šarko - ranije Abramović; Slivar - ranije Bižić; ..). Zatim tu je i nevjerojatno uporna Vesna Šuflaj koja je sudske odluke zasnivala na u sudskom predmetu nepostojećoj dokumentaciji Vrhovnog suda RH, do te mjere da sam i danas uvjeren da nije svjesna što je napravila Vrhovnom sudu RH i bjelovarskim sucima. I pravosuđu, općenito. A da nije“mislila” doslovno su to napisali i sami suci bjelovarskog Županijskog suda. I pored svega, bez obzira o čemu su suci u Bjelovaru mislili a da se to nisu usudili napisati u ovim presudama, presude su i danas na snazi, a time za smijeh i na sramotu svih sudaca u Bjelovaru. Na žalost i onih koji to nisu zaslužili, ali sudbinski pripadaju tim sudovima. A time i pravosuđa RH. Naime, presude su na različite načine objavljene i svima date na znanje, tako da nitko ne može reći da za njih ne zna. Kada kroz nekoliko godina amortizirate pritiske u “uvjeravanju” da se aktivno ne protivite sucima koji kroz dugi niz godina nastoje da na temelju kakve krivotvorine donesu presudu kojom se stječu ogromni novci, uvijek se nađe neki sudac koji će “po starom”. Bez obzira što je na ovim slučajevima imao prigodu da shvati da se čast i ugled gube samo jednom u životu. Sjećanje na ono su činili konkretni suci ostaje do kraja života i koliko se god ljudi međusobno pretvarali da se poštuju, nikada nećete moći sebi ravnom smatrati ženu koja će napisati da duševno zdrave osobe doživljavaju žene na prethodno opisani način. Osjetiti će se to u boji glasa, pogledu, stilu pisanja i sl. Kada na ulici, u sudnici ili bilo gdje drugdje takvog suca pozdravite sa “dobar dan”, niti sami nećete vjerovati u svoje upravo izgovorene riječi. Niti će Vam takav sudac vjerovati. Logično i jednostavno. Uostalom, za iskrenost ne bi trebala biti uvjet za obavljanje sudskog posla. U to vrijeme nagovijestio sam da ću morati pisati o još jednom malom sudu. Pa kako mi je na stolu rješenje Općinskog suda u Bjelovaru prema kojem se ima provesti ovrha na plaći radi 3.000,00 kn kazne eto moram ispuniti vlastito, tada uvjetno dano obećanje. Vlastita riječ mora se poštivati, jer je to pitanje međusobnog povjerenja. Rješenje o ovrsi već je na prvi pogled čudno. Predlagatelj ovrhe i vjerovnik (ovrhovoditelj) je Općinski sud u Đurđevcu. Zastupa ga sutkinja Senzel Zrinka. U stvarnosti ona ne zastupa ovaj sud već Želimir Hrvatić koji, koliko se sjećam, pored svog imena označava funkciju predsjednika. Ustvari, naveden je račun za naplatu ovog suda na koji se novci uplaćuju dobrovoljno, što mi nije niti na kraj pameti, tako da je prijedlog za prisilnu naplatu a drugim riječima molba, stvarno neobičan(a). Prijedlog / molbu prihvatio je sudac Općinskog suda u Bjelovaru, čije me je ime i prezime podsjetilo na slučaj od prije dvije godine. Tvrtka u kojoj radim dobila je od Općinskog suda u Bjelovaru rješenje o ovrsi, dakle prisilnoj naplati hrpe novca. Odmah sam otišao na sud, prelistao predmet, vidio akt sutkinje iz Zagreba, koja je pojednostavljeno rečeno odvjetniku Mladenu Klasiću odgovorila: “bez mene”. Naravno, tada odvjetnik da bi stekao novce mora pronaći drugi sud i drugog suca. I to je naravno sud u Bjelovaru i sudac čije ime i prezime iznova iščitavam. Bio sam toliko ljut da sam pred 5-6 službenica Općinskog suda u Bjelovaru glasno izgovorio “da mijenjam deset sudaca iz Bjelovara za jednu sutkinju iz Zagreba”. Nisu se niti osvrnule. Možda da sam rekao “mijenjam SVE suce....” No dobro, da o sucima ovog suda ne bih iznova pisao MUP-u, Državnom odvjetništvu i drugima, iskoristio sam priliku da predsjedniku suda objasnim što mu to suci, očito bez njegovog znanja, rade. Jer ne radi se o sudačkom poslu. Mislim da je razumio. Jer je poslije uslijedio dopis odvjetnika, u smislu da nije znao da nikoga ne zastupa, da je posve slučajno u prijedlogu za ovrhu napisao svoj broj žiro računa (jelte’: sada već u rješenju o prisilnoj naplati ovog suca) i sl. A to je valjda trebalo poslužiti kao buduća ispričnica da niti suci u Bjelovaru ne misle što rade. Za inače teško zamislivu situaciju da ih netko iz nadzornih službi iz pravosuđa (ako tako nešto postoji?) pita. Kad bih samo jednom zatekao suca sa njegovim potpisom u tuđem džepu zaboravio bih to, ali odmah se sjetim dvojice gradonačelnika (bila je smjena) kojima sam na šaljiv način objasnio što to suci ovog suda rade s novcima Grada Bjelovara, sa više od deset milijuna kuna. Ne znam da li je poslije “letjelo perje”, ali iz ureda su izašli brže nego što bih mogao vidjeti smiješak na njihovim licima. Ustvari, čini mi se da im primjer koji sam im dao nije bio smiješan? A samo sam im objasnio da Grad Bjelovar nije oznaka građevinske tvrtke i uz to još ponešto. Definitivno, čitanje sudskih odluka intuitivno započinjem od potpisa suca. Pa kako izgleda sudska odluka o kažnjavanju punomoćnika tuženika? Prikazati ću Vam na primjeru Općinskog suda u Križevcima i naravno Županijskog suda u Koprivnici. Iako sam ovaj primjer spomenuo u ranijem članku nije na odmet iznova razmisliti koliko se sa parcijalnim izmjenama propisa, tobože zbog ubrzavanja postupka daju direktne ovlasti višem sudu da nametne nižem sudu stav u korist koje strane ima riješiti predmet. Kao primjer navodim Županijski sud u Koprivnici jer je Hrvatska tako mala zemlja da u koju god parnicu uđete, imati ćete potpis suca koji Vam je već ranije sudio. I biti će to sudac protiv kojeg ste prije više godina podnijeli kaznenu prijavu zbog korupcije. To čak nije Murphyjev zakon ili nedostatak sreće već karakter ovog pravosuđa. Priča sa Općinskim sudom u Križevcima a time i križevčanima na radu u ŽS u Koprivnici je nešto duža, potiče iz vremena kada je Vladimir Gredelj još bio sudac općinskog suda u Križevcima zajedno sa Damirom Ronićem. Damir Ronić? Kao općinski sudac a kasnije županijski ima stav da rođaka tadašnje šefice lokalne bolnice treba sudskom odlukom zbrinuti kao radno sposobnu osobu koja hoće i može raditi. Naravno, na tuđi račun. Nemojte zaboraviti: tada Vladimir Gredelj još nije imenovan predsjednikom Županijskog suda u Bjelovaru, te kasnije i Prvom osobom koja predstavlja sve suce u RH, tako da su suci u Bjelovaru redovno ukidali svaku odluku Damira Ronića o zaposlenju osobe koja je inače dobila otkaz zbog šestomjesečnog neprekinutog odbijanja da radi pa čak i da bude na radnom mjestu. Čak suci u Bjelovaru nisu htjeli provesti izvršive odluke Damira Ronića o plaćanjima. Damir Ronić stvorio je za hrvatsko pravosuđe čuvenu tezu da osoba koja “može da griješi u radu” pa makar ništa ne radila, odbijala da radi ili čak ne bila na radnom mjestu (npr. alkoholizam) treba sudskom odlukom zaposliti. Koliko znam ova teza je primijenjena samo prema jednoj osobi i to iz Križevaca, ali ako znate da je ovu tezu primjenjivao i u Vašim parnicama, javite. Što se ne bi zabavljali? Bez obzira da li ste “izgubili” parnicu. Onda je došlo vrijeme da su suci izbacivani sa sudova (za slučaj da to nije učinjeno nekoliko godina ranije), pri čemu Damir Ronić svojom karijerom slijedi karijeru Vladimira Gredelja koji je odabrane a time zadržane suce do te mjere štitio da je poslije “moljen” da napusti sud. Danas je odvjetnik a Damir Ronić sudac novoosnovanog Županijskog suda u Koprivnici i predstavlja cijeli odjel tog suda. Damir Ronić sudio je u toj parnici u prvom stupnju, pri čemu su mu, kako sam to naveo, stalno u Bjelovaru (onom tadašnjem Bjelovaru) ukinute sve presude kao protuzakonite. Pa kada je postao sudac Županijskog suda u Koprivnici, u predmetu koji je prestao “putovati” u Bjelovar preusmjerivši se na novoosnovani sud u Koprivnici, u istoj parnici nastavio je suditi kao drugostupanjski sudac. Bit je u tome da je u toj parnici uz znanje svih učesnika, pa tako tadašnjih i budućeg suca (Miloš Lojen) korištena krivotvorena medicinska dokumentacija. Fingiralo se da postoji medicinski vještak i njegov nalaz i mišljenje. Krivotvoreni zdravstveni karton sucu Općinskog suda u Križevcima Damiru Roniću predao je tada odvjetnik Miloš Lojen. Obojica su znali da se radi o krivotvorini. Nitko nije mogao reći da to ne zna. Međutim korištenje krivotvorine nastavljeno je od strane sudaca Županijskog suda u Koprivnici do završetka 15-to godišnje parnice. Sve dok sama liječnica Doma zdravlja u Križevcima, “nije imala kud” pa je JAVNO priznala da nikada nije bila vještak, da je vlastoručno popunila zdravstveni karton sa 4-5 godina “zakašnjenja” u toj mjeri da je upisala da je liječničke preglede obavljala u neradne dane. Pa je onda prepravljala datume. Priznala je da podatke koje je unijela nisu imali veze sa stvarnim zdravstvenim stanjem “pacijenta”, inače rođaka šefice bolnice, koji kod nje nije niti bio na pregledima kako je to napisala. Krivotvorina je trebala potvrditi stavove Damira Ronića, Miloša Lojena odnosno, nakon podnesene kaznene prijave protiv ovih sudaca, sudaca odjela kojim rukovodi Damir Ronić, koji su nastavno upućivali suca suda prvog stupnja da donese fiktivnu sudsku odluku o zaposlenju, kao radno sposobne osobe, osobe koja je tada već primala mirovinu kao OPĆE radno nesposobna osoba. Prethodne odlomke naveo sam tek da osjetite “atmosferu” iz sudnica RH. Jednako onako kakvom je osjećaju službenici EU. Što je dio službene politike EU prema RH. Sada dolazi onaj smiješni dio, o kojem bi trebali razmisliti profesori pravnih fakulteta kada vezano za kakve nove političke izbore budu pripremali izmjene zakona. Pravilo je da propis koji “postoji od pamtivijeka” ne treba mijenjati. Samo se uzrokuju nove greške i ruši koncepcija nekada dobro postavljenog zakonodavstva. I naravno nastaju zlouporabe od strane sudaca. Dakle, krajem 2003.g. stupile su na snagu izmjene Zakona o parničnom postupku kojima se htjelo ubrzati sudski postupak. Izmjene su napravljene jer prethodno Zakonodavac a potom profesori pravnih fakulteta i predstavnici sudaca kroz ove izmjene propisa nisu htjeli priznati da uzrok nefunkcioniranju pravosuđa nije u (ranijim) propisima već u ljudima koji bi ih trebali provoditi - sucima. Primjer imate iz prethodnog teksta ili iz ovih dana primljenog rješenja sutkinje kojim utvrđuje da je tužba primljena sa zakašnjenjem. Kvaka je u tome što je za zakašnjenje znala prije 5 (pet) godina ali je trebalo da je viši sud (ŽS u Velikoj Gorici) uvjeri da to ne smije ignorirati. Inače, pretpostavljam da sam je jako nervirao time što sam svaki podnesak počinjao riječima “tužba je zakašnjela.....” i tako kroz dugih pet godina. Jedna od tih novih odredbi daje ovlast sucima višeg suda da sugeriraju sucu nižeg suda da pojedina strana u postupku zloupotrebljava prava iz sudskog postupka. Time je omogućeno da se direktno izjasni u čiju korist očekuje da se niži sud prikloni u daljnjem postupku. Da pojasnim u ovom primjeru. Možete li zamisliti kako su se 2003.g., nakon deset godina “truda” osjećali suci Županijskog suda u Koprivnici Miloš Lojen, Damir Ronić i Dragutin Srečec u situaciji kada je rođakinja Mladena Đuričića istog otpremala u invalidsku mirovinu a da još nije donesena pravomoćna presuda o njegovom zaposlenju? U trenutku kada je i formalno, kroz papire HZMO-a, javno vidljivo da se fiktivno pokušava sudskim postupkom zaposliti opće radno nesposobna osoba. K tome sa tako čvrstim uvjerenjem da će takva sudska odluka biti donesena, da još nije pokrenuta parnica za novce (milijuni kuna) koji jesu cilj i posljedica ovih sudskih odluka. Zbog narednih pokušaja sudaca da isprave “svoju grešku” u nepokretanju parnice za novce i istovremeno donošenja pravomoćne odluke o o zaposlenju, tada mi je bilo “smrtno ozbiljno” ali danas se tome što su suci radili da je “isprave”, slatko cerekam. Nema tih novaca koje Vam mogu uzeti a da Vam uzimanjem plaće pokvare raspoloženje. Ili aktiviranjem kolega sa susjednog suda. Nakon što se sutkinja, kojoj je nakon unapređenja Damira Ronića u status županijskog suca dat njegov predmet, izuzela iz zdravstvenih razloga (poslije će iz istog “razloga” u novonastalom a paralelnom postupku ovaj put za novce, izuzeti još jedna sutkinja, da bi predmet dobila Dubravka Srečec, kćerka Dragutina Srečeca), onaj prvi predmet dobio je sudac, koji je “duša od čovjeka”. Sada kada se toga sjećam razmišljam o situaciji da se u sudnici pričalo o vremenu, za rasprave se mogla popiti kava i sl. U stvari pričalo se o vremenu ali bez kave. Šteta što nije bilo kave. Raspravu na ročištima, obično bi započeo sam sudac, onda bih je malo ja vodio, pa bi vođenje preuzela druga strana, pa bih onda molio suca da je on ponovno preuzme i tako godinama. Normalan čovjek, nije htio da mu se ime spominje u kontekstu radnji Damira Ronića, Lojena i dr. Međutim, iznenada te 2003.g. odlučio je da zaključi parnicu. Figurativno, počele su mi zujati sirene za uzbunu, jer to više nije bilo normalno. Tek je bila jedanaesta godina parnice, rođakinja tužitelja je za njega izrađivala papire za dobivanje rješenja o mirovini s osnove opće radne nesposobnosti i sve je izgledalo o.k.. Zato sam a prije stupanja na snagu novih izmjena ZPP-a zatražio od Vrhovnog suda da ponovno preispita da li je normalno da se parnica vodi temeljem krivotvorina, u situaciji u kojoj suci u istoj parnici sude u ”obje smjene”, sami umjesto odvjetnika protivne strane predlažu i određuju kome će se novci uzimati u korist tužitelja (započeo je sudski postupak protiv druge pravne osoba a da to Miloš Lojen kao odvjetnik nije niti tražio od Damira Ronića, ali uostalom što on uopće zna što treba činiti u korist njegovog klijentu? tu je sudac - Damir Ronić), pišu odluke o uzimanju novca za uzdržavanje osoba koje niti su postojale niti postoje, u kojoj se nastoji donijeti odluka o zaposlenju osobe koja samo što nije primila prvu mirovinu s osnova desetljetne OPĆE radne nesposobnosti i sl. Uspio sam. Prvostupanjski sudac - “duša od čovjeka” nije donio sudsku odluku kojom bi se fiktivno zaposlila takva osoba ali su zato suci u Koprivnici odlučili da cirkus produže za daljnje godine - na ukupno 15 godina. S time, čudo jedno (?), da je nastala ona nova fiktivna parnica u kojoj je Dubravka Srečec, kćerka zamjenika predsjednika ŽS u Koprivnici primila tužbu za isplatu plaće sa 12 (dvanaest) godina zastare. Zvuči nevjerojatno? Ma nije, doista je predmet stavila u ladicu sa tvrdnjom da čeka da njen kolega sa suda u onoj prvoj parnici donese odluku da se rođak bivše šefice lokalne bolnice ima zaposliti. Iako je već bio umirovljen i primio prvu mirovinu. To je napisala, ne jednom. To je i njen kolega na glas priznao. Stvarno mi je falila kava na njegovim ročištima. Jeste, znam da pišem dug uvod ali sada konačno dolazim do početka ove priče - kažnjavanja zbog aktivnog suprostavljanja sucima. Dakle, već sam bio naučen na sve ono što suci ŽS u Koprivnici poduzimaju ali da sudac koji je “duša od čovjeka”, a ovu sljedeću riječ ću napisati, što je razumljivo, pod velikim navodnicima “”podivlja”“ pa da me u 11. godini parnice kazni sa 5.000,00 kuna zbog njenog otezanja, e to nisam mogao zamisliti. Pa čemu sve one priče o vremenu i ispijanju kave u sudnici, koja je tako nepravedno izostala? Razlog ovog iznenadnog i neočekivanog postupka je u tekstu koji ste malo prije pročitali, besmislenim izmjenama ZPP-a dana je mogućnost sucima višeg suda da utječu na ponašanje suca nižeg suda. Bio sam ljut, strašno ljut. Svašta sam sucima Županijskog suda u Koprivnici napisao u žalbi. Od toga da retroaktivno primjenjuju propise, “da nisam kriv” što su sve presude Damira Ronića protuzakonite pa su mu, dok sam nije započeo raditi u istoj parnici kao drugostupanjski sudac, bile ukinute i sl. Napisao sam im da niti onaj zahtjev za izuzeće / delegaciju NISU DOSTAVILI VRHOVNOM SUD RH. Znate li što to znači? U prijevodu, javno sam im rekao, dobro - napisao, da ne poštuju pravni poredak Republike Hrvatske, čiji su formalno “zaštitari”. Ne poštuju Vrhovni sud Republike Hrvatske, zakone koje je donio Sabor niti moralne stavove zajednice. Dakle, da nisu suci. Rezultat? Nisam ga takvim očekivao, ali ukinuli su odluku koju su očekivali da će je donijeti prvostupanjski sudac. A zatim “nevjerojatna” rečenica: “punomoćnika tuženika trebalo je ranije kazniti”. Možda su mislili na vrijeme dok je rasprave vodio Damir Ronić i prije nego što mu je Miloš Lojen predao krivotvorenu medicinsku dokumentaciju. Tada bi imalo efekta. Tko bi se poslije usudio protiviti predaji i korištenje krivotvorine? Tko bi ministarstvima (i drugima) pisao da su suci korumpirani? Samo bi službenici iz EU pisali i govorili nešto što ovdje nitko ne bi razumio. Kako bilo, ovo je prekrasan primjer za profesore sa pravnih fakulteta da vide čime se suci služe da ostvare svoje ciljeve. Ili da se “osvete”. Svejedno. Nakon petnaest godina, izostalo je očekivanih više od 8.000.000,00 kuna. Posljedično, Dubravka Srečec, kćerka zamjenika predsjednika županijskog suda, odbacila je tužbu iz istog onog razloga zbog kojeg ju je MORALA odbaciti čim joj je tri - četiri godine ranije Mirjana Nemec dala u rad. Ovo prethodno napisano, bila je to priča o tzv. “kažnjavanju” i o sucu ŽS u Koprivnici Milošu Lojenu. Da Vas podsjetim, odluku sutkinje Zrninke Senzel o kažnjavanju, u kojoj nije napisala koji sam sud uvrijedio (vjerojatno samu sebe doživljava kao “sud” ali i takva pomisao ostala bi neobrazložena), zatim koga sam na dalje uvrijedio (koje druge sudionike????), kojim riječima i kojom gestom, potvrdio je sudac protiv kojeg sam prije 7 godina podnio kaznenu prijavu. Iako sam ga lijepo u žalbi zamolio da mi se objasni što to čini uvredu i tko je to uvrijeđen. Koji “drugi sudionici? Koji sud? S kojim riječima? Kada me je Zrinska Senzel opominjala? Kako i danas ne znam koga sam i čime uvrijedio, ovim putem, javno Vas molim da mi pomognete u razumijevanju misli Zrinke Senzel i misli sudaca Županijskog suda u Koprivnici. Misli koje nisu napisane a razlog su odluke o kažnjavaju. Ne u njihovo ime već u ime “Republike Hrvatske”. To jesu napisali stavljajući one velike okrugle štambilje. Zato ću Vam opisati što sam to pisao i govorio o vođenju parnice od strane sutkinje Zrinke Senzel, tako da možete i sami suditi; Kakvo je već pravilo, nekada davno, jako davno, primljen je poziv sutkinje Zrinke Senzel da se odazovemo u njenu sudnicu povodom potraživanja novca od jednog ugostiteljskog, knjigovodstvenog, trgovačkog i tko zna čega sve ne, obrta poznatog vlasnika niza ugostiteljskih objekata u Đurđevcu i okolici. Odmah u odgovoru na tužbu napisao sam sutkinji da je započela postupak suđenja na temelju krivotvorine. Već sama tužba imala je tekst da su tužitelji (suprug i supruga) vlasnici obrta, za koji obrt je Ministarstvo gospodarstva i na web-u objavilo da ne postoji. Ugašen. Što više tražilo se plaćanje novca u visini poreza na dodanu vrijednost, koji normalno, nepostojeći obrt ne plaća a niti pripada umirovljeniku. Izradom krivotvorina, taj porez očito je proknjižen kao trošak nekog drugog obrta (rodbina u prvom koljenu??). Umirovljenici plaćaju porez na dohodak, naravno teoretski, ne i u ovakvoj stvarnosti. Pisao sam Zrinki Senzel da su fakture, koje poslije primila u spis - krivotvorine. Obrt za koji je vodila parnicu - NE POSTOJI. Uzalud. Sjećate se onog suca koji je “duša od čovjeka”? O tome bih sa njime razgovarao u sudnici, razmijenili bi mišljenje, popili kavu - no dobro bez kave, i razumjeli bi se. Ali ne u Đurđevcu, u kojem je pet godina trajao postupak kroz koji se “lokalnom čovjeku” nastojao dati novac a da su pri tome bez imalo srama u sudskom spisu stajali a i danas se nalaze krivotvoreni računi kojima je prevarena Republika Hrvatske. U stvarnosti, uzrok nastanka parnice upravo je u odbijanju da se sudjeluje u poreznoj i svakoj drugoj prevari Republike Hrvatske. Što mislite, da li je ovakvo moje razmišljanje moglo uvrijediti Sud - ustvari ne sud već Zrinku Senzel, jer ipak ona je vodila parnicu pod svojim imenom i prezimenom a ne “sud”. I nepoznatog nekog drugog? I da sam zbog toga kažnjen. Slobodno odgovorite. Nećete pomoći samo meni već i svakom drugom tko bude pozvan na ovaj sud. Suci često puta podcjenjuju osobe u sudnici. Što sa pravom, ali ponekad gadno pogriješe. Npr. Damir Ronić rugao se medicinskog struci postavljajući prikriveno trik pitanje na način da je određivao vještačenje u kojem bi od liječnika ili medicinske ustanove tražio da odgovore na njegovo pitanje “da li je tužitelj mogao griješiti u radu”. Trik je u tome da je odgovor uvijek morao biti isti i glasi: “mogao je griješiti”. Bez obzira na zdravstveno stanje (kronični alkoholizam, atrofija mozga, ili koji god drugi primjer zamislite) i da li je radilo ili nije radilo. Ali papir sa takvim odgovorom i potpisom liječnika služio je za pokriće za buduću presudu. Npr. po tzv. vještačenju Božice Jelušić (poslije je priznala da nije niti bila vještak i da je zdravstveni karton - krivotvorina), Branislava Cerovski (priznao da ne zna što je pacijent radio i što je trebao raditi a nije radio) i već čije se potpise koristilo. U ovom slučaju Zrnika Senzel tražila je da tražim i da platim vještačenje po vještaku kojeg je ona predložila. Iz Đurđevca, sa stanom preko puta suda. Niti na pamet mi to nije bilo, pa čemu? Vještačenje opće poznatih propisa? Zato je doslovno izmolila onu drugu stranu (dugo je trajalo uvjeravanje tko će “naručiti” a posebno tko će platiti - trajalo je više ročišta, dolazak vještaka u sudnicu). Nećete vjerovati, ali od mene je tražila da moja strana plati dolazak vještaka u sudnicu. Da li to znači da sutkinja ne zna posao suca ili tek čini uslugu onoj drugoj strani, ne znam? A vi sami zaključite. I iznesite svoje mišljenje. Možda sam uvrijedio nju i vještaka kojeg je predložila na način da sam odbio dati novce? Moguće, jer to što stvarno čini uvredu i tko je uvrijeđen nije napisala. Kada je ovaj, od nje predloženi vještak napisao nalaz i mišljenje, da bih spriječio njegovu upotrebu u sudskom postupku podnio sam kaznenu prijavu. Naime, tvrdio je da se PDV obračunava na cijenu roba i usluga, da su tužitelji obrtnici, napisao je tko je kriv i tko kome ima dati novce. Samo je falio naslov poglavlja “Presuda u ime Republike Hrvatske”. Moj bože? A nekada je bio financijski inspektor. Šteta. Nije da nije znao što radi i što se od njega tražilo. No dobro, kako se pored vrata sudnice nalazio aparat za kavu i sokove pokušao sam Zrinki Senzel objasniti što znači to što je napisao. Napisao sam joj da cijena kave nije 2,00 kune koliko to piše na aparatu. Jer čim tko u njenoj sudnici spomene cijenu od 2,00 kune cijena ima da odmah da poraste za 44 lipe i time iznosi 2,44 kune. Ako bi tko s osnova nalaza i mišljenja vještaka Općinskog suda u Đurđevcu na aparatu ispravio tu cijenu, njenim ponovnim donošenjem u sudnicu ima da poraste za novih 22%. Nikad nisam saznao da li je Zrinka Senzel razumjela što sam to objašnjavao, ali nakon kaznene prijave zbog nesposobnosti izrade nalaza i mišljenja (sudski vještak mora biti ozbiljna osoba i imati barem nekakvo znanje), lažnog prikazivanja umirovljenika kao obrtnika, korištenja krivotvorene financijske dokumentacije u nalazu i mišljenju i sl. Zrinka Senzel na ročištu ga je izuzela. Valjda zbog toga, čega drugog? Sama ga je tražila i predložila. Nije znala da će poslije Miloš Lojen u svojoj odluci napisati da je vještačenje PROVEDENO. Čovjek ili nije čitao što u sudskom predmetu piše ili ga nije zanimalo. Napisao je to u ime Županijskog suda u Koprivnici. Nadam se da će ovo pročitati drugi suci u Koprivnici. U svakom slučaju to je bilo početnih i u tih pet godina jedinih uspješno dosuđenih 600,00 kuna a na temelju krivotvorine, “iz svemira vidljive”. Možda