Ove su upute prije nekoliko godina sastavili suci kaznenog dojela ZSZG za svoje vjezbenike. Nadam se da ce vam pomoci.
OBRAZLOŽENJE PRESUDE – UPUTE ZA VJEŽBENIKE
Članak 359. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku: Uvod presude sadrži: naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske, naziv suda, ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime optuženika, jedinstveni matični broj građana državljana Republike Hrvatske, kazneno djelo za koje je optužen i je li bio nazočan na glavnoj raspravi, dan glavne rasprave i je li glavna rasprava bila javna ime i prezime tužitelja, branitelja, zakonskog zastupnika i opunomoćenika koji su bili nazočni na glavnoj raspravi (odnosno pri njenom zaključenju) te dan objave izrečene presude.
"Dan glavne rasprave" znači dan, odnosno dane kada je glavna rasprava koja je završena presudom održana: od prvog dana (kada je optužnica pročitana), pa do dana kada je glavna rasprava završena, uključujući i sve dane izvođenja dokaza (posebno treba paziti na situaciju kada je glavna rasprava, nakon što je jednom počela, kasnije započela iznova – zbog izmjene vijeća, proteka vremena ili odlukom vijeća; tada se u uvodu naznačuju samo dani posljednje glavne rasprave); dan zaključenja glavne rasprave ne mora uvijek biti i dan donošenja presude (ako je vijeće i glasovanje, nakon završetka glavne rasprave, prekinuto te je nastavljeno drugi dan, dan donošenja presude je dan kada je vijećanje i glasovanje završeno), i dan objave ne mora biti isti (ako je vijeće odlučilo odgoditi objavu presude; u uvodu se taj dan objave posebno naznačuje).
Među osobe koje su bile nazočne glavnoj raspravi unosim samo one koje su bile nazočne pri njenom zaključenju ako se u više dana rasprave to mijenjalo.
Struktura obrazloženja presude (čiji sadržaj je reguliran stavcima 6., 7., 8., 9. i 10. članka 359. ZKP-a) izgleda otprilike ovako:
- optužba (naznaka kaznenog djela stavljenog optuženiku na teret optužnicom; podatak je li optužnica mijenjana – činjenično i – ili – pravno tijekom rasprave)
- očitovanje optuženika o optužbi (za svako djelo posebno, za svakog optuženika posebno ako ih ima više)
- nabrajanje provedenih dokaza (pri tome treba posebno paziti na razliku između ispitivanja svjedoka i čitanja zapisnika o ispitivanju ranije saslušanih svjedoka – tijekom ranije glavne rasprave ili istrage – kao i na navođenje svih poduzetih radnji – čitanja dokumentacije, priloženih spisa, dopisa i slično te pregledavanja fotodokumentacije, predmeta i drugo)
- sumarni zaključak o krivnji
- citiranje (u bitnim elementima) i ocjena provedenih dokaza (dva su oblika: jedan je prvo iznijeti sadržaj svih dokaza, a onda dati njihovu ocjenu; drugi je nabrojiti nesporne pa sporne činjenice te citirati dijelove dokaza koji se odnose na pojedinu činjenicu, uz njihovu istovremenu analizu i ocjenu; prvi se koristi kod jednostavnijih, manje opsežnih predmeta, a drugi kod opširnih predmeta s brojnim dokazima, gdje bi prepričavanje svih dokaza u cijelosti bilo nemoguće)
- zaključak o utvrđenim činjenicama (prvi objektivnima, a onda onima koji se odnose na krivnju kao subjektivni element kaznenog djela)
- obrazloženje odluke o odbijanju dokaznih prijedloga (ako ih je bilo i ako to nije učinjeno pri obrazlaganju pojedinih dokaza)
- primjena prava na tako utvrđene činjenice (proglašavanje krivim za kazneno djelo ili oslobađanje od optužbe)
- odluka o kazni
- odluka o sigurnosnoj mjeri
- odluka o troškovima postupka
O terminima treba koristiti: "I optuženi Petrović", "oštećeni Marković" i slično (dakle, bez kratica kao "I opt., "ošt." ...), odnosno, kada se ne spominje ime (a to je iznimno – samo kad ga se spominje više puta u istoj rečenici ili odlomku), pisati: "I optuženik", "oštečenik"...
Zakone pri prvom spominjanju treba napisati punim imenom (ja stavljam i Narodne novine), a iza broja stavaka i članaka stavljati točku (npr. "članak 34. stavak 1. KZRH").