je sutkinja Zrinka Senzel uvrijeđena zbog toga što je nepotrebno izuzela vještaka kojeg je prije toga sama tražila i predložila? Ne znam. Inače obožava cvijeće. Nemojte me pitati o kojem se cvijeću radilo, ništa o njemu ne znam ali sudnica je bila prepuna raznog cvijeća, na prozorima, ispred nje, na sredini sobe, ispred stolića za stranke, stvarno zna posvetiti vrijeme održavanju cvijeća. Da bih koga vidio u sudnici, morao sam navirivati između saksija. Ali nikada nisam shvatio zašto je svako ročite, baš svako ročište u tih pet godina počinjalo sa zakašnjenjem od 30 od 90 minuta. Osjećao sam se tako blesavo i poniženo što je ona druga polovica od tužitelja dolazila minutu prije početka rasprave a meni su propali radni dani u čekanju. Valjda ne poznam lokalne običaje? Ili se pišu različiti pozivi za stranke? Nikoga od stranaka, prethodno nije bilo u sudnici, pa čak je i hodnik najčešće bio prazan. Jedino je za sudske daktilografkinje radio onaj aparat za kavu. A ročišta su jutarnja. Ustvari bila bi jutarnja da nije postojalo redovno kašnjenje. Reći ću Vam zbog čega to pišem. Predložio sam saslušanje nekih 5-6 svjedoka. Za parnicu od pet godina, sitnica, saslušali bi se u jednom danu u sat i pol vremena. Međutim Zrinka Senzel ignorirala je prijedlog da se saslušaju. Iskaze ona dva tri saslušana svjedoka ionako je u sudskoj odluci iskrivila. Pisala je da su izjavili ono što nisu izjavili, te bi jednostavno ignorirala ono što su stvarno rekli a nalazi se napisano u zapisnicima. Unos u zapisnik iskaza svjedoka - obrtnika Pecikozić Zvonka (ovaj put radi se o stvarnom obrtniku) bila je prava drama. Gotovo da sam kleknuo na pod sudnice moleći Zrinku Senzel da unese iskaz svjedoka onakvim kakvim ga je dao. Nije htjela unositi u zapisnik riječi svjedoka! Razlog: pa svjedok je sutkinji predočio račun na kojem je pisalo da je tužitelj obrtnik i da je račun ispostavljen za zahtjev tužitelja s osnova obavljanja obrta. Direktan dokaz o poreznoj utaji i prijevarama kojih god vrsta u tom trenutku u sudskom postupku. Na licu mjesta predočen je originalni papir i iznesen je iskaz svjedoka o tome. Dovoljno da parnicu istog trenutka završi i da sudski spis pošalje Državnom odvjetništvu. Ne, trajalo je još godinu - dvije. A kako se to kaže; “konačno mi je pukao film” kada sam doveo stručnjaka iz oblasti računovodstva koji je petnaest minuta objašnjavao Zrinki Senzel da umirovljenici ne obračunavaju i ne plaćaju PDV s osnova nepostojećeg obrta. Zatim da se porez iskazuje u cijeni a ne na cijenu, itd. O svemu tome prethodno sam joj dao i odluke Vrhovnog suda RH, stručnu literaturu, čak i propise ......... Od cijelog iskaza izdiktirala je par nesuvislih rečenica iz kojih se može zaključiti da je taj svjedok bio u sudnici i da je govorio o plaćanju poreza na DOBIT. Nisam pogrešno napisao, stvarno je to izdiktirala. Ta rečenica i danas stoji u sudskom predmetu Općinskog suda u Đurđevcu (P-246/02-35 stranica br. 3) iako smo je i svjedok i ja zamolili da ispravi svoj diktat. Zato sam odmah poslao dopis predsjedniku tog suda Želimiru Hrvatić s molbom da osigura da sutkinja Zrnika Senzel na posao dolazi odmorna i koncentrirana. No dobro, nešto drugačijim riječima ali dovoljno da shvati što se to događa u sudnici i što slijedi. Rezultat: predsjednik suda smatra da je sve ovo što sam prethodno opisao posve normalan rad sudaca na Općinskom sudu u Đurđevcu. Jedino je iz sudnice nestalo cvijeće, kojeg mi je žalo, jer me nikada nije smetalo - nisam alergičan. Na cvijeće. Sve drugo je ostalo i za naredne godine. Možda je sutkinja Zrinka Senzel uvrijeđena zbog obraćanja predsjedniku suda. Ne, ne može biti, sada mu je zamjenica. A poslije će i cvijeće moći vratiti. I dalje ne znam. Znate, korupcija od slučaja do slučaja ima različit oblik. Pisao sam o tome. Jedan od blažih oblika jeste kada se državni službenik samo pretvara da zna svoj posao, a o njemu ništa ili gotovo ništa ne zna. To je i dalje “katastrofa” za državu koja mu daje plaću. Teži oblik korupcije kada sama država smatra da joj treba takva osoba. Još teži oblik korupcije postoji kada se državni službenik samo pretvara da NE ZNA posao. Tada sam razmišljao a i sada razmišljam da li sutkinja Zrinka Senzel i posljedično predsjednik Općinskog suda u Đurđevcu doista ne razlikuju poreze po nazivu? Ako ne razlikuju po nazivu onda ne znaju niti sadržaj poreznih propisa. A možda se sutkinja Zrinka Senzel samo pretvarala da ne zna što je to porez na dobit. Pa je tu riječ nesuvislo unijela u zapisnik da iskaz svjedoka učini beznačajnim i nerazumljivim? Da pojednostavim; da li bi itko od Vas koji ovo čitate letjeli u avionu u kojem bi iz pilotske kabine izašao pilot i pitao putnike “da li tko od vas zna spustiti ovu kantu na zemlju?”. Ili da se odlučite da odete u bolnicu u kojoj trebate operirati slijepo crijevo a usput se pacijentu sječe noga? No dobro, ovo zadnje je već bilo, ali na sreću nije pravilo. Možete li zamisliti da pet godina putujete u mali sud u malom gradiću u kojem suci u zapisnik umjesto izjave svjedoka o porezu na dodanu vrijednost (PDV) i poreza na dohodak upisuju od nikog drugog u sudnici izgovorenu riječ “porez na dobit”? Sada znate. A ja još uvijek ne znam čime sam bilo koga uvrijedio. Jer o tome ništa u sudskoj odluci ne piše. Naime, javna rasprava o znanju suca a valjda onda i predsjednika suda, ne može biti uvreda. To je činjenica vidljiva iz sudskog spisa. To su rečenice i radnje koje (ne)poduzimaju kao suci. A taj posao je javan. Ako neki sudac ne zna što je to porez na dobit, PDV, porez na nekretnine i sl. tada svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo da traži da mu sudi neki drugi sudac, ustvari sud, koji zna taj posao. Prije ove parnice ja to na žalost nisam znao, a poslije niti predsjednik suda nije ... nije izuzeo sutkinju. U presudi niti brojevi nisu mogli biti zbrojiti po općepoznatim matematičkim pravilima. Gle slučajnosti - na štetu tuženika. Ovo prethodno navedeno odnosilo se na pitanje što činiti kada sudac ne zna posao? Iz njega se izvodi pitanje tko je pošten sudac. Pitanje je postavila sama Zrinka Senzel a da pri tome nije napisala odgovor. Pa da probam odgovoriti? Pošten sudac neće voditi parnicu koristeći pri tome krivotvorenu financijsku dokumentaciju kao da je valjana. Pošten sudac neće od punomoćnika tuženika tražiti da donese diplomu pravnog fakulteta samo zato što (sudac) smatra da punomoćnik tuženika nije u pravu kada tvrdi da ga može i mora saslušati kao svjedoka podredno donijeti odluku da ga ne sasluša uz navođenje razloga. A kada mu taj punomoćnik donese prašnjavu diplomu i uz nju desetke stranica sa odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske te drugih sudova prema kojima je punomoćnik, normalno, saslušan kao svjedok, onda mora poštivati znanje sudaca čije je odluke i mišljenja dobila na uvid a time i punomoćnika čije je postojanje sve vrijeme ignorirala. Naravno, to će učiniti pošten sudac. Pošten sudac prijaviti će osobu koja mu preda krivotvorinu, koja se pred njime lažno predstavlja, koja je utajila porez ili to želi postići očekujući od suca tužbom traženu odluku. To mu je zakonska obveza i obveza iz sudačkog kodeksa. Pošten sudac će......... a kog vraga nabrajam što pošten sudac mora raditi, pa to je davno napisano u propisima i udžbenicima, a onaj tko to ne zna, samo prima plaću kao da jeste sudac. Iako ništa nije napisala možda se Zrinka Senzel uvrijedila time što sam na njena ročišta pozivao inspekcijske službe iz Đurđevca i Koprivnice. Naime, Poreznoj upravi i Državnom odvjetništvu “obećao sam” da će sutkinja Zrinka Senzel pred njima upitati tužitelja da li je obrtnik. Onda će on ponoviti ono što je napisao u tužbi i kasnije pred njom izjavljivao. A onda će Državno odvjetništvo i Porezna uprava trenutno, po službenoj dužnosti pokrenuti kaznene postupke zbog lažnog predstavljanja, pokušaja dobivanja presude na prijevaru, porezne utaje, tužitelju oduzeti novce koje je dobio i danas dobiva s osnova mirovine, itd. Nećete vjerovati ali državne službe iz Đurđevca propustile su priliku da rade svoj posao. U stvari moram reći da je Porezna uprava bila korektna - poslala je sutkinji Zrinki Senzel dokumentaciju da predmetna privatna imovina nikada nije bila unesena u bilo kakav obrt, da je tužitelj umirovljenik a ne obrtnik, itd. Međutim Zrinka Senzel, zatim vještak kojeg po svojoj volji zatražila i odredila i naravno Miloš Lojen (Županijski sud u Koprivnici) ignorirali su izričite i nedvosmislene stavove iz dokumentacije Ministarstva financija. A možda je sutkinju i suca uvrijedilo što sam pisao ministrici pravosuđa, Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu financija i drugima o tome da i same inspekcijske službe nalaze svoj rad za Republiku Hrvatsku beskorisnim. Kakvog bi smisla imalo da se neki inspektor pojavio u sudnici sutkinje Zrinke Senzel, te svojim očima i ušima vidio i čuo kako se u sudnici neometano neka osoba predstavlja kao obrtnik, iako to nije i putem sutkinje po toj osnovi traži novce? I tako pet godina. Nikakvog! Svaka radnja na utvrđivanju i kažnjavanju za poreznu utaju i sl. propala bi u sudnici istog suda. I došlo bi do zamjeranja građana Đurđevca prema najutjecajnijim osobama u tom malom gradiću. U normalnom pravnom poretku, kako to piše u Ustavu i u našim zakonima, svaki građanin mora plaćati poreze. Normalno. Za inat sutkinji Zrinki Senzel i onoj drugoj strani obavijestio sam Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo financija, i ne mogu se sada sjetiti koga sve ne o odluci Državnog odvjetništva br. K-DO-61/2003 od 21.09.2004.g. Obrazlažući zašto je posve normalno da se na Općinskom sudu u Đurđevcu može godinama voditi postupak u kojem se traže novci s osnova nepostojeće obrtničke djelatnosti, državna odvjetnica Ankica Šimčić navela je ukratko slijedeće: istina je da tužitelj umirovljenik, ali njegova supruga ne zna hrvatski jezik pa zato suprug (tužitelj) i dalje obavlja obrtničku djelatnost. Kad sam pročitao taj službeni akt sa velikim štambiljem Državnog odvjetništva nastala mi je zbunjoza u glavi. Iz jednostavnog razloga što se i sutkinja Zrinka Senzel i sudac Miloš Lojen u svojim odlukama pozivaju na papir ispisan na hrvatskom jeziku i vlastoručno potpisan od osobe za koju Državno odvjetništvo tvrdi da ne zna govoriti i pisati (to je inače navedeno kao opravdanje zašto Zrinka Senzel vodi sudski postupak a da pri tome ignorira svoju zakonsku obvezu i istovremeno zahtjev za saslušanjem stranke u sudskom postupku). Pitanje je; kako su ministarstva dala obrtnicu i državljanstvo osobi koja ne zna hrvatski jezik? Kako NE VJEROVATI SAM SEBI da osobno znate da ta osoba govori i piše na hrvatskom jeziku? Ali u redu, zatvorite oči, zaboravite na čas ove nebuloze i zamislite da doista vjerujete Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i iz stavova Državnog odvjetništva izvedimo slijedeće zaključke:. Dakle, imamo osobu koja mjesečno iz više državnih fondova na ime mirovine povlači oko pet tisuća kuna - netto. I dalje obavlja obrt koji je odjavio samo iz razloga da bi dopunski osim prihoda iz gospodarske djelatnosti mogao istovremeno primati mirovinu. Što znači da ne plaća poreze i doprinose na svoj rad i na imovinu. Ustvari, u sudskom postupku koristiti će fakture s lažnim prikazom kao da je i dalje obrtnik. Boli glava. Sve to na očigled Državnog odvjetništva i sutkinje Općinskog suda u Đurđevcu. I naravno Županijskog suda u Koprivnici. Normalan pravni poredak podrazumijeva da će se državi vratiti novci od nje stečeni na prijevaru - koji se u ovom slučaju zove: mirovina. To je sada oko pola milijuna kuna. Zato ne vidim relaciju između nastojanja sutkinje da platim kaznu (3.000,00 kn) sa onim novcem koji bi pripao državi (500.000,00 kn) a da zauzvrat ne samo da nije prijavila kaznena djela, prevare, pronevjere, porezne utaje i sl. već se svih ovih pet godina ponašala kao da je takvo ponašanje posve normalno. Ovo što sam sada napisao, ranije sam poslao na mnogo adresa. Što mislite da li je ovakvo moje obavještavanje državnih i drugih institucija, radnja uvrede? Podsjećam: Zrinka Senzel i Miloš Lojen nisu napisali tko je i čime uvrijeđen. Nekoliko riječi o riječima Zrinke Senzel iz rješenja br. P.185/04-87. Pišući meni a prvenstveno sucima Županijskog suda u Koprvinici pa tako i Vama, jer radi se o javnoj ispravi, napisala je da me je više puta opominjala. NIJE napisala, kako, gdje i zbog čega. U ovakvim parnicama redovno sa sobom vodim osobu, za slučaj potrebe da kaže što se to stvarno događa u sudnici. Da se može meni vjerovati. Suci tada u pravilu pitaju “tko je ta osoba” a ja im odgovorim “javnost”. Tako ćete i u zapisnicima Zrinke Senzel, kada je to upisala a nije uvijek, naći tekst da njenim ročištima prisustvuje “javnost”. Zato sam “svoju javnost” pitao da li se sjeća da li me je ikada zbog bilo čega opominjala Zrinka Senzel. Makar zbog toga što ne nosim kravatu? Jok! Ni javnost nije čula ili vidjela to što je Zrinka Senzel u svojoj odluci izmislila da je jeste učinila ili rekla - što god. Pogledao sam zapisnike sa ročišta. Ni tu nema riječi o bilo kakvoj opomeni. Postoje i drugi dokazi, ali nije im sada vrijeme za iznošenje. Na Vama je, a nadam se i na ministrici pravosuđa da razmislite da li ćete vjerovati sutkinji Zrinki Senzel i sucu Milošu Lojenu (sjetite se slučaja iz Križevaca) ili ćete vjerovati vlastitom razumu, naravno potkrijepljeno time da izvršite uvid u predmet P-185/04, “javnosti” (svjedocima) i slijedom toga - meni. A možete vjerovati i sebi: Odaberite web stranicu Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva: http://sor.mingorp.hr/index.php?p=5, odaberite tab “Obrt”, pod matični broj obrta unesite br. 90191374 i stavite kvačak pored riječi “odjava”. Dalje klikajte dok ne dobijete izvadak. Vidjeti ćete nešto što sutkinja Zrinka Senzel a zatim Miloš Lojen” nisu mogli vidjeti”. Obrt zbog kojeg je tobože vođena parnica odjavljen je davne 2000.g. Prema njihovim presudama on postoji i danas. Prema njima i lokalnom Državnom odvjetništvu osobe navedene u Registru obrta i dalje zajedno pružaju obrtničke usluge kao da obrt nije odjavljen. Sve druge državne institucije tvrde, što dijelom možete provjeriti sa vlastitog PC-a da ovo dvoje sudaca NISU U PRAVU. Ako pomislite da ne možete vjerovati sucima u RH, koji je onda smisao ići na sud? Dakle, ne morate niti znati da li postoji korupcija u pravosuđu RH, dovoljno je da sumnjate da postoji pa da institucija pravosuđa (sud) izgubi svoj smisao postojanja. Da podsjetim, za službenike Evropske zajednice korupcija u pravosuđu Republike Hrvatske nije pitanje, nije niti sumnja - za njih je to činjenica. Činjenica koju ponavljaju svake godine, pa tako i ovih dana i kao razlog zbog čega građani ove države još uvijek nisu dio Evrope (Evropske zajednice). Riječ korupcija u pravosuđu toliko je uobičajena da Vas nitko neće kazniti kada je upotrebite u kontekstu suda ili suca, jer nitko neće moći reći da NISTE U PRAVU. U Evropskoj zajednici bi za takve riječi bili kažnjeni. Tamo ne sumnjaju u poštenje svojih sudaca. Takve osobe ne bi bile suci. Međutim kazniti će Vas na drugi način. Sjetite se postupka koji je pokrenulo Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru o neprijavljivanju nepoznatog nekog koji je učinio nešto nepoznato, o “pokrivanju” sudaca (stečajni upravitelj za kojeg je više puta DO i Ministarstvo financija utvrdilo da je doista vršio porezne utaje, pronevjere, prevare i sl. ali po DO-u da nije svjestan da su to kaznena djela pa da ne može odgovarati za njih. Usput i ove 2007. godine kao stečajni upravitelj radi za suca Trgovačkog suda u Bjelovaru, a valjda ono što se od njega i ranije tražilo?), te drugih bjelovarskih primjera. Za koje se nadam da se na ovom području više neće ponoviti. Valjda? Još jedna mala napomena o korupciji. Prije četiri godine vlast je rekla da nema korupcije u Republici Hrvatskoj. Službenici EU uporno svake godine ponavljaju da je ima. Ove godine “ulovljeno” je nekoliko liječnika jer su primili novce. Količina novca i broj slučajeva nije takav da bi se kroz te primjere javno govorilo o korupciji a zanimljiv cinizam sadržan je u usporedbi razloga zbog kojih se prima novac. Liječnici za primljeni novac odradili su posao koji liječnici inače rade. Suci? Pa kada već spominjem suce, što mislite da li da podnesem kaznenu prijavu protiv Zrinke Senzel? Tako je lako dokazati da je npr. u svoju odluku upisala lažnu tvrdnju da me je opominjala. Imam zapisnike, svjedoke, što god treba. A opet nema koristi. Upravo u ovom postupku Državna odvjetnica Ankica Šimčić vlastoručno je potpisala svoju tvrdnju da građani Republike Hrvatske ne znaju pisati, čitati i govoriti. Pa je to razlog što ne znamo - ja i Vi koji ovo čitate, zašto je dio novca Zrinka Senzel dosudila osobi, koju iz ovog razloga nije mogla saslušati. I pokušala drugi dio, mnogo veći. Broj odluke sam već citirao pa je možete pročitati na Općinskom državnom odvjetništvu u Đurđevcu. Ako Vam je ovaj stav Državnog odvjetništva čudan, pokušajte se sjetiti što su radili Damir Ronić i Miloš Lojen. Vidite, sve što su činili za kasnije u DO-u unaprijeđenu u Županijsku državnu odvjetnicu u Koprivnici Irmu Bagarić citirati ću je “samo je mišljenje suca za koje ne odgovara”. Bez obzira u kojoj količini novca se njihovo mišljenje materijaliziralo. No dobro, u toj parnici to je više stotina tisuća kuna troška za porezne obveznike Republike Hrvatske dok će se onih 8.000.000,00 kn ...... e ne znam gdje će se. Idemo dalje, što mislite o pisanom aktu njene zamjenice - Mirjane Bogdanović - Kamber da Državno odvjetništvo ne može postupiti po kaznenoj prijavi ako joj nije priložena punomoć. Niste znali da morate imati punomoć da bi prijavili kazneno djelo? Upravo Vam treba punomoć? No frks, javite se Državnom odvjetništvu. Možda ovom koje je takvu misao napisalo - županijskom u Koprivnici? I čekajte. I dalje čekajte. Inače, ova napisana tvrdnja Državnog odvjetništva potiče iz slučaja sa sudskim zapisnikom u kojem se nalazi priznanje liječnice da je krivotvorila zdravstveni karton za potrebe sudskog postupka. Isti teritorij. Liječnica odgovarajući na pitanja izričito je i nedvosmisleno priznala da nije obavila upisane liječničke preglede, da je popunjavajući zdravstveni karton sa 4-5 godina zakašnjenja pišući bez provjere u kalendaru kao radne dane upisala neradne, da slijedom propisa nije niti mogla biti medicinski vještak u predmetu Damira Ronića (fiktivno je bila liječnica tužitelja pa je zakonski i elementarno logično da nije mogla vještačiti vlastiti, fiktivno prikazani posao), da su istiniti medicinski nalazi iz Bolnice Sestara milosrdnica iz Zagreba a koji su suprotni sadržaju krivotvorine koju je napravila, da podaci koje je unijela prema medicinskim zakonitostima (radi se o katarakti gdje ne postoji situacija “sada vidi pa onda ne vidi i onda opet vidi, a što po tužbi sada trebam reći?”) nisu niti mogli postojati. Državno odvjetništvo po Županijskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, a imena i prezimena ste pročitali, “kune se”, tvrdi, piše, jamči ugledom i čašću svakog Državnog odvjetnika u RH i onog Glavnog u Zagrebu, vlastoručno potpisuje po zamjenici županijske državne odvjetnice, da liječnica dajući iskaz na zapisnik nije znala da ne zna ono što Državno odvjetništvo zna. Državno odvjetništvo ZNA da ona JESTE BILA MEDICINSKI VJEŠTAK. K tome dobar vještak. Jednako onoliko koliko to zna Damir Ronić, Miloš Lojen i drugi suci Županijskog suda u Koprivnci. Pa si mislite da li ćete ići na Državno odvjetništvo po punomoć kao uvjet da im možete reći ono što Vam je počinitelj kaznenog djela priznao. Ili podatke o kaznenom djelu za koje ste sami saznali. Policiji niti “na pamet ne pada” da iz takvog razloga odbaci kaznenu prijavu (Policija čeka naloge sa DO-a što da nakon kaznene prijave poduzme - u pitanju su suci) a poslije možete se s policajcima, ponekad bude i policajka, zagrliti se i međusobno prosipati suze po ramenima. U biti, liječnica sama po sebi nije nikom bitna, sama sebi nije pisala narudžbu krivotvorenja zdravstvenog kartona, nije ona u sudnici predala Damiru Roniću krivotvorinu koju je po narudžbi napravila niti je nagovorila Damira Ronića, a kasnije i druge suce Županijskog suda u Koprivnici (on im je šef), da se u sudskim odlukama pozivaju na nju. I tako petnaest godina sve dok nije “progovorila”. Prema citiranim stavovima Državnog odvjetništva, koji su sadržano za Guinness-ovu knjigu, ako odgovarajuća rubrika postoji u toj knjizi rekorda, a ne za udžbenike prava, očito proizlazi da su napisani radi zaštite kolega iz dijela pravosuđa koji se naziva “sud”. Iz takvih izjava kakve jesu može se zaključiti da je posljednja kaznena prijava ipak djelovala putem DO-a i drugih državnih tijela, doduše na uvrnut i prikriven način ali i na takav način ipak se odustalo od 8.000.000,00 kuna. Do slijedećeg primjera. Pišite o njemu. Što se tiče ostalih učesnika koji su poduzeli službene radnje, što mislite kako se osjećaju policijski inspektori, koji uzgred rečeno imaju pisane izjave osobe koja je figurirala kao tužitelj kojima pisanim izjavama je ta osoba potvrdila priznanje liječnice da kod nje nije bila na pregledima? I da dalje ne nabrajam dokaze na dodatnih 10 stranica - uzaludno? Na kraju Ovu čitabu dostaviti ću ministrici pravosuđa. Ma zna ministrica za ove događaje, u detalje ali eto samo zbog matematike. Jer i poslije sveg ovog pisanja i dalje ne vidim u čemu bi RH imala satisfakciju u onih 3.000,00 kn u odnosu na pola milijuna kuna kojih su se u njeno ime i na njenu štetu odrekli lokalni službenici RH. Prevelika je razlika između 3.000,00 kuna i 500.000,00 kn da bi se tko imao smatrati zadovoljenim. S druge strane, penzioneri, oni pravi penzioneri ostati će nezadovoljni, jer novce koji su njima namijenjeni kao mirovine, troše radno sposobne osobe koje i danas radom zarađuju jednako kao i prije primitka rješenja o svom dodatnom prihodu - mirovini. U doslovnom smislu “umirovljenici” sa mirovinom od par stotina kuna bili bi presretni da im se vrati taj novac. A neformalni vlasnik više restorana iz Đurđevca i okoline? Ako je vjerovati vijestima iz Državnog odvjetništva on i dalje sretno i uspješno radi na crno. Da li i dalje izdaje račune kao obrtnik nepostojećeg obrta a zatim ih koristi pred Općinskim sudom to ne znam. Ova “moja” parnica je za mene davno završila, godinu dana prije nego što je Općinski sud u Bjelovaru primio molbu za provođenjem prisilne naplate. Samo me muči matematika. Damir Bobić, Bjelovar, 16.11.2007.g. P.S. O naslovu ove poruke: kada se budete uspinjali uz stepenice Općinskog suda u Đurđevcu ispred Vas pojaviti će se staklena vitrina sa nekoliko pravnih knjiga i knjiga koja se posebno ističe a da nema nikakve veze sa državnom institucijom koja se naziva “sud”. Zato sam svaki put kad bi se s kojom osobom uspinjao uz te stepenice uspio je nasmijati sa riječima iz naslova izložene knjige. Glasi: “Nevin a osuđen”. P.P.S. Kako su te stepenice duge, imati ćete vremena da razmislite i da shvatite da poruka s naslovnice knjige koja je istaknuta u zgradi državne institucije u suštini i nije smiješna. Tužna je, jer kada se samo malo zamislite uputiti će Vas na zaključak da suci u Đurđevcu nisu shvatili da čovjeka kao misaono biće ne određuje ostanak u vjeri već stalno stjecanje znanja. A to je nešto što podrazumijeva trud svakog čovjeka pojedinačno, ne podrazumijevajući prošlost jer je odviše kratka, već sadašnji trenutak i posebno budućnost.

U prethodnoj priči spomenuo sam predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru. Poslije sam čuo da se nije kandidirao za drugi mandat. U priči prije te spomenuo sam Ivicu Crnića, tada predsjednika Vrhovnog suda RH ali i on je odustao od drugog mandata. Zato ću sada pokušati biti oprezan. Dakle, prije tri - četiri godine na ovom forumu postavio sam pitanje “kako zaustaviti suca koji u presudama mijenja iskaze svjedoka, presude donosi na temelju od sebe izmišljenih medicinskih nalaza, dosuđuje tuđe novce za uzdržavanje nepostojećih osoba” i mnogo toga sličnog. Tada sam se nadao da kad se suci prepoznaju, da će odustati od toga što rade. Znate već, grižnja savjest za tuđe novce i ono što rade s njima. Tek nedavno u listopadu 2006.g. nakon petnaest godina trošenja novca poreznih obveznika iz Proračuna Republike Hrvatske na svoje plaće, plaće drugih sudskih službenika i sve što uz to ide, odustali su od nastojanja da sudskom odlukom zaposle osobu koja je umirovljena s osnova OPĆE radne nesposobnosti te da mu time osim mjesečnih primanja po osnovi mirovine dopunski omoguće mjesečno primanje plaće kao da radi. To znači odustanak od stjecanja novca od približno 8.000.000,00 kuna. U suštini, ta priča je sastavni dio povijesti Hrvatske iz devedesetih godina dvadesetog stoljeća, i njena budućnost jer će je činiti ovi isti suci. Naravno, bila je riječ o sucu Općinskog suda u Križevcima Damiru Roniću čije je presude Županijski sud u Bjelovaru u ovom postupku redovno ukidao kao protuzakonite. Ili nezakonite, po volji Vam. U stvari, da je uspio, obzirom na 90-te godine nitko ne bi primijetio da su presude zasnovane na nepostojećim medicinskim nalazima i mišljenjima, krivotvorenim iskazima svjedoka, intelektualno ponižavajućoj tvrdnji da se ne radeći kroz šest mjeseci “može griješiti u radu” te na stavu da se zbog “mogućnosti činjenja greške” sudskom odlukom daju tuđi novci kao da su rad i rezultati rada postojali. No to je bilo vrijeme kada je na ovom prostoru praktičan život pojedinca bio istovjetan takvim presudama. Sila prilika. Uspjeh suca vjerojatno je izostao što Vladimir Gredelj, njegov kolega sa istog - križevačkog suda još nije došao na Županijski sud u Bjelovaru k tome postavljen u svojstvu predsjednika tog županijskog suda. U vrijeme njegovog dolaska mnogi suci ovog suda prestali su biti sucima, s time da je uskoro Damir Ronić nastavio karijeru kao županijski sudac ovog sudu. Dojam savršenog stanja u pravosuđu, osim svakovečernjeg maltretiranjima riječima sa TV-a da se sucima ne dozvoljava da budu neovisni, da imaju male plaće za ono što rade, uzgred je činilo pojavljivanje predsjednika udruge sudaca u zabavnoj emisiji HRT-a u kojoj je pjevao. Ili je svirao? Nema veze, govori u TV i radio emisijama o teškom statusu sudaca slijedili su odmah poslije reklama o deterdžentima koji sve čine bijelim. Uskoro su slijedile reforme s kojima su se suci oslobodili obveza koje su ih sputavale desetljećima prije. Srećom, ne čine nam samo reklame život sretnim. Tu su bile vijesti o tome da je npr. oko 1997.g. osnovan Županijski sud u Koprivnici i da je dio sudaca sa Županijskog suda iz Bjelovara tamo prešao. Kako sreća nikada ne dolazi sama, neugodna vijest bila bi da je Vaš sudski predmet otišao sa njima. Naime, nakon što je Damir Ronić u istom predmetu sudio ili radio to što je radio kao sudac općinskog suda u Križevcima, sada mu je dana prilika da u ISTOM SUDSKOM predmetu sudi ili radi što je već radio i kao sudac županijskog suda. Ne bjelovarskog, tu ipak to nije mogao raditi, već ovaj put koprivničkog. U takvoj situaciji svakoj i malo bistroj osobi mora “krenuti para iz ušiju”. Zato sam podnio kaznenu prijavu. Znate, došla je nova vlast koja je obećala obračun sa korupcijom, novi ministar pravosuđa...... i onda smola. Čuli su se komentari da je novi ministar shvatio gdje se zatekao i onda dao ostavku iz zdravstvenih razloga. A kako ćete dalje vidjeti loše zdravstveno stanje sudaca (i ministara) koje tako uporno prati ovaj predmet povezano je sa gotovo zaboravljenom riječi, koja glasi: “savjest”. Znate, to je ona situacija kada se čovjek osjeća jako loše ali nikako da izgovori zbog čega. No dobro, barem je kaznena prijava djelovala tako da se na drugostupanjskim sudskim odlukama u predmetu u kojem je već ranije sudio više nije nalazilo ime i prezime “Damir Ronić”. Tek imena sudaca građanskopravnog odjela Županijskog suda u Koprivnici kojima je šef. Inače tekst odluka uvijek je bio isti - upućivala se sutkinja Općinskog suda u Križevcima a kasnije sudac na mogućnost (potrebu?) da donesu presudu o zaposlenju rođaka šefice Doma zdravlja. Uzgred, upravo zahvaljujući Damiru Ronić iznova se ponavljao nalog za vještačenjem sa unaprijed poznatim odgovorom na pitanje koje se postavljalo vještacima “da li je tužitelj mogao griješiti u radu”. Ne radeći, naravno. Kako se od liječnika nije tražio odgovor da li znaju da li je tužitelj bilo što uradio da bi mogao griješiti, što više na ročištu se zabranjivalo liječniku da odgovori na takvo od druge strane postavljeno pitanje, to je odgovor uvijek bio isti i unaprijed poznat. Jer SVAKI pripadnik ljudskog roda na ovoj planeti može griješiti. Samo u ovom sudskom predmetu tvrdnja “mogao je griješiti” trebala je donijeti oko 8.000.000,00 kuna. Koliko se do sada sudaca i ministara zbog zdravstvenog stanja izuzelo? Neću sada računati jer bi morao računati i suce kojima je nuđen predmet ali samo za ovaj predmet; osim ministra pravosuđa sa istim razlogom izuzela se i sutkinja Općinskog suda u Križevcima. Onda se sa istim razlogom (zdravstvenim) izuzela i ona poslije nje. Zato im imena neću spominjati. Smatrati ću to njihovim odnosom prema svojoj časti i ugledu što u cijeloj priči morate cijeniti. U odnosu na one druge suce koji s obzirom na vlastiti osjećaj sreće nemaju zdravstvenih problema. Obzirom da netko mora odraditi zadatke koje zbog zdravstvenog stanja ne može odraditi dio sudaca i sutkinja, zanimljiva je kadrovska politika Županijskog suda u Koprivnici. Miloš Lojen, tada je bio odvjetnik u Križevcima. Za svog klijenta tražio je zaposlenje i novce sudskom odlukom. Sve to u sudskom predmetu u kojem su odluke suca Damira Ronića ukinute kao nezakonite, kada je nakon 5-6 godina od početka rada Damira Ronića, u Domu zdravlja u Križevcima pronašao zdravstveni karton svog klijenta, prema kojem kartonu mu je klijent bolovao od katarakte oka, sve utvrđeno na liječničkim pregledima kod liječnice Božice Jelušić. Sve piše, ...... datumi pregleda, stanje vida ......... Čak je u sudskom postupku pozvan liječnik iz Zagreba Branimir Cerovski koji će u potpunosti podržati riječi Božice Jelušić riječima da je “tužitelj u neadekvatnim adaptacijskim uvjetima mogao griješiti u radu”. Ove riječi su za Općinski sud u Križevcima i naravno posebno za Županijski sudu Koprivnici toliko uvjerljive da po riječima odvjetnika Miloša Lojena upućenoj sutkinji, tog liječnika nije niti trebalo zvati u sudnicu, jer po njemu vještačenje postoji čak i kada ne vidite vještaka u sudnici. Obzirom da su mi mačke uzor za ponašanje, onako ljut, izgovorio sam neke riječi o mačkinom repu i vezivanju papira za njega. Da li zbog tih o rep vezanih papira ili čega drugog, Branimir Cerovski pojavio se na slijedećem ročištu da bi se vještačenje smatralo provedenim. Na postavljenu temu “može se li se griješiti u radu i kada se ne radi”. Nedugo poslije, Miloš Lojen postao je sucem Županijskog suda u Koprivnici da bi u jednom drugom predmetu, sada ne više kao odvjetnik već kao sudac napisao je da je vještačenje provedeno iako su u sudskom zapisniku zapisane riječi citiram: “Izuzima se knjigovodstveni vještak M. V. od vještačenja u ovom predmetu”. A taj vještak izuzet je jer je prethodno napisao da se PDV računa na cijenu (dakle, nemojte vjerovati da ste kupili robu prema cijeni sa papira u izlozima jer je neovisno o tim papirićima cijena ona za koju vještak u sudskom postupku kaže da jeste), za jednog obrtnika koji je obrt odjavio iz razloga da kao umirovljenik iz proračuna RH mjesečno prima mirovinu od 5.000,00 kn napisao je da je i dalje obrtnik te da je posve normalno da i danas izdaje račune po osnovi obrtničke djelatnosti, itd. Iz svemira, kada se otud promatra RH, vidljiva porezna utaja prema Republici Hrvatskoj koja se pokušavala (traje i danas) ostvariti uz pomoć sudske odluke. I naravno stječe mirovina uz rad na “crno”........ No da se vratimo na ovaj predmet, u Križevce i Koprivnicu. Predmet u kojem se tako dobro slažu sudac i odvjetnik tužitelja imao je neke, blago rečeno, nastrane razloge postojanja. Npr. na izričite upite pacijent je dva puta na zapisnik izjavio da uopće nije bio na liječničkim pregledima kod liječnice Božice Jelušić da bi se uopće mogao smatrati pacijentom. Ne samo da nije bio na pregledu, kako je to opisano u dokumentaciji Doma zdravlja u Križevcima, već je otišao na pregled nakon što je od poslodavca dobio otkaz, na preporuku odvjetnika u nekoj posve drugoj kalendarskoj godini. A sam liječnički karton? Kada biste pronašli kalendar iz 1991. i 1992.g. vidjeli biste da se redovni liječnički pregledi u Domu zdravlja u Križevcima obavljaju subotom, nedjeljom a možda i kakvim državnim praznikom. No dobro, ovi datumi su poslije prepravljeni brojevima napisanim preko ovih ali srećom nisu prepravljeni podaci o stanju vida. Stanje vida je bilo upravo onakvo kako je to odgovaralo tužitelju ovisno o toku sudskog spora i odlukama suca. U vrijeme od godine dana čas je tužitelj imao dobar vid a već sljedeći čas bio je gotovo slijepa osoba pa bi mu se onda vid opet poboljšao, pa tako naizmjenično itd. Za mene kao pravnika bio je problem što su mi svi drugi oftamolozili kojima sam se izvan sudskog spora obratio, pa čak i laici tvrdili da kod katarakte oka ne postoji stanje “sada ne vidim pa opet vidim pa onda opet ne vidim”, kakvim su ga opisali Božica Jelušić i Branimir Cerovski pozivajući se na ovu liječnicu. Da skratim priču, ove 2006.g. Božica Jelušić priznala je da podaci koje je pisala u zdravstveni karton rođaka tada šefice Doma zdravlja nisu istiniti. Priznala je da je ona prepravila datume te da su istiniti podaci Kliničke bolnice Sestara milosrdnica iz Zagreba. Upravo oni podaci koji su zbog “neadekvatnih adaptacijskih uvjeta” (ne pitajte me što to znači, ni danas to ne mogu povezati sa bilo čime razumljivim) za Branimira Cerovskog vještaka iz Zagreba bili, citiram njegove riječi “irelevantni”. Toliko irelevantni da je nekoliko puta izjavio da nije čitao sudski predmet i da pojma nema što je to tužitelj u šest mjeseci trebao raditi i da li je bilo što uradio. Ustvari, kasnije je izjavio da nije niti pročitao liječničke nalaze iz Kliničke bolnice Sestara milosrdnica. U takvom sudskom postupku, niti na jedno bitno pitanje nije mogao dati odgovor a kada bi se takvo postavilo predsjednica vijeća je na ročištu u ime sudskog vijeća zabranjivala mu da odgovori na pitanja. Vijeće? Sudska vijeća sa sucima porotnicima danas ne postoje. Zbog čega? Tada je u sudnici vijeće činilo sutkinja, neki nepoznat čovjek koji je sjedio sa njene desne strane kojeg ionako nitko ništa nije pitao da bi bilo što odgovorio i sa lijeve strane prazna stolica, koja inače sa bilo kime ne priča. Profesionalni suci toliko su ignorirali suce porotnike (dakle - javnost) da je 2003.g. ta njihova (zla) savjest otpremljena svojim kućama. A što se tiče liječnika - sudskih vještaka, iskustveno bih Vam preporučio, da kada odete na liječnički pregled očiju da okulistima postavite jednostavna pitanja. Kao npr. da li se u zdravstveni karton mogu upisati podaci o zdravstvenom pregledu i onda kada pacijenta nije bilo na pregledu. Ili, da li je katarakta samoizlječiva? Ako dobijete potvrdan odgovor, zbog vlastitog zdravlja i onog intelektualnog, ponovite ova pitanja ovaj put nekom drugom liječniku. Što nam ova priča govori? Govori nam da su vrijednosti iz sudskih odluka prvenstveno podložne, ne općim ciljevima navedenim u zakonskim propisima već privatnim interesima sudaca i osoba prema kojima suci imaju privatne obveze. Tragikomično je da su za sve ovo znali i znaju u Državnom sudbenom vijeću, Vrhovnom sudu, Državnom odvjetništvu (na nivou M. Bajića) i mnogo šire. Ali nitko od njih nije našao za shodno da u okviru svojih zakonskih obveza radi od države povjereni posao. Pa tako imamo stav iz kraja 90-tih godina Vrhovnog suda da nema razloga za izuzeće / delegaciju nadležnosti ova dva suda. Dakle, da je tamo stanje “normalno”. A vezano za taj dio priče, komična je bila situacija u 2003.g. u kojoj je prvostupanjski sudac “navrat - nanos” pokušao zaključiti parnicu. Žurba nakon 11 godina parnice? Čemu, pa tek je jedanaest godina sa samo dva-tri ponavljanja postupka? Interesantno, tada je Elvira Đuričić, liječnica specijalist medicine rada ispunjavala dokumentaciju za umirovljenje svog rođaka kao “OPĆE RADNO NESPOSOBNE OSOBE”. Ustvari i ona odlazi u mirovnu pa eto prigode da kao liječnica pomogne rođaku pri čemu se istovremeno na lokalnom sudu vodi postupak za donošenje sudske odluke o zaposlenju njenog rođaka ali pazite: “KAO RADNO SPOSOBNE OSOBE”. Logika nalaže da se takva presuda NE MOŽE donijeti nakon rješenja HZMO o umirovljenju. Pa čak niti mnogo prije, u vrijeme kada je specijalistkinja medicine rada s medicinskog gledišta utvrdila da joj je rođak opće radno nesposobna osoba. Blesavo? U svakom pogledu. Njen rođak doista je te godine od strane HZMO umirovljen kao opće radno nesposobna osoba a sudski postupak je narednih godina nastavljen kao da se radi o osobi koja je nezaposlena , koja hoće i može raditi i koju sudskom odlukom treba zaposliti. Toliko je bilo povjerenje u stavove sudaca ova dva suda da se nije odazivao na pozive HZZ za svojim zaposlenjem, pa je status nezaposlene osobe najdulje trajao 30-tak dana u petnaest godina. Sve to uz znanje sudaca i predsjednice tog malog suda. Budimo realni, nitko normalan za ozbiljno ne misliti da je tako nešto zakonito, što više izravno je protivno Zakonu o radu i moralu, onom izvan suda jer nije se primjenjivao na ova dva suda. Stoga su suci u Križevcima odnosno u Koprivnici samo fiktivno vodili sudske postupke i samo radi novca. U protivnom morao bih izmijeniti prethodne rečenice i nekome se ispričati. Za primjer. Svjestan prethodno opisane namjere iznova sam od tada nadležnog Vrhovnog suda RH zatražio izuzeće / delegaciju nadležnosti. Međutim, zahtjev Vrhovnom sudu nikada nije proslijeđen. Vjerojatno je i danas negdje u ladici predsjednice Općinskog suda u Križevcima Mirjane Nemec ili možda predsjednika Županijskog suda Ivana Deković. Svejedno, nikada se Vrhovni sud RH nije našao uvrijeđenim ignoriranjem svoga postojanja od stane nižih sudaca (predsjednika sudova) niti su se predsjednici ova dva suda ikada bilo kome (barem Vrhovnom sudu ako ne tuženiku) zbog toga ispričali. No dobro, barem je ovo omalovažavanje Vrhovnog suda bio razlog da su ukinuli vlastitu odluku o mom kažnjavanju (5.000,00 kn) zbog “odugovlačenja” sudskog postupka. Prema tome, omalovažavanje pravosudnog sustava Republike Hrvatske ne potječe “izvana” već izvorno “iznutra” ignoriranjem vlastitih obveza utvrđenih zakonskim propisima koji su propisi doneseni iz razloga zaštite interesa građana ili pravnih osoba u ovoj državi. Primjer za to je, kao što ste pročitali, činilo je od sudaca ignoriranje postojanja sudaca porotnika - njihove “zle savjesti” - odnosno savjesti javnosti. Nemojte zaboraviti, građani i Država zaštitu svojih prava povjerili su sucima. Takvim, na kakve smo osuđeni. Ovisno od toga kakvog ste raspoloženja postupak Ivana Deković predsjednika Županijskog suda u Koprivnici možete shvatiti ili na smiješan način ili na tragičan. Pa čak i na oba- tragikomičan. O suđenju zasnovanom na krivotvorenju iskaza svjedoka, nepostojećim nalazima i mišljenjima ......... obavještavao sam ministrice pravosuđa. Osim zadnje. Normalno, ministrice pravosuđa zahtijevale su odgovore od predsjednika sudova i kakvi su bili? Pa da je sve na Općinskom sudu u Križevcima i ŽS u Koprivnici u redu. Samo, eto pišu se žalbe na presude suca “njihovog” suca kojima se nepotrebno odugovlači sudski postupak Toliko citiram: “nepotrebno” da su presude tog suca u istom predmetu od strane sudaca nekog trećeg (tada nadležnog) suda bile ukinute kao protuzakonite dok konačno taj sudac nije postao drugostupanjski sudac i nastavio suditi u istom predmetu. Na kraju ove 2006.g. nakon 15 godina “nepotrebnog odugovlačenja sudskog postupka” konačno će Županijski sud u Koprivnici “objesiti bijelu zastavu” i time indirektno priznati da su upravo suci koji čine Županijski sud u Koprivnici 15 godina nepotrebno nastojali sudskim odlukama ostvariti cilj koji im je “u zadnji čas” izmakao ali o tome ću na kraju ovog članka. -------------------------- Korupcija u pravosuđu ne bi mogla postojati ako joj tkogod ne bi “držao ljestve”. Figurativno. U stvarnosti svaki postupak po prijavi za korupciju završava na Državnom odvjetništvu. Zato ako Vas posjeti policajac ili Vas pozove na informativni razgovor vezano za podnesenu kaznenu prijavu evo nekoliko praktičnih savjeta; Prvo, morate imati u vidu da je tog policajca angažiralo Državno odvjetništvo. Imajte u podsvijesti da nije došao samo po informacije kako će se dokazati postojanje kaznenog djela već i po informacije temeljem kojih će državni odvjetnici stvoriti zaključak koliko znate o ukupnosti kaznenih djela i svim osobama, vezanim za njih. Pa ako ne želite ostati razočarani time što će sav postupak završiti odbijanjem kaznene prijave, u kaznenoj prijavi i policajcima nikada nemojte napisati ili im reći sve što znate. Iskustveno, jer teorija iz zakonskih propisa nema nikakve veze sa praksom pa će kaznena prijava u svakom slučaju biti odbačena. Ovako Vam ostaje mogućnost da napišete slijedeću kaznenu prijavu, ali niti tada nemojte obuhvatiti sva kaznena djela. Jer će i ta kaznena prijava biti odbačena. Onda napišite slijedeću kaznenu prijavu sa do tada ne opisanim kaznenim djelima. Ta kaznena prijava NEĆE biti odbačena. Državni odvjetnici shvatiti će da ste shvatili pravila igre koja naravno nigdje nisu napisana. Što se tada radi. Telefonom će nazivati Vaše šefove i uvjeravati ih da ste prijavili kaznena djela a da pri tome za prijavljivanje kaznenog djela niste imali punomoć da prijavite kazneno djelo. Bez smijeha, molim! Državno odvjetništvo je ozbiljna institucija jer kada čitate Zakon o državnom odvjetništvu shvatiti ćete da tamo ne piše ništa smiješno. Primjer za telefonske pozive sa zabrinutošću odvjetništva što uz prijavu kaznenog djela nije podnesena punomoć za prijavljivanje (samo) kaznenih djela dati će Vam Županijsko državno odvjetništvo u Koprivnici - Irma Bagarić, Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru ........ no dobro, tu ću stati. Što više, ponovno ću podsjetiti na nekoliko “evergreen-a” koje su napisali i vlastoručno potpisali državni odvjetnici u svojim odlukama, koje ćete u budućnosti i sami čitati; - “sudac ne odgovara za svoje mišljenje” - Irma Bagarić po kaznenoj prijavi protiv Damira Ronića i Miloša Lojena kojom je opisano preinačavanje iskaza svjedoka, uporaba zdravstvenog kartona sa lažnim podacima, pozivanje na nepostojeće medicinske nalaze i mišljenja, nepostojeće vještake, itd. - “Mladen Đuričić je nepoznata ženska osoba koja ne živi u Križevcima” - državni odvjetnici Miljenko Ščetar (šef Darko Pavičić) po kaznenoj prijavi prema kojoj je ta njima nepoznata žena u fizičkom obliku poznatog muškarca u sudnici bjelovarskog suda na sudski zapisnik dala lažan iskaz i predala sutkinji Mirjani Tišljar vlastoručno krivotvorenu javnu ispravu (brojevi napisani jedni preko drugih) a zatim dobila presudu u svoju korist (posljedično radi se o posjedovanju stana u svom vlasništvu koji je prije toga bio u državnom vlasništvu a da se pri tome ne plaća kupovina uz izričitu izjavu da se ne želi otplatiti - ispuniti ugovor) - “stečajni upravitelj bio je uvjeren da popunjava anketni listić te zato nije bio svjestan da čini kazneno djelo” - državni odvjetnik u Ivanić Gradu, po kaznenoj prijavi protiv stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru kada je u banci pokušao ostvariti novčanu korist podnoseći vlastoručno krivotvorenu službenu ispravu uz naravno, krivotvoren tuđi potpis........ - “počinitelj nije znao da čini kaznena djela” - riječ je istom stečajnom upravitelju kada je bio bjelovarskom državnom odvjetništvu prijavljen za traženje i primanje mita, krivotvorenje službene dokumentacije, različite od prethodnog primjera, .......... (napomena za neupućene - ne radi se o stečajnom upravitelju koji jeste bio uhapšen sa mitom u džepu od 200.000,00 kn - ovaj nije uhapšen i ne zna se kada će) Slijedeći savjet: Kada napišete kaznenu prijavu nikako je nemojte dostaviti samo državnom odvjetniku. Jer će u tom slučaju ostati vaša mala tajna. Nema razloga da saznanje o kaznenim djelima čuvate kao tajnu. Obavezno je umnožite u desetak primjeraka pa onako iz vlastite neupućenosti pošaljite je policijskim postajama u Vašem gradu i u dva do tri susjedna. Naravno, i u metropolu. Pošaljite kojem god se sjetite, kakvom ministarstvu, inspekciji, kome god. Suci rade svoj posao na čast i ugled svih nas pa eto prilike da to što se pred i sa njima događa i drugima pokažete. Uzgred, od Policije dobiti ćete kad - kad obavijest da su svoj dio posla odradili te da su slijedeće radnje na Državnom odvjetništvu. Od inspekcijskih službi saznati ćete da su povodom nezakonitog radnji donijeli rješenja i podnijeli akte za kazneno gonjenje, a jedino tome odgovarajuće nećete dobiti od Državnog odvjetništva, čak niti obavijest da li su barem ljubazno zamolili počinitelje kaznenih djela da vrate otuđene novce. Iz svega ovog razumljivo se osvrnuti na povijest Državnog odvjetništva, gledano od njegovog nastanka. Naime, svaka država ima Državno tužiteljstvo - znate već, kazneni progon počinitelja kaznenih djela i tome slično. Hrvatska ima Odvjetništvo. Pa kada se krajem 90-tih shvatilo da u tome postoji razlika, osnovan je USKOK. Upravo radi toga - da radi posao državnog tužiteljstva. Onda je trebalo još 5-6 godina da se shvati da osim tvrtke moraju postojati i ljudi koji će taj posao raditi. Sada se USKOK pojačava ljudima iz Državnog odvjetništva. Zgodno? ------------------ Ako podnesete kakvu kaznenu prijave protiv sudaca morate znati da će nastati neke uzgredne nuspojave. Otprilike, kao kad se nađete sa kakvom zgodnom osobom pa se poslije iznenadite što ste završili kod liječnika. Naravno, nitko neće reći ili sačuvajbože napisati da ste u kaznenoj prijava naveli kakvu laž. Ma sve je to istinito, samo eto prigodom pisanja kaznene prijave niste znali da suci ne odgovaraju za svoje mišljenje - napisati će županijska državna odvjetnica iz Koprivnice, kako god da ga materijalizirali. Ali zato će obavezno uslijediti telefonski pozivi Vašem šefu zbog zabrinutosti kakve državne odvjetnice što uz kaznenu prijavu nije priložena punomoć za njeno podnošenje ili što ste tko zna iz kojeg razloga u kaznenoj prijavi nabrajali ponašanja sudaca kakva su kod nas tako uobičajena. Zato nikada nikome ne recite tko Vam je šef. Poslije ovakvih telefonskih poziva barem 4-5 zbunjenih radnika posjetiti će Vas s pitanjem da im objasnite kakav je to bio telefonski poziv sa Državnog odvjetništva, po kojem ništa nisu shvatili što se to od njih hoće. Tada će dobro doći Vaše poznavanje stranih jezika. Objasniti ćete kolegama sa posla da nije riječ o nedostatku punomoći, jer koja BUDALA neće prijaviti kazneno djelo - krađu, ubojstvo, korupciju što god, samo zato što od nekog nepoznatog (Državnog odvjetništva?) nije dobila pisanu punomoć za podnošenje kaznene prijave. Dakle, Vašim kolegama prevesti ćete telefonske pozive na način da im jednostavnim narodnim jezikom kažete da oni u stvari hoće - da se ne zamjeraju svojim prijateljima i kolegama. Nešto teža posljedica podnošenja kaznene prijave protiv sudaca i njima od kakve već koristi osoba, jeste pokretanje sudskog postupka protiv Vas i radnika iz Vaše blizine. Po tome je postalo poznato Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru i naravno Općinski i Županijski sud u ovom gradiću koji će pokrenuti i provesti sudske postupke zato što, - niste prijavili nepoznate počinitelje nepoznatog kaznenog djela - što je Vaše mišljenje, koje ste iznijeli u sudskoj raspravi tom istom sudu, da samo duševno bolesna osoba može tvrditi da su žene; citiram “ pseta, krave, glupače.......” protivno njihovom mišljenju koje izričito u presudama glasi da je takav stav “stav duševno zdrave osobe”, pa ste time počinili klevetu. A da biste mogli biti osuđeni napisati će da ste pri tome počinili PRODULJENO kazneno djelo počinjeno jednim dijelom rečenice u jednom pisanom očitovanju predano tom istom sudu u jednom danu. - itd. Zato, kada dobijete takve presude nemojte se ljutiti. Razmislite kakva osoba može u presudi u ime Republike Hrvatske može napisati takve..... ajd dobro preskočiti ću ovu riječ, ali ionako znate da je glupost tvrditi da “žene imaju rogove, laju, da nisu za osnovnu školu........” ili kada sudac pojma nema što je produljeno djelo a tu riječ uporabi u presudi. Ustvari, nije da ne znaju, samo po svojoj osobnoj potrebi daju joj drugačiji značaj, izvan zakona. Zato javno objavite takve presude. Ako Vam se poslije toga dogode slučajevi, kakve do tada u životu niste imali, da se prigodom susreta sa sucem / sutkinjom na ulici, sudskom hodniku, .. , počnu nekontrolirano savijati i smijati - razmislite. Shvatiti ćete da ste, bez obzira na takve presude - uspjeli. Uspjeli ste prikazali suce upravo onakvima kakvim oni jesu. Jedina je nesreća u svemu tome što javna objava neće na pravi način djelovati na sve suce. Npr. imam osjećaj da sutkinja Šuflaj nikada neće shvatiti što je učinila kada je u svojim odlukama napisala da u svom sudskom predmetu ima pisano očitovanje Vrhovnog suda RH u kojem piše da je stečajni upravitelj Trgovačkog suda u Bjelovaru “moguće duševno bolesna osoba”. Ne mislim na to da bi bila svjesna da takav dopis ne postoji pa da bi time u ime Republike Hrvatske lagala. Ustvari, mislim na posljedice pisanja sudskih odluka sa izmišljenim razlozima a da bi se takvima donijele - na omalovažavanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Za suce Županijskog suda u Bjelovaru siguran sam da su u potpunosti svjesni što rade. I da upravo hoće takve presude. Problem vidim u tome da se neće promijeniti, jer kada jednom sudac donese presudu a da tuženiku nije dostavio tužbu, zatim u drugom predmetu omogući nekom da ima stan u svom vlasništvu iako je sutkinji izjavio da ga ne želi otplatiti Republici Hrvatskoj, u trećem se poziva na izmišljeni razlog za presudu, itd., očito je da će se budućnost RH sastojati u daljnjem nabrajanju ovakvih radnji. Što više suci u Bjelovaru nemaju niti primisli da bi poništili presude kojima su izvrgli ruglu i sebe same i ustanove u kojima primaju plaću. Ironija je tim veća da su kolege suci u Koprivnici ove 2006.g. odustali od “zaposlenja” opće radno nesposobne osobe, a time od izraženog stava o načinu stjecanja povećeg iznosa novca. Barem u tom predmetu. Kada sam napisao da se zbog ovakvih sudaca ne smijete nervirati, i da život morate gledati i sa one “svijetle strane” imam u vidu slijedeću situaciju. Probajte zamisliti kako bi izgledao postupak kandidiranja sudaca iz Bjelovara i iz Koprivnice za radno mjesto suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske? Zar ih pri tome ne bi sa Vrhovnog suda pitali; - “kakav je razlog “mogućnost da se griješi u radu” da osoba koja ništa ne radi, sudskom odlukom dobiva plaću kao da radi?” - “kada stranka na samom početku sudskog postupka kaže da nije bila na liječničkom pregledu, kome kao sudac vjerujete - toj stranci ili osobi koja je liječnički pregled upisala u zdravstveni karton?” - “da li Vrhovni sud Republike Hrvatske ima sjedište u gradu Zagrebu ili u gradiću Križevci?” - “da li Vrhovni sud Republike Hrvatske obavlja kakve poslove?” - “tko je od Vas opisao kako NAS žene doživljavaju duševno zdrave osobe?” - “da li tužba mora biti napisana prije presude ili poslije nje? Ne, u zakonu su ispravljene sve štamparske greške!” - “produljeno djelo? Ne, ne mislimo na ono što pišete u svojim presudama već na ono što piše u Zakonu o kaznenom postupku.” - itd. Ovo nije zafrkancija sa sucima. Jednostavno, dio ovih sudskih odluka i danas su važeće, na ponos sudaca ovih sudova. I ne misle ih promijeniti. Očito žele da se zadrži sjećanje na njih do umirovljenja. I poslije. Zašto ih onda ne iznositi, za primjer svim građanima RH? I iznova postavljati pitanje predsjedniku Vrhovnog suda RH gdje je taj dopis Vrhovnog suda o moguće duševno bolesnom stanju stečajnog upravitelja, na kojem suci u Bjelovaru temelje svoje presude? A na štetu nekog izvan pravosuđa. -------------------- Ovih dana u javnosti je aktualna priča o odvjetniku Marinoviću i naravno - njegovoj supruzi. Bila je ministrica pravosuđa i sada se zbog srama za to što čini njen suprug pomalo izmiče iz javnog života. Shvaća da joj nitko više neće vjerovati. Takvih slučajeva ima mnogo. Nedavno sam opisao slučaj u kojem je bilo nemoguće razdvojiti poslovanje odvjetnice u Bjelovaru sa radom njenog supruga. Do nedavno predsjednika Županijskog suda koji će ostati zapamćen po presudi da građani RH moraju prijaviti “nepoznatog počinitelja nepoznatog kaznenog djela”. To ne bi bilo tako grozno da se ova tvrdnja iz presude nije odnosila na kažnjavanje osobe iz tvrtke koja je u jednom posve drugom sudskom predmetu prijavila korupciju u pravosuđu. Čak je tom presudom bila “promašena” osoba. Dakle, kada prijavite konkretne radnje (presude zasnovane na nepostojećem vještačenju, nepostojećem zdravstvenom pregledu, dosuđivanje novca s osnova nepostojećih osoba, itd. ) može Vam se dogoditi da poslije nekoliko godina uslijede osude za “neprijavljivanje nepoznatog počinitelja koji je počinio nepoznato kazneno djelo”. I gle čuda, vezano za parnicu u kojoj je sudio sudac Županijskog suda u Koprivnici - Damir Ronić. Nije da Vrhovni sud nije bio upoznat sa time, jednostavno ga takve “trice i sitnice” nisu zanimale. Valjda je bilo važnijeg posla. Ali da je imao vremena i da ga je zanimalo, sada bih vrijeme koristio na neki pametniji način. Osim po slučajevima povezanosti bračnih drugova, pravosuđe RH karakteristično je i po odnosima po prvoj krvnoj liniji. Npr. sucima očevima i sucima kćerkama. Naprosto ne možete da ne razmišljate zašto u sudskom predmetu o kojem su upoznati Državno odvjetništvo, Ministarstvo pravosuđa, svi policajci u okolnim mjestima zaključno sa sucima i predsjednicima sudova, postoji osoba - sudac koja će za ozbiljno prihvatiti tužbu za isplatu plaće s osnova nepostojećeg radnog odnosa. I k tome podnesenu 12 (dvanaest godina) od otkaza radnog odnosa. Opet je riječ o Općinskom sudu u Križevcima, na kojem se pokušavala donijeti sudska odluka o fiktivnom zaposlenju osobe koja je umirovljenik i desetljećima opće radno nesposobna osoba. Dvije se sutkinje izuzimaju iz fiktivnog sudskog spora. Svejedno, predsjednica suda Mirjana Nemec dala je predmet sutkinji Srečec da bi ova vodila parnicu sa stavom da očekuje sudsku odluku u drugoj parnici kojom će se tužitelj a pazite: umirovljenik je s osnova opće radne nesposobnosti, sudskom odlukom zaposliti se kao da je nezaposlena i radno sposobna osoba. Jer pazite, to je stav koji su izrazili suci Županijskog suda u Koprivnici. Sudac u onoj prvom parnici, koju nevoljno vodi, obrazlaže da parnicu vodi, ne radi tužbe iz vlastite parnice kako ona glasi, već radi tužbe iz one druge kasnije nastale parnice - parnice koja je “na čekanju” kod sutkinje Srečec. Svakom pametnom dovoljno. Normalno, da ćete tada razmišljati u čemu je razlika između sutkinja koje se izuzimaju iz suđenja i sutkinje koja će primiti tužbu umirovljenika (inače nepokretne osobe koja godinama leži u krevetu i redovno dobiva mirovinu tako da njegov odvjetnik posve ozbiljno sucu obrazlaže da se za parnicu zbog nesposobnosti svog klijenta pripremio sa njegovom suprugom) kojom tužbom će tražiti da mu se još daju redovna mjesečna primanja s osnova nikad postojećeg radnog odnosa. Prvu razliku (dalje neću nabrajati) koju morate uočiti jeste da samo jedna sutkinja ima oca zamjenika predsjednika Županijskog suda u Koprivnici. Koji bi kao sudac trebao odlučivati o provođenju istražnih radnji i o kaznenoj odgovornosti drugih osoba. Vidite da nije lako biti sudac kada postoji razlika između sudaca. I k tome poželjeti voditi sudski postupak u kojem se na očigled predsjednika sudova (množina) koristi krivotvorena medicinska dokumentacija pa se u presudama čak poziva na nepostojeću dokumentaciju bolnice iz grada Koprivnice. -------------------- Matematička operacija zbrajanja do broja 3: Cirkus u Križevcima i Koprivnici završio je ove godine tako da su suci Županijskog suda napisali da je tužitelj mogao raditi da je htio da radi. Ponovili su riječi sudskog vještaka pok. dok. Miroslava Dokozić, napisane prije desetak godina. Tog mi je čovjeka više žao što je vijesti da je u Domu zdravlja u Križevcima pronađen zdravstveni karton tužitelja sa potpuno drugačijim stanjem vida od onog utvrđenog u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, primio neposredno prije svoje smrti, u bolnici. A iz rečenica koje je napisao vlastitim rukama na običnoj mehaničkoj pisaćoj mašini u bolnici, iščitavalo se poštenje prema svom radu i na kraju razočaranost time da su mu u takvom stanju dostavljeni podaci za koje doslovno nitko prije nije znao da bi postojali. (Prema tome ovo što pišem možda je i moja obveza prema takvom čovjeku). I sada dolazimo zaključka kako djeca, polaznici prvog razreda osnovne škole bez imalo napora mogu shvatiti kada odrasli lažu. Učiteljica ih uči da ne smiju lagati i uči ih da je 1 + 1 uvijek 2 (dva). Prvi (1.) nalaz i mišljenje napravio je u pisanom obliku pok. dr. Miroslav Dokozić čije su riječi bile "u toku bolesti kod katarakta vidna oštrina je stalno jednako umanjena, te ne može biti stanje sad bolje vidim a sada slabije vidim jer je gubitak vida stalan i konstantan". Radi se o stanju u trajanju od godine dana, a kako bi njegov nalaz i mišljenje trebao dovesti do odbijanja tužbe, nakon njegove smrti pozvan je dr. Branimir Cerovski iz Zagreba (vještačenje br.2). Pitanje koje mu je sud dao glasilo je “da li je tužitelj mogao griješiti”. Odgovor je naravno kao i za svaku drugu, zdravu osobu, uvijek bio isti ili u ovom slučaju ovakav: “u neadekvatnim adaptacijskim uvjetima mogao je griješiti”. Ovog vještaka nije zanimalo da tužitelj ništa nije radio da bi bio u mogućnosti da griješi, niti pod kakvim je uvjetima treba raditi da se udostojao doći na radno mjesto, za njega je medicinska dokumentacija Kliničke bolnice Sestara milosrdnica citiram “irelevantna”, toliko da prema svojim riječima nije pročitao sudski predmet pa tako i ovu dokumentaciju. Nakon što smo savladali broj “1", zatim broj “2", dolazimo do broja “3”, ili trećeg vještačenja. Njega je naravno proveo Medicinski centar Tomislav Bardek iz Koprivnice. Barem prema presudama suca Damira Ronić. Ali problem je u tome što od tog “nalaza i mišljenja” u sudskom predmetu nema niti početnog slova. Inače, Damir Ronić je kao sudac u položaju svojevrsnog gosta u gradu koji se zove Koprivnica. Pa kada nema ovog vještačenje koje je onda vještačenje pod brojem 3? Liječnice Božice Jelušić? Ne, to nije moguće. Pa to je liječnica iz Doma zdravlja u Križevcima koja je liječila pacijenta koji je pacijent izjavio da nije bio na liječničkom pregledu i liječenju da bi uopće mogla upisati preglede u zdravstveni karton. Štoviše poslije je priznala da ono što je napisala u zdravstveni karton nije istina te da nije moglo biti istina. Štoviše, ne može postojati vještačenje vlastitog rada (uvjetovano pretpostavkom postojanja liječničkog pregleda). Svejedno su suci Županijskog suda u Koprivnici, odustajući od 15-to godišnjih pokušaja da donesu odluku o zaposlenju opće radno nesposobne osobe, upravo nju naveli kao trećeg vještaka sa liječničkim nalazom i mišljenjem. Valjda su mislili na vještačenje vlastitog teksta iz zdravstvenog kartona kojeg se na kraju odrekla? Stoga za Vas ostaje pitanje zašto suci u Koprivnici ne mogu pošteno zbrojiti 1 i 1, a kako to moraju činiti djeca u prvom razredu osnovne škole? Vjerojatno zbog očekivanja da će isto tako računati i službenici drugih državnih tijela, koje bi trebala zanimati primjena matematike u radu državnih službenika? ----------------------- Zaključno Što je utjecalo na suce Županijskog suda u Koprivnici da nakon petnaest godina odustanu od ovakvog načina stjecanja novca? Pojma nemam. U svemu su imali a imali bi i dalje podršku Državnog odvjetništva. Možda zato što je predsjednik vlade tek sada izjavio da je razočaran radom Pravosuđa i da tamo negdje postoji korupcija. Interesantno je da predsjednik udruge sudaca Đuro Sessa javno moli građane da ako negdje čuju ili pročitaju o korupciji u pravosuđu da mu to jave. Što bi s time? Možda su suci u Koprivnici shvatili da je tužbom zaboravljeno tražiti poništenje drugostupanjske odluke o otkazu. Znate, po reviziji protiv presude kojom bi se poništila SAMO prvostupanjska odluka tuženika uz nalog tuženiku da zaposli umirovljenika i opće radno nesposobnu osobu, vjerojatno sada u drugoj dekadi prvog desetljeća dvadeset i prvog stoljeća takva presuda ne bi mogla proći na Vrhovnom sudu RH. Možda......... Kako bilo, ovo je primjer da shvatite da kao pravnici u pojedinačnim slučajevima možete pobijediti korupciju u pravosuđu. Samo morate si planirati da po sudskom predmetu rezervirate slijedećih 15-20 godina radnog staža. Te da slijedi nekoliko uzgrednih osuđujućih presuda zbog neprijavljivanja nepoznatih osoba koje su učinile nešto nepoznato, zatim zbog izraženog drugačijeg mišljenja (zbog Vašeg mišljenja da žene nisu krave, pseta, glupače, ...), te koje rješenje o kažnjavanju zbog toga što sprečavate suce u tome što rade (tzv.“odugovlačenje postupka”), te slične prateće događaje. Damir Bobić, Bjelovar 2006_11.g. P.S. ovo ispod je stav Etičkog vijeća Udruge sudaca, koje možete iščitati, ali koliko god pisanim putem molili suce i predsjednike sudova da ga primjene, njegovu primjenu nećete doživjeti u praksi. Jer praksa u bezbrojnim situacijama suprotna je ovom stavu (npr. kod sudaca Općinskog i Županijskog suda u Bjelovaru primjena ovog stava, a pisanim putem je traženo da ga primjene, dovela bi do izrugivanja sada važećih sudskih odluka ). -------------------------- Etičko vijeće Udruge hrvatskih sudaca U Zagrebu 16. lipnja 2006. godine UPRAVNOM ODBORU UDRUGE HRVATSKIH SUDACA Etičko vijeće, na temelju članka 39.c Statuta Udruge hrvatskih sudaca, a povodom zahtjeva Upravnog odbora Udruge od 29. ožujka 2006. godine koji sadrži slijedeće upite: ............ 2. Je li sudac dužan prijaviti nadležnim tijelima sumnju u počinjenje kaznenih i/ili drugih protupravnih ponašanja te je li u skladu s Kodeksom izaći u javnost s tim sumnjama ako je ili nije podnio prijavu? ............. Ad.2. Svatko je dužan prijaviti kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, pa je to dužnost i suca, bilo da je za takvo djelo saznao izvan obavljanja sudačke dužnosti, bilo da je za njega saznao obnašajući tu dužnost. Sudac može, nakon što je podnio kaznenu prijavu za takvo djelo izvijestiti javnost o podnošenju prijave, ali takvo obraćanje javnosti ne smije predstavljati pokušaj utjecaja na tijelo koje o prijavi treba odlučiti. Neprimjereno je sucu u javnosti izražavati sumnje u počinjenje kaznenih djela ako prethodno nije poduzeo radnje koje je povodom saznanja za ta kaznena djela bio dužan poduzeti. Članovi Etičkog vijeća mr. sc. Olga Jelčić Dražen Tripalo, dipl. iur.

"6c Iz ureda predsjednika Trgovačkog suda nikad nije odgovoreno na zahtjev Ministarstva iako je zahtjev za očitovanje upućen u 6 mjeseci dva puta." Interesantno, jer ministrica ovih dana javno poziva da joj se prijavi korupcija u pravosuđu. Upravo se vodi neka javna priča na tu temu. Istovremeno tvrdi da ne zna da postoji korupcija jer da postoji kazneno bi gonila (RH) suce pojedince ili grupe. Logično. ------------ "8b Općinsko državno odvjetništvo odbacuje prijavu i upućuje podnositelja prijave na podnošenje optužnog prijedloga pri Općinskom sudu. Iz obrazloženja odbacivanja prijave vidljivo je da prijava nikad nije pošteno niti pročitana. Obrazloženje doslovno vrvi netočnim datumima, netočnim imenima i prezimenima te u potpunosti netočnim navodima koji se u prijavi niti ne spominju što sve ukazuje na činjenicu je prijava obrađena na brzinu i pola toga iz prijave nikad nije niti pročitano, a kamoli provjereno." Gdje da državni odvjetnik ne pročita ovakve teme? Pa za to je morao čuti iz vlastite znatiželje i pakosti, barem na kavi. Znate, "fale mi" riječi "državni tužitelj". Posebno ona riječ "tužitelj". Nikako da ga nađemo ma koliko god sudaca prijavili za korupciju. Koje naravno nema. A sada zamislite koliko će Vas kao privatnog tužitelja ozbiljno kao takvoga prihvatiti kolege suci tuženog suca kada državno tužiteljstvo, pardon odvjetništvo radi to što ste naveli da (ne) radi. Na sudu Vas poslije takvog akta, koji poziva sve sudionike na omalovažavanje posla, nitko NE MOŽE OZBILJNO PRIHVATITI. Naravno, u smislu obavljanja sudačkog posla.

Što podrazumijevate pod "reformom". Propisa imamo koliko god "hoćemo". Praktično nema nepokrivenog područja a izmjene zakona svakih 2 odnosno 4 godine ionako su stvar uvjeravanja da nam je ranije bilo loše te da će se to promijeniti. Pa se tako tih ciklusa nakupilo........... Ili možda mislite na izmjenu sudaca? Stvarna reforma podrazumijevala bi odstranjivanje korupcije u pravosuđu. Nečega za što predsjednik udruge sudaca, Državno odvjetništvo, ministri i šef(ovi) tvrde da ne znaju da postoji. Uostalom kako bi znali da korupcija postoji kada DO svaku takvu prijavu odbacuje ili jednostavno ne donosi odluku o njoj, a slijedom toga suci ne mogu (javno) raspravljati o samim sebi? I tko će taj dio "reforme" odraditi? Prvo - sam mora biti "čist" da ne bi bio predmetom korupcije. Drugo - u ostavci bivšeg ministra pravosuđa i odustanku od drugog mandata prethodnog predsjednika VS nalazim nešto iskrenosti. Dijagnoza koju spominjete je poznata. Desetljeće i pol. Pa ako prihvatite da je korupcija sastavni dio kulture življenja, onda bi svaki "liječnik" po takvoj dijagnozi bio "strano tijelo", tuđinac koji želi uništiti naš način života. Prema tome sam "liječnik" morati će, ovaj put zbog svojih vlastitih "zdravstvenih" razloga odustati od profesionalnog poziva i baviti se sporednim stvarima. Kao npr. što će Ustavni sud požurivati suce da rade posao za koji primaju plaću. A možda je i u takvoj kulturi življenja uporaba same riječi "reforma" njen dio ?

Problem je sa ne predstavljanjem. Moja su prva dva odgovora i ne bih "tvrdo" nudio rješenje problema. Ima tu mnogo pitanja koja tek treba utvrditi. Npr. odgovornost poslodavca bi postojala kada bi imao liječničku dokumentaciju o bolesti radnika i pored toga mu naložio da radi na poslovima koji su doveli do daljnjeg pogoršanja zdravlja. Ali tu se vraćam na svoj odgovor - što je radnik u tako pretpostavljenoj situaciji učinio? Normalo bi bilo da odbije izvršiti bilo kakav posao na štetu svog zdravlja (mora poznavati vlastito zdravstveno stanje). Radni odnos nije vojna obveza - radnik ima ne samo pravo već i obvezu da štiti svoje zdravlje nepogoršavanjem njegovog stanja - odbijanjem takvog rada. S druge strane, da li je obveza poslodavca za u ime i za radnika traži posao koji ovaj može izvršavati (grubo rečeno - samo ako ima takvo slobodno radno mjesto za koje nitko drugi u sličnim okolnostima ne traži)? Ali i ovo je samo jedna od stavki iz Vašeg upita. Za cjelovitu sliku morati ćete se sa svim detaljima obratiti stručnoj osobi (odvjetniku).

Ma čitao sam. Ali Zakon o mjenici nije "prolazan" zakon. Pa je tako prolazan stav HNB da se mjenice drže u redoslijedu naplate. To je imalo "plemenitu" namjeru - da se ubrza platni promet ali očito je bio suprotan osnovnim načelima Zakona o mjenici pa je promijenjen. Nalog za plaćanje, kod Vašeg bankara, može se dati usmeno, pisano na "škaniclu" i bankar će mu udovoljiti. Jer to je stvar međusobnog povjerenja. U masi posla i ne toliko značajnih klijenata nalog se daje na obrascu - formularu. Tako kada Zakon o platnom prometu navodi da se postupa temeljem naloga, to ne znači da je obveza financijske organizacije da po tuđem nalogu, u ovom slučaju vjerovnika - remitenta postupi kao da je identičan nalogu svog komitenta - vlasnika sredstava koja se vode na računu. Moj post je naravno bio nepotpun, napisan za vlastitu / vlastitu trasiranu mjenicu i u tom slučaju pravni odnos povodom mjenice između financijske organizacije (domicilijant) i njenog komitenta (izdavatelja mjenice, trasata), samo njih obvezuje. Dakle, sud primjenom odredbi Ovršnog zakona ne smije odlučivati o materijalno - pravnom odnosu povodom mjenice i "prisiljavati" domicilijanta na njenu naplatu. Propisan je postupak za slučaj da domicilijant odbije naplatu ili je jednostavno ne izvrši i primijeti ćete da je to tada spor izdavatelja mjenice / trasanta i remitenta, dok domicilijant (financijska organizacija) ostaje posve po strani spora. Ipak ne mijenjam svoje mišljenje.

Prvo rješenje (R.1-309/03) a zatim i odluka Županijskog suda pokazuju da suci uopće ne razumiju pojam "mjenica". 1. promašaj - mjenica sadrži opis novčane obveze a ne nalog za "blokadu" vlastitog računa (vidi Zakon o mjenici) 2. nalog koji prati mjenicu nije iz obveznog odnosa između financijske organizacije i remitenta - takav obvezni odnos ne postoji, ona je u obveznom odnosu prema izdavatelju mjenice (vidi tekst mjenice). 3. sudac kada nalaže financijskoj organizaciji da "drži" mjenicu, onda joj nalaže i da je naplati, a bit ovršnog postupka NIJE da se odlučuje o pravnoj valjanosti i mogućnosti naplate mjenice. Za to postoji parnica da se odluči o obvezi iz mjenice (opet ne o postupanju po mjenici). 4. ......... a da pošaljemo suce u srednju školu ili barem iznova na fakultet. Znate, nije za potpisivati se na odluke iz kojih se vidi nepoznavanje instituta mjenice, pa to je nešto što je gotovo ravno (ne)pismenosti. P.S. "papir" koji prati mjenicu, on jeste u formi "naloga za plaćanje" tek da ubrza postupanje po mjenici ali je u suštini tek obično pismo remitenta kojim se obraća financijskoj organizaciji. Mogao je započeti riječima "molimo Vas da...."

1. Zvoni telefon. “Ovdje Informacijsko poslovna mreža iz Zagreba, hoćete li mi reći zašto još niste platili račun za Poslovni telefonski imenik”. “Imenik? Nismo naručili nikakav imenik. Što, imate ugovor!? Molim Vas pošaljite ga faksom .....” Pet minuta poslije. U rukama gledam ugovor sa potpisom i štambiljem. Koji blesan je ovako nešto potpisao? Odlazim u drugu sobu. “Ne, nikakav ugovor nisam potpisao, samo sam čovjeku koji se predstavio da radi za HT dao telefonske brojeve i adresu tvrtke, to potpisao i ovjerio”. Aha! Znači, scaner, PiCek i fax. Zovem “Informacijsko poslovnu mrežu iz Zagreba”, “znate, zagubili smo narudžbenicu, možete li je faksirati?”. “Nema problema, odgovara ženski glas s druge strane - “odmah šaljem”. Sat vremena poslije, ponovno biram 01 615 4465: “....da Vam nisam rekao pogrešan broj fax-a, znate od Vas još nismo primili našu narudžbenicu?” “Ne, dali ste pravi broj fax-a samo nisam stigla potražiti je, sigurno ću Vam je poslati”. Gotovo da sam čuo smijeh kroz ovaj ženski glas. Za vrijeme razgovora kroz ovu igru riječima ona druga strana koja je krivotvorila potpis i štambilj shvatila je da znam da se radi o pokušaju prevare, koja ju je situacija gotovo dovela do smijeha. Ustvari, to je interesantan slučaj jer nemate svaki dan prigodu da telefonski razgovarate sa osobom koja vas pokušava prevariti a da se pri tome oboje pravite kao da se radi o nekom posve normalnom poslovnom odnosu. Događa se to često, samo trebate takvu situaciju raspoznati da bi bili svjesni svoje pozicije u toj igri. 2. Na Općinskom sudu u Bjelovaru Vesna Šuflaj kao sutkinja u presudi P-1078/03-18 od 14.04.2004.g. napisala je da je stečajnom upravitelju Trgovačkog suda u Bjelovaru, a to je sud iz susjednog hodnika, nanesena duševna bol. Nanesena je dopisom Vrhovnog suda Republike Hrvatske upućenom Trgovačkom sudu u Bjelovaru, a nalazi se u sudskom predmetu citiram: ”podaci Trgovačkog suda u Bjelovaru i dopis Vrhovnog suda RH Zagreb broj Su-924-VI/02-3 od 17. rujna 2003.godine (46-47), “. Dakle, na listovima br. 46 i br. 47. Nadalje citiram: “U vrijeme slanja predmetnog podneska tužitelj je djelovao i kao stečajni upravitelj, pa kako je jedina osoba na Č.(xxx) području koja za to ima položen ispit i ovlaštenja, do tada je dobivao uglavnom sve slučajeve stečaja radi zastupanja kao stečajni upravitelj. No, kako je tuženik podnesak s predmetnom izjavom, kao i druge podneske s istim i sličnim sadržajem dostavio Vrhovnom sudu RH, Državnom sudbenom vijeću, MUP-u, poznato mu je da je Vrhovni sud RH poslao dopis Trgovačkom sudu u Bjelovaru neka preispita suradnju sa "moguće duševno bolesnom osobom", te tužitelj od tada nije za zastupanje u svojstvu stečajnog upravitelja dobio niti jedan jedini predmet.” Nešto dalje navodi se u tekstu, citiram: “....više nije dobio niti jedan posao zastupanja u svojstvu stečajnog upravitelja, očito je točna tvrdnja tužitelja navedena u tužbi da je takovom izjavom tuženik doveo u pitanje i tužiteljevu sposobnost da obavlja posao stečajnog upravitelja.” Na stranu da je I. S. kao osoba od posebnog povjerenja za suce u Bjelovaru i 2005.g., mnogo godina nakon što su suci službenim putem obaviješteni o kaznenim (krivičnim) djelima i što je u 2005.g. i dalje u svojstvu stečajnog upravitelja prenosio novce sa računa tvrtki u stečaju na fiktivnu tvrtku, ali niti danas u ovom sudskom predmetu dopisa Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude Vesne Šuflaj NEMA. Da tko ne bi pomislio da se radio o kakvoj višestruko ponovljenoj omašci u pisanu, za sigurnost tu su riječi vijeća Županijskog suda u Bjelovaru koji će potvrditi da je Vesna Šuflaj mislila upravo ono što je napisala. Te riječi iz drugostupanjske presude glase ovako: “Osim toga u spisu se nalazi dopis Trgovačkog suda u Bjelovaru, te Vrhovnog suda RH koji potkrjepljuju navode tužitelja iznesene u iskazu o tome da je tuženik većem broju ljudi, te raznim državnim tijelima dostavio podnesak u kojem je naveo da je tužitelj duševno bolesna osoba.” Zamislimo da je ne razmišljajući pogriješila jedna osoba (Vesna Šuflaj). Zamislimo da isti stupanj mašte ima i druga sutkinja (Davorka Hudoletnjak). Ali to je nemoguće, prethodno navedene riječi potpisalo je više sudaca Županijskog suda u Bjelovaru i to cijelo vijeće: Ljuban Batinac kao predsjednik vijeća, Davorka Hudoletnjak i Antun Dominko kao članovi. Kako je u tim presudama pisalo da moram platiti 5.000,00 kuna jer je dopisom Vrhovnog suda Republike Hrvatske nanesena duševna bol, bio sam ponosan time što suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske o stečajnom upravitelju Trgovačkog suda u Bjelovaru imaju gotovo isto mišljenje kao i ja. Dakle, da se radi “očito duševno bolesnoj osobi” ili prema sucima Vrhovnog suda “moguće duševno bolesnoj osobi”. Zato sam po završetku postupka poželio kopirati taj dopis i sačuvati ga da se njime mogu pohvaliti pred drugim osobama. Zamislite, moje mišljenje i mišljenje Ivice Crnića..... I usput da kao punomoćnik poslodavcu pomognem u preostaloj parnici u uvjeravanju sutkinje Lidije Bošnjaković da osobu sa takvim duševnim zdravljem sudskom odlukom ne zaposli u tvrtci u kojoj radim. Nisam imao sreće. U sudskom predmetu koji se čuva na Općinskom sudu u Bjelovaru nije bilo tog dopisa. Na str. 46-47 nalaze se papiri koji nikakve veze nemaju sa tvrdnjom bjelovarskih sudaca o tome što čini sudski predmet. Osjetio sam se prevarenim od sudaca. Pa zar da se tako olako nekoliko sudaca na neviđeno zeza sa svojim poslom? Sa javnosti Republike Hrvatske koja će ovo čitati? Sa sucima Vrhovnog suda Republike Hrvatske? Zato kada sam prije nekoliko dana faxom primio “ugovor” sa krivotvorenim potpisom i štambiljem gotovo da sam htio otići u odjel računovodstva da im kažem “platite ovaj račun”. Znate, kada stjecanje 1.000,00 kuna čini nekoga sretnom, gotovo poželim da ga usrećim. Ali što je sa sucima bjelovarskih sudova? Zbog čega oni izmišljaju razloge za odluke koje donose u ime Republike Hrvatske? Siguran sam da građane Republike Hrvatsle, za koje trebaju obavljati sudačke poslove, takve odluke ne čine sretnim. U suštini i u jednom i u drugom slučaju razlog za izmišljanje nepostojećih dokumenata je novac, u prvom slučaju izradom krivotvorenih ugovora a u drugom sa nekoliko sa međustepenica više i sa neuporedivo više novca po konkretnom slučaju. Radi se o milijunskim iznosima koje ne možete odbiti da platite. Ovaj “ugovor“ iz fax poruke mogli smo odbiti. Dok iz tvrtke Informacijsko poslovna mreža iz Zagreba više ne očekujem da će postaviti pitanje zašto im još uvijek nismo platili po “ugovoru”, vezano za presude sudaca sudova iz Bjelovara nametnulo se pitanje koje sam postavio tada predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Ivici Crniću a glasi “da li suci u Bjelovaru pišu istinu kada tvrde da je Vrhovni sud poslao dopis Trgovačkom sudu u Bjelovaru sa riječima o mogućoj duševno bolesnom stanju njihovog stečajnog upravitelja”. I da se Vašim dopisom - dopisom Vrhovnog suda jedne države upućenog Trgovačkom sudu u Bjelovaru nanosi duševna bol, koji razlog služi sucima u Bjelovaru za kažnjavanje treće osobe. Kako me je poslije bilo sram. Beskrajno. Kada sam na televiziji čuo da je predsjednik Mesić tako mnogo i uporno molimo Ivicu Crnića da prihvati drugi mandat predsjednika Vrhovnog suda, a ovaj je to jednako tako uporno odbijao. A opet, s druge strane tješio sam se. Pa ima i drugih primjera - Gospić ima suca koji nasilno guranje prsta u tuđu guzicu po svom sadržaju približava rukovanju. Dalmatinci sutkinju koja pokojnike poziva sa groblja pa kako se ne žele odazvati njenom pozivu na ročište njihovu imovinu dosuđivala je po svojoj volji. Splićani suca koji je optuženiku čestitao što ga je upravo oslobodio krivnje, Zagrebčani na najvišem sudu suca koji tvrdi da novac nije imovina (ovisno o tome čiji je), sutkinju koja je štancala rješenja o ovrsi a zatim ih na naplatu slala Hrvatskim cestama (ili Hrvatskim nešto drugo, nije bitno). Sabor ima pisca zakona koji smatra posve normalnim da za njega i u njegovo ime najbolji prijatelj prepiše magistarski rad a Pravosuđe će po sucu izjaviti da se to ionako radi na svim fakultetima u Republici Hrvatskoj. Uzgred, da li Vas ovaj slučaj sa štancanjem rješenja o ovrsi na neviđeno podsjeća na priču sa fax ugovorima? Tehnika prijevare je gotovo ista, samo što je na rješenjima o ovrsi stvarno otisnut štambilj Republike Hrvatske i stvarno se nalazi potpis sutkinje. I vremenski gledano primjer sutkinje sa Općinskog suda u Zagrebu mogao je poslužiti aktualnom primjeru tvrtke iz uvoda. Uzgred, ako fax-om primite kakav nebulozan ugovor, ne vičite odmah na svog kolegu čiji potpis vidite na ugovoru. I potpis guvernera Narodne banke na novčanicama je u opticaju više nego što bi on to htio. Obzirom da još uvijek imam jaku želju da pročitam dopis Vrhovnog suda Republike Hrvatske o duševnom stanju stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru (treba mi za parnicu na Općinskom sudu u I. G. u kojoj traži zaposlenje sudskom odlukom i u kojoj se i predstavlja kao nezaposlena osoba), a Ivici Crniću više nema smisla da pišem, morati ću se obratiti novom predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadam se da će Branko Hrvatin u arhivi Vrhovnog suda pronaći taj dopis i dostaviti mi njegovu kopiju. I da skoro neće pisati predsjedniku Mesiću da se ne želi kandidirati za drugi mandat. Ili pisati za ostatak postojećeg? A opet, što ako ne pronađe taj dopis? Što će misliti o sucima i sutkinjama iz Bjelovara? Pa ipak im je on šef a nije za izmišljati šefovima nešto što ne postoji. Da li će se naljutiti? Zatražiti od sudaca u Bjelovaru da se ponašaju kao suci? Da isprave barem ovako očito besmislene presude? A ima ih više. Ne vjerujem, suci još uvijek zamišljaju da ono što ne napišu da to za druge ljude ne postoji. Ustvari, itekako postoji ali uz znanje građana Republike Hrvatske da se sucima ne smije vjerovati. Primjera je bezbroj. Npr. zamislite da Vas osude za ubojstvo “Marka Markovića”. Zatim tu presudu potvrdi viši sud. Nakon toga sucima koji su Vas osudili zbog ubojstva kažete da ste upravo u bjelovarskom gradskom parku razgovarali sa “pokojnikom” i to u prisustvu više osoba. Kakav bi bio odgovor sudaca? Vjerojatno bi bio ovakav: “ustvari uopće nismo mislili o onom što smo napisali, da ste ubili “Marka Markovića” ali smo se upravo sjetili da smo mislili na ubojstvo osobe koja je možda postojala a možda i nije postojala i o kojoj ništa ne znamo i zato nećemo mijenjati svoju odluku”. Zvuči nevjerojatno? Nije! Upravo na primjeru osude na temelju nepostojećeg dopisa Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatražio sam ponavljanje sudskog postupka. Odgovor? Prvo je sutkinja Vesna Šuflaj napisala da bi i bez tog dopisa Vrhovnog suda donijela odluku o nanošenju duševne boli. Sada više nije sigurna gdje se u listovima predmeta izgubio ovaj dopis pa ga je opisala sa riječi “eventualan”. Dakle, možda ga u njenom predmetu ima a možda ga i nema, P-1078/03-43 str. 3). Kada Vas osude temeljem “istinitog i vjerodostojnog iskaza” osobe koja javno piše i govori da su žene krave i glupače, nesposobne za osnovnu školu ...... a zatim pročitate da je nakon pravomoćnosti presude osnova nastanka duševne boli koja se nalazila na str. 46-47 sudskog spisa postala “eventualna” počinjete preispitivati da li je stvarnost doista onakva kakva je na sudskim papirima ili postoje poteškoće u razumijevanju jednostavnih rečenica iz sudskih odluka. Sutkinja Županijskog suda u Bjelovaru Davorka Hudoletnjak (član vijeća koji je vlastoručno potvrdio da se dopis Vrhovnog suda dosita nalazi u sudskom predmetu) u svojoj slijedećoj odluci br.Gž-1078/03 od 24.01.2006.g. napisala je slijedeće; “Osim toga na dopisu koji navodi tuženik se niti ne temelji prvostupanjska presuda kako je to navedeno u obrazloženju pobijano rješenja,.....” Moj Bože!? Dok se Vesna Šuflaj pokolebala, jer papire koji su činili istinitim iskaz I. S.-a nije mogla pronaći u svom sudskom predmetu, Davorka Hudoletnjak i dalje tvrdi da su ti papiri u sudskom predmetu u kojem je odlučivala zajedno sa sucima Antunom Dominkom i Ljubanom Batincom. Da kojim slučaju o ovom pitanju ova dva suca i dalje odlučuju, da li bi i oni pronašli dopis Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu u kojem su prethodno napisali da se doista nalazi? Ili bi ga, obzirom da ga niti jedna osoba izvan suda listajući sudski spis ne može pronaći i oni učinili “eventualnim” sa stavom da nisu mislili o tome što tu napisali da čini razlog presude? Ne znam da li bi bilo bolje da suci prijedloge za ponavljanje postupka godinama drže u ladicama suda, kao u slučajevima kada privatnim interesima sudaca ne odgovara donošenje odluke u već postojećim parnicama (aktualna praksa ovog suda) ili napisati ono što je sutkinja Davorka Hudoletnjak napisala: da sutkinja nije mislila na razloge presude koje je napisala kao osnovu za presudu. Ako i prihvatimo sutkinje Davorke Hudoletnjak da sutkinja Vesna Šuflaj nije mislila o onome što je napisala da je razlog njenog donošenja presude (to već znamo: dopis Vrhovnog suda kao razlog presude ne postoji u sudskom spisu) to tako strašno zvuči kada se te riječi istovremeno odnose na suce Županijskog suda u Bjelovaru koji se u sudačkom žargonu nazivaju “kolegama”. A Davorka Hudoletnjak je sutkinja Županijskog suda u Bjelovaru. Što više još je za vrijeme Vladimira Gredelja odabrana je kao njegova desna ruka - zamjenica predsjednika suda a sada je to Mladenu Piškorcu. Lako je ovo razumjeti. U jednom predmetu pred Općinskim sudom u Bjelovaru tužba je podnesena prvi i jedini put neposredno i usmeno u sudnici sutkinji Mirjani Tišljar. U sudnici su se nalazile tri osobe, sutkinja, zapisničarka i osoba koja je usmeno na zapisnik izjavila tužbu. Istog trenutka sutkinja je donijela presudu na teret tuženika koji, logično nije niti znao da je podnesena tužba protiv njega a kamoli da mu je omogućeno da za nju sazna i učestvuje u očito nepostojećem sudskom postupku. Prvi put saznanje o tome stekao je kada mu je dostavljena presuda. Naravno, ovakve radnje nemaju smisla činiti ako ne postoji podrška Županijskog suda koji je svojom odlukom odbio žalbu sa obrazloženjem da se radi o zakonito provedenom sudskom postupku. Prepisujem imena i prezimena članova vijeća, redom; Ivan Ernjak, Davorka Hudoletnjak i Antun Dominko. Predmet tužbe: mnogo novca. Ah da, sjetio sam se, simpatičan događaj. Idealan za prebrajanje novih bijelih na glavi. Županijski sud u Bjelovaru zatražio je od Općinskog suda sutkinje Mirjane Tišljar da prije nego što odluči o žalbi koju mu je već dostavila, da od tuženika (to je ona tvrtka iz Zagreba kojoj tužba nikada nije dostavljena) da u sudski predmet dostavi punomoć za punomoćnika. Pa su zamolbu poslali direktno u Zagreb, sa sadržajem u smislu “znate, na našem sudu u Bjelovaru za Vas vodi se sudski postupak a kako ste za radnika iz Vaše poslovnice zaboravili napisati punomoć, pošaljite je na broj predmeta P-1544/97.......”. A kada je neki posve drugi radnik iz Bjelovara, iz pravne struke, posve slučajno saznao za takav dopis sutkinje Općinskog suda u Bjelovaru, gotovo “izluđen” vičući na telefon zatražio je da se odmah telefaksom opozove takva sudu upravo poslana punomoć jer da se radi o PREVARI..........”. Što je dalje rekao, nije pristojno ovdje navoditi. To se nešto drugačijim riječima piše u žalbama, nezainteresiranom Državnom sudbenom vijeću, policajcima koji se onda potajno smiju i sve to vjerojatno utječe na rangiranje Republike Hrvatske na raznim listama. U konačnosti, nije udovoljeno želji sudaca u Bjelovaru da steknu punomoć za osobu koja je o sporu znala taman onoliko koliko Vi znate iz kojeg je zakonskog propisa proistekla prethodno opisana radnja sudaca iz Bjelovara. Ostali su bez punomoći, ali su odlučili da to ustvari i nije nešto što im treba da bi dosudili novce - čemu? Pa niti prvostupanjskog sudskog postupka nije bilo (Gž-57/2000). Dakle, da ponovimo članove sudskog vijeća: Ivan Ernjak, Davorka Hudoletnjak i Antun Dominko. Zato je lako shvatiti stavove kojim se postojeće presude potvrđuju riječima da sutkinja koja je donijela presudu a u ovom slučaju zajedno sa sucima Županijskog suda u Bjelovaru nisu mislili na razloge presude koje su naveli kao razloge donošenja. A kako su u glavi imali posve drugačije misli, nema razloga da ponove sudski postupak. Ili ako Vam ovo izgleda kao pretjerivanje, uzmimo za jednostavan primjer drugu presudu. Iz kaznenog postupka, naravno sa istih sudova.. Za primjer uzmimo presudu voditeljice kaznenog odjela Općinskog suda u Bjelovaru Sandre Hančić. Svojom presudom br.K-129/02-22 od 21.10.2002.g. u ime Republike Hrvatske uvela je u pravni sustav Republike Hrvatske obvezu za građane ove države da prijave “eventualnog počinitelja (i eventualne počinitelje) nepoznatog (i nepoznatih) kaznenih djela”. Nakon što je ta presuda bila potvrđena na Županijskom sudu u Bjelovaru bio sam slobodan da ponudim 1.000,00 kuna onoj osobi koja čitajući izreku presude prepozna počinitelja nečeg nepoznatog koji se odaziva na ime ili prezime “Eventualni”. Međutim, do danas nitko nije bio u stanju objasniti zbog čega to suci u Bjelovaru izriču kazne. I k tome to čine u ime Republike Hrvatske. Svaka razumna osoba zna da se u kaznenom postupku ne smije kažnjavati za neprijavljivanje “počinitelja kojeg je možda bilo a možda ga nije bilo a učinio je nešto nepoznato”. A upravo ovakav optužni prijedlog napisalo je Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, po kojem potvrđivanju presude Sandre Hančić svojim potpisom je sudjelovao Mladen Piškorec, predsjednik Županijskog suda u Bjelovaru. Time je krug, onog što se naziva “lokalno pravosuđe” zatvoren. Inače priča o “eventualnom(-im) počinitelju(-ima) nečeg nepoznatog” potječe od njihovih kolega iz Podravine, a to će razumjeti svi bjelovarski suci. Jamčim. U svakom slučaju pravni sustav Republike Hrvatske, pored zakonom određenog pojma “počinitelj kaznenog djela”, kroz danas važeću sudsku praksu upotpunjen je nečim što ne pozna niti jedan drugi pravni sustav na planeti Zemlji “eventualnim počiniteljem kaznenog djela koje je jednako tako poznato”. Dalje nisam istraživao s obzirom da je Alber Einstain odgovorio da ne zna da li kosmos beskonačan. Nedugo nakon što je sutkinja Sandra Hančić donijela je presudu o “eventualnom počinitelju (-ima)” izrekla je kaznu još jednom radniku tvrtke koja je podnijela kaznenu prijavu protiv suca koji je prije prelaska na Županijski sud u Koprivnici bio sudac Županijskog suda u Bjelovaru. Priča je tipična, radi se po sucu u presudama izmišljanju nepostojećeg medicinskog nalaza i mišljenja, dosuđivanju tuđeg novca za uzdržavanje nepostojećih osoba, u presudama mijenjanju iskaza svjedoka, suđenju u istoj parnici i kao prvostupanjski i kao drugostupanjski sudac, korištenje krivotvorenih isprava u sudskom postupku radi dobivanja presude i druge za ovo podneblje uobičajeno nekažnjive radnje. Za suce. (Uzgred, upravo se priča da će na Vrhovni sud pa to što sam se ranije i šalio na tu pretpostavku, eto sada priznam grešku zbog pogrešnog stava). Razlog za presudu Sandre Hančić čini stav da je kleveta sudu u Bjelovaru napisati svoje mišljenje da sudskom odlukom kod tuženika ne zaposli “očito duševno bolesnu osobu”. Naravno, radi se o stečajnom upravitelju Trgovačkog suda u Bjelovaru, sa početka ove priče. Osobu za koju su tada predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić i većina sudaca najviših sudova u Republici Hrvatskoj, znali da se radi osobi koja za koju je krivotvorenje službenih isprava, mito, pred sudom davanje lažnih iskaza, ......... isto što i Vama reći “dobar dan”. Zato kada je policija poslana po USKOK-u iz Zagreba, prije mjesec dana uhvatila stečajnog upravitelja ovog suda sa 200.000,00 kuna mita u džepu, prvo što sam pisao u Zagreb - glasilo je “poslali ste policiju po krivog čovjeka, čak i ne liče jedan na drugog”. Mala šala o obavještavanju, ali kada polovica pravnika hrvatske zna za stečajnog upravitelja koji javno piše i govori da su žene “krave, pseta, glupače nesposobne za školu, da zbog vanbračne djece ne smiju biti zaposlene (odlučivao je na tim postavkama), ..............” i da sutkinje u Bjelovaru radnje, čast i poštenje takve osobe u sudskim odlukama poistovjećuju sa svojom časti i ugledom, ne ostaje ništa drugo nego zezati se sa stavovima iz Pravosuđa Republike Hrvatske. Ovo sada nije šala; sutkinja Sandara Hančić doista je napisala da prethodne stavove o ženama kao životinjama iznosi “duševno zdrava osoba”. I da to svi vi koji čitate njenu presudu morate znati. Ono što je kod mene izazvalo smijeh to je da je taj stav kao svoj prihvatila osoba čiji se suprug profesionalno bavi takvim osobama. Da bi razumjeli razloge ovakvih odluka morate poznavati suce i sutkinje koje ih donose. Npr. bjelovarska odvjetnica Božica Jakšić od samog početka osobno je upoznata sa pričom o “eventualnom počinitelju” i time je znala da bi javna objava buduće sudske odluke kojom bi se ovakav stav prihvatio za ozbiljno, izazvala smijeh kod sudaca i osjećaj sramote za mnoge od njih, mnogo prije nego što je prva rasprava o tome započela. Što se i dogodilo. Imajući u vidu ove okolnosti, normalno je razmišljati kako bi ova karakterna, nadasve ozbiljna osoba, stručnjak za kazneno pravo (ranije državna odvjetnica) reagirala kada bi je tko na radnom mjestu opisao riječima kojima se opisuju životinjske vrste. Teško osobi koja bi to učinila, jer ne samo da bi je uputila u Vilu Mariju (u Bjelovaru je to psihijatrija) već i na neke druge odjele bjelovarske bolnice. Što se mene tiče smatrao bih to primjerenom reakcijom, imajući u vidu okolnosti stvarnih događaja u kojima se to činilo ali nekim drugim ženama. Koje nisu interesantne sucima u Bjelovaru. Međutim, na ovo se mora nadovezati razmišljanje da li su suci iskreni? Opće poznato je da na području istog suda bračni drugovi ne mogu biti - jedan sudac ili čak predsjednik Županijskog suda a drugi odvjetnik. Takvom sucu (predsjedniku suda) u sudskom sporu nitko ne bi vjerovao. Zato bi se supruga morala odreći odvjetničke djelatnosti. Ispravljam se, u ovom slučaju vjerojatno bi bilo obrnuto. No dobro, kada se niti jedno od njih ne odrekne djelatnosti, iz tog razloga ne vjerujem sucima u Bjelovaru da doista iskreno u sudskim sporovima primjenjuju odredbe Porodičnog zakona. Posebno kada je jedan od njih predsjednik Županijskog suda a drugi odvjetnik koji je u detalje upoznat sa slučajem u kojem sudi osoba koja je istovremeno predsjednik suda. Što se mene tiče i dalje imam mišljenje da samo duševno bolesna osoba može tvrditi da su žene glupače, nesposobne za školu da im rogovi rastu na glavi i da laju. I to bez obzira kakvo mišljenje o sebi kao ženama imaju sutkinje bjelovarskih sudova čiji predsjednik županijskog suda je Mladen Piškorec i kakve kazne po njima suprotnom mišljenju izricale. 3. Obzirom da suci u Bjelovaru svoje odluke zasnivaju na izmišljenim dopisima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, bilo bi normalno napisati kaznenu prijavu protiv osobe koja je npr. sutkinju Vesnu Šuflaj uvjerila da takav dopis postoji u njenom predmetu. Ako možete zamisliti da ovo o čemu pišem ona nije znala (!?) Jer donijela je sudsku odluku na temelju nepostojećih dokumenata (događaja). A opet, to nema smisla. Znate, zamišljam neobičnu situaciju, red pred šalterom u banci, u kojem u sredini stoji čovjek sa čarapom navučenom preko glave. Vide mu se samo oči. Dolazi i na njega red. Predaje bankarskoj službenici papire, potom bankarska službenica baca letimičan pogled na papire i obrati mu se riječima; “gospodine stečajni upravitelju Trgovačkog suda u Bjelovaru I. S.-u, potpis na ovim dokumentima je krivotvoren, a krivotvoreni su i ostali podaci. Banka Vam ne može dati novce koje tražite a ove papire predati ćemo policiji”. U stvarnosti predani su policiji. Zamišljam dalje; naš čovjek sa navučenom čarapom preko glave s prorezima za oči, ispričava se uz riječi “a ništa onda, probati ću na drugi način, putem suda”. U stvarnosti ovaj stečajni upravitelj u više sudskih postupaka pred sucima u Bjelovaru, davanjem lažnih iskaza i korištenjem krivotvorina pokušao je ostvariti novce (pred nekima od njih i to sucima Nadom Sambol i Vladimirom Šestak - uzaludno). Naime, višegodišnja nemogućnost Državnog odvjetništva da prepozna osobu koju osobno poznaju bankarski službenici i građani barem tri grada zajedno sa policijom, dovelo je do toga da već godinama protiv ove osobe drže kaznene prijave u ladici ne rješavajući ih. Protiv ovog stečajnog upravitelja (ne mislim na Zvonka Vrkića, po kojeg je prije mjesec dana USKOK iz Zagreba mimo znanja lokalnih službenika poslao policiju da bi mu je u džepu pronašla 200.000,00 kuna mita) neriješene su kaznene prijave zbog porezne utaje, krivotvorenja, pokušaja podizanja novca u banci sa krivotvorenim potpisom, ucjene, mita i sl. Kao da je za Pravosuđe veća opasnost od toga što će u sudskom postupku reći s kime je i što radio, nego od toga što to javnost ionako zna. Zato mogu zamisliti da naš stečajni upravitelj kad ide u banku po novce nosi čarapu preko glave pa iz tog razloga službenici Državnog odvjetništva ne mogu ga prepoznati. Jer budimo realni, koji će drugi razlog navesti kada za koju godinu budu odbacivali kaznene prijave? Primjera radi, za Državno odvjetništvo u Križevcima (zamjenik državnog odvjetnika Milenko Ščetar K-DO-155/2003) Mladen Đuričić je citiram: “nepoznata ženska osoba koja ne živi u Križevcima”. Biti će to posve jednako “ozbiljno i uspješno” obavljen posao Državnog odvjetništva, neovisno o kojem se gradiću radi. Kako nema smisla prijavljivati kaznena djela za koja Državno odvjetništvo ovisno o osobi o kojoj se radi ne želi pokrenuti kaznene postupke, onda ću pitati predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske da li ima onaj papir za koji suci u Bjelovaru tvrde da ga Vrhovni sud Republike Hrvatske sačinio i koji im je poslužio kao osnova za suđenje. I iskreno se nadam da ovaj put predsjednik suda Vrhovnog suda neće tako skoro otići predsjedniku Mesiću .......... Damir Bobić, Bjelovar P.S. (malo je duži): U jednoj varijanti protuzakonita manipulacija sudskim postupkom od strane SUDACA formalno je omogućena stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske a stvarno nefunkcioniranjem inače uvijek propisanih nadzornih službi u Pravosuđu. Koliko raspolažem sa sudskom praksom, još u doba Zakona o udruženom radu vjerojatno da bi se “pomoglo” radnicima zajedno sa njihovim nesposobnim odvjetnicima, suci Vrhovnog suda zauzeli su stav da se tužba za isplatu plaće može podnijeti nakon pravomoćnosti sudske odluke kojom bi se poništila disciplinska odluka. U praksi to znači novi sudski spor po tužbi podnesenoj dvanaest godina nakon otkaza radnog odnosa. Jedino obrazloženje zašto se po ovakvoj tužbi ne poštuju već propisani rokovi zastare, koje sam pronašao svodi se na to da obveza na isplatu novca tek tada dospijeva. Čudno, jer danas tužba radnika kojom traži da se vrati na posao jednako tako nije dospjela, barem dok sudska odluka “o poništenju” disciplinske oduke jednako tako ne postane pravomoćna. Pa kako se ovaj “ financijski problem” koji se računa u milijunima kuna za osobu koja desetak godina leži nepokretna na krevetu zbog moždanih udara (alkoholizam) i svaki mjesec prima mirovinu kao opće radno nesposobna osoba rješava na Županijskom sudu u Koprivnici? Jednostavno, suci ignoriraju da tužitelj nije radnik (umirovljenik je), vode sudski postupak kao da je radno sposoban i kao da želi raditi (već deset godina leži nepokretan u krevetu) a odvjetnik ionako sucu na ročištu kaže da se za ročište pripremio u dogovoru sa suprugom njegovog klijenta (odvjetnik R.S. iz Kž). Pa kada ministrica pravosuđa i Mladen Bajić saznaju za ovakve radnje, onda se u vrijeme ove iste parnice u kojoj se traži zaposlenje umirovljenika a nakon dvanaest godina od otkaza pred istim sudom podnosi nova tužba u novoj parnici ovaj put samo za isplatom plaće. Postojeća statistika kaže da će se u ovakvim parnicama dvije sutkinje izuzeti na vlastiti zahtjev ali da će se uvijek naći ona koja će napisati da je za nju konstitutivna presuda o poništenju odluke o otkazu “prijašnje” dakle pravno pitanje zbog kojeg mora voditi parnicu za isplatu plaće. Iako je i u vrijeme tužbe a i sada - 16 godina od otkaza radnog odnosa, odluka o otkazu i dalje pravovaljana a prigovor zastare i nepostojanja pravnog interesa čekaju od odgovora na tužbu. Kao što je Albert Einstain rekao ............. a nešto je rekao o granicama kosmosa?! P.P.S. .......... i sudac iz one prve parnice na raspravi reče “neću zaposliti umirovljenika, parnicu za njegovo zaposlenje vodim radi poništenja odluke o otkazu a radi novca iz parnice sutkinje Srečec”.

Naime, kada netko kod drugog poslodavca zaradi plaću, ona je upravo onolika koliko mu za rad pripada. Prema tome radnik nema kome što vraćati. Međutim, ovdje je drugi veliki problem u pravosuđu RH. U posljednjih 16 godina napušten je stav da je potraživanje radnika po osnovi plaće "naknada štete". Sada se suci doslovno drže "ko pijani plota" stava da potraživanje plaće nije naknada štete (ta je odredba izričito uvedena i to u izmjenama Zakona o radu). Da je ostao stav da se radi o naknadi štete, kao što je ostao u susjednim državama, tada bi sudac morao procijeniti zašto se taj radnik nije zaposlio kod drugog poslodavca dok je trajao sudski spor. A mogao je zaposliti se. Morao bi ga pitati da li je zarađivao i na koji način je za to vrijeme zarađivao i to mu uračunati u prihode ostvarene radom (samo je jedan radni odnos u istom vremenu). Kod štete svako je dužan da je umanji. Svaki građanin je dužan da se zaposli i da zarađuje za sebe i članove porodice. Sa sadašnjim stavom to više nije dužan. Doslovno može leći na krevet i čekati sudsku odluku kojom će mu sud priznati pravo radnika i dosuditi novce kao da je za to vrijeme ne samo radio, već kao da je i htio da radi. Primjer drastičnih sudskih stavova su stavovi Županijskog suda u Koprivnici i Općinskog suda u Križevcima. Na ovim sudovima vodi se četrnaest godina sudski spor u kojem osoba godinama prima mirovinu s osnova opće radne nesposobnosti (nije radnik) u kojem tužbeni zahtjev glasi na njegovo zaposlenje (suci: Damir Ronić, Tatjana Kučić i dr.). Iz jednostavnog razloga što ih više kao suce ne zanima to što je ta osoba redovno odbijala pozive HZZ da prihvati zaposlenje (time nije bio nezaposlen) ili npr. što bi mu umirovljenjem prema Zakonu o radu ionako prestao radni odnos. No to je već pitanje koliko bi se novaca dobilo i što bi se s tim novce radilo kada bi se donijela presuda o zaposlenju umirovljenika i opće radno nesposobne osobe (tužba je konstitutivna). Još veći apsurd pravnog sustava da mimo već propisanih rokova o zastari dopušta podnošenje tužbe za isplatu plaće nakon pravomoćnosti sudske odluke o poništenju otkaza. To u ovom slučaju znači da bi se npr. tužba za isplatu plaće koju je sutkinja Srečec Dubravka primila sa dvanaest godina od otkaza po kojoj sutkinja ignorirajući prigovor zastare čeka presudu o zaposlenju umirovljenika kao "prethodno pitanje" mogla dosuditi s besmisleno dugom odgodom traženja sudskim putem novca. Uzgred, ako koji pravnik zna da je "konstitutivna presuda" - poništenje odluke o otkazu prijašnje pitanje a time pravno pitanje molim ga da takvu odluku objavi na ovim stranicama. Volio bih znati da li je stav sutkinje Srečec pravni presedan ili što već. Damir Bobić, Bjelovar

Plaćanje PDV-a ovisi o tome da li je zakupodavac obveznik plaćanja ovog poreza. Elementarna logika i Vrhovni sud RH (ako treba presuda pronaći ću je) podrazumijevaju da je u ugovorenoj cijeni sadržan i porez. Kada tako ne bi bilo, zakupnici nikada ne bi znali kolika je zakupnina (vrsta i visina poreza koji se iz zakupa treba platiti ovisi o zakupodavcu a ne zakupniku). Međutim budite oprezni. Na Općinskom sudu u Đurđevcu sudski vještak tog suda V. M. u svojim nalazima i mišljenjima radi izračun zakupnine tako da na ugovorenu zakupninu pridodaje onaj porez koji će u sudskom postupku zatražiti zakupodavac kao tužitelj. Za sada sutkinja ovog suda Zrinka Senzel prihvaća ovakav način izračuna (nap. suprotno stavu Vrhovnog suda RH). Damir Bobić

Svakom kome je stalo do smijeha na račun vlastite profesije, preporučam članak novinara Viktora Ivančića “Osveta malih kineza”. Prepoznati ćete “vlastite” suce pri čemu je smijeh zagarantiran. A malo čemu se možemo tako slatko smijati kao “ozbiljnosti” posla kojeg odrađujemo na sudovima. Objavljen je u zadnjem Feralu (06.01.2006.g.). Ili gdje god da ga kasnije nađete. Damir Bobić

Kada pročitam poruku, ne razmišljam o tome da tražim puno ime i prezime na nekoj drugoj stranici. U stvari, sada sam potražio pod "Imenik korisnika" ali izgleda da nisam dovoljno strpljiv. Kao što rekoh, nema veze, poštujem pravo da se svatko predstavi pod nadimkom. To je i nužda. To što u ponekoj u poruci ostavim svoje ime i prezime, samo je iz razloga da bi se tekstu koji pišem vjerovalo. Ništa više od toga. Spominjete pohvale Općinskom sudu u Đurđevcu. Kakav već jesam, ovdje bih mogao objaviti predmet sutkinje Zrinke Senzel ali to ću učiniti kasnije, kad bude u cijelosti pravomoćan. Uglavnom, pohvalu nikada ne mogu uputiti sudu: - na kojem se vodi parnica a da se stranka ne sasluša (ignorira se zahtjev da se sasluša a naravno saslušanje stranke JE OBVEZA za svaki sud) a donese se presuda u njenu korist - gdje se ignoriraju iskazi svjedoka (ne postoji stav suda o njihovim iskazima) - gdje je posve normalno da umirovljenik istovremeno ima status obrtnika koji uredno obavlja obrtničku djelatnost (dakle prima mirovinu i ispostavlja račune po osnovi obrtničke djelatnosti koju je Ministarstvo gospodarstva registriralo kao ugašenu prije pet godina - očita porezna utaja, ali nešto posve normalno za ovaj sud. Ili uzimanje iz proračuna RH 5.000,00 kn mjesečno mirovine i rad na crno - neka bude po Vašem izboru) - i ovo je tek mali, jako mali dio priče o Općinskom sudu u Đurđevcu. Jednostavno, ne znam niti za jedan sud za kojeg bih mogao izreći pohvalu. Znate, statistika riješenih slučajeva, da budem grub, bila je začuđujuća i u slučajevima činjenja nerazumnih stvari kroz povijest ljudskog roda. Grozotu ove misli shvatiti ćete ovisno o vlastitom znanju povijesti. I zato bih u statistici tražio korisnost statistike za ljude a ne za imaginaciju koja se naziva "sud". Već sam ranije napisao, u situaciji kada sudac samo u jednoj parnici zlouporabljuje ovlasti suca (korupcija) on više nije sudac. Ta osoba samo prima plaću suca. Damir Bobić

Pretpostavljam da "Jole" ne sadrži niti ime niti prezime. No dobro, svejedno. Tema korumpiranih stečajnih upravitelja, pa tako i osoba kojima takvi stečajni upravitelji trebaju, ionako se redovno objavljuje u dnevnim novinama tako da nema razloga da se bilo tko zgražava nad objavama o toj temi. To su dnevne, gotovo "normalne" vijesti. Što se tiče stečajnih upravitelja suda u Bjelovaru, pa imate upravo na ovom forumu imena sutkinja u Bjelovaru koje izjednačavaju čast i poštenje stečajnog upravitelja sa svojom časti i ugledom. Time i časti i ugledom svih sudaca u Republici Hrvatskoj. Ako malo pažljivije pročitate neke postove vidjeti ćete da se radi o opisu stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru koji radi stjecanja novca dolazi u banku sa krivotvorenom službenom dokumentacijom, koji na pitanje sutkinje Sandre Hančić zašto je izmijenio (krivotvorio) tuđi ugovor odgovara sa riječima "pa što ako sam to učinio?", itd..... Već sam napisao da je od sudaca na sudovima u Bjelovaru prihvaćen kao nadasve razumna, poštena i savjesna osoba. Opisan je upravo onakvim kakvim očekujemo da su i sami suci. Damir Bobić P.S. ona prva dva posta vjerojatno nisu potpisana (prvi nije moj) iz jednostavnog razloga što su nastali u jednoj drugoj, manje formalnoj grupi (nakon toga premješteni su na Forum). Naravno, ako se rasprava nastavi, očekujem i Vaše ime i prezime P.P.S. da li ste primijetili iz članaka o uhićenju stečajnog upravitelja da se naglašava intervencija policije iz Zagreba bez ZNANJA lokalnih tijela. Bez znanja lokalnog Državnog odvjetništva!!! Naime, u slučaju ovog drugog stečajnog upravitelja lokalno državno odvjetništvo tvrdi da stečajni upravitelj nije odgovoran - ON NE ZNA DA ČINI KAZNENA DJELA!

Gdje prijaviti kriminalne radnje u pravosuđu? Čini mi se da je tako postavljeno pitanje. Pa nije lako za odgovoriti. Dolaze blagdani, što znači da na koju god adresu kakve državne službe napišete, neće biti vremena da pročitaju Vaš dopis. Probajte sa novinarima. Oni uvijek imaju vremena da se pisanjem bore protiv kriminala. A i pero je u nedostatku drugačije reakcije, za to plaćenih ljudi, sredstvo borbe protiv korupcije. :coffe:

Mali ispravak tumačenja. Kada pišem da u pravosuđu postoji korupcija, ne znači da mislim na sve suce. Ponekad je bilo zgodno da kada sam šetao po gradu, sudskom hodniku...... pa se pri susretu ona druga osoba počne nekontrolirano smijati. Taj smijeh potječe iz podsvijesti - nije kontroliran. To opet znači da su priče o korupciji, opisane na “uvrnut” način, među sucima u Bjelovaru bile pravilno shvaćene. Nitko se ne može iskreno smijati a da je njegovo ponašanje predmet takve priče. ------------------- Naravno da nisam koristio sva sredstva. Primjenjujem ona sredstva za koja smatram da su u takvoj situaciji dovoljno jasna da se odustane od protuzakonitog postupanja. Npr. kao što ste pročitali naveo sam neka imena i prezimena sudaca koji imaju prigodu da odustanu od vlastitog sramoćenja ili sramoćenja pravosuđa u cjelini uključujući i vlastite šefove. --------------- Kako ipak nisu dovoljna, očito je da je korupcija toliko jaka da je materijalni interes neuporedivo veći od toga da li će neka osoba htjeti da se od drugih osoba smatra časnom i poštenom osobom. Radi lakšeg razumijevanja, npr. don Korleone (Marlon Brando ) kao kum, bio je izuzetno poštena i cijenjena osoba među svim drugim kumovima i naravno članovima tog dijela društva. To što su obični građani imali spaljene radnje, bili premlaćeni, pregaženi i sl. kada donu nisu plaćali reket, te druge poreze koje država nije prihvatila kao svoje, naravno nije nešto što bi se ticalo pojma časti i ugleda. Da tko ne bi pomislio da uspoređujem suce u RH sa Marlon Brando-om od toga se ograđujem. To javno ne činim. Ovo je samo primjer kako čast i ugled doista može postojati, samo morate gledati na to tko će takvu osobu smatrati časnom i uglednom. ------------------ Što se tiče redovnog pravnog puta, podsjećam da je u ovih petnaest godina uništena mogućnost nepristranog sudskog postupka. Prije nešto više od petnaest godina postojala je mogućnost suđenja čak u četiri stupnja. Suci u četvrtom stupnju nisu poznavali suce u Bjelovaru, Križevcima ...... ili im nije stalo za njihove privatne interese (npr. o državnom trošku socijalno zbrinjavanje opće radno nesposobnih osoba utjecajnih osoba malog gradića na način da se sudskom odlukom fiktivno zaposle). Danas? Pa sve završava na Vašem lokalnom Županijskom sudu. U pravilu samo nekoliko stepenica iznad sudaca Općinskog suda. Koji opet žive u istoj zgradi, zajedno gablecuju, idu na more, imaju zajedničke prijatelje, idu na jelo i piće kod istih ugostitelja (cijena? prava sitnica) itd. -------------------- Izvanredni pravni lijekovi? Prvo morate vjerovati da suci nisu međusobno i naravno državni odvjetnici povezani privatnim interesima. Ako je Vaš sudski predmet doista izvan privatnih interesa ovih osoba i ako imaju vremena i volje da ga pročitaju, kako vratiti 5-6 milijuna kuna od osobe koja ionako nije svjesna da je vođena neka parnica, “njoj u korist”. Podsjećam, jedan od njegovih nenamirenih odvjetnika je sudac Županijskog suda i opisujući učesnike ovog cirkusa (krivotvorenje službenih isprava, njihovo nesmetano korištenje, u presudama preinačavanja iskaza svjedoka i sl.) tko bi još mogao vjerovati da bi taj novac jednom bio vraćen? Pa ne radi se sve ovo da bi se novac koji bi prethodno nezakonito bio oduzet koristeći sudsku vlast, bio vraćen. O tome sam već naveo barem jedan primjer. ------------------- Ministrica pravosuđa? I gđa. Antičević a sada i gđa. Ožbolt znaju za radnje suca Ronića. Osobno su obaviještene od predsjednika ŽS u Koprivnici Ivana Dekovića i predsjednice Općinskog suda u Križevcima Mirjane Nemec o vlastitim stavovima da je sve to nešto posve normalno na “njihovim” sudovima. Znate, kada vrh vlasti ne može ništa poduzeti onda to znači da takvi suci i državni odvjetnici trebaju takvoj vlasti ili da vlast pripada nekom drugome. Naravno, pri tome ne mislim na sudsku vlast. Sudska vlast postoji samo u knjigama. I sa onim sucima sa kojima se zajedno smijem onom drugom fizički jačem dijelu. Damir Bobić, Bjelovar

Djelom se slažemo a djelom ne. Po mom mišljenju, a vjerujem da je to mišljenje većine drugih osoba, ne nužno i pravnika, postojanje korupcije ne čini broj presuda pojedinačno određenog suca već svaka presuda pojedinačno. Npr. da bi netko bio lopov dovoljno je da samo jednom provali u banku i ukrade nekoliko milijuna kuna. Ili jednu čokoladu u samoposluzi. U svakom slučaju radi se o KRAĐI. Dakle, za mene je svaki slučaj važan. Opet primjer. Sutkinja Općinskog suda u Bjelovaru Vesna Šuflaj donijela je presudu o postojanju duševne boli zasnovanu da dopisu suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske sucu Trgovačkog suda u Bjelovaru pri čemu je u presudi citirala broj lista svog sudskog predmeta na kojem se nalazi ta izjava (valjda tada predsjednika suda Ivice Crnića - nije mi odgovorio da li je doista pisao to što Vesna Šuflaj tvrdi da je pročitala) u kojoj se navodi opis osobe od povjerenja za lokalne suce kao “moguće duševno bolesne osobe”. U žalbi sam napisao da na tome listu papira ne postoji bilo kakva slična izjava. Štoviše, takav dopis uopće ne postoji u sudskom predmetu. Unatoč tome na Županijskom sudu u Bjelovaru ovako besmislena presuda je potvrđena. Inače i o sucima ovog suda mogao bih nabrajati slično donesene presude kao npr. donošenje presude bez da je tuženik uopće znao da je ikada napisana tužba protiv njega (jedno ročište, u sudnici samo tužitelj i sutkinja, na ročištu je podnesena tužba protiv novog tuženika i odmah donesena presuda a zatim potvrđena na ovom županijskom sudu itd). Kao u primjeru jedne krađe tako je i sutkinja Vesna Šuflaj znala da je zasnovala presudu na nepostojećem dokazu (da li možete zamisliti da je obraćanje Ivice Crnića predsjedniku Trgovačkog sud u Bjelovaru radnja nanošenja duševne boli???? U ovom slučaju bez razmišljanja prihvatite - broj sudskog predmeta sam citirao pa možete osobno provjeriti). Naime i po prijedlogu za ponavljanjem postupka ignorirala je činjenicu da je presudu zasnovala na nečem nepostojećem. Nije to privatni odnos sutkinje Vesne Šuflaj i mene ili npr. Sandre Hančić i mene kada je o ženama (dakle i o sebi) napisala ono što je već napisala. Riječ je da ovakve presude imaju za cilj “discipliniranje” svih osoba koje su podnijele kaznenu prijavu protiv nekog suca. U ovom slučaju Damira Ronića, ranije suca Županijskog suda u Bjelovaru (u vrijeme Vladimira Gredelja i po njegovom dolasku) a sada Županijskog suda u Koprivnici i koje se osobe (u svojoj struci) opiru radnjama opisanim u kaznenim prijavama. Podsjećam na ono što sam pisao Državnom odvjetništvu u Zagrebu, DSV-u, i mnogim drugima: sudac u Križevcima Marijan Vrbančić na zadnjem ročištu upitan zašto vodi parnicu za zaposlenjem osobe koja nepokretna leži u krevetu i ima status UMIROVLJENIKA I OPĆE RADNO NESPOSOBNE OSOBE rekao je “da naravno neće zaposliti takvu osobu ali da vodi parnicu radi novca”. Upitan radi kakvog novca kada novac nije predmet tužbe već samo zaposlenje, odgovorio je “radi novca u parnici sutkinje Srečec”. Dakle on ne vodi parnicu po tužbi kako ona glasi, već radi donošenja takve odluke koja bi bila u korist tužbe u jednoj posve drugoj parnici. Što mislite o ovome? Uzgred, ta “nova” parnica je pokrenuta sa 12 godina zastare a sutkinja Srečec ne želi odlučiti o prigovoru zastare, već kako je sama napisala čeka ishod ove prve parnice (usvajanje tužbe - što drugo?). Kada bih nastavio pisati ovaj članak pisao bih Vam o porodici Srečec, sucu Županijskog suda u Koprivnici i naravno kćerki sutkinji Općinskog suda u Križevcima, o utjecajnim osobama u ovom gradiću čija se rodbina valjda zbog vraćanja privatnih dugova “mora” zaposliti itd. Vjerujem da Vam je sada jasno da svaki konkretan slučaj korupcije za sobom povlači veliki broj osoba i na svim nivoima. I naravno, ako doista tko želi riješiti korupciju u pravosuđu (predsjednik Vlade Ivica Sanader prije koji tjedan je javno izjavio da nema korupcije u RH), mora krenuti od svakog slučaja pojedinačno. Povlačenjem svakog slučaja pojedinačno za čas će se doći do samog vrha i zapitati zašto Vrhovni sud RH ostavlja sucima Županijskog suda u Koprivnici da rade ovo što opisujem. Naravno, kada razgovaram sa drugim osobama to više nije pitanje “porodičnih” odnosa već je to sada pitanje sjecanja ogromne količine novca, čije stjecanje nema nikakve veze sa pitanjem časti i ugleda, već samo položaja osoba koje o odlučuju stjecanju novca. U odnosu na Državno odvjetništvo. Protiv “objekta” ove priče, M. Đ. iz Križevcaca, podnesena je kaznena prijava zbog izrade i uporabe krivotvorine u sudskom postupku. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po državnim odvjetnicima u Križevcima Darku Pavičić i Milenku Ščetar napisali su da je M. Đ. “nepoznata ženska osoba koja ne živi u Križevcima”. Istovremeno u sudskom zapisniku čiji je sadržaj poslužio kao osnova za kaznenu prijavu navodi se puno ime i prezime i prebivalište te osobe, citira se njegova izjava kao i sadržaj krivotvorine kojom je ostvario presudu u svoju korist i naravno da je prije davanja izjave upozoren da je davanje lažne izjave kazneno djelo. Podaci su poznati Ministarstvu unutarnjih poslova i naravno Državnom odvjetništvu u Zagrebu. Naravno tu su i druge kaznene prijave kao što je prijevara (od deset godina, zadnjih osam godina ne otplaćuje stan, koji bi se raskidom ugovora vratio u vlasništvo Republike Hrvatske ali ni to ne zanima Državno odvjetništvo, pitanje katarakte (mrena) koja na Općinskom sudu ima status bolesti koja nastaje, zatim nestaje i opet nastaje, već prema interesima tužitelja a protivno medicinskoj znanosti) itd. Već je i ovaj članak dug, pa dalje neću nabrajati ali vidite, kada je nekolicini utjecajnih sudaca nužno da ispune neki cilj, na nezakonit način, onda je to cilj i Državnog odvjetništva. Koliko god Mladen Baić o tome šutio. Damir Bobić, Bjelovar P.S. ovi članci su komentar korupcije u pravosuđu kroz pojedinačne primjere